Forum Klix.ba

ostro i na prvu wrote:

forUMASH wrote:....pocni trcati......kad se navuces na 5 km dnevno, skontaces kako neke stvari rade......nakon toga bice ti lakse unijeti i neke druge promjene u svoj zivot....

tacno

Budala wrote: Takodjer bi ti predlozio da se upises na neki kurs Joge, Thai Chia i ako je moguce da meditiras. Postoji pozitivna korelacija izmedju meditacije i manjka stresa i aneksioznosti koji su opet bitni faktori u depresivnim stanjima.

roki wrote:Vec me dvije godine muci depresija.Ne znam sta cu sa sobom.Kada pogledam u kakvom sam stanju vidim da mi je sve gore i gore.Nista mi se neradi,sve mi je svejedno,dosadno,nicemu se nemogu nasmijati.
Ne sjecam se kada sam se zadnji put nasmijao al ono iskreno od srca.Smijem se da drugi nevide u kakvom sam stanju.
Nemam prijatelje jer me svi smatraju malo cudnim.Razlog tome je sto izbjegavam drustvo jer imam problema sa govorom i nezelim da to iko vidi.Povlacim se u sebe i sve mi je teze.Djevojku imam ali i to pomalo blijedi,a drugu cu tesko naci.Slabo pricam sa sadasnjom djevojkom a ne sa nekom koja nezna moje probleme.Kad izadem nekad(jako rijetko) sa prijateljem u grad ne znam sta da pricam i sve sto hocu da kazem presutim jer znam da cu se namuciti pri izgovoru a to mi je najveci udarac.Kako bi bilo tek da je neka djevojka....hmm.
Sve sto postoji na svijetu sam pokusao sto se tice mog stanja(bas sve) od raznih savjetovalista,antidepresiva,alternativne medicine.
Vjerovatni niko od vas ne bi na meni primjetio moje stanje kada me vidi jer sam sa godinama razvio prilicnu glumu.Ona mi pomaze u pocetku ali se na kraju ipak razotkrijem.
Molio bih neki savjet ili barem podrsku od forumasa,to bi mi znacilo puno.
pozdrav za sviju

Prije dvadesetak godina i mene ti je spucala ko nekakva depresija--morao sam otić kod ljekara jer sam bolovanje morao pravdat---odem ti ja u "Omer Maslić"kod psihijatra i eto ko nešto mu ispričam--kad me saslušao onda mi on veli-"e moj Muha da se ja tebi malkice sad izjadam" krenu jadnik da mi se žali pa u po priće izvadi iz đepa nekakve tablete te se naguta i nastavi priću--rasplako me sa svojim problemima tako da mi više ni do života nije bilo jadan on-
Roki--glavu gore i naprijed.

Ima dosta raje koja pise sto sam ja trebao.Vidis taj momak,niko mu se nije smijo aopet se povlacio u sebe.To je nesto jace od covjeka.A drago mi je da je uspio.Koliko sam puta ispao smijesan kada nisam mogao nesto da kazem kada je trebalo.Zamislite recimo,lupam situaciju 100%.Okupi se drustvo na nekom izletu i navece onako neka romantika,zapocnete neku temu,recimo pricate viceve(uh to je i dobro).I kad dode na tebe red uhvati te muka,i onda kazes da ne znas ni jedan vic i naravno ispadnes smijesan.Al dobro poze se potrefiti da neznas viceve.al koliko mi je puta bilo na faxu muka kada svi nesto komentarisu i pametuju a ti samo onako nijemo gledas.
Pokusao sam i ja da sta kazem al onda stao u pola rijeci i onda je lom nastao.I tako jednom dvaput i onda se povuces u sebe i izbjegavas drustvo.
Recimo ja da nemam ovaj problem bio bi komunikativan veseo imao bih dosta prijatelja jer sam takav u dusi i samo ja to znam al eto neda se.
Mozete vi i misliti sad joj ovog rokija ovo ono samo se zali al nemoze se od stida bas lahko pobjeci

....pocni trcati......kad se navuces na 5 km dnevno, skontaces kako neke stvari rade......nakon toga bice ti lakse unijeti i neke druge promjene u svoj zivot....

La_Forge wrote:... e raja, znam da je offtopic, ne zamjerite ...

ali jeli neko išao na ove kurseve Yoge koju reklamiraju na plakatima po gradu ?

čuo sam da je profesionalno organizovano i fakat dobro ... da su časovi skupi i da je 90 % žena prisutno ...

hajmo roki ?

mala-i wrote:jedan od mojih najboljih prijatelja u osnovnoj školi slabije je čuo i samim tim slabije govorio.bili smo djeca kad smo se upoznali-5.razred.normalno,bio je nesiguran u sebe,zaboga bilo mu je tek 11 godina.nikad ga niko u razredu nije izazivao,a djeca znaju biti okrutna.međutim,jednostavno se povlačio u sebe i izbjegavao kontakte sa ženskim dijelom razreda.ponekad je znao biti i pretjerano agresivan zbog sitnica.trebalo mi je vremena i vremena da se počnem družiti s njim,da prodrem do njega.tjerao me od sebe na sve moguće načine,ali sam vremenom shvatila da je to odbrambeni mehanizam koji je razvio prema svijetu bojeći se neprihvatanja i podsmijeha.
u 7.razredu smo počeli sjediti zajedno u klupi i nismo se razdvajali sve dok se nisam odselila.pružio mi je priliku da ga bolje upoznam,ali opet nismo nikad razgovarali o njegovom nedostatku.ja sam ga vjeruj mi prestala i primjećivati.
viđali smo se i kad sam se odselila i već tad mi je bilo jasno da je naučio živjeti s tim.postao je lijep i samouvjeren momak,društven i otvoren.
i dan danas o njemu čujem sve najbolje.i tvoja priča me podsjetila na njega i zapitala sam se da li možda i on tamo negdje u drugoj državi pred nekim glumi...
želim ti svu sreću,poslušaj ono što su ti cure savjetovale i znaj da kada ti je neko jako drag,njegov nedostatak prestaneš primjećivati a ako ti neko na njega slučajno ukaže posmatraš ga kao da je pao s marsa.
pozz

La_Forge wrote:... e raja, znam da je offtopic, ne zamjerite ...

ali jeli neko išao na ove kurseve Yoge koju reklamiraju na plakatima po gradu ?

čuo sam da je profesionalno organizovano i fakat dobro ... da su časovi skupi i da je 90 % žena prisutno ...

hajmo roki ?