danas wrote:
dakleM

--
ovdje nema nista o iskrenom kajanju onoga koji je pocinio grijeh, niti o njegovom trudu da taj grijeh vise ne pocini, niti o iducem grijehu koji se broji duplo... ima samo o ponovnom grijehu i trazenju oprosta, i o preemptivnom bozjem oprastanju svima onima koji u njega vjeruju, pa cak i ako neprestano grijese... a rijec kajanje se ni ne spominje, samo trazenje oprosta...
elem, ja shvatam bas onako kako je napisano, a neko shvata onako kako mu pase...

a ima li tu, mozhda, o tome da se treba vjerovati u Bozhije poslanike? i znachi li to shto nema, da u njih ne treba vjerovati?
postulati svake vjere se podrazumijevaju u chesticama svoje razrade i prozhimaju ih.
svako ko bi htio pretendovati da tefsiri islam i islamske upute, bi morao znati, ako ne iz islama, onda iz elementarne logike, da nijedan zakon niti podzakonski akt ne mozhe biti u kontradikciji sa ustavom, kao i to da je on parametar za njihova tumachenja, onda kad se oni javljaju van konteksta. on je taj kontekst.
tako se treba znati da u kur'anu Allah dz.sh., kroz ajete:
"-i svi se Allahu pokajte, o vjernici, da biste postigli ono shto zhelite!"
i
"-a oni koji se ne pokaju-sami sebi chine nepravdu (zulum)"
sve ljude dijeli na dvije vrste-oni koji se za svoje grijehe kaju i oni che posthichi ono shto zhele i na one koji se ne kaju, koji sebi nepravdu (zulum) chine.
u tom kontekstu, tvoje tumachenje datog hadisa predstavlja ili neinformisanost ili zlonamjernost.
za svaku dovu, a molba za oprost grijeha je u ravni dove, je nuzhna iskrenost, a iskrenost podrazumijeva pokajanje za uchinjeni grijeh, odnosno odustajanje od daljnjeg chinjenja grijeha i chvrsta odluka da se to vishe nikada neche ponoviti.