Forum Klix.ba

deder josh koju romanticnu....sad sam se navukla

Ne ide to tako, ja sam mistican i introvertiran. Vidis mi nick.
Kad mi dodje inspiracija, iz dubine pa se ono jako koncentrisem onda cu napisat nove stihove prepune romantike, osjecaja i opisa prirode.

Ali imas srece, bas se potrefilo:

Vidi gnjurca,
voda mu do koljena,
ako bude plime
bice ribe

vidi se da ti je Ucitelj danas dao slobodno
nesto me nisi taknuo u dubinu dushe moje, mozda je do vremena

Ne pisem ja da tebe taknem u dubinu duse, sta te tu imat barkat.
Ja ovo pisem radi sebe i ne biram ja rijeci nego one mene.
Ako ti se svide, svide, ako ne probaj ti izaci iz sebe i ostaviti dio sebe u pisanoj formi.

sta sad...nisam ti trebala reci da ubacis ovog svemocnog smaju. cim ga vidim nemam inspiracije
a rado bih neke stihove podjelila s tobom...al' ona Vernesa mi uze spomenar jos u trecem razredu i nikad ga ne vrati.

Samo zamisli da je moj

Ne mogu se uozbiljit u ohvu formu duze od 30 sekundi, i kad se trudim da zvuci napuhano ne ide. Mislim da se to mora godinama vjezbat, u tisini sobe ili sa svojim drugom.

Pokusao sam Veliki ucitelju, ali nije ovo za mene.

kad Ucitelj ovo vidi, neJma ti raspusta. pisaces eseje od 286876479 rijeci cijelo ljeto

Ucitelj je ispleo gustu mrezu i ceka da se neka ribica upeca. Ako bude srece i padne mu mrak sa ociju, nece vise biti tako strog.

sta znas...ljeto, tople noci, romantika, folovi, golovi...

Nezamislivi su načini kojim ljubav u nama led vječiti, pomakne, prelomi i precakli pa nas takne u ono kristalno središte, naučeno na vatre, na pucketanje, mir ognjišta i poj topline.
Nezamisliva su u nama bratstva i samoće, kad nas posve obasja i prožme tiho univerzalno voljenje.
Svima tada poželimo ono što za nas niko ne može, lepršavi i zvonki poput padajuće zvijezde.
Rijetko se ljudska sreća popne na kočije s kojih odašiljemo najljepše želje, a često nas prenu, lijepo ispune i blago rastuže. To nešto u nama ne zna drugačije....

Joj, da je meni da za čarobnjaka izučim,
cilinder nabavim i zabavim se so tom magijom.
Iz rukava bele zecove da izručim,
a tebe mlatnem štapićom, onako, k'o oklagijom.

E kada nećeš mirnim putom
dobićeš čarobnim prutom,
da se sludiš i već jednom zaljubiš.

Kad neće mali andjeli
srediće mali djavoli
da mene Lenka na posletku zavoli.
Sve ono pati i sanja,
prolazi kroz razna stanja,
e, pa ljubav mora i da zaboli!

Joj, da je meni da se šnajderaju naučim,
mašinu poteram i doteram moj sako somotan.
Pa te sačekam za ćoškom i opaučim,
pa te smotam, jedan, dva, pod taj sako komotan.

E, kada nećeš mirnim putom,
okončaćeš pod kaputom.
Kada nećeš gradski i demokratski!

Kad neće mali andjeli
srediće mali djavoli
da mene Lenka na posletku zavoli.
Sve ono pati i sanja,
prolazi kroz razna stanja,
e, pa ljubav mora i da zaboli!

Joj, da je meni ona žuta farba drečava,
kada je oblačno i mračno a ja mal'ko nabaren.
Pa da prodjem tvojom tarabom k'o mećava
i metnem grafit erotski, za to sam, kažu, nadaren.

E kada nećeš mirnim putom,
primoran sam citron žutom
da ti svoje emocije otkrijem.

Kad neće mali andjeli
srediće mali djavoli
da mene Lenka na posletku zavoli.
Sve ono pati i sanja,
prolazi kroz razna stanja,
e, pa ljubav mora i da zaboli!

Kad neće mali andjeli
srediće mali djavoli
da mene Lenka na posletku zavoli.
Sve ono pati i sanja,
prolazi kroz razna stanja,
e, pa ljubav mora i da zaboli!

Jao što tebi mjauče ta gitara, jao!

E sad si nadrlj'o manderu

Ko je taj mander, neki mandarin?

Znas da pici pravi istu gresku? Reci nam koji ti je drazi nick?

ma ja to tebi tepam, bolan ne bio
najdrazi mi je onaj sto rijecima cuda stvara, cije srce jeca kao violina

a gudalom ga po glavi mlave

Violina koja ne zna da svira, ko to peva?

ne pjeva nego sapce

Moje je srce violina koja sapce najgore jauke?

Ne znam tu pjesmu.

nije ni cudo...nisi ti tome dorastao...Ucitelj ce ti to razjasniti kad navrne.

Apsolutna svijest koja prozima sve, pa tako i nas, u vidi etera u metafizici i nauci, te pokusava da uz pomoc biofuzije dokuci stvarni tok dogadja prije big bena u sebi nosi ujedinjenu teoriju svega i svacega u kontekstu nicega.
Tako postoji i teorija puno rijeci sa malom do nikavom sustinom, sto svakako nije tema ovog posta, vec jedan filozovski osvrt na nas zivot i smrt.
Rodimo se, zivimo, umremo i to je to.
Mene to deprimira i iz dubine duse potice na razmisljanje o tome kako da moj lik i djelo bude zapamcen u opstoj konfuziji i nedostacima apsolutnih moralnih vrijednosti. Zato sam formulisao teoriju suplje u prazno, gdje je cilj sto vise rijeci napisati a sto manje reci.

Nadam se da ce neko svatiti romantiku ovoga i procitat supljeprazno, te ga to mozda i potakne na slican korak.

vala da sam bogdu losije raspolozena nego sto jesam, potakao bi me samo na suicid....gluho bilo

Postavlja se pitanje da li bio prvo zelja za suicidom ili dobro raspolozenje.

Sta ako je ideja bila ta koja je proizveza dobro raspolozenje, i samim tim onemogucila egekuciju? Sta ako su sve nase radnje preodredjene, sta ako je ovo sve jedna velika simulacija, sta ako mi ne postojimo osim ako zadnji momenat superkomputera pri kolapsu univerzuma?

I naravno, da li kupiti argetu ili zdenku?

argetu s tunom
uklapa se u shupljiranje a smanjuje i holesterol
narezati malo paradajza radi mentalnog balansa

Hm, to zvuci nekako zdravo.

Samim tim i sumnjivo, ili sto bi jedan veliki mislilac rekao:
Nikada ne zamjeniti kretanje sa akcijom.

madner wrote:Hm, to zvuci nekako zdravo.

Samim tim i sumnjivo, ili sto bi jedan veliki mislilac rekao:
Nikada ne zamjeniti kretanje sa akcijom.

ili ko šapće, taj ne misli
ĐŽes' manderu