Da se nisi malo zezno ?
nisam
Ovdje se ne govori o fosilizaciji vec o ozivljavanju ! ...
pa bas zato, to se zove kuranski kontranapad

, jer
49. Oni govore: "Zar kada se u kosti prašinu pretvorimo, zar ćemo, kao nova bića, doista biti oživljeni?"
50. Reci; "Hoćete, i da ste kamenje ili gvožđe
ljudi negiraju ozivljenje a Allah odmah uzvraca sa dokazom kako moze ih ozivjeti i i ako postano kamenje i govzdje,
Ono sto se u kamen i zeljezo pretvorilo ce opet biti ozviljeno .
da , to je Allahu lahko
Sto nekad Alaha u ajetima kaze "mi ", govori u mnozini ? Ko su ostali pored njega ?
naprimjer ovdje ;
"Allah kaze o mjesecu:
36:39. I Mjesecu smo odredili položaj; i on se uvijek ponovo kreće kao stari savijeni palmin prut. "
evo sto
RAZLOG KORIŠTENJA ZAMJENICE 'MI' U KUR'ANU
Mislimo da bi bilo korisno objasniti razlog zbog kojeg je u navedenom ajetu korištena formulacija 'Mi'. Ovo pojašnjenje je potrebno zbog onih čitalaca koji ne razumiju duh arapskog jezika. Allah, dž. š., za Sebe koristi i prvo lice množine, 'Mi', a isto tako i prvo lice jednine, 'Ja'. Razlog tome leži u samim odlikama arapskog jezika. U arapskom, a i u nekim drugim jezicima se, prilikom izražavanja poštovanja i veličanstvenosti, ponekad koristi prvo lice množine, 'mi', koja se, zapravo, odnosi na prvo lice jednine, 'ja'. Upravo, kako u našem, tako i u većini ostalih jezika se, iz poštovanja prema sugovorniku, uobičajeno koristi drugo lice množine, 'vi', umjesto drugog lica jednine, 'ti'. I u turskom se nekad koristi množina 'mi', iako se misli na prvo lice jednine 'ja', mada to nije toliko rasprostranjeno kao korištenje množine drugog lica, 'vi'.
Ukratko, Allah, dž. š., nije ponizan; poniznost je svojstvo čovjeka, a ne Allaha, dž. š. Ovu formulaciju Allah, dž. š., koristi da bi istakao veličanstvenost, uzvišenost, poštovanje. Kur'an je objavljen na arapskom jeziku, te zbog toga nosi odlike i sadržava određene izraze svojstvene arapskom jeziku. Allahova jednoća jedna je od temeljnih poruka Kur'ana i to je sasvim očito na osnovu brojnih kur'anskih ajeta.
Želimo još nešto istaći: kada, dakle, u Kur'anu govori o Sebi, Allah, dž. š., koristi i prvo lice jednine 'Ja', a isto tako i prvo lice množine, 'Mi', kao izraz veličanstvenosti, uzvišenosti, poštovanja. Međutim, kada se o Allahu, dž. š., govori u drugom licu, uvijek se koristi zamjenica drugog lica jednine 'Ti', a nikada drugo lice množine, 'Vi'. Isto tako, koristi se treće lice jednine, 'On', a nikada se ne koristi treće lice množine, 'Oni'! Premda, na stotine puta u Kur'anu se Allah, dž. š., spominje u drugom i trećem licu, to nikada nije u množini. A to, kao što smo istakli u početku, ukazuje da je korištenje zamjenice 'Mi' samo zbog odlike arapskog jezika, a nikako da se radi o negiranju Allahove jednoće.