Kraljevi ex-yu kosarke

[Better Man]

Godinama prije rata sam pratio Bosnu i jugoslovensku reprezentaciju i sigurno mogu reći da poprilično dobro poznajem te neke odnose. Prije svega Dražen nije generacija sa Kukočem i njima, on je malo stariji od njih, mada je nebitno.

Nikada se neće ovdje ukazati takav igrač bez obzira na sav napredak i evoluciju košarke. Godinama je čitavu Evropu nervirao svojom nepogrješivošću i prije svega drskošću.


Za mene je moj kralj košarke bio Z. Radulović svi mi tadašnje klinci smo maštali o Bosninom dresu sa brojem 14. Zdravko je bio neko ko je bio prevaga da se košarka prati u Sarajevu iako su tih godina Cibona, Jugoplastika i Partizan harali Evropom. Mnogi podcjenjuju onu ligu iako se ispostavilo da je to bila jedna od najjačih liga na vijetu. Helem, ZR 14 je bio kralj ovog grada, ponos svih navijača i čovjek koji je često znao ubosti tricu kada je najviše trebalo.... On je za mene bio kralj. Neću nikada zaboraviti, pošto je živio u mom ulazu, kada je potpisao za Cibonu znam da sam plakao dv adana i nisam mogao vjerovati da "Radula" nema više. Znam kad je pakovao stvari i odlazio zamolio nas da mu pomognemo a nama do života nije bilo što mu pomažemo da ide....


Bili su to dani....


Još jednog igrača bih istakao iako on ne spada u top igrače kao neki pobrojani ovdje. Žarko Paspalj je bio čovjek mašina za koševe, ljevak, koji je iz ćoška terena davao koševe na način da se odbije u tablu pa upadne u obruč što je bio fenomen...

http://www.youtube.com/watch?v=iz2-d5woRu4

POgledati i naježiti se

radulović je bio izraziti napadač,vrlo dobar igrač.
paspalj takođe,mislim da je on i bolji igrač od radulovića,čini mi se da je on imao problem što je igrao košarku i pušio,u idealnom sastavu tadašnje države skoro pa u petorci.
tadašnja država je bila daleko bolja od ostalih reprezantacija u evropi

Paspalja sam pratio od početka njegove karijere. Da, problem mu je bio što puši i to ne pola kutije ili kutiju dnevno, već 4 kutije dnevno. Dok je igra za Partizan bilo je u novinama priča o tome kako puši 4 kutije Marlbora dnevno.

[sofist]

[Admir_1984]

Najveca tuga u istoriji kosarke je ta sto se na OI 1992 u Barceloni nije sastala Jugoslavija-Amerika, pa na SP 1994 u mensecini Torontu, pa na OI 1996 U Atlanti. Mogu samo sanjati kakvi bi to mecevi bili

[vryzas]

Najveca tuga u istoriji kosarke je ta sto se na OI 1992 u Barceloni nije sastala Jugoslavija-Amerika, pa na SP 1994 u mensecini Torontu, pa na OI 1996 U Atlanti. Mogu samo sanjati kakvi bi to mecevi bili

u barceloni bi ameri to lako dobili,jer je to bila najbolja ekipa svih vremena,uz svo poštovanje prema tadašnjim našim igračima.

Ameri tada jesu bili jaci realno ali...vjerovatno bi se igrala jedna utakmica, a ja vjerujem da razlika u kvalitetu nije bila bas toliko velika i da bi 100 % ameri dobili tekmu...steta sto se ovo nikada nije odigralo

[sinuhe]

Uopste tadasnja kosarka je bila mnogo ispred danasnje, igraci su imali ono nesto sto ovi danasnji nemaju. I NBA liga i Europa su imale bolje kosarkase.

Da, danasnji kosarkasi cak i ne izgledaju kao kosarkasi

[Tomahawk11]

Uopste tadasnja kosarka je bila mnogo ispred danasnje, igraci su imali ono nesto sto ovi danasnji nemaju. I NBA liga i Europa su imale bolje kosarkase.

Da, danasnji kosarkasi cak i ne izgledaju kao kosarkasi

Danasnji su nabildani likovi, gromade, oni prije su bili manekeni, da vjetar puhne, odnio bi ih Uostalom, vise je tehnike tad bilo, ovi sad sto ne znaju, pokusavaju snagom.

[detroit-mercy]

http://www.sportsport.ba/ino_kosarka/dr ... niku/66514


DRAŽENU PETROVIĆU SPOMENIK U ŠIBENIKU


a šibenskom Baldekinu, pokraj sportske dvorane u kojoj je Dražen Petrović napravio svoje prve košarkaške korake, postavljen je danas spomenik jednom od najboljih europskih košarkaša svih vremena.
Spomenik prikazuje Dražena Petrovića kako sjedi na klupi s košarkaškom loptom među nogama. Izradio ga je akademski kipar Kažimir Hraste, a odljeven je u bronci u ljevaonici Ujević. Spomenik košarkaškom velikanu službeno će biti otkriven na Draženov rođendan, u
subotu, 22. listopada, u 11 sati.

Iz šibenske Gradske uprave najavljuju kako bi u subotu trebala biti otvorena i Draženova spomen soba u stanu obitelji Petrović u Preradovićevoj ulici u Šibeniku. Spomen soba će biti svojevrstan odjel Muzejsko-memorijalnog centra Dražen Petrović iz Zagreba. Draženova soba ostala je netaknuta, onakva kakvu ju je ostavio, dok će se u ostatku stana izložiti pehari, priznanja i osobni predmeti poznatog košarkaša, te će biti uređen prostor za projekcije u kojem bi se prikazivali isječci iz Draženove karijere.

Dražen Petrović rođen je u Šibeniku 22. listopada 1964., gdje i započeo igračku karijeru (KK Šibenka). Potom je igrao u Ciboni s kojom je dva puta bio prvak Europe, pa u Real Madridu, te u NBA ligi - Portland Trail Blazersima i New Jersey Netsima. Imao je i uspješnu reprezentativnu karijeru, prvo u momčadi bivše Jugoslavije, te kao kapetan Hrvatske, koju je na OI 1992. u Barceloni odveo do srebrne medalje. Bio je jedan od najvećih hrvatskih sportaša svih vremena, a poginuo je 7. lipnja 1993. godine u automobilskoj nesreći na autocesti kod Ingolstadta.

Nekao sam bio suvise mlad da bih zapamtio igru Kicanovica, Delipagica i Delibasica pa radi toga sam mozda malo subjektivan ali jako dobro pamtim Drazenovo vrijeme i vjerujem da se takav igrac nece jos dugo roditi na tim prostorima. Lik je bio masina za koseve , vjerujem da je broj jedan sa podrucja ex-Juge. Btw, malo sam pratio ovo zadnje evropsko nakon mozda 15 godina pauze. Ovo sto se sada igra na evrposkim mozes nabit na belegiju po kvalitetu kosarke. 80te i 90te su bile vrh vrhova evropske kosarke. Mozemo samo zaliti za tim vremenima.

[boletus67]

Sjecam se neke cini mi se 89-te, EP igramo protiv Francuske. Drazen na klupi prvo poluvrijeme. Mi u najboljem sastavu. Divac Kukoc, Radja,..... znate i sami. Nama nesto ne ide, a Francuzi se razigrali. prvo poluvrijeme gubimo 7-8 razlike...
Drugo poluvrijeme pocinje. Drazen na parketu. Prva trica , druga ,treca, par slobodnih, par obicnih koseva. Frajer u roku od 5 minuta daje 15-20 koseva. Drazen izadje, Francuzi stali, sve masu glavama, ne znaju sta im se desilo.
Nisu vise sebi mogli doci do kraja utakmice. Mi dobijamo rutinski 15-tak razlike.

Kratka prica, jedna od mnogih o Drazenu. I to je to, sto njega cini posebnim na prostorima ex-Yu.

[fosil]

http://nbacro.com/nba/reggie-miller-nis ... ideo-12488

Aha imao je neugodan miris. Miris bijelca koji zna igrati basketa. Pamet se stvarno ne moze kupiti, ma koliko para imao.

[souly]

[kakavdanakneiskustvu]

http://www.sport.ba/druga-strana-sporta ... ent-cia-e/

[uglavnomja]

http://www.sport.ba/druga-strana-sporta ... ent-cia-e/

[matematicar_teski]

divac pa dva mjesta prazna

[kakavdanakneiskustvu]

http://gol.dnevnik.hr/clanak/rubrika/ko ... 88856.html

[kakavdanakneiskustvu]

http://nbacro.com/nba/biserka-petrovic- ... tici-18028


al meni ova žena ide na živce

[kakavdanakneiskustvu]

http://www.sport.ba/kiosk/nikad-isprica ... -sokirati/

[kakavdanakneiskustvu]

Kukoc proglasen 12. Najboljim igracem bullsa u istoriji u izboru portala hoopshype.com

[kakavdanakneiskustvu]

http://www.kosarka24.com/vesti/ostalo/r ... se-okuplja

[kakavdanakneiskustvu]

http://nbacro.com/nba/brooklyn-nets/hoo ... etsa-18602

[kakavdanakneiskustvu]

http://hoopshype.com/articles/sierra/dr ... et-players

[area51]

Po meni,Dražen Petrović bez premca.Dalje,kako vam volja...

[animals]

Drazen, pa Kukoc, kako kaze Maljkovic, najveci talent...

[kakavdanakneiskustvu]

http://www.mondo.rs/a622576/Kolumne/Edi ... droga.html

[kakavdanakneiskustvu]

http://balkans.aljazeera.net/vijesti/kr ... ih-vremena

Krešo Ćosić je najveći svih vremena

Krešimir Ćosić je bio ispred svog vremena, vizionar košarke i mirne duše mogu zapisati da je bio košarkaški genij.

Piše: Zoran Čutura

Još se jednom vraćam na protekli Eurobasket i onda ga prepuštam povijesti, jer ionako počinje sezona i fokus javnosti prebacuje se na klubove. U Hrvatskoj je već dodijeljen prvi trofej, Cibona je, igrajući protiv Cedevite, osvojila Kup "Dražena Petrovića" u jedinstvenoj izmišljotini u kojoj se međusobno sastaju kadeti, juniori i seniori klubova koji su u tim kategorijama prošle sezone bili najuspješniji na nacionalnoj razini. Tako je Cedeviti pripao šlager večeri, utakmica seniora, ali su izgubili Kup jer je prethodno Cibona dobila utakmice kadeta i juniora. Zgodno i potpuno nerelevantno, uzevši u obzir sve faktore, otprilike Kup tko-se-prvi-sjeti-izmisliti-događaj-kojeg-nazvati-imenom-tragično-poginulog-Dražena-pa-se-svi-moraju-složiti-jer-Dražen-još-nema-košarkaškog-eventa-nazvanog-njegovim-imenom.

Podsjetio me taj kup i na anketu tijekom Eurobasketa, anketu u kojoj je 38 reprezentativnih europskih košarkaša upravo Dražena izabralo za najboljeg europskog košarkaša svih vremena, a provela ju je stranica hoopshype.com. To jest, proveo ju je netko neimenovan s te stranice, ne navodeći imena 38 anketiranih, ne navodeći ni kriterije kojima je 38 izabrano među 288 reprezentativaca... Jesu li nešto bili pitani Massamba, Ahara, Chylinski, Mukubu, Svrdlik, Zirbes, Gliebov, Hakanson, Giffey, Ahonen... ili su, pak, nešto bili pitani Parker, Ricky Rubio, mlađi brat Gasol, Nenad Krstić, Kleiza, Belinelli, Diaw, Goran Dragić, Calderon, Asik, Spanoulis?

Nikad mi neće biti jasno zašto domaći mediji tako vole prenositi ankete koje provodi netko drugi, a da sami ne provode ankete dajući do znanja kako su dovoljno relevantni za to.

Rezultate su prenijeli svi domaći mediji; naravno, u smrti i poštovanju prema Draženovom liku i djelu svi smo ujedinjeni. Makar mi nikad neće biti jasno zašto domaći mediji tako vole prenositi ankete koje provodi netko drugi, a da sami ne provode ankete dajući do znanja kako su dovoljno relevantni za to, namećući se tim drugima i očekujući da drugi prenose domaće ankete.

Onda se, zbog "višeg interesa", mora prešutiti da se među 29 spomenutih najboljih europskih košarkaša svih vremena našao Francuz Jim Bilba (!?), da se tu našao i Radivoj Korać, kojeg nitko od anketiranih nije vidio igrati, jer je poginuo davne 1969. godine, da je Dirk Nowitzki, jedini europski igrač koji je u NBA uzeo titulu MVP-a regularne sezone i finala, tek na petom mjestu, da je izostavljen Detlef Scrempf, koji je u NBA igrao 16 sezona, tri puta je bio All Star igrač i dva puta je biran za najboljeg šestog igrača, da su Nando Gentile i Vincenzo Esposito ispred Vlade Divca, jer je neki anonimni Talijan valjda našao za shodno glasati isključivo za sunarodnjake naglim i ničim izazvanim naletom patriotizma, da je spomenut Dino Meneghin, ali nije spomenut Sergej Belov (preminuo u vremenu proteklom između ankete i pisanja ovog teksta), iako su igrali u isto vrijeme, a Belov je vlasnik zlatne olimpijske medalje iz 1972. godine, kad su Sovjeti u finalu dobili Amere po prvi put u povijesti, te ima 15 medalja s velikih natjecanja, i tako dalje i tako bliže.

Nepravda prema Ćosiću

U tom nepostojanju kriterija najveća je nepravda nanešena Krešimiru Ćosiću. Njega baš briga za to, bilo bi ga baš briga i da je još uvijek živ, samo bi se nasmijao onim svojim širokim osmijehom: "Ma je li, nitko me se nije sjetio?" Ali, zato sam ja tu, da podsjetim ignorante na tu nepravdu..

Po mom skromnom mišljenju, Krešo je trebao i morao biti na prvom mjestu. Na stranu suhoparni podaci - tri olimpijske medalje, četiri svjetske medalje, sedam europskih medalja, biranje na NBA draftu kad ni u Europi ni u bivšoj SFRJ nismo ni znali da NBA uopće postoji, ulazak u NBA Hall of Fame, ulazak u FIBA Hall of Fame - on je puno više od skupa podataka, ma kako impresivni bili.

Za procjenjivanje ostavštine nekih ljudi potrebna je povijesna perspektiva, a Krešo je bio jedan od takvih.

Bio je centar 20 godina ispred svog vremena, s visinom od 210 centimetara mogao je sve, mogao je driblati, dodati, šutirati, razigravati, blokirati, bio je košarkaški vizionar, i mirne duše mogu zapisati da je bio košarkaški genij. Teško je pojmiti njegovu veličinu, jer uz tu veličinu nije išao odgovarajući marketing, jer je snimaka njegovih igara malo, jer je najbolje godine svoje igračke karijere proveo u inozemstvu (iako je osvajao nacionalne titule sa Zadrom i, kasnije, s Cibonom u sumrak karijere), jer kao mormon nije bio po volji socijalizmu, jer je kao osobenjak i veliki individualac stalno bio u sukobima s "establishmentom" (jedan je period svoje karijere istovremeno bio trener ljubljanske Olimpije i igrač Zadra). No, za procjenjivanje ostavštine nekih ljudi potrebna je povijesna perspektiva, a Krešo je bio jedan od takvih.

Zbog Kreše gradili i veće dvorane

I meni je trebalo dugo da pojmim tko je Ćosić i što je Ćosić, mislim da se "klik" dogodio sredinom osamdesetih, kad je on bio trener, a ja igrač reprezentacije koja je gostovala u Provu, igrajući protiv sveučilišta Brigham Young. Na predstavljanju je dobio "standing ovations" od 20.000 ljudi, takve ovacije da su i meni krenuli žmarci niz kičmu, a suze iz očiju - 15-ak godina po njegovom odlasku iz Prova. Ni prije ni poslije nisam doživio tako nešto, a prošao sam svega i svačega u sportu.

Dva su dresa umirovljena u povijesti košarke na Brigham Youngu - jedan pripada Dannyju Aingeu, aktualnom generalnom menadžereu Boston Celticsa, a drugi Krešimiru Ćosiću, izostavljenom s liste najboljih europskih igrača u anketi održanoj tijekom Eurobasketa. Pokojni trener BYU-a iz Krešinog perioda tamo, Stan Watts, ustvrdio je da su novu dvoranu napravili kad su shvatili da dotadašnja dvorana, kapaciteta od 10.000, ne može primiti sve one koji su željeli vidjeti Ćosića na terenu, "tada se govorilo da sam ja izgradio novu dvoranu, Marriott je platio, a Ćosić napunio". Koji još sportaš može reći da je zbog njega sagrađena nova dvorana?

Na sveučilištu Brigham Young novu su dvoranu napravili kad su shvatili da dotadašnja dvorana, kapaciteta od 10.000, ne može primiti sve one koji su željeli vidjeti Ćosića na terenu.

Na ponudama iz NBA se zahvaljivao "jer je želio biti doma", za SFRJ je odigrao rekordne 303 utakmice - 60 više od ikog drugog. I, ne zaboravljajmo, kao trener je u reprezentaciju uveo i promovirao novu veliku generaciju jugoslavenske košarke, generaciju koja nije doživjela svoj vrhunac zajedno zbog raspada države. Iako je već do tada bila pokupila sve moguće medalje na velikim natjecanjima... Divca je vodio na Svjetsko prvenstvo u Španjolskoj '86, kad je imao 18 godina. Već iduće godine, na Europskom prvenstvu u Grčkoj, vodio je Kukoča s 19 godina, Rađu s 20 godina, Sašu Đorđevića s 20 godina, Paspalja s 21 godinom... I nikad nije dobio kredite za to, štoviše, smijenjen je nakon bronce u toj Ateni, da bi Duda Ivković nastavio Krešin posao.

Napominjem, nisam član ni jednog kluba, ni jedne udruge, saveza, stranke, bilo kakve grupacije, interesne ili neinteresne, komercijalne ili nekomercijalne, i ovo je anketa s jednim anketiranim te samo moje samo moje individualno mišljenje. O kojem možete ili ne morate razmisliti nekoliko sekundi.

[kakavdanakneiskustvu]

http://yugopapir.blogspot.com/2013/09/d ... -nova.html