Sarafcina wrote:
u iole vecoj firmi je gotovo nemoguce izmjeriti doprinos (nekog) pojedinca ukupnom profitu firme. a i "pravilna" raspodjela plate je .. misaona imenica ... onaj ko smisli adekvatan (fer i posten

model) ce da zaradi ogromnu lovu ... na svjetskom nivou.
Doprinos pojedinca se ne mjeri. Doprinos pojedinca je odredjen cak i prije nego je pojedinac zaposlen (kada se pojavi potreba za odredenim pofilom radnika, firma ga angazuje). Pojedinac prihvaca ugovorene obaveze, ali isto tako i ugovorena prava i uslove (npr. sistem nagrada i kazni). Mjerilo uspjeha radnika je postotak ostvarenog posla, na osnovu kojeg on moze biti nagraden ili kaznjen.
Dakle, (pogotovo u velikim sistemima) ne mjeri se doprinos radnika ukupnom profitu firme, vec uspjesnost tog radnika u ostvarivanju dogovorenih obaveza.
Upravljanje velikom firmom je segmentirano radi bolje kontrole u cilju ostvarivanja boljih rezultata, a planiranje svih poslova, kao i izdataka za plate, se vrsi unaprijed (zato se i zove planiranje). Zato vece firme i pruzaju vecu "sigurnost" za radnike.
Kad sam rekao da se plata odreduje na osnovu novca donesenog u firmu, mislio sam na uspjeh firma/sektora firme, a ne na uspjeh pojedinca. Nisam to dovoljno jasno napisao, pa se ovdje ispravljam.
Pojedinac dobija dogovorenu platu umenjenu ili uvecanu za iznos kazne ili nagrade. Nekada kaznjen moze biti pojedinac, a nekada citav sektor.
U slabije sredjenim sistemima (malim firmama, koje "svastare") plata se odreduje na osnovu "doprinosa profitu u proteklom mjesecu"... Njega je nemoguce i nepotrebno odrediti... "Gazda" daje platu po slobodnom uvjerenju, jer je on gazda.
(npr. ovaj je nesto tamo buljio u racunar, sigurno je nesto radio... Onaj tamo dolazi vec pet dana u istoj kosulji, smanjicu mu platu, a necu mu reci da presvuce kosulju...)