Forum Klix.ba

ladyblue18 wrote:

komi wrote:
istina je da je jutro najteze

Ja sam uvijek mislila da je noc ili jer bar kod mene tako bilo.
Po danu se mozes zabaviti necim, ali sta kad dodje vrijeme spavanja...zaspat ces malo sutra.

Tako to biva dok si mlada/a a kad ostaris onda je to dan, jer nemas skime da se svdjas

pustopoljina wrote:prvo i najgore je sto ne kontas zasto, i hoces da saznas...ali muskarac ili ne zna ili nece reci...svejedno,pojede te sto ne kontas zasto.
spavas,spavas,spavas...blejis u tv,a ne znas sta gledas...razmisljas da li da ga potrazis, da kazes "jos samo...ovo ili ono"...kontas-e da si to rekla/uradila to se ne bi desilo...odustajes,jer znas da nema tog jezika na kojem bi mogla reci te prave rijeci.
pricas nekome za koga vjerujes da te nece otracati dalje sve te neke detalje, da ti pomogne da skontas gdje je zapelo...a svjesna da itekako filtriras detalje,jer zelis cuti da nije do tebe. i jos skontas kako sve to jadno i ofucano zvuci, pa ti pricati o vasoj vezi izgleda kao skrnavljenje.
onda otupis i prihvatis...
prividno...
jer ako se ponovo sretnete,samo te slucaj moze spasiti da ne izvrsis samoranjavanje glupim postupcima.
onda prodje vrijeme...eventualno ti se neko upucava i tebi bas godra,ali znas da si iznutra prazna...pa ti zadovoljstvo ne traje duze od toga taman da se sjetis da si u q.
onda dodje period kad skontas zasto je sve dobro da vise niste zajedno,sta ti je sve smetalo,nerviralo te...ovamo desi ti se nesto dobro u zivotu,uspijes u necemu i dodjes sebi, ego ti ojaca...i pitanja zasto te napustio,jesi li mogla sta uraditi da do toga ne dodje i da li je on sad sretan te jednostavno vise ne zanimaju.
kad imas zajednicke prijatelje...onda sve to duze traje i gore je.
ovo u slucaju kad ti je taj neko bio vazan.
o pratecoj muzickoj podlozi bolje drugi put

Komšinica wrote:Meni je od svega najgora posljedica raskida taj strah da se sa nekim novim, drugim, ne ponovi isto. Strah me i izaći sa nekim momkom za koga i pomislim da bi mi se mogao svidjeti, jer šta ako budem nekad opet morala prolaziti kroz sve ovo, šta ako me i on povrijedi, da li sam dovoljno jaka da bih još jednom mogla proći kroz sve to.

To mi nekako najteže pada. Ali vjerovatno da s vremenom to prođe. Bar se za nadati...

meni je najgore kad neko samo ode... bez ikakvog razloga samo odseta bez objasnjenja... noc prije govori kako te voli a onda sljedecu noc recenica nije to to i odlazak... pa ti se u dvije sekunde srusi cijeli svijet, srusi sve ono sto si tako dugo gradio...a prije toga niti ima kakvih svadja, naznaka da ce uskoro kraj, sve super...
pa sve mislis nazvat ce, nemoguce da je samo otisao, da nije objasnio, nemoguce da je to ta osoba koja ti je bila sve na svijetu, kojoj si bila sve na svijetu... a ponos (ako ga uopste ima u tim situacijama) ti ne da da nazoves da vidis sta je kako je, kad neces da molis nekoga za ljubav, da te je volio ne bi to ni uradio... pa opet nadanje da ces bar saznati sta i kako, da ce se nesto desiti, saznati... konstantno buljenje u telefon i pitanje da li da ti nazoves da se rijesis agonije, da se rijesis onoga sto te izjeda duboko u tebi... onda cujes kako je vec s nekom drugom (a nije proslo ni par dana), ne vjerujes jer to ne mozes biti taj momak koji je u tvojim ocima bio savrsen, koji je sad svakakav ali i dalje savrsen za tebe... ne vjerujes sve dok ne ugledas svojim ocima kako stoji s njom kao sto je stajao i s tobom, kako sada mjesto tebe ljubi nju... i tada ti se rusi sve i ono malo sto je ostalo, i samo mrak pada i ne vidis vise nista gubis se... vrijeme prolazi pokusavas da zaboravis ne ide, mrzis i njega i sve sto se veze za njega... nalazis nekog novog ali to nije to, jer u svakome trazis njega, ljubis druge vidis njega...gdje god pogledas sve podsjeca na njega, srce prestane kucati kad ugledas nekoga ko lici na njega...
vrijeme i dalje prolazi vise nema mrznje, ljutnje, ali ti i dalje nisi dobro ti i dalje ne mozes dalje sa zivotom... napokon se trzas i pokusavas da zivis, uspjevas koliko toliko da sve ponovo bude normalno, i onda ti se javlja nakon par godina da ti kaze da je pogrijesio, da te jos uvijek voli ...
javlja ti se u onom trenutku kad stanes na noge, kad napokon krenes dalje, kad si s drugom osobom s kojom ti je fino i s kojom koliko toliko vise ne mislis na njega (mada s vremena na vrijeme ipak ga usnis, ali ostane samo ruzan san, samo proslost)... a ti i dalje ne znas sta je razlog vaseg raskida, zasto je otisao - a vise nije ni vazno ko je kriv i da li je neko kriv, samo zelis da znas sta se desilo i zato i pristajes da se cujes neces li saznati... i naravno ne saznajes kao sto nisi saznala ni onu noc... i bez obzira na sve on je u mojim ocima i dalje savrsen, bez obzira na potoke suza, bez obzira koliko je boljelo... i onda trazi od tebe da se odreknes svega radi njega, da ce opet biti kao prije , da ovo da ono bla bla bla...ali nikad vise nece biti kao sto je bilo ,jer niko vise nije ista osoba, nisi vise budala, sad dva puta promislis da li nesto da uradis... pa se zapitas gdje je bio te godine, zasto bas sad dolazi da ti pokvari srecu...
i na kraju shvatis da nije vrijedan toga ... da si sada napokon sretna i da ti on ne treba u zivotu... i da mozes zivjeti i bez njega...

... ovo je ono kad je bas boljelo,i kad mi je vise bilo stalo do te osobe nego do mene same...

u svim ostalim slucajevima bilo bi tesko ali prezivis, sve zavisi na koji je nacin okoncano, koliko ti je stalo... da mi sad kaze da je gotovo svakako da bih htjela znati razlog a i spremiti mu kofere,kao sto neko vec rece, ako sa mnom ne moze biti sretan bolje je da ide pa da pokusa s nekom drugom...

*mima* wrote:

Zar muškarac napušta???

http://www.sarajevo-x.com/forum/viewtop ... 9#p4303069

dzaba,kad svako misli da se samo njemu to desava...

"I posle 15 godina ti bude bolje"

maxell_sarajevo wrote:

"I posle 15 godina ti bude bolje"

Ja baš sinoć preporučih ovaj film na onoj drugoj temi.

Skoro sam oplakala ovoj sceni
Izgleda da je, ko god je gledao film, ovo ostala najupečatljivija scena... Baš me čudi

Gospoda Ministarka wrote:Mah, ja se opustim... jebe mi se... i da me sutra ostavi sigurno mi je ( u nasoj vezi ) bilo bolje nego njemu

šta je reć' sebično žensko

bilo bi fakat zanimljivo cuti od muskih forumasa zasto muskarci veooooma rijetko otvoreno, jasno i glasno saopste da odlaze.
i kako zena da zna da li je to nekakvo udaljavanje samo priprema terena za konacni odlazak ili je ipak u pitanju neka trenutna potreba za malo vise prostora ili stvarni nedostatak vremena mislim, u cemu je razlika? ako je uopste ima

Najlakše je zagorčati joj život do ludila... kad tad, otići će sama...

Lullaby5 wrote:bilo bi fakat zanimljivo cuti od muskih forumasa zasto muskarci veooooma rijetko otvoreno, jasno i glasno saopste da odlaze.
i kako zena da zna da li je to nekakvo udaljavanje samo priprema terena za konacni odlazak ili je ipak u pitanju neka trenutna potreba za malo vise prostora ili stvarni nedostatak vremena mislim, u cemu je razlika? ako je uopste ima

muskarci to rade zato sto najcesce nemaju hrabrosti da se suoce sa odlukama bilo koje vrste... nazalost..

Lullaby5 wrote:bilo bi fakat zanimljivo cuti od muskih forumasa zasto muskarci veooooma rijetko otvoreno, jasno i glasno saopste da odlaze.
i kako zena da zna da li je to nekakvo udaljavanje samo priprema terena za konacni odlazak ili je ipak u pitanju neka trenutna potreba za malo vise prostora ili stvarni nedostatak vremena mislim, u cemu je razlika? ako je uopste ima

Vidjeli od zhena.

kmirsad wrote:Najlakše je zagorčati joj život do ludila... kad tad, otići će sama...

PalaSa Marsa wrote:

kmirsad wrote:Najlakše je zagorčati joj život do ludila... kad tad, otići će sama...

ovo i mi radimo...
pravi rat

(ne)forumas wrote:interNetsantno... ja ni sa jednom bivsom nisam ostao "prijatelj"

Ni ja isto. Nije bitno kako smo prekinuli, mahnemo kad se mimoiđemo na ulici, i to je to.

burek_in_space wrote:

Lullaby5 wrote:bilo bi fakat zanimljivo cuti od muskih forumasa zasto muskarci veooooma rijetko otvoreno, jasno i glasno saopste da odlaze.
i kako zena da zna da li je to nekakvo udaljavanje samo priprema terena za konacni odlazak ili je ipak u pitanju neka trenutna potreba za malo vise prostora ili stvarni nedostatak vremena mislim, u cemu je razlika? ako je uopste ima

Vidjeli od zhena.

da.

Jeste se ujedinili pa se drzite iste teze k'o p'jan plota.

pa, zajedno smo jači

ma sve je to u pet deka.

JThomas wrote:pa, zajedno smo jači

ma sve je to u pet deka.

Naravno, meni je ovo malo cudno zvuci, cuj saopsti da je/ga napusta. Ne procitah, dal' ima neki period prije toga, kakva je veza ili 'pak brak bio, kakve osobe su u pitanju, kako su zivili, kako se ophodilo jedno prema drugom, i na koncu svega, kakvi su karakteri (kao osobe) bili u svemu ovome i sl..

Ps: Garant sam nesto fulila, nisam procitala pa mi zato ovo djeluje malo banalno.

pa valjda je ocigledno kada sam otisao da me nema, ne vidim zasto bi jos trebao to i naglasavat' e sad ako njoj nije jasno jesam li otisao ili su me oteli vanzemaljci kada sam krenuo po cigare onda joj ja nisam kriv, a opstepoznata cinjenica je da zene vrijeme trose na bespotrebne analize sbbkbb

Lullaby5 wrote:bilo bi fakat zanimljivo cuti od muskih forumasa zasto muskarci veooooma rijetko otvoreno, jasno i glasno saopste da odlaze.

sve procitah napisano do sad, i ispadoh ja najveca budala svi ste preboljeli samo ja nisam budala, rekoh davno... bilo je davno, u sustini nismo ni raskinuli nego nas je prekinuo rat, ja izbjegla on ostao...u ratu se onio,djecu dobio, ali sam znala da njegov brak nije ono sto je sanjao...niti je meni ijedan drugi bio onaj kojeg sam zeljela...ja zivjela svoj zivot,on svoj, do prije par mjeseci, kad mi je sasuo sve ono ulice sto godinama cekam...pa smo planirali djecu, zajednicki zivot daleko od naseg grada,samo nas dvoje...i onda je samo jedno vece rekao "mislim da to nije to" ... zamislite moj sok! ne mozete...ok,jesam budala, jesam naivna, jesam romanticna,ali da ti se ista stvar desava po drugi put, a da ti stojis ispred nekog za koga osjecas i znas da te voli ali te jednostavno iz nekih svojih raloga gura od sebe, e to nisam mogla da shvatim...kao i prije mnogo godina ubijam se muzikom, i kao i prije mnogo godina znam da nece naici ni jedan drugi koji ce ga moci zamijeniti...najgore u svemu sad je sto me svaki muskarac podsjeca na njega, cak i onaj koji nema nista njegovo...i prvi put u zivotu ne zelim nikog blizu sebe, ni da me pogleda! mislim da mi treba "pomoc" ali ovdje je ne mogu dobiti...lijepi zapad i amerika gdje mozes otici na terapiju kod psihijatra i traziti razloge za svoju sjebadu
PS. najgore sto nisam balavica nego imam ihahaaaaa godina ! (bili zajedno prije rata)

Uh, potresna ova prica, sto jes', jes'.

new_jazzWa wrote:sve procitah napisano do sad, i ispadoh ja najveca budala svi ste preboljeli samo ja nisam budala, rekoh davno... bilo je davno, u sustini nismo ni raskinuli nego nas je prekinuo rat, ja izbjegla on ostao...u ratu se onio,djecu dobio, ali sam znala da njegov brak nije ono sto je sanjao...niti je meni ijedan drugi bio onaj kojeg sam zeljela...ja zivjela svoj zivot,on svoj, do prije par mjeseci, kad mi je sasuo sve ono ulice sto godinama cekam...pa smo planirali djecu, zajednicki zivot daleko od naseg grada,samo nas dvoje...i onda je samo jedno vece rekao "mislim da to nije to" ... zamislite moj sok! ne mozete...ok,jesam budala, jesam naivna, jesam romanticna,ali da ti se ista stvar desava po drugi put, a da ti stojis ispred nekog za koga osjecas i znas da te voli ali te jednostavno iz nekih svojih raloga gura od sebe, e to nisam mogla da shvatim...kao i prije mnogo godina ubijam se muzikom, i kao i prije mnogo godina znam da nece naici ni jedan drugi koji ce ga moci zamijeniti...najgore u svemu sad je sto me svaki muskarac podsjeca na njega, cak i onaj koji nema nista njegovo...i prvi put u zivotu ne zelim nikog blizu sebe, ni da me pogleda! mislim da mi treba "pomoc" ali ovdje je ne mogu dobiti...lijepi zapad i amerika gdje mozes otici na terapiju kod psihijatra i traziti razloge za svoju sjebadu
PS. najgore sto nisam balavica nego imam ihahaaaaa godina ! (bili zajedno prije rata)

kod tebe je puno toga pomijesano...ne samo raskid, nego raskid+izbjeglistvo.
oni koji su preboljeli raskid sa srednjoskolskom ljubavi ili malo kasnije...uglavnom su tu istu osobu i dalje sretali,imali priliku ako zaista zele opet stupiti u kontakt...isto tako vidjeti da je toj osobi dobro,i kroz to doci do one mrve nagona za samoodrzanjem i otrgnuti se od toga,stati na svoje noge.
ti sve lijepo vezujes uz njega,sve ruzno za vrijeme bez njega. tvoje psihicko utociste je bilo i vrijeme i mjesto kad si bila s njim. i ponovni susret ti je bio ostvarenje snova, happyend u kojeg svi potajno vjerujemo, bez obzira na kolicinu cinizma kojom se branimo ...
i ovo razocarenje koje si sad dozivjela,kao zrela osoba ...je ne znam kako da se izrazim a da ne popljujem covjeka...ubio je onu curicu u tebi. unistio ti je onu jezgru koja je vjerovala u happyend.
mozda nije namjerno...oni su jednostavno nekad nevidjene kukavice...ali ne vrijedi ohrabrivati,gurati...jer se pika samo kad je neko srcem i dusom uz "vas". onda je sve moguce. on je mozda bio povucen emocijama koje je prije imao, ali kod njega glava vise radi i mozda ,cak i pored rata, nije morao traziti utociste u proslosti i svojim zivotom je ipak zadovoljniji...kad je izvagao,skontao da nema snage,petlje...da je rizik prevelik...da nije to to.
ti ako imas gdje,svakako potrazi pomoc...jer i komi je slicno napisao... postoje te neke stvari koje te izmijene kao osobu...tebi je ovo takva stvar. sretno.

new_jazzWa wrote:sve procitah napisano do sad, i ispadoh ja najveca budala svi ste preboljeli samo ja nisam budala, rekoh davno... bilo je davno, u sustini nismo ni raskinuli nego nas je prekinuo rat, ja izbjegla on ostao...u ratu se onio,djecu dobio, ali sam znala da njegov brak nije ono sto je sanjao...niti je meni ijedan drugi bio onaj kojeg sam zeljela...ja zivjela svoj zivot,on svoj, do prije par mjeseci, kad mi je sasuo sve ono ulice sto godinama cekam...pa smo planirali djecu, zajednicki zivot daleko od naseg grada,samo nas dvoje...i onda je samo jedno vece rekao "mislim da to nije to" ... zamislite moj sok! ne mozete...ok,jesam budala, jesam naivna, jesam romanticna,ali da ti se ista stvar desava po drugi put, a da ti stojis ispred nekog za koga osjecas i znas da te voli ali te jednostavno iz nekih svojih raloga gura od sebe, e to nisam mogla da shvatim...kao i prije mnogo godina ubijam se muzikom, i kao i prije mnogo godina znam da nece naici ni jedan drugi koji ce ga moci zamijeniti...najgore u svemu sad je sto me svaki muskarac podsjeca na njega, cak i onaj koji nema nista njegovo...i prvi put u zivotu ne zelim nikog blizu sebe, ni da me pogleda! mislim da mi treba "pomoc" ali ovdje je ne mogu dobiti...lijepi zapad i amerika gdje mozes otici na terapiju kod psihijatra i traziti razloge za svoju sjebadu
PS. najgore sto nisam balavica nego imam ihahaaaaa godina ! (bili zajedno prije rata)

Dozvoli da ti ispricam jednu pricu.Prije rata su njih dvoje bili idilican par.Filmska prica.Njena mama ga je mrzila iz sve snage.Nisu im dali da budu zajedno,ali su oni ipak krijuci bili.Oboje su bili tinejdzeri tada.On je ostao u ratu, a nju su njeni odveli u inostranstvo.On je citav rat patio za njom,a sigurna sam i ona za njim.Na kraju rata se on ozenio i dobio dijete,a i ona je bila udata neko vrijeme.
Prije par godina se ona vratila,razvedena ,sreli se,on ostavio porodicu,njih dvoje se vjencali.Nije bilo prepreka,niko ih nije mogao sprijeciti da nastave gdje su stali.

Vrijeme je da i ti nadjes svoj unutrasnji mir i pruzis sansu nekom drugom.