Heh.Ima svega na ovom forumu.Ima ksenofobije,ali brate ima i malo previše tolerancije za moj ukus.
Činjenica je da su sandžaklije veoma sposobni ljudi(barem većina).Mnogi koje sam upoznao su uspješni ili će postati uspješni.Garantujem.
Činjenica je da su u mnogo čemu bolji ljudi od nas.Pomažu drugim sandžaklijama,rodbini čak i prijateljima koji nisu sandžaklije(namjerno sam ovo naglasio).Ljudi su od riječi(više-manje,moja iskustva su pozitivna povodom toga).Poturiće svoja leđa za druga,ko god i odakle god on bio.To je velika stvar.
Činjenica je da su mnogo složniji od "građana".
Za razliku od ove nazovi gradske fukare.Iskreno,više sam se razočarao u nazovi građane nego u sandžaklije.
Ali,medalja ima dvije strane.Sad za ove čovjekoljupce

Oni govore kao da su odrastali u staklenom zvonu,možda i jesu.Onda ne znaju.
Kriminalna ekspanzija i ubistva(a nije da ih nije bilo zadnjih godina),enorman porast dostupnosti narkotika se podudaraju sa porastom sandžačkog i albanskog stanovništva u gradu(nije nikakva generalizacija,čisto činjenica).
Javna je tajna da su to dvije najbolje organizovane skupine u gradu.Ubistva Zihada Hasanovića,Fazlića,nekog lika na Ap-u(ne sjećam mu se imena),Taiba Torlakovića,Selvera Lekića,Ramiza Delalića,Muzafera Kalića nikada nisu razjašnjenja,odnosno počinioci nisu uhvaćeni.Svi ubijeni su pogađate?

i povezani sa kriminalnim miljeom.Dosta viđenijih i uspješnijih kriminalaca je sandžačkog porijekla,što ne govori generalno o sandžaklijama ali i govori.Uspješni jesu ali i nameću svoje standarde i poglede na život.Ko se s tim ne slaže neka se sjeti Ilidže i uporedi sa novom Ilidžom(sandžačkom,jer jeste sandžačka),kompletnom atmosferom,muzikom koja se tamo pušta i facama koje se motaju.
Sjedio sam u Zujevini i naježio se,Aqua,da li je neko bio tamo i pogledao face i ko su vlasnici?
Vidio sam u postovima da dosta "čovjekoljubaca" ili živi trenutno vani,pa korektno govore sa etičkog stajališta,ne uvijek realnog,ima i žena,vjerujem ozbiljnijih,pa se vjerovatno nisu imale prilike sresti sa mračnom stranom

što je razumljivo.
Ja bih volio da svi imamo sandžačku sposobnost,htjenje da se pomogne u nevolji,odnos prema rođacima i porodici,volju,plemenitost.
Ali ne bih htio da imamo drčnost,da ne znamo da se ponašamo,ruralnost i plemensku želju za mijenjanjem sredine u kojoj živimo,hvalisavost i isticanje sebe u gro plan.
Zaključak je da se sandžaklija bojimo,da im često zavidimo,da nemamo načina da im se "odupremo",da se ne snalazimo u takvoj utrci i da ih zbog toga ne volimo.
Ko je tu kriv,prosudite sami
