ja71 wrote: ↑06/07/2021 19:48
"Koga Allah uputi na Pravi Put, niko ga ne može odstraniti od toga, a onoga koga Allah ostavi u zabludi, niko ga ne može uputiti na Pravi Put."
Je li ovo ajet iz Kur'ana ?
Sjecam se da sam bio dijete kad sam prvi put cuo na dzumi kako ovo hodza poslije hudbe (ili ce ipak biti prije) izgovara.
I odmah me to zamislilo.
Da li je pod nasom kontrolom da li cemo (i sta cemo) vjerovati.
Ali ono istinski iz dna duse vjeruje, ne samo sta cemo pred drugim ljudima tvrditi.
Ili je to ipak unaprijed predodredjeno ?
Ako je ovo drugo, a tako glasi u ajetu, gdje je onda smisao kazne za "nevjerovanje" ?
Jasno je da strah od kazne moze covjeka natjerati da javno kazu da je vjernik.
Ali da li moze promijeniti ono sto covjek istinski iz dna duse vjeruje ?
Tada, kada sam bio dijete mislio sam da sam jos mlad i da cu to vremenom shvatiti.
Jer kako je moguce da toliki ljudi oko mene to drugacije shvataju.
Sada mi se blizi 50-ta (a treba zivjeti i pjevati) ja i dalje ne shvatam.
Ljude često zbunjuje kader odnosno-Božije određenje kao jedan od 6 temelja islamskog vjerovanja. Puno ih ovako rezonuju: Ako je Allah dž.š. već unaprijed sve odredio šta će se desiti, onda je odredio i da ja budem nevjernik i da ne spoznam istinu, ili da budem narkoman, da počinim samoubistvo, pa zašto će me onda kažnjavati ako je već unaprijed odredio da ću biti nevjernik.
Ovakvo rezonovanje je u startu pogrešno a evo i zašto. Zbunjuje naravno, tretman slobodne volje u islamu, ima li je, je li neograničena, djelimična ili je nema nikako, već su naši postupci unaprijed "programirani" od Allaha ,a mi smo samo puki izvršioci.
Kad je riječ o našim postupcima, tu imamo apsolutno slobodnu volju, jer još jedanput ponavljam, ne bi imalo smisla kažnjavanje ljude zbog postupaka koji su nam unaprijed predodređeni. To praktično znači da ja biram hoću li jesti, spavati, čitati ili ubiti nekoga ili sebe i tu niko ne upravlja mojim voljom. Allah dž.š. je ostavio ljudima slobodu i izbor da sami izaberu matricu svog ponašanja, ali im je ujedno poslao upozorenje da svako ponašanje proizvodi određene konsekvence, djelimično na ovom a uglavnom na ahiretu kroz nagrađivanje i kažnjavanje. Kada bi vjerovali da su ljudski postupci već unaprijed određeni, onda ne bi imalo smisla ni kažnjavanje, ono ahiretsko, Karadžića i Mladića, jer je po toj logici Allah dž.š., unaprijed odredio da njih dvojica budu kreatori strašnih zločina, pa zašto ih onda pozivati na odgovornost i kažnjavati ih.
Dakle mi u našim postupcima imamo slobodnu volju, pa tako možemo i psovati Allaha, džamiju, ukrasti, prevariti, ubiti, biti dobri, iskreni...Allah bi naravno mogao intervenisati kada ga psujemo, ili rušimo džamije ali On to ne čini iz prostog razloga, zato što će nas pozvati na odgovornost kada za to dođe vrijeme i tarifirati svaki naš postupak. Ono na što ne možemo uticati niti ćemo biti odgovorni jeste recimo naša visina, pol, roditelji, mjesto rođenja, jer tu nemamo nikakvog izbora.
Uglavnom da ne idem daleko u širinu jer je tema kadera-određenja u islamu vrlo kompleksna, pa da konstatujemo slijedeće: Allah nije odredio ubici da bude ubica, niti narkomanu da bude narkoman, ali je to sadržano u Njegovom znanju budući da on poznaje prirodu svakog čovjeka, kao što bih recimo ja unaprijed znao da bi moj sin kupio Iphone 12 ako bih mu dao 2000 KM da sebi kupi mobitel. Znači Allah nije odredio da će neko biti ubica, već samo zna da će to on vremenom postati.
Što se tiće ajeta o uputi i ostavljanju u zabludi, njega treba shvatiti ovako:Ako pažljivo isčitavaš, proučavaš jeru , tražiš istinu i uputu od Stvoritelja, pa za očekivati je da pronađeš istinu ako se obratiš za pomoć Stvoritelju. Ovdje je dakle veliki akcenat na trudu i iskrenom traganju svakog pojedinca. Dakle, teško će ti se istina otkriti dok si pasivan i zaokupiran dijametralno drugačijim sadržajima od onih koji vode ka traganju za smislom života na ovom svijetu.
Ako pak s druge strane, budeš zadojen neznanjem, uskogrudnošću i predrasudama i ne pokreneš se iz stanja letargije i pasivnosti i na sve što je vezano za islam gledaš negativno, po defaultu ne tražiš uputu i nije ni za očekivati da u tom svjesnom lutanju i bježanju od islama izađeš iz zablude i budeš izveden na pravi put intervencijom Allaha dž.š. Poenta je dakle u slijedećem. Ako ne tragaš za Allahom i bježiš od Njega, pa neće ni On učiniti ništa u tom pogledu,ako ti to već ne želiš.
Imaš recimo dobar primjer iz života Musa a.s., kada je štapom razdvojio more, čemu su svjedoci bili stotine hiljada Jevreja, ali su neki i pored nadnaravnog djela sumnjali u viđeno, pa čak i kada im je hrana spuštana s neba u pustinju i budući da im sve to nije bilo dovoljno da ih učvrsti u vjeri, onda se i na takve odnosi dio ajeta:"...a onoga koga Allah ostavi u zabludi, niko ga ne može uputiti na Pravi Put", tj. ako od drveća ne vidiš šumu, nema ti spasa bato.
