moja @ja_cura... lako je pricati dok se covjeku ne desi. sve je to teoretisanje dok covjeka ne klepi po tintari. pa jos ako su djeca u pitanju...ja_cura_ wrote:ma cim tu neko nekog vara sa strane te stvara taj neki ljubavni trokut, nisu to cista posla niti ima nekog hajra kasnije....
kad bi mene moj prevario, odmah noga-trans.... jer ako me je jednom prevario, a ja mu oprostim, ko mi garantuje da nece opet? logika:oprostila je prvi put, oprostice valjda i kasnije!
a plus bih se jos i zapitala, zasto me je prevario. ocigledno da mu nisam vise dovoljna, te je samo zbog toga dovoljno da se razumno razidjemo, nego da glumimo jedno drugom da je sve u redu.
(pri tome, pazi, kolko puta covjek (cesce zena) ni ne sluti da se i desilo....)
ali opet, i ja nekako tako razmisljam ko ti.
nije vise stvar u tome ni da li bi se on istinski pokajao, plakao i pitao se "sta sam uradio, ne mogu da vjerujem..."
stvar je u tome sto bi to od mene napravilo zauvijek nepovjerljivo i nesretno stvorenje, a toga niko nije vrijedan...
to mi nekako posteno, ljudsko razmisljanje.
eto te tamo pa kontaj. sam ko pasce. ili mozda s tom drugom. s kojom vjerovatno, kad prestane bit zabranjeno, i nece vise biti tako slatko...
(a ne mora braku nista faliti kad se to desi, vidjela sam primjera i primjera - jednostavno hormoni, alkohol ili kriza srednjih godina ucine svoje... a onda povratka nema.)
Koliko ti imas godina? 17?
Vidjeli bi onda čija majka crnu vunu prede 
