dale cooper wrote:@ Obskurni, Altsa, LSD. Hvala vam momci, vratili ste mi vjeru u postojanje entuzijasta koji
zaista vole
MUZIKU.
Ja sam odrastao uz oca koji je što se tiče muzike fanatik kao i ja i uspješno je prenijeo tu ljubav
prema muzici na mene. Sjećam se da sam se još kao dijete upoznao sa antologijskim stvarima
kao što su Dylan, Beatlesi, Stonesi, Zeppelini itd. Međutim moj otac nije ostao u 70-tim što
se tiče muzike nego je i 80-tih nastavio istraživati nove, dobre stvari. Duže vrijeme je bio
pretplatnik tadašnjeg popularnog Engleskog muzičkog sedmičnjaka Record Mirror i kroz njega
se upoznao sa imenima kao Smiths, Cocteau Twins ili New Order. Još se sjećam njegovog maksi
singla Blue Monday od New Ordera. Produženi miks pjesme koji mi je zvučao kao da dolazi iz
drugog univerzuma. Ploče je redovno nabavljao iz Engleske, jer kod nas su licencna izdanja debelo
kasnila. I volio je poslušati sve što mu je zvučalo dobro. Bio to rock, pop, electro ili new wave.
Volio je i voli muziku, baš kao što je danas i ja volim. I danas dan se obožava zavući u moju sobu,
poslušati ono što ja danas slušam, pročitati magazine koje ja danas pratim.
Ponekad se oduševi, ponekad uputi neku dobronamjernu kritiku, ali i dalje se u njemu vidi ona
stara ljubav i oduševljenje.
Ja volim muziku jer u meni izaziva duboke emocije, jer ima moć da transformiše, uzdigne i oplemeni.
Istinski fan muzike ne poznaje granice, ne razdvaja po žanrovima, ne sluša muziku zbog životnog stila
ili filozofije, sluša muziku zbog nje same. Može da razdvoji muziku od mita ili lika. Danas se od likova
kao što su Jim Morrison, Kurt Cobain ili Jimi Hendrix prave svetci i slavi se njihova način života, a muzika
ostaje gotovo kao nešto sporedno. I to kanoniziranje rock muzike je ono što joj najviše šteti. Što se misli
da se nekada mnogo bolje sviralo, a ne gleda se niti zaista sluša kako se svira danas. Što postoje mnogi
koji žive u prošlosti i ne žele ni da čuju za sadašnjost.
A postoji čitav muzički univerzum koji čeka da se otkrije i što je najbolje zbog interneta nikada nije
bilo lakše baciti ti se u istragu. Postoje mnoge stvari i iz prošlosti koje zbog mnogo razvikanijih imena
nisu mogle doći u prvi plan, a danas se revaloriziraju i stavljaju na mjesto koje zaslužuju.
A da ne spominjemo sjajne nove izvođače i bendove koji se svakodnevno pojavljuju i koji i potpuno
ruše granice između žanrova i ustajale definicije onoga što muzika može postići.
A ovdje kod nas se uvijek vrte jedna te ista imena, koja se izgleda prenose sa koljena na koljeno,
bez ikakve želje i volje da se proba i čuje nešto novo.
Wake up and smell the coffee people!
