sep800 wrote:Sa
http://www.bhpolitika.com
Repetitio mater studiorum est
Svaki student zna da se ispit polaže dok se ne položi. Pred nama je ispit koji smo već vidjeli u svom životnom vijeku i većina onih koji su ga polagali prošli put, polagat će ponovo. Ponavljanje je sudbina vječitih studenata. Repetitio mater studiorum est
(Ponavljanje je majka učenja). Rimljani se očito nisu dovoljno zadržali na Balkanu da bi prenijeli suštinu ove izreke, pa se čini da smo je pogrešno shvatili. Misli se na ponavljanje gradiva prije polaganje ispita, a ne ponavljanje samog ispita.
Studenti historije vole jednu drugu latinsku izreku – Historia magister vitae est (Historija je učiteljica života). Kažu nam Rimljani da se određeni šabloni ponavljaju u dugom toku historije, te da se može zaključivati o budućnosti na osnovu prošlosti, pogotovo ako se uzme da: Vulpes pilum mutat, non mores (Vuk dlaku mijenja, ne ćud).
Pred nama je novi ispitni rok. Nekima prvi, nekima drugi, nekima treći. Na oglasnoj ploči su postavljeni relevantni datumi i termini (21.11., 10.12.), a sinoć na Centralnom dnevniku je jedan profesor (prof. dr. Zdravko Grebo) upozorio studente da ne shvataju olahko ovaj rok, jer ko zna hoće li biti popravnih rokova. Rekao je da se boji da su ovo posljednji dani Bosne i Hercegovine, dodavši da su pred nama ili tužni dani ili teška borba. Tertium non datur (Trećeg nema).
Omnium reru principa perva sunt (Svim stvarima počeci su mali). Prije par sedmica novi paket reformi nije izgledao ovako ozbiljno. Prije godinu dana ni premijer Dodik nije izgledao ovako tamno i budućnost je bila mnogo veselija. Prije par mjeseci smo se divili slikama raznoraznih twist tornjeva, media centara, novih hotela koji treba da se grade, bili smo uzbuđeni stotinama projekata obnove i izgradnje za kojih nam treba četiri milijarde maraka, koje je premijer Branković tražio privatizacijom. Međutim, premijer Dodik – nec temere nec temide (ni strašljiv, niti nepromišljen) uspio je zapaliti Bosnu vještačkom, majstorski elegantno uvedenom krizom. Svi potezi koje je povukao bi bili manje bitni, manje bolni, da ih nismo već jednom, ne tako davno, vidjeli.
Verba dare ventis (govoriti u vjetar) je bilo ono sinoć što smo gledali u Face2face segmentu Senadovog dnevnika. Nikoga u ovoj državi nije zanimala priča o porezima koji su tek u fazi nacrta na nivou Federalnog parlamenta. Sve je smiješno kada su u pitanju stvari poput cjelovitosti države.
Onome kome sinoć nije postalo jasno koliko je sati, jutros je dobio priliku da to popravi u Dnevnom Avazu u kojem se citira dio saslušanja Raffija Gregorijana pred Helsinškom komisijom. Optimus orator est qui minimis verbis plurimum dicit (Najbolji govornik je onaj ko sa najmanje riječi najviše kaže). Gosp. Gregorijan je rekao: Drama će se desiti između 21. novembra kada je glasanje u Vijeću sigurnosti UN-a o produžavanju mandata EUFOR-a i perioda nakon izvještaja kosovske trojke UN-u 10. Decembra. Rekao je i da saslušanje dolazi u kritičnom trenutku u historiji postdejtonske BiH, i da bi njen opstanak mogao biti određen u narednih nekoliko mjeseci, ili čak nekoliko sedmica.
Si vis pacem, para bellum (Ako želiš mir, pripremi se za rat). To može da bude neki rezime koji smo trebali izvući iz svih ovih dešavanja, komentara i mudrih latinskih izreka. Treba da ljudi budu svjesni mogućnosti koja je realna – pred nama je možda još jedan rat. Suludo, neodgovorno, naivno i glupo je negirati tu mogućnost, zatvoriti oči, uši i razum za neugodnu istinu. Ne možemo se skriti nigdje od toga. Ako lokomotiva nastavi ovim tračnicama, ona će nas neosporno dovesti do toga. Šta je drugo bilo za očekivati od tvorevine kakve je Republika Srpska: Ex iniuria ius non oritur (Iz nepravde ne izniče pravda).
Međutim, dum spiro, spero (dok dišem, nadam se). Ostaje nada da do toga neće doći. Ostaje nada da ako dođe da ćemo znati odbraniti se i očuvati cjelovitu Bosnu i Hercegovinu. Ostaje nada u bolje sutra koje će nastupiti poslije toga. Ostaje nada da ću sa svim svojim prijateljima i poznanicima moći piti kafu i poslije eventualnog rata – da neće nijedan izostajati iz društva. Ostaje nada da će ljudi otvoriti oči.
Za kraj, okoristimo se o još par prigodnih izreka. Nihil illigitamus carborundum (Ne dopusti da te poraze loši). Sapere aude (Usudi se znati). Veritas amara est (Istina je gorka).
