Ostala sam sama u podrumu taj dana kada su vojnici ABIH (ili vec TO, nije ni vazno) dosli i odveli staru... Mislila sam da se nikada necu vise nasmijati, ali sam se nasmjala kada sam gledala kako jedna komsinica, kod koje sam boravila povremeno tih par mjeseci bez ikoga, iz celofan vrecice (ona od kutije cigara) koju je nasla negdje u stanu, vadi izmrvljeni duvan (ko zna koliko star) na papir, pali isti i udise kroz nos. --
Zgrada do moje je dijelom bila okrenuta Nedzaricima (koje su u to vrijeme drzali Srbi). Preko dana se obicno nije pucalo, ali se nije smjelo ni na ulicu izaci, jer bi metak ili snajper klepio onog ko bi pomolio nos vani. Medjutim, sa balkona sedmog sprata te zrade se svaki dan orila pjesma "SDA Demokratija..." i vapljenje zene sa istog balkona "Cujete li cetnici??" Ta mi pjesma ovijek otme smijesak.. ne znam zasto. Valjda sto smo mi djeca tada smisljali dalje rieci tipa .." Sda demokratija...i ponesi jarane ta dva cekera.."
Nasmijala sam se i onda kada sam 2002 godine, ovdje u Cemerici, naletila na frajera koji mi je dolazio tri puta u pretres stana, prije tacno 10 godina, popila sa njim pice, a nisam mu zamjerila ni na cemu.
mogli su nas cetnici kamenom gadjat, a ne mecima....
a to je, koliko god to sad se cinilo smijesno/morbidno.. istina... 
pa me drzi za ruku i vristi na francuskom nest 
