obećao sam ti maraton.
Gledalac iz Rijada: Primjetne su optuzbe mnogih muslimana iz drugih arapskih zemalja da smo mi u Saudijskoj Arabiji vehabije, pa vas molim da objasnite da smo mi muslimani sunnije.
ODGOVOR:
Prošle sedmice sam rekao da vehabije tako nazivaju zato što ih pripisuju Muhammedu ibn Abdulwehhabu, koje je pozivao borbi protiv raznih oblika širka i pridržavanju Kur'ana i sunneta, te je došao u sukob sa nekim neistomišljenicima, koji su ga optuživali da djeluje protiv Vjerovjesnika s.a.v.s., da ne voli ni njega ni njegovu porodicu. Odmah nakon što se pojavio njegov pokret je krivo predstavljan u mnogim islamskim zemljama i neki padaju pod utjecaj toga krivog predstavljanja sve do danas. Međutim, kao ?to sam i pro?li put rekao, Muhammed ibn Abdulwehhab je bio hanbelijskoga mezheba, tj. slijedio je Ahmeda ibn Hanbela, a poznato je da je Ahmed ibn Hanbel voljen i cijenjen od strane svih muslimana i svih grupacija i pravaca, na svim prostorima.
Na pitanje odgovorio;dr. Jusuf Qaradawi. (
http://en.wikipedia.org/wiki/Yusuf_al-Qaradawi )
Izvor: Novi Horizonti
------
Muhammed ibn Abdul-Vehhab nije imao iza sebe klasicni pokret. On je imao ideju o vracanju muslimana izvornom ucenju islama i uklanjanju svih vidova sirka koje su muslimani prakticirali. Tu njegovu ideju podrzala je vlast u Der‘iji u Nedzdu, tako da je, imaju?i politicku i druge vrste, potpore ona zazivjela prvo u Nedzdu, a potom i u drugim dijelovima Arabijskog poluostrva. Dakle, ideja Muhammeda ibn Abdul-Vehhaba je selefisticka ideja koja poziva vracanju izvornom islamskom ucenju sadrzanom u Kur‘anu i sunnetu. Moze se reci da je ta ideja bila preteca svih reformistickih pokreta koji su se pojavili u zadnjih dvjesto godina proslog milenija, a koji su pokusali probuditi islamski ummet nakon dugog perioda stagnacije i dekadence. Svi ti reformisticki pokreti su se uveliko okoristili idejama da‘ve Muhammeda ibn Abdul-Vehhaba, koja je pozivala da se islamsko vjerovanje uzima sa cistih nepomuceih izvora, da se to vjerovanje ocisti od svih vidova sirka. Nije naucno utemeljeno sljedbenike da‘ve Muhammeda ibn Abdul-Vehhaba nazivati vehabijjama, jer ta da‘va nije neki novi mezheb, niti neki novi put, nego je nastavak da‘ve prvih generacija muslimana, ashaba i tabiina.
Treba naglasiti da mnogi koriste izraz vehabija da bi anatemisali islamske aktiviste i muslimane koji se trude da prakticiraju islam. Tako u nasim sredinama gdje muslimani ne klanjaju, vehabijom nazivaju osobu koja ponekad klanja, u sredinama gdje muslimani malo vise klanjaju, vehabijom nazivaju onu osobu koja klanja sve namaze, ondje gdje muslimani dobro klanjaju vehabijom nazivaju onu osobu koja klanja u dzematu i nosi bradu itd. Dakle, oni koji koriste taj izraz, nemaju za to naucno opravdanje, a mnogi, kako se cini, nemaju ni lijepe namjere.
Oni koji imaju loše namjere, taj izraz koriste, uglavnom, kao što se nekad koristio izraz fundamentalista. Dovoljno je, u komunističkom vremenu, bilo da nekog proglasite fundamentalistom pa da ga po zakonu možete pljuvati, degradirati i osuđivati na višegodišnju robiju. Pošto je riječ fundamentalista izrabljena i pošto fundamentalista ima i među nemuslimanima, izmišljena je riječ vehabija, da se nemuslimanski fundamentalisti ne bi vrijeđali, a da bi se muslimanski mogli blatiti do mile volje. Sredstva informisanja u rusiji čečenske mudžahide nazivaju isključivo vehabijama, upravo zbog gore spomenutog razloga.
S druge strane, treba znati da se pod firmom vehabija i selefija ponekad skrivaju mnogi koji s idejom i da‘vom Muhammeda ibn Abdul-Vehhaba nemaju baš puno zajedničkog. Treba podvući da su selefije oni koji slijede i prakticiraju islam u svim njegovim segmentima, a ne oni koji eventualno samo u svome odijevanju i vanjskom izgledu liče na selefije, a krše praksu Poslanikovu, s.a.v.s, i njegovih ashaba, kada je u pitanju porodični život, odnos prema komšijama, rodbini, muslimanima, nemuslimanima, radu itd. Dakle, i s te strane postoji velika igra i ponekad velika zabluda.
Dakle kao zaključak možemo kazati da oni koji slijede izvornu ideju Muhammeda ibn Abdul-Vehhaba su, ustvari, sljedbenici selefističke ideje koja nastoji vjerovati onako kao je vjerovao Allahov Poslanik, s.a.v.s, i prakticirati obrede islama onako kako ih je Poslanik, s.a.v.s, radio i da nije vehabija niti selefija svako koga nazivaju tim imenima, niti je vehabijja ili selefija svako ko sebe tako naziva i tako se deklariše.
Više o ovom pitanju napisao sam u omladinskom časopisu Saff br. 10 i 11 (oktobar i novembar ’97) u feljtonu o suvremenim pokretima, partijama i sektama koji je ovaj omladinski časopis bio počeo objavljivati.
Dr.Sukrija Ramic (
http://www.ipf.unze.ba/index.php?id=46&cat=1&profid=3 )
Izvor: Novi horizonti
Muhammed Ibn Abdulvehhab
Dr. Smajlović Muhammeda Ibn Abdulvehhaba stavlja u grupu n
ovostoljetnih tvoraca islamskog buđenja ili reformatorstva u islamu.
Kako ističe dr. Smajlović Abdulvehhab je sve svoje snage usmjerio ka prvom principu vjere islama, prema šehadetu «la ilahe illallah», kojem su pozivali svi božji poslanici, a zadatak Muhammeda, a.s., je bio da do kraja objasni i to prenese ljudima. Po Abdullvehhabu ono što je dovelo da islamski svijet skrene s «pravog puta» a ujedno u ruci ima knjigu kao što je Kur'an je mnogoboštvo ili politeizam. Po njemu muslimani su se sve više okretali evijama, tražeći od njih pomoć i potporu, sve je više bilo turbeta koje su ljudi obilazili. Drugi razlog je bio zatvaranje vrata idžtihada, carevala je imitacija, oponašanje ili taklid je zagospodarilo a slobodoumnost je gušena svugdje gdje god je to bilo moguće.
Muhammed Ibn Abdulvehhab je za ove probleme imao rješenje, a to je potpuno i bezpogovorno vraćanje kur'ansko-sunetskim načelima, otvaranje i oživljavanje idžtihada. Po Abdulvehhabu, treba naučiti i usvojiti nekoliko osnovnih pitanja, a to su: upoznati Boga, dž.š., Muhammeda, a.s., i vjeru islam; raditi po islamu; pozivati u islam; biti strpljiv u teškoćama na ovom putu. To su bili principi koje je zastupao i čvrsto propagirao
veliki islamski učenjak i reformator Muhammd Ibn Abdulvehhab.
Dr. Smajlović je čak i preveo knjigu kao i još jedno njegovo djelo koje se zove «Tri osnovna temelja i njihovi dokazi» o kojem kaže: »Ovo djelo dajemo i u prijevodu kako bi našem čitaocu ukazali na suštinsko rješenje problema vjerovanja sa kur'anskog aspekta. Djelo je kako se vidi po opsegu malo, ali je veliko po svojoj sadržini. Želimo da dođe do što većeg broja ruku i da ga pročita što veći broj muslimana i prostudira što veći broj imama...»
http://www.islamska-zajednica.hr/nasi_u ... ovic_6.php
DR. AHMED SMAJLOVIĆ:
http://www.fin.ba/index.php?Itemid=11&c ... ew=article
Husejn ef. Đozo (
http://centarzakulturu.com.ba/index.php ... 5&Itemid=1 ) kaže o njemu da je jedan od
“najznačajnijih islamskih reformatora”. ( Đozin rad se može naći u Takvimu iz 1978. godine )
Mrsko mi bilo da prekucavam.
Vehabije zaista nisu posebna sekta. ,,Sekta” bi pretpostavljala postojanje nekih posebnih doktrina koje bi njene sljedbenike razlikovale od ogromne mase svih drugih sljedbenika iste vjerc. Medutim, u vehabizmu nema posebnih doktrina - naprotiv, ovaj pokret je pokušao da ukine sve novotarije i doktrine koje su se u toku mnogih vijekova nagomilale oko izvornih učenja islama i da se vrati nekadašnjoj poruci Poslanika. U svojoj beskompromisnoj jasnoći, ovo je svakako bio veliki pokušaj, koji je vremenom mogao dovesti do potpunog oslobodenja islama od svih predrasuda koje su zamračile Poruku. U stvari, svi renesansni pokreti u modernom islamu - ehli-hadis pokret u Indiji, senusi pokret u sjevernoj Africi, rad Džemal ed-Din el-Afganije, i Egipćanina Muhameda Abduhua - mogu se neposredno vezati za duhovni impuls koji je u osamnaestom stoljeću dao Muhamed ibn Abel el-Vehab....
Muhamed Assad:
http://en.wikipedia.org/wiki/Muhammad_Asad ( Put za Meku)
Ovo je samo na brzaka, malo.
