Forum Klix.ba

Papanka wrote:

Yamahalac wrote:

Papanka wrote:da da...slavni eurokrem od mlijeka u prahu i ono slatko od zelenog paradajza dugo mi je trebalo da skupim hraborst i da ga probam...al fakatje bilo dobrog ukusa
ok, svi se sjecamo ikara...a sta je sa onim keksom u onim limenim smedjim kantama...datum proizvodnje 1944-ta

znas kakve su se kuglice od njega pravile pod uslovom da ne naletis na kantu gdje je bio pokvaren pa kiselog ukusa bude

cuj znas li licno ih pravila ba

sama gazala?

hahahahaha..bas tako, sama gazala...a vidis ti kako su hercegovci dobijali TAZE keks....

Papanka wrote:hahahahaha..bas tako, sama gazala...a vidis ti kako su hercegovci dobijali TAZE keks....

a sjecas se kad u ratu provalise da su se pojavili novi kineski kanisteri od 50L, a u dzep stanu

a ja djecija kolica i 80L i na vrbanju u skolu po vodu

april 93., mene nekako otac sa mamom prebacio u Brezu, naselje Smailbegovici, odmah do prve linijem, nekih 300 400 metara.
Mi u sklonistu i prolaze kola hitne pomoci, vukuci iskasapljene ljude, a moj drug Kemica lagano cita neke novine (mislim da su bile jako stare), granate padaju na sve strane, skloniste ionako jadno samo sto nije propalo, kad ce kemica onako citajuci novine:
"Jebo mater, mos mislit kako je tesko ovim svicarcima, tri jezika u jednoj zemlji, kako li se samo fudbaleri snalaze kada odu na utakmicu u drugi kanton"

nemoj da zacatavamo...evo zamal' da ban popushim maloprije zamandali temu tip.


Ja sam imala civare, zato sam najjaca u raji od zena da vidis bicepsa i tricepsa


Nego sjetih se...da sam jednu zvaku znala zvakati dok se ne pretvori u komadice...fildzan meda i zvaka tu pajki sutra sam opet mangup....imam zvaku

Yamahalac wrote:

Papanka wrote:hahahahaha..bas tako, sama gazala...a vidis ti kako su hercegovci dobijali TAZE keks....

a sjecas se kad u ratu provalise da su se pojavili novi kineski kanisteri od 50L, a u dzep stanu

a ja djecija kolica i 80L i na vrbanju u skolu po vodu

moj maksimum tezine koju sam dovukla tj. uzgurala uz brdo je 103 litra vode ...odjednom...2 takve ture dnevno plus one manje da ne brojim ....sve sa svojih cca 50 kg tezine

Dedda wrote:april 93., mene nekako otac sa mamom prebacio u Brezu, naselje Smailbegovici, odmah do prve linijem, nekih 300 400 metara.
Mi u sklonistu i prolaze kola hitne pomoci, vukuci iskasapljene ljude, a moj drug Kemica lagano cita neke novine (mislim da su bile jako stare), granate padaju na sve strane, skloniste ionako jadno samo sto nije propalo, kad ce kemica onako citajuci novine:
"Jebo mater, mos mislit kako je tesko ovim svicarcima, tri jezika u jednoj zemlji, kako li se samo fudbaleri snalaze kada odu na utakmicu u drugi kanton"

hahahaha
to ko u filmu "Nicija zemlja" - Vidi, sranja u Ruandi

Lace wrote:

Yamahalac wrote:

Papanka wrote:hahahahaha..bas tako, sama gazala...a vidis ti kako su hercegovci dobijali TAZE keks....

a sjecas se kad u ratu provalise da su se pojavili novi kineski kanisteri od 50L, a u dzep stanu

a ja djecija kolica i 80L i na vrbanju u skolu po vodu

moj maksimum tezine koju sam dovukla tj. uzgurala uz brdo je 103 litra vode ...odjednom...2 takve ture dnevno plus one manje da ne brojim ....sve sa svojih cca 50 kg tezine

zato smo imale liniju 90/60/90 heheheh nego izazivam te na jednu trku civarama

Papanka wrote:

Lace wrote:

Yamahalac wrote: a sjecas se kad u ratu provalise da su se pojavili novi kineski kanisteri od 50L, a u dzep stanu

a ja djecija kolica i 80L i na vrbanju u skolu po vodu

moj maksimum tezine koju sam dovukla tj. uzgurala uz brdo je 103 litra vode ...odjednom...2 takve ture dnevno plus one manje da ne brojim ....sve sa svojih cca 50 kg tezine

zato smo imale liniju 90/60/90 heheheh nego izazivam te na jednu trku civarama

po mogucnosti da yamahalac sjedne u njih...ojacala sam od tada

Lace wrote:

Papanka wrote:

Lace wrote: moj maksimum tezine koju sam dovukla tj. uzgurala uz brdo je 103 litra vode ...odjednom...2 takve ture dnevno plus one manje da ne brojim ....sve sa svojih cca 50 kg tezine

zato smo imale liniju 90/60/90 heheheh nego izazivam te na jednu trku civarama

po mogucnosti da yamahalac sjedne u njih...ojacala sam od tada

ne prizivaj belaj, moze ti se zelja ostvariti

toliko jaka ne znam jesi li

Sjecam se 94 poslali nas na Zvijezdu kod Varesa bilo nas je 6 u zemunici moj jaran Samir je napravio scenu o kojoj se prica i dan danas elem poslije mijesec dana zemunice bez smijene neobrijani u crnim kombinezonima bez oznaka jedinica izgledali ko Cetnici. Samir je u jednoj od kuca nasao trobojnic i objesio je iznad zemunice drugi dan nailazi covjek iz 101 trazi rodjaka u nasoj jedinic od zemunice do zemunice dodje do nase kad je vidio trobojnicu sasro se a Samir se napravi lud i zarobi ga i sveze pod tu trobojnicu. Kad smo se vratili iz patrole sjedi covjek svezan hebe Aliju i drzavu gdje dosao na linju a Samir pada od smijeha pustimo covjeka i objasnimo mu situaciju kad je cuo ko smo ganjao ga je do burgula i pucao za njim.

Evo jedna lijepa ljubavna priča iz rata.
U ljeto '93 godine bio sam na nekom kratkom vojnom kursu na Bjelavama koji se održavao u studentskim domovima.U vodu u kojem sam bio bilo je oko 20-ak vojnika iz cijelog Sarajeva.Između ostalih bio je jedan momak iz Goražda koji je isto pohađao kurs sa nama.Pošto smo mi pretresli sve teme vezane za sarajevsko ratište bilo nam je zanimljivo razmjeniti iskustva sa njim o goraždanskom ratištu...
Potrefilo se da čovjek zna sva ratišta oko goražda i činilo nam se svakog vojnika iz istočne Bosne... za koga god je ko pitao on je znao gdje je,je l' živ,je l' ranjen,je l' se ispalio vani i tako...
I ja jednom k'o vrli pitac neki pitam ga:Bogati Goražde (tako smo ga zvali) znaš li slučajno Dževada M.?
Inače to je momak moje rodice sa kojim se zabavljala do rata i zadnji put su se vidjeli za Bajram '92.Taj dan je on trebao ići kod roditelja u Goražde,a onda je počeo rat i ona više ništa nije čula o njemu.
Uvijek kad je dolazila kod mene i sestre plakala je i spominjala ga.
Čovjek se zamisli malo i kaže:"nije mi vala poznato to nešto... koliko ima godina?Gdje je radio?" Ja mu kažem da ne znam za godine,ali znam da je radio na Ilidži u "Lasti".
Kad se čovjek koji je sjedio do mene trznu... pa znam ja jednog Dževada M.,radio je u "Lasti" na Ilidži!Moj komšija...jaran,stanuje u Sokolović Koloniji.
Mi se svi onako zgledasmo...
Pa jest kažem ja,živio je u Sokolović Koloniji... malo mi još razmijenimo podataka i skontamo da bi mogao biti to taj momak.
Kažem ja njemu da ću javiti rodici da joj je momak živ,a on da kaže Dževadu da mu je djevojka živa i zdrava i da ga puno voli

Sutradan je nekako bio vikend i mi smo otišli kućama... ja odmah kod rodice na muštuluk Sve joj ispričam kako se desilo...
Ona jadnica hoće u bandak...plače... i sto puta traži da joj opet ispričam sve kako je bilo...
Napisala je pismo i ja sam ga ponio na Bjelave.
Kolega je našao Dževada i ispričao mu sve... isto se kaže i on obradovao do neba...
Helem pismo je otišlo u Koloniju... Dževad se pojavio za par dana kod rodice. Evocirali su uspomene,šta li već i dogovorili su vjenčanje.
Mlada je nakon mjesec dana otišla kroz tunel... vjenčanje je obavljeno i dan-danas žive sretno sa svoje dvoje djece.

Poslije toga kad god sjdemo uz kaficu sjećamo se tih dana...
Pitamo se šta bi bilo da ja slučajno nisam upitao "Goražde" za Dževada?
Šta i da sam ga pitao,a da taj njegov komšija nije bio tu... da je bio samo u drugoj sobi... ?
Da li bi se Dževad oženio nekom drugom,da li bi se rodica udala za nekog drugog?Da li bi se ikad sreli?
Ali eto Bog je valjda tako htio da bude... takva im sudbina bila valjda...

Yamahalac wrote:

Lace wrote:

Papanka wrote:
zato smo imale liniju 90/60/90 heheheh nego izazivam te na jednu trku civarama

po mogucnosti da yamahalac sjedne u njih...ojacala sam od tada

ne prizivaj belaj, moze ti se zelja ostvariti

toliko jaka ne znam jesi li

ako si do 140 kg...onda mozes sjesti ...idem na proporciju ko nekad 1:2 i kod mene nisu civare...vec kolica...na guranje

striker wrote:Evo jedna lijepa ljubavna priča iz rata.
U ljeto '93 godine bio sam na nekom kratkom vojnom kursu na Bjelavama koji se održavao u studentskim domovima.U vodu u kojem sam bio bilo je oko 20-ak vojnika iz cijelog Sarajeva.Između ostalih bio je jedan momak iz Goražda koji je isto pohađao kurs sa nama.Pošto smo mi pretresli sve teme vezane za sarajevsko ratište bilo nam je zanimljivo razmjeniti iskustva sa njim o goraždanskom ratištu...
Potrefilo se da čovjek zna sva ratišta oko goražda i činilo nam se svakog vojnika iz istočne Bosne... za koga god je ko pitao on je znao gdje je,je l' živ,je l' ranjen,je l' se ispalio vani i tako...
I ja jednom k'o vrli pitac neki pitam ga:Bogati Goražde (tako smo ga zvali) znaš li slučajno Dževada M.?
Inače to je momak moje rodice sa kojim se zabavljala do rata i zadnji put su se vidjeli za Bajram '92.Taj dan je on trebao ići kod roditelja u Goražde,a onda je počeo rat i ona više ništa nije čula o njemu.
Uvijek kad je dolazila kod mene i sestre plakala je i spominjala ga.
Čovjek se zamisli malo i kaže:"nije mi vala poznato to nešto... koliko ima godina?Gdje je radio?" Ja mu kažem da ne znam za godine,ali znam da je radio na Ilidži u "Lasti".
Kad se čovjek koji je sjedio do mene trznu... pa znam ja jednog Dževada M.,radio je u "Lasti" na Ilidži!Moj komšija...jaran,stanuje u Sokolović Koloniji.
Mi se svi onako zgledasmo...
Pa jest kažem ja,živio je u Sokolović Koloniji... malo mi još razmijenimo podataka i skontamo da bi mogao biti to taj momak.
Kažem ja njemu da ću javiti rodici da joj je momak živ,a on da kaže Dževadu da mu je djevojka živa i zdrava i da ga puno voli

Sutradan je nekako bio vikend i mi smo otišli kućama... ja odmah kod rodice na muštuluk Sve joj ispričam kako se desilo...
Ona jadnica hoće u bandak...plače... i sto puta traži da joj opet ispričam sve kako je bilo...
Napisala je pismo i ja sam ga ponio na Bjelave.
Kolega je našao Dževada i ispričao mu sve... isto se kaže i on obradovao do neba...
Helem pismo je otišlo u Koloniju... Dževad se pojavio za par dana kod rodice. Evocirali su uspomene,šta li već i dogovorili su vjenčanje.
Mlada je nakon mjesec dana otišla kroz tunel... vjenčanje je obavljeno i dan-danas žive sretno sa svoje dvoje djece.

Poslije toga kad god sjdemo uz kaficu sjećamo se tih dana...
Pitamo se šta bi bilo da ja slučajno nisam upitao "Goražde" za Dževada?
Šta i da sam ga pitao,a da taj njegov komšija nije bio tu... da je bio samo u drugoj sobi... ?
Da li bi se Dževad oženio nekom drugom,da li bi se rodica udala za nekog drugog?Da li bi se ikad sreli?
Ali eto Bog je valjda tako htio da bude... takva im sudbina bila valjda...

ja cu staviti samo zenski komentar...divno

@Lace
Ne moze ona, a da ne stavi svoj komentar

@Ostali
Ljudi moji, pomislice chetnici da je vama ovdje fakat bilo super ako procitaju ovo. Mogli bi da ponovo probaju da sve ucine ovako sretnima

U mom komsiluku bio jedan covjek nekoh 35-40 godina i nije bas volio ici "na liniju", a pogotovo ako je bila kakva ofanziva u toku, ned'o Bog. Jednom tako kad je bila jedna cetnicka ofanziva u toku on nije otisao na liniju i dodje po njega vojna policija da ga trazi. Trazili su oni njega u kuci u kojoj je stanovao i u svim okolnim srusenim kucama jer im je valjda neko dosapnuo da je on tu, samo ga trebaju traziti i naci ce ga. Trazili su ga citav sat vremena i citav komsiluk se iskupio i to posmatra. Mislim da je onda jedna komsinica, ciji je muz vec bio otisao na liniju, bila malo konkretnija u davanju smjernica policiji i oni njega nadju poslije 1,5 sat, ispod unutrasnjeg stepenista jedne izgorjele kuce. E sad ovaj suret je zaista trebalo vidjeti. Tip mrtav hladan izlazi, pruza ruku onim policajcima i govori im, kao upoznavajuci se "ja sam Ramiz" (uzeo sam ovo ime slucajno).
Onaj jedan policajac ga sutne nogom u dupe i govori mu ".urac si ti moj, eto sta si ti! Pola dana ja tebe trazim po ovim rusevinama. Mars na liniju!"

A sjecal se ko jaja u prahu?

.

.

Lace wrote:

Yamahalac wrote:

Lace wrote: po mogucnosti da yamahalac sjedne u njih...ojacala sam od tada

ne prizivaj belaj, moze ti se zelja ostvariti

toliko jaka ne znam jesi li

ako si do 140 kg...onda mozes sjesti ...idem na proporciju ko nekad 1:2 i kod mene nisu civare...vec kolica...na guranje

nije bas toliko, jedno 20 manje

1994. U jednoj od "zasticenih zona".(Ova se ocuvala do kraja rata.)
Putem prolazi 5-6 UNPROFOR-ca u borbrnom poredku. Mala 4-godisnja Selma trci k'o bez duse do svoje nene.
"Neno, neno... Da cujes neno kako prde unproforci."
Nena joj poluzabrinuto odgovara:"Suti dijete hoces da te cuju sta pricas, pa da se povuku!"

dalo nam jednu noć uzbunu – trkom na obližnju liniju protiv HVO, rekoše da se ujutru sprema veliki napad...
na liniji saznamo da je s njihove strane došao jedan ustaša...jednostavno se ušetao u našu tranšeju...u jednoj ruci sat budilnik, u drugoj knjiga „Sicilijanac“ - Mario Puzo ...zarobili ga, uzeli dokumente i vidjeli da je iz Županje, pripadnik HV...i, normalno, pitali ga, uz pokoji šamar , otkud ga? Odgovorio je (iz straha) da je pošao u izvidnicu i da se ujutru sprema veliki napad s njihove strane... tako nas dao u trk...i nista nije bilo kad je svanulo...ma, puklaš neki...

Negdje 94-te radio sam za nekakvu NGO na nekakvom projektu u gradu. Projekat je zahtijevao da se u grad uveze ogromna kolicina materijala i opreme od velike vrijednosti. Da bi se omogucio nesmetan uvoz te opreme, moji americki sefovi odluce da ponude da se mali dijelic vazne opreme proizvede u fabrici u Blazuju kako bi ih ukljucilo u cijeli projekat i omogucili nesmetanu provedbu projekta u gradu. Ja sam nekako bio kul, nisam se uopste plasio prelaska preko crte, danas kad se sjetim kontam da to bas i nije bilo pametno. Elem jedno jutro se pokupimo dva Amera i ja i pravac ** No links ** u Rajlovcu, gdje cemo kao pokupiti prevodioca za ove dogovore sa upraviteljima fabrike u Blazuju. Prolazimo nase momke na liniji u Rajlovcu, oni nam samo mahnu, negdje 500 metara dalje check point, a na njemu niko drugi do dva cetnika direktno iz filma Bitka na Neretvi: kunem se - duge kose, brade, sajkace na glavi, u meni se govno sledilo. Zaustavljaju nas, ja sam pozadi: ovaj moj Amer vozac, im pokazuje karticu, oni traze ostale, ja im dajem svoju, ovaj gleda, gleda, odlazi u onu kucicu i vraca se: Hajd' prolazi. Ja kontam kad sam ovo prezivio sve ce biti lako. Dolazimo u ovaj ** No links **. Docekuje nas mislim da je bio cetnicki oficir za vezu, sa Radom prevodiljkom. Oni kontaju i ja Amer, i obracaju mi se na engleskom, i ja ko velim hajd neka bude. Odatle pravac Blazuj. Dolazimo u fabriku, docekuju nas tri tipa. Jedan je direktor fabrike, kao veseljak saljivcina, drugi mutan niti zbori nit rmori, pravi politkom, i jos jedan frajer, inzenjer jedini koji kao nesto zna. Ovaj direktor kaze nemoze sastanak da pocne dok ne popijemo po koji vinjak. Devet je ujutro, i ova trojica udarili po vinjaku, forsiraju ove moje amere, smiju se i ono u lice im (i meni takodje posto jos misle da sam i ja stranac) govore: Jebem li vam maju u usta, nama ste dosli pamet soliti, a sve kroz osmijeh. Sve cemo vi vas zguziti mater vam jebem, he he he. U isto vrijeme Rada prevodilica prevodi na ocajnom engleskom: And we want to welcome you here and we hope to have a great relationship with you and the muslims on this project....Ja umirem od sege al sutim ko zaliven. Ova dvojica narocito navalila na jednog od Amera, te pogledaj te kretenu kakv si, te ja bih tebe sad upuco ovdje, i ovako sve nekakve nebuloze. Konacno ovi moji ameri pocnu pricu o projektu, te sta bi bilo potrebno za proizvodnju, te odakle bi se dijelovi uvezli, masu sitnica. Rada prevodiljka zijan, pojma nema o cemu ovi Ameri govore, i prevodi nekakve nebuloze ovoj dvojici, poce pricati o nekakvom uglju o kojem nikakve rijeci nema, uglavnom katastrofa. Ja dosapnem ovom Amerikancu da ovo nigdje ne ide, i da cu se ja umijesati, elem u po njene nebuloze ja upadnem i kazem: izvinite gospodo ja sam taj i taj, posto me oni nisu predstavili samo da vam pomognem malo da se bolje razumijemo. Joj nikad necu zaboraviti njihove face. sto bi rekli priceless. Ovaj glavni direktor se kao najprije snadje pa ce: "Ma .... brate, mi se samo malo salimo sa ovim amerikancima, znas kakvi smo ti mi BOSANCI. Nikad necu zaboraviti tu recenicu. Naravno Radojka je takodje donja, ja preuzmem dalje prevodjenje i pricu, nekako se sastanak privede kraju. Pridje mi ovaj direktor na kraju i kaze jel'de neces ti njima prevoditi ono sto smo se mi salili. Ma jok dje bih ja. Kaze sacekajte me ovdje petnaest minuta dok ja odem kuci da donesem nesto. Eto ga nakon nekog vremena nosi dva paketa puna hrane, jedan za neku porodicu u gradu, i jedan za mene. prije nego sto smo se razisli pridje mi i kaze: mozes li sledeci put kad budes dolazio ponijeti sa sobom koje Oslobodjenje i Slobodnu Bosnu ako nadjes. Nema problema. Elem sretno se vratih u SA nazad, i prvac moji starci. Stara otvara vrata, ja sa paketom, kaze otkud tio to: evo ti velim cetni poslali paket. Zena me gleda nista ne konta; tek kad sam jo ispricao gdje sam bio slagirala se. No paket se uredno preuzeo i naravno podijelio sa svima u ulazu kao nesto sto se ne dogadja svaki dan;

From your enemy with love

Evo još jedna s Bjelava...
Svako jutro prije nastave nas pet-šest je išlo na kafu u jednu "prčvaru" neposredno pored domova.Naravno nama se nije išlo tamo toliko zbog kafe,koliko radi nekog ćeifa da ujutro sjedemo uz "razgovorušu" i malo šupljiramo o svemu i svačemu...
Bez obzira što smo nakon sat vremena ćeifa u kafani pola sata "ćeifili" poslije u hali, opet smo išli tamo
Jednom smo poslije nastave izašli na prozore doma onako da se malo gušteramo na suncu...kad naš drug Fare povika:"ljudi kafa!"
Na momenat ga nismo skontali što je toliko začuđeno gledao prema dvorištu "prčvare" dok nismo vidjeli bijele čaršafe.
U dvorištu koje se nalazilo iza kafane na stolovima su bili prostrti čaršafi na kojim se sušio toz od kafe!
Prvo smo bili šokirani i bijesni,a onda smo se počeli zezati... na kojem li je čaršafu naša kafa,pa da mu kažemo da nam s tog pristavi jednu
Bilo je prijedloga da idemo da mu demoliramo radnju,da ukrademo "repromaterijal" ali ipak nismo,jer smo stvar okrenuli na zajebanciju i brzo nas je prošao bijes.