Sezdesete i sedamdesete (dakle, 20-30 godina nakon rata) su neko doba normalizacije osnovnih uslova za zivot, ukoliko se jos uvijek drzis po strani, pratis sta ti mediji kazu da trebas misliti i na koju revolucionarnu treba ustati i zaplakati. Interesantno je da je BiH i tu ostala crna rupa, jer se i u Srbiji i u Hrvatskoj pocinju dogadjati "proljeca", mala privatna preduzeca ulaze u modu.valterbranisarajevo wrote:Drug ,ja govorim o vremenu koje pamtim - to sam i naglasio. U pravu si nisam rekao koji je to period. Pa recimo negdje od 1976 kada sam dovoljno odrastao da me mama moze poslati u prodavnicu da kupim hljeb i mlijeko. I znas nikada me nije probudila u 6 ujutro, nego sam to mogao uraditi u 10, 11 ili 12 sati. Isto kao i danas stizala je jutarnja tura hljeba koju su kupovali penzioneri, podnevna i popodnevna. Medjutim kada neko ko ne pamti to vrijeme procita ovo moguce je da ce biti uvjeren da je sve to istina.SherlockHolmes wrote:Pa ti si mi sam rekao. Nisi vidio ni redove za hljeb, ni redove na granicama. "Stanovi su se dijelili, svako je bio zaposlen, sve je bilo dzaba i uredno" (parafraziram). To je isto kad bih ja rekao "tenderi i privatizacija idu odlicnim tokom, svako u ovom sistemu dobije sto je zasluzio, uredno gradimo auto ceste, a ne vidim nikoga da zivi na sto maraka mjesecno -- takvih nema u mom okruzenju. Jako nam je lijepo na Bazenima svaku noc". U tom slucaju ne bi bio bezobrazan da zakljucis da sam i ja u "privatizaciji" hajrovao.valterbranisarajevo wrote:
Nemoj biti tako samuvjeren. Po cemu ti znas da sam ja uzivao u nicim zasluzenim privilegijama. To je isto kao kada bih ja na osnovu tvojih postova zakljucio da si ti dobro "hajrovao" u ovo vrijeme demokratije". Posto ne znam ko si ja necu biti tako bezobrazan i utvrditi tako nesto..
Znaci ipak se vracamo na vrijeme ne socijalizma kakvog nam je zacrtao, vec "Titove vlasti". Interesantno. Tito je umro prije 82, pa mi nije onda jasno zasto no onda opet da pricamo o zadnjih "20-25 godina".valterbranisarajevo wrote: S obzirom da ovu temu cita vjerovatno nekoliko stotina ljudi pitanje ?
Da li se za vrijeme Titove vlasti cekalo u redovima u 6 ujutro za hljeb i mlijeko i da li sve osim malim dijelom 1982 od prehrambenih proizvoda kupovalo na tackice ?) (govorim o vremenu zadnjih 20-25 godina koje ja pamtim?)
Da zakljucim, jerbo ovdje nema hajra. Cini mi se da, kao i mnogi, pamtis ono sto odgovara tezi koju zastupas i to na jedan dosta romantiziran nacin. Neka, ljudski je.
Ipak, ukoliko zaista zelis i diskutovati o tome, odluci se sta zelis reci, za koji period, kakve pouke iz toga izvlacis, pa mozda i mozemo dalje.
Naravno ti tvrdis da se hljeb cekao u 6 ujutro ja tvrdim da nije. Nit ces ti promijeniti svoj stav, niti cu ja promijeniti svoj...
Sto se tice 100 KM, ja znam puno ljudi koji "zive" od minimalne penzije nekih 140-150 KM. To nisu fukare, bili su nekada casni ljudi koji su posteno zaradili svoju penziju i sigurno zasluzili mnog veci iznos nego sto ga sada imaju. Kako zive - pa obilaze sarajevske pijace poslije podne i krisom da ih neko ne vidi strpaju u svoj ceker glavicu kupusa ili natruhlu papriku koju je neko ostavio na standu. Prave ajnprem supe u kojima osim brasna i malo soli nema nista. Mnogi od njih jedini topli obrok dobivaju u javnoj kuhinji. Sarajevske javne kuhinje jednostavno ne mogu, i pored najbolje volje, prihvatiti sve one koji bi se morali hraniti u njima..
Kod nas umjesto Tripala, Perovicke, itd, stasavaju "mladi, liberalni i napredni kadrovi" a la Cvijetin Mijatovic, Pozderci, Dizdarevici, Bijedici, Zgonjanini. Uz njih ipak i Branko Mikulic i "mlade nade" Vojo Seselj, Brano Miljus, Fuad Muhic, Nijaz Durakovic, itd. Sve u svemu, jos smo dobro prosli, kad pogledam koju kombinaciju smo imali, i ko su nam bili vodje i idoli...
Krajem sedamdesetih se ispostavljaju racuni tog zivota na kredit (pa makar bio i na kasicicu), poltronizma, kabadahijskog pristupa strateskom razvoju (na sta li sve ovo potsjeca?) i pocinje "stabilizacija".
Stabilizacija traje sve do Markovica gdje (za mene) socijalizam bilo kog tipa potpuno zamire. Dakle, ranih osamdesetih se ponovo vracamo na redove, restrikcije i sl, kao i u poslijeratno vrijeme, sa kratkim prekidom oko Olimpijade, barem u Sarajevu. Toliko za sada o ekonomiji zasnovanoj na petoljetkama i stranim kreditima koje nije bilo moguce otplacivati a koji su vise troseni na krpljenje rupa, popravak necijeg imidza i cisto "hapanje", bas kao i ovi danasnji.
Za penzionere odavno znam i gadi mi se zivot kada vidim ko zivi od 100-200 maraka a ko se (i dalje) lomi od "privatiziranih" para. I medju jednim i medju drugim ima dosta "socijalistickih kadrova", mada kao privatizeri nisu u vecini a u prvoj grupi je najvise onih naivnih koji su vjerovali i u socijalizam i Titove bijele rukavice, i u Jugu. Idealiziranje socijalizma i Tita nikome, medjutim, nece pomoci.
