#133
Posted: 11/11/2006 15:01
by danas
Intervju Dana: Mustafa Sušić
Vehabije u BiH niko nije zvao
Predavač u Gazi Husrev-begovoj medresi u Sarajevu stručnjak je za fikh obredoslovlje, bračno, nasljedno i krivično pravo, metodologiju šerijatskog prava -a prije rata dugi je niz godina bio imam, prvo u Trebinju, potom Dubrovniku, a onda u Sanskom Mostu. Za Dane govori o sve agresivnijim istupima vehabija, šutnji Islamske zajednice, džamiji Kralja Fahda, Sulejmanu Bugariju...
Vildana Selimbegović
DANI: Gospodine Sušiću, vjerujem da ste čuli za incident u Novom Pazaru: tamo je, naime, prošle sedmice došlo do fizičkog obračuna u džamiji. Kako to komentirate?
SUŠIĆ: Detalje ne znam, ali suštinu znam: sukobile su se dvije struje, na jednoj strani tradicionalne džematlije, a na drugoj ovi novovjernici. Moram priznati da ta vijest za mene nije neočekivana: ja svaki dan očekujem da se to dogodi. Opet kažem - nisam pratio detalje, ali pretpostavljam da je u pitanju pokušaj nametanja koncepta tradicionalnim džematlijama, odnosno procjene vehabija da imaju kritičnu masu da preuzmu džamiju, da preuzmu stvari u svoje ruke. Oni tako reaguju. Prije dvije godine sam, tokom ramazana, boravio u Crnoj Gori i obišao je cijelu - od Ulcinja do Rožaja i Plava i Gusinja - i mislim da je tamo veća opasnost od njih nego u BiH, jer su tamošnji kadrovi slabi.
DANI: Na koje kadrove mislite?
SUŠIĆ: Mislim na kadrove Islamske zajednice koji mogu da se tome suprotstave.
DANI: Oprostite, ali gdje su se to kadrovi Islamske zajednice u BiH suprotstavili? Zar nije upravo ovdje, sa ekrana državne televizije, Abu Hamza nedavno optužio cijelu Islamsku zajednicu da je komunistička, muslimanima u BiH očitao lekciju kako ne znaju šta je pravi islam, a od svih domaćih kadrova reagirao jedino prof. dr. Enes Karić, dekan Fakulteta islamskih nauka u Sarajevu?
SUŠIĆ: Prvo, samu pojavu jednog od ovih abu hamzi u medijima treba
razmotriti: po meni, ova se ličnost dozirano ali redovno pojavljuje u medijima i iako izgleda jednostavno i malo egzotično, mislim da je on višeslojna pojava. Mene interesuje samo ovo njegovo pravo da ocjenjuje muslimane u BiH: otkud on može znati kakvi smo mi muslimani? Ko
mu je to rekao? Rekao mu je neko od naših, onih putujućih, koji nikad
ništa neće konkretno da rade nego su iznad i izvan svega, dakle bez odgovornosti. Evo, ja hoću da kažem: ako to predstavlja bilo kome neku satisfakciju - ja sam originalni komunistički hodža. Moje kolege i ja smo radili u tim uvjetima, nismo čekali da prodje komunizam i da se stvore idealni uslovi, nego smo radili i održavali naše institucije. I ne samo u
komunizmu, već sva ova stoljeća, bez obzira da li nam je režim bio drag
ili mi njemu. I to je jedini način. Bio sam, i na to sam posebno ponosan, hodža u periodu kada je komunizam bio najjači i kada smo mi služili, i hodže i ostali sveštenici, kao rezervni neprijatelji režima. Kad god nešto nije išlo, uvijek je bila opcija: deri retroaktivne nazadne snage. Mi smo to znali, ali smo radili. Naravno, ovdje nije riječ o tome već o problemu što
je Islamska zajednica sramežljiva u odre ivanju prema ovim pojavama.
Odmah da se razumijemo - mi nikome ništa ne dugujemo: ako je neko ovdje došao da se bori iz uvjerenja, onda je to iz uvjerenja, a ne za račun nekih prava da nas ovdje uredjuje. Uostalom, to nije prvi slučaj da ljudi idu na drugi kraj svijeta kako bi se iz uvjerenja borili: Bošnjaci su, 1948., iako izašli iz rata u kojem su desetkovani, u kojem su poslije Jevreja demografski gledano najviše pretrpjeli, otišli u Palestinu i tamo se borili. Pokazali su se kao najbolji organizatori, neki su i ostali tamo - znam za njihove potomke koji žive u dva sela kod Nabulusa - ali nisu tražili da nameću svoje običaje Palestincima. Živjeli su svoj život i, barem sam tako saznao od kolega u Bagdadu, bar ona prva generacija nije ništa promijenila u svojim običajima i navikama stečenim u vjeri. E, sad, Islamska zajednica se nije odredila...
DANI: Islamska zajednica se već godinama nije odredila: zašto?
SUŠIĆ: Pa, pravdanja su bila da to nije dobro jer su se oni borili s nama ili da će to samo od sebe proći. Ja znam da će Islamska zajednica morati da se odredi. Do sada se oglašavala da osudi zločine koji su se desili, ali po meni to nije dovoljno. Islamska zajednica je trebala sprovesti svoju temeljitu istragu i doći do onoga ko je proizveo tog mladog čovjeka koji je bio u stanju da puca u ljude koji mu nikad ništa nisu nažao učinili. Vjerujte, za mene je katastrofa da neko može našeg mladića, Bošnjaka,
dovesti u poziciju da uzme pušku i ubije ljude zato što su drugačije vjere! To je Islamska zajednica trebala temeljito istražiti i pronaći one koji su proizveli takav mentalni sklop. Samo po sebi, osudjivanje nije dovoljno, a i kad se nešto osudjuje, ne smije se relativizirati.
DANI: Čini se upravo da se čak i prisustvo vehabija u BiH relativizira:
ne znamo ni koliko ih ima, ali se zna da njihov broj raste i da su prisutni u skoro svim džematima. Čak se ispod glasa tvrdi kako su bukvalno preuzeli značajan broj džamija u BiH.
SUŠIĆ: Nažalost, nisam baš najkompetentniji da govorim o brojkama, ne
krećem se po unutrašnjosti i mogu samo čuti eho dogadjanja. Da li su preuzeli džamije i u kojoj mjeri, ne znam, ali vidim problem koji proizilazi iz toga: dolazi do sukoba gdje nije pitanje preuzimanja džemata nego ima fizičkih obračuna od kojih su neki rezultirali i smrtnim slučajevima. Mislim da treba govoriti o uzroku ove pojave koja je nama došla masovnije
u ratu, od 1993. Te ljude niko nije zvao da se bore na našoj strani, niti im to što su se borili daje ikakvo pravo da uredjuju naše medjusobne odnose i ispravljaju nas.
Doduše, oni imaju potporu nekih naših školovanih ljudi koji su im vrsta zaledja, logistike, ali se ne eksponiraju. Ima njih i unutar zajednice i u strukturama, medjutim, ne javljaju se jer cijene da još nisu dovoljno snažni. Valja razmišljati na ovaj način: niko ne zna koliko je naših
mladića u ratu otišlo vani bez srednje škole. Meni nije problem kada moj
djak ode, mada ja uvijek preporučim: nemojte ići u Saudijsku Arabiju! Jasno je da su to povoljne stipendije, ali ako držite do mog mišljenja, nemojte ići tamo, a naročito ako se mislite vraćati. Možete pokušavati u BiH uzgajati banane, ali dobit ćete gorak plod. Koliko znam, samo su dvojica dolje završila - jedan je aktivni imam, dobar, normalan, a drugi je
slobodni strijelac.
DANI: Vratimo se imamima: zar ne očekujete previše od njih ako smatrate da su oni ti koji se moraju suprotstaviti vehabijama?
SUŠIĆ: Imam zna šta mu se zbiva u džematu. Neki jesu očekivali reakciju iz vrha zajednice, neki su možda još u ratu kalkulisali jer je bila glad, a neki su samo nesigurni u sebe. Ali ja znam jednog koji je od početka ostao dosljedan i to usred Zenice gdje su bili vrlo agresivni, ali imam nije htio početi namaz dok se svi ne ponašaju po našoj tradiciji.
Bio je ismijavan, ali je shvatio da mora imati snage i drskosti da odlučno ustane protiv toga i vjerujte, znao je zaključati džamiju. Naravno, sada je druga situacija, pitanje je koliko ko ima snage jer su vehabije već okupile svoje pristaše po džematima.
DANI: U Sarajevu su, tokom ovog ramazana, i žene počele - znam za jednu džamiju - objašnjavati ostalima "nepravilnosti" u namazu?
SUŠIĆ: Žena klanja na isti način kao i muškarac, sa držanjem ruku preko
prsa, i to je naša hanefijska praksa i mislim da je vrhunac dostojanstva u namazu. A šta oni rade? Raskorače se s objašnjenjem "da šejtani ne prodju"! Nisu ni šejtani s traktorima, kakva su to objašnjenja? Oni nama namaz svode na rigidnu formu, potpuno neprimjerenu islamskim estetskim i svakim drugim kriterijima. A to je naravno insistiranje na
marginalijama: balkanski muslimani su, ja to tako opisujem, kao drvo na
brijegu koje vjetar i oluje njišu, ali je korijen stabilan pa se poslije oluje smiri. Oni bi htjeli da drvo okrenu naopako, da ga obrnuto posade i da lišće bude u zemlji. Ono na čemu insistiraju je sa stanovišta šerijata drugorazredno, trećerazredno, petorazredno...
Ovdašnja ulema, za koju onaj Abu Hamza kaže da je komunistička, vodi računa o onom šta je najpreče, a oni se ponašaju kao da su gledali samo nastajanje islama. Islamska zajednica je dužna čuvati ustav u kojem precizno stoji da smo mi muslimani hanefijskog mesheba i nije to
stvar oko koje se može polemizirati. Nema polemike oko ibadeta, to je
nešto naše i naši su ljudi s pravom uvrijedjeni kada oni dodju i pričaju o nepravilnostima, kada im kažu da sve ono što kako su odgajani, kako su učeni nije pravi islam, kako smo mi krivi muslimani... U ratu je našem kolegi profesoru, koji je bio u vrhu jednog korpusa, njegov propali djak uperio pušku i tražio da primi islam?! Ja njih gledam kako ulaze u džamiju: ako su dvojica, jedan je kapiten, a drugi ga slijedi i radi sve što i on. Moraju stići u prvi saf da bi što više ljudi uznemirili, moraju preko ramena svih i to što brže, kao da je bomba postavljena. To je nasilno jurenje da svi vide šta oni rade, to je jedna predstava: ili će sunet prije farsa ili će izaći pred džamiju i glasno pričati da ometaju ljude. Šta tu ima od vjere? Vjera je posljednji stadij obraćanja Bogu, veza s Bogom. On zanijeti za imamom, a onda radi nešto svoje, imama ignoriše. Zašto je došao? Njihov je projekat da uznemire što više ljudi: uzmite primjer Begove džamije. Ako je školska godina, njih nema puno jer su tu naši djaci, a kad je raspust, oni su masovnije prisutni jer ocjenjuju gdje se mogu više eksponirati i nametnuti. Naravno, meni je žao te naše djece, jer to je pravi problem. Oni se ne ponašaju kao mi, gdje je vjera dio tradicije, oni hoće da su profesionalni muslimani. Oni hoće cjelodnevni boravak u džamiji, da tu i spavaju i jedu, a naše džamije to ne prihvataju. Oni pričaju kako je tako bilo u Poslanikovo doba:jest, ali tada je džamija bila jedini javni objekat.
DANI: Zašto onda šuti efendija Cerić? On je vazio o drogi, alkoholu,
bošnjačkim političarima, korupciji... jedino nije o vehabijama. Čak su u Preporodu, uoči posljednjih izbora u Islamskoj zajednici, obojica Cerićevih protukandidata iznijeli jasne stavove, a Cerić - koji se i tada pozivao na instituciju reisul-uleme pa i time bio najpozvaniji i najprozvaniji da govori o ovom evidentnom problemu - nije rekao ni riječi.
SUŠIĆ: To morate pitati njega, nisam mu ja glasnogovornik.
DANI: Mogu li Vas ovako pitati: kako možete očekivati da imami
zaključavaju džamije vehabijama kada reisul-ulema ne reagira - naružio je televizije za sve i svašta, ali nije reagirao na Abu Hamzin istup. Ja upravo u njegovoj šutnji vidim razloge za ovakvo stanje i priznajem, potpuno razumijem da se onda samo rijetki intelektualci, mahom
profesori FIN-a i poneki predavač Medrese, usu uju govoriti o stvarnim
razmjerama problema koje su vehabije donijele u BiH.
SUŠIĆ: Ja mogu samo pojasniti šta je bolno za nas, muslimane ovdje. Oni
vrše agresiju na ono što je kod našeg džematlije najljepše, udaraju na ono što je ovdje stoljećima stajalo, udaraju na namaz, govorim o početku i pripremi za namaz, o održavanju prostora za život koji je uvijek spreman za obavljanje namaza, preko odlaska u džamiju, uzimanja
abdesta, ulaska u džamiju... Oni nisu agresori na naše birtije i na naše
bordele, oni su agresori na našu tradiciju. Mi jesmo uvozili znanje, ali nismo pamet. Školovali smo se svugdje stoljećima, ali smo stečeno znanje primjenjivali svojom pameću. Imali smo Džemaludina Čauševića, Huseina ef. Djozu, ljude koji su najzaslužniji za neke promjene u islamu u 20. vijeku. Djozina je ideja bila da se uvedu hladnjače u Mekku - do tada se kurbansko meso zakopavalo u zemlju. Izborio se za to nakon žestokog otpora te tzv. autentične uleme. Nas boli kada neko dodje i kaže: sada ćemo vas mi učiti. Znate kako oni proizvode svoje kadrove? Za dva-tri mjeseca ili još kraće, na nekakvom kursu, onako kako je partija poslije Drugog svjetskog rata proizvodila kadrove koji su onda u provodjenju direktiva bili nemilosrdni prema svakome. Sada su ovi vehabijski kadrovi nemilosrdni prema svakom ko nije njihovog mentalnog sklopa, jer oni djeluju na tri principa: nepriznavanje zvanične uleme, nepriznavanje zvaničnih institucija i nepriznavanje države, s tim što se oko države ne izjašnjavaju rado jer je se boje. Na njih jedino djeluje represivna država jer su oni tada žrtve, a to što sami ne priznaju nikakvu vladavinu zakona, nikakve vjerske autoritete o tom neće ni da govore. S njima i nema dijaloga, jer ga oni ne priznaju. A onaj koji razbija organizaciju ne može biti prihvaćen: Islamska zajednica će se morati kad-tad suočiti s tim problemom. Ne može sve stati pod tepih jer će prašina udariti i kroz tepih. Zašto se te stvari ne postavljaju kako treba ni ja ne razumijem.
DANI: Možda i zato što se novcem Saudijske Arabije popravljaju džamije i prave nove, drugačijeg arhitektonskog izraza?
SUŠIĆ: To su sredstva stizala preko privatnih fondacija i grupa i niko
tu ne može ući u trag. A što se tiče arhitekture, problem su više naši arhitekti koji ne znaju ni čemu džamija služi. Taj vjerski objekat je pod idejnom islamskom kapom, a unutra ima praktične potrebe: vidjao sam prekrasne džamije u islamskom svijetu koje su projektovali nemuslimani, pa su funkcionalne i udovoljeno je svim zahtjevima, a naši arhitekti džamije prave iz kafane.
DANI: Ali te projekte odobrava Islamska zajednica?
SUŠIĆ: Vi mene stalno gurate da kritikujem Islamsku zajednicu. Ja sam
vjerni član zajednice, ne vidim mogućnost drugog organizovanja, poštujem strukturu i institucije. Imao sam ja i s reisom razgovora, ali on je izabran i ja samo mogu reći svoje mišljenje.
DANI: Zanima me onda Vaše mišljenje koliko se jačanje vehabija u BiH
reflektira na odnos muslimana sa pravoslavcima i katolicima? Imaju li oni prava da kažu svoje mišljenje?
SUŠIĆ: Mislim da je to naš bošnjački problem i problem Islamske
zajednice sve do onog momenta kada posljedice osjete i druge nacije, a onda je to i njihov problem. Dok se to samo nama dogadja, naš je. Naravno, ono što se dogodilo u Jablanici je jasno: zna se ko su bile žrtve. Zato ja i kažem: trebalo je sprovesti istragu i naći onoga ko je bio u stanju da jednog mladog čovjek dovede u situaciju da podigne oružje i ubije. Musliman ni u ratu ne smije pucati u nenaoružana čovjeka, u ženu, u bogomolje... Ovo je sve pogaženo i ne vjerujem da je više moguće dozvati te ljude. Oni se moraju staviti pod kontrolu: oni što su gosti, vidljivi su svakom, i na koncu pod kontrolom su obavještajnih
službi i naših i tudjih. Nekad mi se čini da su upravo u službi onih koji od nas hoće da prave strašila: kad smo mi ovdje bili problem? Govorim o obostranoj toleranciji jer smo tako i opstali stoljećima. Svako mora raditi svoj posao, a ako Islamska zajednica ne može kontrolirati vehabije - onda mora reći: oni su jači od nas.
DANI: Dakle, opet je do Islamske zajednice: kada će reagirati?
SUŠIĆ: Ja mogu samo čekati. To za mene jest veliki problem, ali očito za Islamsku zajednicu nije.
Sulejman Bugari
Sufija, a ne vehabija
- Koliko ja imam informacija, Bugari ne spada u tu kategoriju. On
promovira neki svoj pravac i koliko ja razumijem po onom što sam čuo, to je više duhovna, sufijska strana, tako da njega nikako ne ubrajam u te agresivce koji bi mogli biti opasnost. To što on prezentira, to je zapravo sloboda. Barem ja to tako vidim.
Unutarmuslimanski sukob
Sad se i Saudija s njima obračunava
- Da bismo ih objasnili, moramo se vratiti u 18. vijek, kada se na
prostoru današnje Saudijske Arabije pojavila osoba po imenu Muhamed Abdulvehab. Tada su muslimani na tim prostorima bili u potpuno inferiornom položaju i on je u nekoj lijepoj namjeri mislio da je rješenje problema u brisanju svih tradicija i vraćanju na početak. Medjutim,
hiljadugodišnja tradicija islama stvorila je nešto što je prihvaćeno i
potvrdjeno, iako su u prošlosti sukobi izmedju sljedbenika tih pravnih škola postojali. Muslimani su to prevazišli i svako je slijedio svoju praksu, niko nikome nije smetao. No, oni su snagom sile praktično čitav taj prostor centralne Saudijske Arabije očistili od ostalih tradicija i nametnuli sebe kao zvaničnuo tumačenje. Tada je izme u Saudijske Arabije i
Abdulvehaba i njegovih sljedbenika napravljen deal - Saudi će se baviti
državnom politikom, a oni će imati duhovnu stranu pod kontrolom. Kad je ta država otkrila sredstva od petroleja, oni su se prilično osamostalili, medjutim, nije bio problem dok su na univerzitetima predavali profesori iz Egipta, Iraka i drugih dijelova arapskog islamskog svijeta već kad su oni formirali svoj kadar. Došlo je do zatvorenosti i isključivosti, a
neupućeni mladi ljudi poslani su da šire "prvi" islam. Gdje god su mogli, samo su stvarali probleme jer nisu imali nikakvog obzira prema domaćim adetima. Ni Saudijska Arabija njih nije smatrala problemom do prije tri godine: sada se istim metodama sa njima obračunava kao što su se oni svugdje obračunavali. Kaže se da je Al-Ka'ida nastala iz tog pokreta - ne vidim neki drugi pokret u islamskom svijetu koji je mogao to da proizvede.
Džamija Kralja Fahda
Završena epizoda
- Prije nekoliko godina pošli smo s acima u džamiju Kralja Fahda, u Sarajevu. Pozvani smo da proučimo naš mevlud. Klanjali smo akšam, a onda nam je glavni imam rekao da ne možemo održati mevlud jer nismo bili vrh zajednice. Mi smo se na to pokupili i izašli, za nama naši djaci. Tako je ta epizoda završena i ja više nikad dolje nisam otišao. I neću ići u džamiju u kojoj nisam slobodan: ako neko u džamiji uslovljava bilo šta, a ja sam tu isključivo radi ibadeta, ja tamo nemam šta da tražim.
... 
....pozdrav