Forum Klix.ba

Citam o novotarijama i paljenju svijeca itd. Ja se sjecam dobro kda sam bio klinac, da su se prodavale male svijece u sveznjevima od bijelog parafina isarane poprecno sa zelenom plavom i crvenom bojom koliko se sjecam i prodavale po mahalama koje su ljudi palili za 27 noc ramazana. Znam dobro da ih je pravio onaj svjecar dole o dnu ispod Kovaca, tamo je bio i onaj Cetkar, Metlar i Sedlar itd. Mi kao djeca smo tako zaradjivali djeparac prodavajuci te svijece.
Znam samo da je taj obicaj naglo iscezao, valjda ljudi skontali da su poceli kopirati cafirske obicaje, ko ce li ga znati.
Sada kada pitam neke ljude, svi se prave budale kao kada je tobilo, ma ne znas ti sta pricas, nikad to U Sarajevu nije bilo itd. Srecom imam jos zivih jarana iz osnovne skole koji su zajedno sa mnom te svijece prodavalipa me ne mogu saltati. Imal neko iz Sarajeva ovdje na forumu pa da se sjeca tih svjecica. Meni iskreno, pravo zao bilo kad su ih ukinuli, bas kao onih bonbona umotanih u alufoliju sto su nekad kitili jelke.

partybrakerica wrote:Zao mi je veoma sto neki ljudi imaju pogresno misljenje o tekijama i sejhovima na osnovu toga sto vide da neko pogresno radi.ima svakakvih insana ,koji rade sa dzinima cak,a izdaju se za sejhove..sacuvaj boze.ne treba generalizovati na osnovu jednog ili dva primjera.a onaj koji trazi istinu,naci ce je sigurno.ne moze sejh biti na svakom cosku,pogotovo ne na ovom ahiri -ahiri- zemanu,njih je samo nekoliko vjerodostojnih na cijelom svijetu.zijaret takvom jednom insanu se ne zaboravlja...samo prisustvo njegovo u blizini tjera na sjecanje na Allaha dz.s.,a znamo da su evlije ljudi,koje,kad ih vidis,podsjete na Allaha dz.s.same suze krenu od ljepote i nekog unutrasnjeg osjecaja. Dusa se ispuni nekom toplinom i drzi sve dok covjek ne nagrijesi i ne naprlja je...onda je taj zijaret opet potreban da bi se dusa oporavila takoreci...

dova tog insana se prima jer se on ocistio od nefsa,mnogo ibadeti i danju i nocu,serijat izvrsava od a do ž,a da ne govorim o sunnetu.ako pogrijesi odmah se pokaje... kad takvog insana pogledas u oci,svi tvoji grijesi ti naumpadnu i pozelis da ucinis teobu Allahu dz.s..
onaj ko je cist skoro pa potpuno od grijeha postane blizak Allahu toliko da ima neke mudzize,kao prelazak velike razdaljine u vrlo kratkom periodu.jer se on kutarisao ovosvjetskih okova i pojma vremena i prostora.tako se zna za jednog covjeka iz mog mjesta koji je svako jutro isao na Kabu da klanja sabah i tamo ga ljudi vidjali...te Rabija E. koja je poznata zena evlija bila birvaktile,koja je ljude tako na hadzdz. na svojim ledjima nosila u kratkom periodu. Mozda neko bude bolje znao ispricati ,ne sjecam se detalja...

Meni je najbolji zikir onaj koji se obavlja tajno i u sebi,bez posebnog plesanja skakanja,jer mi nekako to nije skromnost i sunnet...Ali ima nas svakakvih,nekome je valjda potrebno da izbaci energiju iz sebe,pa valjda bolje tako nego na neki gori i neveljao nacin,a Allah najbolje zna,nije lijepo osudjivati druge...
Znam jednu tekiju u Sarajevu gdje se zikir uci fino i u sebi,svako za sebe-sto mi se svidja,nema slika i slicnih stvari,ibadeti se,druzi se u lijepom i islamskom drustvu .ljudi/zene su prefini,tako da kad dodjes,ne ide ti se kuci.to je jedna cista atmosfera ljudi sa istom niti duse,ja volim reci da smo svi mi bolesnici na ovom dunjaluku,samo jos ne znamo dijagnozu! neko je lijen,voli kockat,neko piti,neko voli zene,sex,neko voli moc i dokazivanje,neko se divi i klanja(tobejarabi) sam sebi i provodi dosta vremena pred ogledalom,neko ganja karijeru i zanemari sve ostalo,neko je materijalista,drugi neko opet mrzi svakog zivog... sve su to vrste bolesti a tekija je mjesto gdje trazimo lijek...onaj ko je uporan i naci ce ga.Same posjete dzamiji i tekiji znace da ti zelis da ozdravis i budes blizi Allahu dz.s...zar to nije sevab samo od sebe?!

halalite na predugom postu

sve u svemu,tekije i druzenje sa dobrim insanima ili sejhovima je bolnica za nasu dusu,bas kao doktori za tijelo...

prvo treba da pravis razliku između sejha i poboznjaka. Titula sejh se daje insanu koji ima znanje koje mu je za njega posvjedocio cijeli ummet, a poboznjak je insan koji nema veliko znanje, nego se za njega veze bogobojzanost, a u obojici je veliki hajr i veliko dobro. Sto se tice evlija treba da potrazis sta je evlija ne samo definiciju, i kako mozes reci za nekog insana jos na dunjaluku da je evlija, odakle ti znas kad se on osami da ne radi neki od velikih grijeha ili slicno. Svi vjernici su evlije.

Dalje kako mozes znati da se dova određenog insana prima, naravno ovo se veze svakako ako je covejk evlija njegova dova se prima svakko ali vraca se na pitanje ko je evlija.

Sto se tice mudziza one su samo svojstvene poslanicima i vjerovjesnicima, a evlije imaju tzv. keramete. Ovi tvoji primjeri su klasicno surađivanje s dzinnima nista vise, poznato je kada je Sulejman pitao ko ce mi donijeti prijesto one kraljice pa kako se dzini opisuju, odnosno kako se krecu i kojom brzinom. Zar nije poslanik bio najbolje Allahov rob, pa nije tako letio i nosao ljude na leđima leteci da idu na hadzdz?

Vecinom smo ako ne i svi mi ti koji volimo vise sjediti nego raditi, svi volimo zene, sex, ja to ne smatram bolescu kako ti navodis, nego je meni bolest upravo kad ne volis to, kako je i bilo donedanvo u sluzbenim listovima. Tako da mi je to smijesno da se neko toga odrice, nismo krscani, a ako se odrekens ovoga past ces u drugu krajnost, sa raznim vidovima pedofilije,... To je nesto sto je prirodno i svojstveno covjeku.

Inace velika je fama po pitanju tih tzv. "sufijskih sejhova", kao oni su dostigli neke stepene, i te price koje nemaju osnova i meni su zaista smijesne pogotovo sto se otislo u razne krajnosti s tim sufizmom i razne sekte i pravci su se izrodili iz toga, koji cak svojim stavovima govore rijeci kufra i nevjerstva, odnosno kada covjek poslusa sta govore neki od njih pamet ti stane.

Ja licno nisam nikad otisao u tekiju, protiv tekije nemam nista kao objekta, nego samo protiv stvari koje su to rade od raznih vidova novotarija, pa do stvari koje su zabranjene, mada mi je jasno da je sufizam ovdje ima jake korijene, pocev od turbeta ,...

Cuj mudzize....

Kroksica wrote:Cuj mudzize....

Sta je s njima problem?

nasa wrote:

Kroksica wrote:Cuj mudzize....

Sta je s njima problem?

Nije problem kad se pripisuju poslanicima, ali nakvim šejcima. Ma daaj.

Kroksica wrote:

nasa wrote:

Kroksica wrote:Cuj mudzize....

Sta je s njima problem?

Nije problem kad se pripisuju poslanicima, ali nakvim šejcima. Ma daaj.

Aha...nisam sve citala.... pa

nasa wrote: Aha...nisam sve citala.... pa

Ma ne valja svasta ni citat'.

Ni gledati.

miskin wrote:Ni gledati.

BTW dje ti je slika? Nakav si mi cudan 'vako.

ma prenosi me neki fataju mozda je zato

miskin wrote:ma prenosi me neki fataju mozda je zato

De ba metni nesto, zbunjujes me.

Npr.

miskin wrote:Npr.

Ma sta bilo, samo nek ima neka boja.

nesto ovako mozda.


Uploaded with ImageShack.us

miskin wrote:Npr.

More, meci tu ili ovu Fatinu. Obje su cool.

Kroksica wrote:More, meci tu ili ovu Fatinu. Obje su cool.

Moja je 'nako .... malo kjafirska u odnosu na tvoj predlog,

nasao sam jednu slikicu finu, samo je haman da cu morati smanjiti orginal je 198kb

na koliko ono mora biti smanjena

miskin wrote:nasao sam jednu slikicu finu, samo je haman da cu morati smanjiti orginal je 198kb

na koliko ono mora biti smanjena

Oćel' bit' šta u "stilu" ili "ad libitum",

miskin wrote:nasao sam jednu slikicu finu, samo je haman da cu morati smanjiti orginal je 198kb

na koliko ono mora biti smanjena

Pa vidi u opcijama. Oko 50 ili 80 necega.

Kroksica wrote:

miskin wrote:nasao sam jednu slikicu finu, samo je haman da cu morati smanjiti orginal je 198kb

na koliko ono mora biti smanjena

Pa vidi u opcijama. Oko 50 ili 80 necega.

Ne više od 80 piksli u dužinu i širinu ....

ne valja puno sam smanjio idem ponovo

miskin wrote:ne valja puno sam smanjio idem ponovo

ope' nešto religiJozno?

Malo da oživimo temu


Tragovi bektašija u kulturi Bošnjaka:

Bektašije su red koji se među prvima pojavio, preko pripadnika osmanske vojske i bektašijskih šejhova (baba) koji su obnašali dužnost imama među posadnicima tvrđave. Sami ksenotaf Sari Saltuk-dede, koji je jedan od autoriteta u ovom redu to nam potvrđuje. U BiH bektašije su intezivno prisutne od XV. do XVII. vijeka u mnogim gradovima sa svojim tekijama. Pojačano prisustvo osjetno je i u XIX. vijeku, kada među pjesnicima nalazimo jednog sa mahlasom Bosnevi. Mada tipičan vojni red, uspio je razviti bogatu i brojnu vlastitu tekijsku književnost i pjesništvo. Bektašijske su tekije skladno, arhitektonski i hortikulturalno dotjeran prostor. Vojnička disciplina znala je odgojiti osjećaj za lijepo i ugodnu svakodnevnicu. Mnogi putopisci opisivali su njihove tekije, ostajući zadivljeni ambijentalnošću. Nezadovoljni vojnici u svojim traženjima uzurpiranih prava, kao pripadnici reda isticali su šejhove na čelo. Radi ovih pojava red je nekoliko puta bio proganjan, oduzimani mu vakufi i zabranjivan. Sve to nije prekinulo djelovanje ovog reda, tako da je u BiH posljednji bektašijski šejh umro sredinom XX. vijeka.
Red je utemeljio Hadži Bektaš Veli (oko 1209. - oko 1271.) na tradiciji ahijske zajednice u Anadoliji, tako da ovaj red spada u tipične turske derviške redove. Poznati derviški pjesnik Junus Emre, čija se vjerska poezija i danas izvodi pripadao je ovom redu.

Hadži Bektaš Veli u učenje reda ugradio je vrijednost futuweta (duhovnog viteštva). Njegovi sljedbenici bili su okosnica stvaranja osmanske vojske. Red je veoma brzo postao poznat, pristupali su mu mahom islamizirani narodi. Trudio se da očuva turske tradicije koje su bile ugrožene od uticaja perzijske i arapske kulture i jezika, tako da se liberalno odnosio prema sinkretizmu. Strogim odgojem (terbijetom) i postavljanjem ideala žrtve za druge (futuwet) bektašijski šejhovi su dali temelj onome što će kasnije postati poznato kao "moćno Osmansko carstvo". Isluženi vojnici - veterani, dobivali su od svojih šejhova zaduženja da rade na edukaciji stanovništva i kao veterani budu i dalje pomoć regularnoj vojsci. Poznavali su razne vidove liječenja travama (fitoterapija), zemljom (geoterapija, liječenje blatom i glinom), vodom (hidroterapiju), namještanje kostiju, vađenje zuba, puštali krv (visok tlak), svojevrsnu hirurgiju, idt. Ova znanja osim drugih znanja, bili su velika intelektualna podloga za kvalitetnu komunikaciju sa stanovništvom, koje je u većini slučajeva bilo nemuslimansko. Na prelazu iz XV. u XVI. vijek, glavni šejh za sve bektašije bio je Balim Sultan-baba, koji je izvršio neke reforme u ovom redu kako bi izmirio dvije kroz historiju sukobljene struje. To su oni koji su njegovali izvorno učenje i načela osnivača reda H. Bektaš Velije i onih koji su u učenje unijeli elemente anadolsko-horosanskog folklora i ši'itske teološke doktrine.

Ovaj red (tarikat) dijeli se na dva ogranka: čelebi i babakjan ili Tariki nezanin. Razlog ove podjele je formalne prirode, da li se je H. Bektaš Veli ženio ili nije. Na Balkanu su uvijek bili prisutni babakjan kol, koji akcenat stavljaju da je šejh bio neoženjen i svoje umrle sahranjuju u jacijsko vrijeme. Posljednji bektašijski šejh bio je šejh Kjazim-baba Bakali iz Đakovice, koji je umro 1980. god. u 101. godini života. Osim Đakovice, bektašije susrećemo u Kanatlarcima (Prilep), Balin Dolu i Vrutoku (Gostivar) te Tetovu.
Bektašije su osmanskoj vojsci podarili vojnu muziku, koja se smatra najstarijom vojnom muzikom. Zagovarali su stalne vojne operacije (gazavat). Imaju razvijenu svijest o prirodi. Sigurno, na temeljima njihovog učenja u Blagaju se mogao razviti prvi rezervat Evrope.





Još u XIII. vijeku ovim prostorom proputovao je putujući derviš Sari Saltuk-dede i imao kontakte sa stanovništvom. Usmenom predajom prenošene su riječi Sari Saltuk-dede o "komadu dženneta" i želji da tu leži kada umre, a bektašijski šejh (baba) prepoznao je to mjesto ovdje, u Blagaju. Podigli su prvu zaviju (tekiju) uz nju ksenotaf (prazan grob) i nazvali to mjesto jednim od sedam Sari Saltukovih kaburova (yedi tabut). Ksenotaf služi za podsjećanje na ličnost i učenje fatihe. Ova tekija je bila skromnih dimenzija i građena od nekvalitetnog materijala podložnog atmosferlijama, izgrađena je oko 1470. godine. Blagaj već tad postaje mjesto u kojem sjedi kadija, razvija se zanatstvo i trgovina, mala tekija nije više mogla udovoljavati obavezama, koje su joj pripadale. Karavanski put koji je prolazio kroz Blagaj, nametnuo je obavezu proširenja ovog kompleksa. Krajem XV. vijeka podiže se novi "moderniji i funkcionalniji" objekat zidan kamenom i pokriven pločom. Zajednica bektašijskih derviša - neženja (bekjara) proširila je plato, podzidala korito rijeke Bune, utvrdila cijeli ambijent zidom i kapijom. Dograđeni su ahari, hambari, mlin, kovačnica i stupa. Ovako upotpunjen kompleks, dobio je pravo nazivanja tekijom. Tekija je izvršila ogroman uticaj na okolno stanovništvo, gdje se tragovi bektašija mogu vidjeti na folklornim i običajnim elementima u ovom kraju. Sredinom XVI. vijeka gradnja kamenog mosta u Mostaru uzima primat Blagaju, a na prostoru mostarske mahale Balinovac, jača jedan novi bektašijski centar. Krajem XVI. vijeka blagajske bektašije slabe, a jača uticaj halvetijskog reda (tarikata).





Prihvatanjem islama dobri Bošnjani, nastavljaju njegovati "kult" planinskih visova, pećina i izvora, što je dio naše duhovnosti. Upravo na ovakvim lokalitetima nalaze se najpoznatija i najstarija dovišta. Dovišta se djele na erdeleska (Jurjevska - 6.maj, Rozi Hidr) i Aliđunska (2.avgust), što je nesumnjivo uticaj bektašija. U Hercegovini kišne molitve (dove) su se učile nakon posjete šehidskim mezarima ili turbetima.

Govoriti o historiji saza u BiH je nemoguće, a da se ne spomenu bektašije. Bektašije su praktikovale uz saz pjevati razne vrste vjerske poezije. Tonske mogućnosti saza omogućavale su im da utiču na raspoloženje slušalaca. Saz je radi svoje ljepote tonova "ukraden iz tekije" i vremenom se udomaćio, tako da je postao narodni instrument. Saz se ne svira i uz njeg ne pjeva, samo u muslimanskim sredinama, nego susrećemo jako dobre svirače i pjevače i unutar pravoslavne i katoličke sredine.





Kod dugotrajnih trudova i teških poroda, ženama je davana voda da piju i umivaju se, u koju se prethodno stavljala neka posebna biljka zvana hazreti Fatimina ruka. Ova biljka je neki korijen koji oblikom asocira na ruku. U Hercegovini su je imale mnoge kuće, ali sad je skoro izumrla. Ranije su je donosili iz istočnog dijela Osmanske države.
Obilježavanje deset dana Muharrema (Ašura), kao prisjećanje na nepravdu koja je učinjena Vjerovjesnikovom unuku hz. Husejinu na Kerbeli. Tokom ovih dana praktikuje se poseban način ishrane, oblačenja, odmaranja i radovanja. Deseti dan sprema se posebna vrsta jela napravljena od 7 - 77 raznih artikala, ali nijedno ne smije biti životinjskog porijekla. Također, bilo je poznato i pokrivanje mlade prilikom vjenčanja crvenom čatkijom (velom).

U Hercegovini se dugo održavao običaj ženskog pjevanja "uz tevsiju (tepsiju)". Ovakav način je svojstven samo muslimanskim gradskim sredinama, nastao pod uticajem derviških redova. Bektašije tokom muharrema praktikuju (kao i drugi derviški redovi) izvoditi tužnu vjersku poeziju (mersije) u kojoj se govori o smrti, šehidima i stanjima (hal) onih kojima je i kako nepravda učinjena. Kako se one izvode u jednoj tužnoj intonaciji i bez muzičkih instrumenata, u bektaši zajednicama se praktikovalo okretati tepsiju, koja usred brzine okretanja daje ton uklopljiv sa ljudskim glasom. Sve to je uticalo na izljev emocija kod slušatelja i ostavljalo duboki trag sjećanja na tragične događaje kad su u islamu ubijeni pravda i pravičnost. Nekada su djevojke i mlade žene, pjevanjem "uz tevsiju" iskazivale čežnju za voljenim koji je otišao daleko u rat ili poginuo u tuđini. Danas je ovo pjevanje potpuno izgubljeno, usred izvitoperivanja prezentacijom folklornih društava.

asurbanipal sve bolji i bolji... Da smo država, a ne kontejner, ovaj momak bi radio u nekom naučno-istraživačkom institutu.