http://www.mininova.org/tor/586009
Ensiferum - Victory Songs
Danas je doista malo bendova koji uspiju snimiti dva ili više kvalitetna albuma u nizu. Najčešće je problem s drugim, a o trećem da se i ne govori. No, ima i suprotnih, pozitivnih primjera, a jedan od njih je finski Ensiferum - definitivno fantastičan bend, možda i najbolje što folk metal nudi u ovom trenutku, i u čijoj muzici te dvije riječi dobivaju puni smisao.
To je bend koji ne samo da nema slabog albuma, nego je u njihovom opusu teško naći i lošu pjesmu. Istina, ovo im je tek treći album pa imaju vremena i za tako nešto, ali sve što su do sada ponudili doista spada u sam vrh metala i usudio bih se reći da su u ovom trenutku nadmašili mnoge svoje poznatije zemljake, poput recimo Children Of Bodom, s kojima ih se na mnogo mjesta, po meni neopravdano, uspoređivalo, i što je najgore, još se uvijek to radi.
Ipak, nije u Ensiferum priči ispočetka teklo med i mlijeko. Dugo im je trebalo da izdaju prvi album, a taman kad su se zagrijali i počeli primati brojne pohvale za svoj rad, točnije nakon prošlog albuma "Iron", najprije su se razišli s pjevačem Jariem Mäenpääom (Wintersun), da bi zatim otišli i basist Jukka-Pekka Miettinen i bubnjar Oliver Fokin.
No, idejni vođa, tvorac i jedini prvotni član, gitarist Markus Toivonen zajedno s klavijaturisticom Meiju Enho okupio je novu postavu, u kojoj su se našli Petri Lindroos, inače pjevač i gitarist Northera, basist Sami Hinkka i bubnjar Janne Parviainen.
Njihov prvi zajednički rad bio je DVD "10th Anniversary Live", snimljen na staru godinu 2005. u Helsinkiju, pa zatim EP "Dragonheads", da bi ove godine na red došao i novi album "Victory Songs", kojim je napravljen još jedan, i to veliki, progresivni korak u radu ovog benda.
On je naime, nešto drugačiji u odnosu na prethodnike, s obzirom da je dosta žešći, 'metalniji', s jačim utjecajem folk melodija, puno je 'atmosferičniji', orkestralniji, a pjesme su dorađenije u svim dijelovima. Više je jakih riffova, vokalne sekcije su univerzalnije (clean, harsh, growl), i nemali se broj puta pjeva u back varijantama i to kako u solo izvedbama tako i u zborskim. Dosta je naratorskih i akustičnih dijelova, a tu su i vrlo snažne, duboke bas sekcije, jednako kao i bubnjevi, u koje se lupa u svim varijantama i brzinama.
Također, proširen je i utjecaj instrumenata, poglavito onih koji imaju neposredan kontakt s folk ugođajem poput frula, flaute, zviždaljke, gajdi, gudala, ali i klavijatura, koje se u kontinuitetu prilagođavaju formi svake kompozicije.
No, da ne bi ispalo kako se ovdje radi isključivo o kombinatorici folka i heavy metala, treba istaknuti da su vokalne intonacije na mnogim mjestima tipične blackerske, ali i deatherske, a ne treba nikako izostaviti gitarističke thrashy riffove te melodic death metal ritmove.
U beskrajno bogatstvo kvalitetnog cjelokupnog sounda uvodi "Ad Victoriam", visoko-atmosferski, orkestralni folk intro, komponiran po mjeri vikinško-borbene atmosfere koja vlada na albumu i oko koje se vrti i tekstualna tematika (mitovi i legende, ratovanja, slavlja i pobjede).
"Blood Is The Price Of Glory" je pjesma, uz istaknute karakteristike, s dosta utjecaja symphonic blacka i kontunuiranim izmjenama ritmova, a "Wanderer" je krasna folk balada, koja s vremena na vrijeme 'odluta' i u srednji ritam.
Ljubiteljima brzinskih i beskompromisnih naslova ponuđeni su "Ahti" i "The New Dawn", a istinsko finale albuma je desetominutni ep "Victory Song", koji sadrži sve ili gotovo sve karakteristike iznesene u ovoj analizi i prava je odjava, koja ne ostavlja drugu mogućnost osim povratka na početak albuma.
Ovo je album kojim se Ensiferum dodatno profilirao i istaknuo najozbiljniju kandidaturu za čelno mjesto među metalcima-folkerima, koje mu, barem po meni, u ovom trenutku i pripada.