oni koji rade u trgovini ili uslužnoj djelatnosti, ukoliko su izučili školu za to (trgovac, konobar, kuhar) trebali bi posjedovati minimum znanaja i primjenjivati ga tokom rada. Imali su i praksu za to, tokom školovanja...druga stvar je ako nije usvojeno ništa od tog znanaja ili praksa neodrađena valajano
Trgovci, konkretno, imaju predmet Poznavanje robe, gdje utančine uče o tome (kasnije pri radu trebaju dobro da se upoznaju sa osnovnim proizvodom koji prodaju kako bi ga na najbolji način predstavili klijentu).
Međutim, našem narodu nikad ugoditi: ako pri traženju određenog proizvoda, nema prodavca u blizini, pomaganje i kuknjava, s druge strane, ako vas prati u stopu, onda ste ugroženi i rondate šta će za vama, k'o da se boji da ćete ukrasti nešto, a on je tu zapravo, da vam se nađe na usluzi ako imate nedoumicu i da bi bio spreman priskočiti upomoć kad treba.
Također, minimum usluge jeste: pozdraviti kupca, sa osmjehom, ma šta da si doživio tog dana, kao onaj "s one strane pulta", tvoje je da nabaciš osmjeh, zaboraviš na sve što te muči i tišti, a nakon radnog vremena zbi svoju
kiku i budi mrgud ženi/mužu/ukućanima/ostalima, jer je
KUPAC UVIJEK UPRAVU
Ne može svak ni biti trgovac, i ne treba nipodaštavati posao trgovca/ugostitelja/uslužitelja
Mišljenja sam da do nezadovoljstva dolazi upravo zbog jednostavnog razloga, mnogi trgovci i nisu zapravo završili trgovinske škole, već su se prekvalifikovali i vanredno završili iste...
Postoji zakon o zaštiti potrošača, pa se toplo preporučuje onima željnim "svađe" iliti zaštite svojih prava da ga prouče i uvide šta smiju a šta ne, i kako to sve fercera
