http://balkans.aljazeera.net/vijesti/kr ... ih-vremena
Krešo Ćosić je najveći svih vremena
Krešimir Ćosić je bio ispred svog vremena, vizionar košarke i mirne duše mogu zapisati da je bio košarkaški genij.
Piše: Zoran Čutura
Još se jednom vraćam na protekli Eurobasket i onda ga prepuštam povijesti, jer ionako počinje sezona i fokus javnosti prebacuje se na klubove. U Hrvatskoj je već dodijeljen prvi trofej, Cibona je, igrajući protiv Cedevite, osvojila Kup "Dražena Petrovića" u jedinstvenoj izmišljotini u kojoj se međusobno sastaju kadeti, juniori i seniori klubova koji su u tim kategorijama prošle sezone bili najuspješniji na nacionalnoj razini. Tako je Cedeviti pripao šlager večeri, utakmica seniora, ali su izgubili Kup jer je prethodno Cibona dobila utakmice kadeta i juniora. Zgodno i potpuno nerelevantno, uzevši u obzir sve faktore, otprilike Kup tko-se-prvi-sjeti-izmisliti-događaj-kojeg-nazvati-imenom-tragično-poginulog-Dražena-pa-se-svi-moraju-složiti-jer-Dražen-još-nema-košarkaškog-eventa-nazvanog-njegovim-imenom.
Podsjetio me taj kup i na anketu tijekom Eurobasketa, anketu u kojoj je 38 reprezentativnih europskih košarkaša upravo Dražena izabralo za najboljeg europskog košarkaša svih vremena, a provela ju je stranica hoopshype.com. To jest, proveo ju je netko neimenovan s te stranice, ne navodeći imena 38 anketiranih, ne navodeći ni kriterije kojima je 38 izabrano među 288 reprezentativaca... Jesu li nešto bili pitani Massamba, Ahara, Chylinski, Mukubu, Svrdlik, Zirbes, Gliebov, Hakanson, Giffey, Ahonen... ili su, pak, nešto bili pitani Parker, Ricky Rubio, mlađi brat Gasol, Nenad Krstić, Kleiza, Belinelli, Diaw, Goran Dragić, Calderon, Asik, Spanoulis?
Nikad mi neće biti jasno zašto domaći mediji tako vole prenositi ankete koje provodi netko drugi, a da sami ne provode ankete dajući do znanja kako su dovoljno relevantni za to.
Rezultate su prenijeli svi domaći mediji; naravno, u smrti i poštovanju prema Draženovom liku i djelu svi smo ujedinjeni. Makar mi nikad neće biti jasno zašto domaći mediji tako vole prenositi ankete koje provodi netko drugi, a da sami ne provode ankete dajući do znanja kako su dovoljno relevantni za to, namećući se tim drugima i očekujući da drugi prenose domaće ankete.
Onda se, zbog "višeg interesa", mora prešutiti da se među 29 spomenutih najboljih europskih košarkaša svih vremena našao Francuz Jim Bilba (!?), da se tu našao i Radivoj Korać, kojeg nitko od anketiranih nije vidio igrati, jer je poginuo davne 1969. godine, da je Dirk Nowitzki, jedini europski igrač koji je u NBA uzeo titulu MVP-a regularne sezone i finala, tek na petom mjestu, da je izostavljen Detlef Scrempf, koji je u NBA igrao 16 sezona, tri puta je bio All Star igrač i dva puta je biran za najboljeg šestog igrača, da su Nando Gentile i Vincenzo Esposito ispred Vlade Divca, jer je neki anonimni Talijan valjda našao za shodno glasati isključivo za sunarodnjake naglim i ničim izazvanim naletom patriotizma, da je spomenut Dino Meneghin, ali nije spomenut Sergej Belov (preminuo u vremenu proteklom između ankete i pisanja ovog teksta), iako su igrali u isto vrijeme, a Belov je vlasnik zlatne olimpijske medalje iz 1972. godine, kad su Sovjeti u finalu dobili Amere po prvi put u povijesti, te ima 15 medalja s velikih natjecanja, i tako dalje i tako bliže.
Nepravda prema Ćosiću
U tom nepostojanju kriterija najveća je nepravda nanešena Krešimiru Ćosiću. Njega baš briga za to, bilo bi ga baš briga i da je još uvijek živ, samo bi se nasmijao onim svojim širokim osmijehom: "Ma je li, nitko me se nije sjetio?" Ali, zato sam ja tu, da podsjetim ignorante na tu nepravdu..
Po mom skromnom mišljenju, Krešo je trebao i morao biti na prvom mjestu. Na stranu suhoparni podaci - tri olimpijske medalje, četiri svjetske medalje, sedam europskih medalja, biranje na NBA draftu kad ni u Europi ni u bivšoj SFRJ nismo ni znali da NBA uopće postoji, ulazak u NBA Hall of Fame, ulazak u FIBA Hall of Fame - on je puno više od skupa podataka, ma kako impresivni bili.
Za procjenjivanje ostavštine nekih ljudi potrebna je povijesna perspektiva, a Krešo je bio jedan od takvih.
Bio je centar 20 godina ispred svog vremena, s visinom od 210 centimetara mogao je sve, mogao je driblati, dodati, šutirati, razigravati, blokirati, bio je košarkaški vizionar, i mirne duše mogu zapisati da je bio košarkaški genij. Teško je pojmiti njegovu veličinu, jer uz tu veličinu nije išao odgovarajući marketing, jer je snimaka njegovih igara malo, jer je najbolje godine svoje igračke karijere proveo u inozemstvu (iako je osvajao nacionalne titule sa Zadrom i, kasnije, s Cibonom u sumrak karijere), jer kao mormon nije bio po volji socijalizmu, jer je kao osobenjak i veliki individualac stalno bio u sukobima s "establishmentom" (jedan je period svoje karijere istovremeno bio trener ljubljanske Olimpije i igrač Zadra). No, za procjenjivanje ostavštine nekih ljudi potrebna je povijesna perspektiva, a Krešo je bio jedan od takvih.
Zbog Kreše gradili i veće dvorane
I meni je trebalo dugo da pojmim tko je Ćosić i što je Ćosić, mislim da se "klik" dogodio sredinom osamdesetih, kad je on bio trener, a ja igrač reprezentacije koja je gostovala u Provu, igrajući protiv sveučilišta Brigham Young. Na predstavljanju je dobio "standing ovations" od 20.000 ljudi, takve ovacije da su i meni krenuli žmarci niz kičmu, a suze iz očiju - 15-ak godina po njegovom odlasku iz Prova. Ni prije ni poslije nisam doživio tako nešto, a prošao sam svega i svačega u sportu.
Dva su dresa umirovljena u povijesti košarke na Brigham Youngu - jedan pripada Dannyju Aingeu, aktualnom generalnom menadžereu Boston Celticsa, a drugi Krešimiru Ćosiću, izostavljenom s liste najboljih europskih igrača u anketi održanoj tijekom Eurobasketa. Pokojni trener BYU-a iz Krešinog perioda tamo, Stan Watts, ustvrdio je da su novu dvoranu napravili kad su shvatili da dotadašnja dvorana, kapaciteta od 10.000, ne može primiti sve one koji su željeli vidjeti Ćosića na terenu, "tada se govorilo da sam ja izgradio novu dvoranu, Marriott je platio, a Ćosić napunio". Koji još sportaš može reći da je zbog njega sagrađena nova dvorana?
Na sveučilištu Brigham Young novu su dvoranu napravili kad su shvatili da dotadašnja dvorana, kapaciteta od 10.000, ne može primiti sve one koji su željeli vidjeti Ćosića na terenu.
Na ponudama iz NBA se zahvaljivao "jer je želio biti doma", za SFRJ je odigrao rekordne 303 utakmice - 60 više od ikog drugog. I, ne zaboravljajmo, kao trener je u reprezentaciju uveo i promovirao novu veliku generaciju jugoslavenske košarke, generaciju koja nije doživjela svoj vrhunac zajedno zbog raspada države. Iako je već do tada bila pokupila sve moguće medalje na velikim natjecanjima... Divca je vodio na Svjetsko prvenstvo u Španjolskoj '86, kad je imao 18 godina. Već iduće godine, na Europskom prvenstvu u Grčkoj, vodio je Kukoča s 19 godina, Rađu s 20 godina, Sašu Đorđevića s 20 godina, Paspalja s 21 godinom... I nikad nije dobio kredite za to, štoviše, smijenjen je nakon bronce u toj Ateni, da bi Duda Ivković nastavio Krešin posao.
Napominjem, nisam član ni jednog kluba, ni jedne udruge, saveza, stranke, bilo kakve grupacije, interesne ili neinteresne, komercijalne ili nekomercijalne, i ovo je anketa s jednim anketiranim te samo moje samo moje individualno mišljenje. O kojem možete ili ne morate razmisliti nekoliko sekundi.
, vjerujem da je broj jedan sa podrucja ex-Juge. Btw, malo sam pratio ovo zadnje evropsko nakon mozda 15 godina pauze. Ovo sto se sada igra na evrposkim mozes nabit na belegiju po kvalitetu kosarke. 80te i 90te su bile vrh vrhova evropske kosarke. Mozemo samo zaliti za tim vremenima.
