#126
Posted: 01/02/2008 18:59
kvalitetna ishrana je ok, vitamin C ok, izgladnjivanjem poznam takodjer dvije osobe koje su uspjele to zlo unistiti i sve drugo sto pomaze jacanju imuniteta je ok... samo jedno bitnu ulogu u tome igra nasa psiha, psiha oboljelog, psiha osoba kojima je okruzen... sto ona moze pokrenuti malo ko drugi uspijeva...
da sad ne bih pametovao i da ne bi bilo rekla-kazala, ovako cu pokusat ukratko...
2001 g. mi je dijagnosticiran rak limfnih cvorova (non hodgkin lymphom), visokomaligni (moj slobodan prijevod), stadij III... znaci, samo kicmena srz i mozak nije bilo zahvatilo, ono resto je bilo sve pod metastazama i nekim rakovima i racicima i tumorima... bio pokusni kunic, x operacija, 4 mjeseca pretrazivanja, poduplana kemoterapija i 13 mjeseci zivota na klinici s par dana godisnjeg kuci...
kratko i jasno receno, medicinski a i matematicki bio otpisan...
s pocetka nista nije islo, samo nestajao... sa 1.92m svega 57 kg i kusur ostalo... 2,5 mjeseca u nekoj polukomi i svaki put kad bi dosao sebi i shvatio da jaran smrt ceka na mene odvalio bi se i opet na slamku i slaufcice se hranio...
onog momenta kad sam se bio pomirio s tim da ce bit vjerojatno kraj svemu, da je pitanje dana... onog momenta kad sam prihvatio bolest i smrt kao "normalnu" stvar, tad je krenulo uzbrdo... tad se sve u kratko vrijeme preokrenulo... iako padajuci, izlazio sam iz kreveta i hodajuci primao kemoterapije, nisam vise zelio nazad u krevet... sa onim vrecicama i stenderom odlazio na kave i za*ebavao se na sopstveni racun... sve okrenuo na sprdnju i "glupiranje"... skoro pa i rodjenu mater doveo do srcanog kad sam slucajno pred njom rekao – "ukoliko odapnem hocu muziku na sprovodu a nikakvo kukumavcenje"... ili, "ne kopajte me u groblje tamo je tijesno i dosadno, bolje negdje na proplanak pod kakvom lipom" ...
nekom ce ovo mozda zvucati grubo, blesavo, bolesno... ne, niukom slucaju... sav taj nazovi crni humor je pridodavao gazenju tog «smrada» kojeg sam nosio u sebi... za vrijeme terapija i svega ni cigare nisam htio ostaviti.... mislit cete koji glupan, svi ostavljaju cigare, pocinju zivjeti "zdravo", medjutim ni to mu nisam htio priustiti, da mi ukrade zadnji gust... ako cu vec riknut, riknut cemo zajedno i s ceifom...
zato ako ste uz njih i s njima, ne dopustite ima da klonu duhom i nemojte da vas citaju ko bukvar... meni je nekad bila teza obitelj oko mene nego sama bolest... i kad sam bio dobre volje, oni face obore i pokvare mi raspolozenje... kad vam je tesko idite van i tu svoju tugu ostavite negdje u parku, ne ostavljajte je u sebi, u kuci, u stanu da ona vodi svoju politiku...
takodjer uskratiti posjete koje donose/prenose negativnu energiju (oni sa QQ teorijama) i uz sve to donose sa sobom viruse i bakterije... ograditi se od njih.... daleko od toga da se to lako i da se lako podnosi... lakse reci neg uraditi... samo ako covjek nesto zeli, ako ne klone duhom, velike sanse su da dobije utakmicu... ako ne odmah, imaju produzetci i na kraju penali...
naravno, sve to ne bi proslo niti prolazi bez lijecnika i njihove pomoci i pridrzavanja njihovih uputa... za mene su i dan danas hodajuci sveci, alfa i omega, koji su nest napravili a ni sami nisu vjerovali u to
nadam se da nisam fulio temu ili nekog bilo kojom rjecju povrijedio... o ovome pisati, forum je "premalen", svaki dan jedna prica i unikat za sebe... cirkusijada zvana, 400 dana...
Baba_Droga, sve najbolje tvojoj majci, tebi i svima drugima koji su suoceni sa ovim... glavu gore...
pozdrav
da sad ne bih pametovao i da ne bi bilo rekla-kazala, ovako cu pokusat ukratko...
2001 g. mi je dijagnosticiran rak limfnih cvorova (non hodgkin lymphom), visokomaligni (moj slobodan prijevod), stadij III... znaci, samo kicmena srz i mozak nije bilo zahvatilo, ono resto je bilo sve pod metastazama i nekim rakovima i racicima i tumorima... bio pokusni kunic, x operacija, 4 mjeseca pretrazivanja, poduplana kemoterapija i 13 mjeseci zivota na klinici s par dana godisnjeg kuci...
kratko i jasno receno, medicinski a i matematicki bio otpisan...
s pocetka nista nije islo, samo nestajao... sa 1.92m svega 57 kg i kusur ostalo... 2,5 mjeseca u nekoj polukomi i svaki put kad bi dosao sebi i shvatio da jaran smrt ceka na mene odvalio bi se i opet na slamku i slaufcice se hranio...
onog momenta kad sam se bio pomirio s tim da ce bit vjerojatno kraj svemu, da je pitanje dana... onog momenta kad sam prihvatio bolest i smrt kao "normalnu" stvar, tad je krenulo uzbrdo... tad se sve u kratko vrijeme preokrenulo... iako padajuci, izlazio sam iz kreveta i hodajuci primao kemoterapije, nisam vise zelio nazad u krevet... sa onim vrecicama i stenderom odlazio na kave i za*ebavao se na sopstveni racun... sve okrenuo na sprdnju i "glupiranje"... skoro pa i rodjenu mater doveo do srcanog kad sam slucajno pred njom rekao – "ukoliko odapnem hocu muziku na sprovodu a nikakvo kukumavcenje"... ili, "ne kopajte me u groblje tamo je tijesno i dosadno, bolje negdje na proplanak pod kakvom lipom" ...
nekom ce ovo mozda zvucati grubo, blesavo, bolesno... ne, niukom slucaju... sav taj nazovi crni humor je pridodavao gazenju tog «smrada» kojeg sam nosio u sebi... za vrijeme terapija i svega ni cigare nisam htio ostaviti.... mislit cete koji glupan, svi ostavljaju cigare, pocinju zivjeti "zdravo", medjutim ni to mu nisam htio priustiti, da mi ukrade zadnji gust... ako cu vec riknut, riknut cemo zajedno i s ceifom...
zato ako ste uz njih i s njima, ne dopustite ima da klonu duhom i nemojte da vas citaju ko bukvar... meni je nekad bila teza obitelj oko mene nego sama bolest... i kad sam bio dobre volje, oni face obore i pokvare mi raspolozenje... kad vam je tesko idite van i tu svoju tugu ostavite negdje u parku, ne ostavljajte je u sebi, u kuci, u stanu da ona vodi svoju politiku...
takodjer uskratiti posjete koje donose/prenose negativnu energiju (oni sa QQ teorijama) i uz sve to donose sa sobom viruse i bakterije... ograditi se od njih.... daleko od toga da se to lako i da se lako podnosi... lakse reci neg uraditi... samo ako covjek nesto zeli, ako ne klone duhom, velike sanse su da dobije utakmicu... ako ne odmah, imaju produzetci i na kraju penali...
naravno, sve to ne bi proslo niti prolazi bez lijecnika i njihove pomoci i pridrzavanja njihovih uputa... za mene su i dan danas hodajuci sveci, alfa i omega, koji su nest napravili a ni sami nisu vjerovali u to
nadam se da nisam fulio temu ili nekog bilo kojom rjecju povrijedio... o ovome pisati, forum je "premalen", svaki dan jedna prica i unikat za sebe... cirkusijada zvana, 400 dana...
Baba_Droga, sve najbolje tvojoj majci, tebi i svima drugima koji su suoceni sa ovim... glavu gore...
pozdrav
