[color=brown][size=167]Pise dr Edin Sarcevic[/size][/color]
([u]docent na Pravnom fakultetu u Leipzigu, SR Njemacka.
Predaje Drzavno i Upravno pravo, Opstu teoriju drzave i Filozofiju prava[/u]) wrote:BOSANSKA NACIJA OBUHVATA SVE DRZAVLJANE
BOSNE I HERCEGOVINE,
DAKLE NAJMANJE TRI KONSTITUTIVNA NARODA
Naucni standardi: Savremeni standardi drzavnopravne
znanosti i politicki jezik su jasni: Naciju obrazuju gradjani jedne drzave,
narod je zajednica porijekla. Pojmom nacija se, dakle, ukazuje na pravnu
vezu covjeka i drzave, tako da samo narodi koji su ustanovili sopstvenu
drzavu postaju nacijom. Narod obuhvata zajednicu porijekla, sudbine,
zajednicu jezika i vjere, no jedan narod ne mora imati sopstvenu drzavu
(Kurdi, Baski, Korzikanci). Nacija je drzavnopravna, narod je
kulturoloskobioloska komponenta ljudskog zivota u zajednicama. Ako se
jedno s drugim poklapa, problem se ne postavlja. U visenarodnim
zajednicama je izostravanje razlike neophodno. Jer, pozivanje na naciju
ovdje signalizira narodu da ima "pravo" na drizavu: "Mi smo nacija!" jeste
parola naroda koji zele vlastitu drzavu.
HISTORIJSKA PERSPEKTIVA:
lstina je da se pojmovi iz historijske perspektive lako mogu obrnuti i
napuniti proizvoljnim sadrzajem. Tako bi sve 'sto se deklariralo kao nacija
cinom samoproglasenja postalo nacijom. No, da bi narod iz
kulturoloskobioloske zajednice bio preveden u naciju potrebna mu je
drzava u kojoj ce rijesiti svoj pravni status (ustavom, zakonom o
drzavljanstvu). Zbog toga je zamisao o samoproklamiranoj sustini nacije po
sebi netacna, a stav tautoloski neupotrebljiv. Nedostaju joj iznad svega
objektivni kriterijumi kojima bi se zasnovala evidentna razlika izmedu
nacije i naroda u viseslojnim multikulturnim drzavama. Zapravo, samo
(javno) pravo otvara objektivne kriterijume. po kojima se moze utvrditi da
li je svaka grupa "narod" ili "nacija". Ako postoji drzava i u njoj pravno
rijesen odnos covjeka prema toj drzavi postoji i nacija (naime, ako su
definirani uvjeti pod kojima se stice drzavljanstvo, odnosno skup prava i
obaveza, privilegija i opterecenja, ako, sve u svemu, postoji zakon o
drzavljanstvu, postoji i nacija).
Sta su Bosnjaci? Oni su narod i dio bosanske nacije. Bosanska nacija
obuhvata sve drzavljane Bosne i Hercegovine, dakle najmanje tri
konstitutivna naroda, Jevreje i sve ostale gradjane. Naciju u multietnickim
drzavama uvijek obrazuju narodi koji su konstituirali drzavu. Narodnost je,
dakle; pretpostavka nacionalnosti, a nacija rezultat podrzavljenja jednog ili
vise naroda. Ne postoje "Ujedinjeni narodi", tacno je "Ujedinjene nacije",
Dejtonski ustav ne govori o konstitutivnim nacijama, nego
o ''konstitutivnim narodima". Nacija je americka kanadska, beIgijska,
svicarska ili francuska Narodi su Indijanci i Meksikanci, Flamanci, Valonci i
Francuzi, Nijemci i Jevreji, konacno, i Alzirci, kao integralni dio francuske
nacije.
Politicki rituali, stampa, naucni i kvazinaucni govori, udzbenici i naslijedena
tradicija Bosne i Hercegovine, ali i studije o "drzavi i naciji" se na pocetku
ovog stoljeca krecu naviknutim putevima razumijevanja jednog i drugog.
Tako se ovdje nacija samorazumljivom nuznoscu konstrukta predstavlja
kao nulta institucija, a drzava kao promjenljiva varijabila. Takav zakljucak
je upotrebljiv za vladajuce teoreme 19. stoljeca. On dijelom pociva i na
netacnoj interpretaciji evropske historije drzavnosti - ilustrativan
je "njemacki slucaj". Jer, tamo nacija nije obrazovala drzavu - naciju, (kako
to npr. u analizi nacije i naroda utvrduju Kozul/Kukic), nego je narod (das
Volk) obrazovao naciju (Deutsche) ujedinjenjem njemackog naroda u
jedinstvenu drzavu. Ko to ne uocava ne moze razumjeti da se u nasem
dobu nacija mijenja (promjenom drzavljanstva), ali da narod ostaje kao
biolo'sko-kulturoloska konstanta.
Ko su Bosnjaci? Propustena je prilika da se naviknuto Musliman
umjesto arhaicnim germanizmom "Bosnjak" (Bisniake) zamijeni
tacnim: "Bosanac"! Vremesni akademici, ratni inati, emotivne poete u
drzavnoj sluzbi i sva bulumenta naglo probudenih glasnogovornika
demokratskog primitivizma nisu ni znali ni mogli donositi racionalne i
strateske odgovorne odluke. No, supstanca je ostala: Bosnjake su bolje
raspoznavali nebosnjaci nego sto su oni uspijevali definirati sopstveni
etnicki habitus. Identificirani su najprije kao strano tkivo, kao nesto sto
treba "etnicki ocistiti" i ograditi bodljikavom zicom. Bosnjacki identitet je
tako izostravan srpsko-hrvatskim konclogorima, organiziranim ubijanjem i
protjerivanjem. Imenom danas obuhvatamo narod koji je jasno identificiran
na pozadini petogodisnjeg rata za Bosnu.
No, kakvi objektivni elementi, i to je kljuc problema, konstituiraju
samobitnost bosnjackog naroda i odvajaju ga od Srba i Hrvata? Religija
svakako, ali semu ruse Hrvati i Srbi muslimanshe vjere. Bosanski jezik je
nesiguran kriterijum, u Bosni ga svi dijele, bez obzira kako ga zovu. Isto je
sa kulturom i filozofijom zivota: sve je to ideaItipski suvise blizu jedno
drugom. Tako, sve u svemu, ostaje lojalnost Republici BiH, ili krace,
bosanski patriotizam kao jedini pouzdani kriterijum.
PATRIOTIZAM:
Nema patriotizma bez domovine, bez zemlje. Ne smije se falsificirati
cinjenica da je pri tom samo bosnjacki patriotizam zasnovan u bosanskoj
drzavi. Hercegbosanski mutant-Hrvati su ga ispraznili na velikodrzavnom
konceptu "Hrvatske Republike" i "treceg entiteta".
Srbi su na projektu velike Srbije i "Republike.Srpske" pervertiranirn
obrtanjem zlocina u patriotsltu obavezu lisili srpski patriotizam svake veze
sa drzavom Bosnom. Samo su Bosnjaci ostali vjerni tradiciji bosanske
drzavnosti: branili su je vlastitim zivotom. Borba za nezavisnu Republiku
BiH, lojalnost gradjanskoj drzavi je, prema tome, granica od koje se etnicki
Bosnjak dijeli od etnickog Srbina ili Hrvata.
Tacno je, medjutim, da su se za Republiku borili Jevreji i ateisti, dijelom
pravoslavci i katolici. Tacno je, isto tako, da su Bosnjaci muslimani. No,
upotrebom kriterijuma patriotizma oni nemaju iskljucivo licencu na
bosnjastvo (kao sto katolici nemaju na Hrvatstvo ili pravoslavci na srpstvo i
crnogorstvo - nije slucajno srpskohrvatski politicki govor ubacio u upotrebu
sintagmu "Bosnjak-musliman" ostavljajuci tako otvoreno identifikacionu
varijantu za "Bosnjake-katolike" i "Bosnjake-pravoslavce"). Upravo su tu,
na frontu odbrane nezavisne republike bili jednaki vjernici i nevjernici:
dijelili su istu sudbinu, govorili su jedan jezik, bill su lojalni cjelovitoj drzavi
kao zajednici ravnopravnih gradjana, borili su se, pod istim simbolom. Ako
hocemo objektivnim kriterijumima definirati Bosnjake mozemo, dakle,
uzeti u obzir vjeru, jezik, kulturu zivljenja, ali prednost moramo dati
kriterijumu Iojalnosti Republici BiH. Jer, samo se od te tacke - treba li to
naglasavati - raspoznaje zajednicka sudbina ateista i muslimana, katolika i
pravoslavaca. Samo se od te tacke s dovoljnom preciznoscu mogu odvojiti
Srbi i Hrvati (koji su se borili protiv Republike BiH) od bosnjackog naroda.
DVOJNO DRZAVLJANSTO I NACIONALNA DRZAVA:
Danas nema drzave koja nije nacionalna-jedna drzava obrazuje uvijek jednu
naciju. Odstranjivanje nacije iz drzave bi bilo jednako "drzavnom suicidu".
Bosni nacionalnu drzavu, prema tome, niko ne moze ni dati ni oduzeti.
Ona je data i osigurana medjunarodnopravnim priznanjem i sopstvenim
ustavom. Medjutim, danas je potrebno jasno iz korpusa njenog
stanovnistva izdvojiti bosansku naciju. Jer, dejtonsko-pravna konstrukcija
Bosne jeste izlozena specificnom politickom nasilju i to u mjeri u kojoj ona
podstice dvostruka drzavIjanstva, u mjeri, dakle, u kojoj se ona kao drzava
ne stiti u konkurenciji nacionalnih lojaliteta. Njenu sudbinu odlucuju, naime,
gradjani cija lojalnost bosanskoj drzavi nije neupitna. Cilj je jasan: ako
politicki razore bosansku drzavu prikljucice njene dijelove maticnoj drzavi.
Vlasnik i "putovnice" i "pasosa" danas jeste ravnopravan gradjanin dvije
drzave, on moze po svom slobodnom nahodjenju birati naciju; on sam
otkazuje i zasniva lojalnost dvjema drzavama. On moze, dakle, svaki put
politicki, ekonomski ili kulturno razarati jednu i ucvrscivati drugu drzavu.
NULTI CAS:
Drustvo blagostanja iziskuje odgovorno upravljanje drzavom, oboje
pretpostavlja bosansku naciju, dakle lojalne gradjane koji su svjesni
medjusobne uvjetovanosti blagostanja i stabilne drzave. Ona je u Bosni
conditio sine qua non samoodrzive ekonomije i socijalnog mira. Ispis iz
bosanskog drzavljanstva dvostrukih drzavljana, kako je to predvideno
vazecim zakonom - svih, dakle, koji su dobrovoljno stekli drzavljanstvo
trece drzave - jeste nuzan, pravedan i logican korak koji vodi
uspostavljanju "drzavnog stanja". To je situacija "nultog casa" u kojoj bi se
redefinirao status naroda koji obrazuju naciju, u kojoj bi se rijesio status
drugih nacija i stranaca. Izdvajanjem nacionalnih manjina (naime,
drzavljana BiH pripadnika druge nacije) i stranaca (naime, drzavljana druge
drzave i stanovnika BiH) bi se konacno izdestilirala bosanska nacija. Za
nacionalne manjine (hrvatska i jugoslovenska nacija npr) bi se time
rezervirala manjinska i politicka prava, za strance bi ostao poseban rezim
dozvola boravka i rada, a za bosansku naciju koju kao skup drzavljana
obrazuju najmanje tri konstutivna naroda i "ostali gradjani" bi ostalo
odgovorno upravljanje bosanskom drzavom. Bosni nisu potrebni novi
eksperimenti, u njoj treba naprosto primijeniti standarde koji funkcioniraju
u modernom svijetu.