četvrtak, 23.3.2006.
MOBBING U CRKVI POZNATI SPLITSKI TEOLOG ZAVRŠIO U BOLNICI
NAKON SNAŽNIH PRITISAKA ZBOG IZNOŠENJA SVOJIH STAJALIŠTA
Kolege svećenici prijetili
don Ivanu Grubišiću
OPTUŽBE ZA MASONERIJU S kojim se sve problemima susretao don Ivan Grubišić govori podatak da je dobivao prijetnje, čak i smrću, koje su dolazile i od kolega svećenika. Također, časne sestre djeci preporučuju da ne čitaju radove don Ivana, jer je "glavni mason u Splitu i pripadnik raznih tajnih društava", a prodaja njegovih knjiga se sabotira u crkvenim knjižarama i trgovinama
piše Saša JADRIJEVIĆ TOMAS
Poznati splitski svećenik don Ivan Grubišić zbog opasne tromboze završio je u Kliničkoj bolnici Split. Čak mu je, zbog tromba u lijevoj nozi, prijetilo začepljenje pluća i plućna embolija, što na kraju uvijek uzrokuje smrt.
Prije hospitalizacije Grubišić je zbog iznošenja svog mišljenja o načinu pastoralnog rada i crkvenog blagoslova kuća bio izložen snažnim pritiscima unutar i izvan Crkve, a što je pogodovalo pogoršanju njegova zdravstvenog stanja. Kojim pritiscima je Grubišić bio izložen svjedoči i pismo koje je, kako smo saznali iz crkvenih krugova, poslao na više od 150 "crkvenih" adresa, a u kojemu traži da mu se objasni zašto ga se marginalizira i kažnjava unutar Katoličke crkve.
Sam zatražio Crkveni sud
Svemu tome prethodio je, kako smo obaviješteni od našeg izvora unutar Crkve, neobičan pokušaj don Ivana i svojevrstan presedan u Katoličkoj crkvi. Naime, Grubišić je sam zahtijevao da ga se izvede pred Crkveni sud i tamo konačno pokrene postupak u kojem bi se utvrdilo je li povrijedio kakvu crkvenu dogmu i zakon. Don Ivan nam nije htio govoriti o postupku pred sudom, ali uspjeli smo saznati da je njegov zahtjev sudskog postupka odbijen. Postupak na sudu don Ivan je tražio jer je želio da mu se objasne njegove pogreške i razlozi kažnjavanja, kao i dokazivanje svojevrsnog "crkvenog mobbinga" koji se već godinama nad njim provodi.
Bez pomoćnika u velikoj župi
Mobbing tog svećenika očituje se sabotiranjem prodaje njegovih brojnih knjiga u crkvenim knjižarama i trgovinama, a Crkva ga je elegantno odvojila i od studenata: nisu mu dekretom zabranili predavanja, nego su "pokopali" kolegije koji su godinama egzistirali na teološkim fakultetima u Splitu i Zagrebu, koji su, kojeg li apsurda, dobili potporu pokojnog kardinala Franje Kuharića. Grubišić je na sve ovo samo rekao: "Skinuli su me u duhu kršćanske ljubavi", priznajući i sam da se nad njim zadnjih godina, kako je rekao, provodio svojevrsni mobbing unutar Crkve, a da mu nikad nisu objašnjeni razlozi takva sankcioniranja.
- Ja sam kažnjen, a da ne znam ni za što ni kako. Ako se netko u Crkvi želi kazniti, postoji utvrđena procedura i može se izreći kazna u trajanju od dvije do pet godina. Ja sam kažnjen bez toga. Umoran sam. Stanje s mojim zdravljem je bilo opasno, ali je za sada sve u redu. Sam radim u župi koja pokriva pet tisuća ljudi, a Nadbiskupija mi ne daje pomoćnika, iako sam prije pomoćnika imao. Pomoćnika nemam od kada sam počeo aktivnije nastupati u javnosti. Valjda računaju da ću manje javno djelovati i govoriti ako me (pre)zaposle - kaže nam smirenim glasom don Ivan Grubišić.
Vikali da je "partizanski pop"
S kojim se sve problemima susretao taj svećenik govori podatak da je dobivao prijetnje, čak i smrću, koje su dolazile i od kolega svećenika. Koliko mobbing nad don Ivanom ide daleko pokazuje i primjer časnih sestara koje djeci, o čemu je upoznat i Grubišić, preporučuju da ne čitaju radove don Ivana jer je "glavni mason u Splitu i pripadnik raznih tajnih društava". Govorili su da Grubišić jednom mjesečno ide na masonske sastanke u London, a on u Londonu nikada nije ni bio.
Za Grubišićem su neistomišljenici iz Crkve vikali i da je crveni i partizanski pop.
- Do mene su isto došle te informacije, ali iz bolesničkog kreveta ne želim govoriti o tome. Sve sam shvatio kada sam čuo iz usta jednog biskupa da me se odlučilo marginalizirati - kratak je bio don Ivan Grubišić, no ipak, na naše inzistiranje, dodao je:
- Do kuda mogu ići objede svjedoči primjer srednjoškolca koji je isto rekao da sam mason. Kad sam ga pitao gdje je to čuo, rekao je na vjeronauku. Kako mogu biti crveni pop kada su mi oca ubili partizani i vlastitim sam rukama očevo tijelo vadio iz zemlje 1991. godine. Oni drže da sam ja žrtva samog sebe. Zamislite, sam sam se, eto, izolirao, a oni nisu ništa krivi - kaže dodajući kako nije povrijedio niti jednu crkvenu dogmu i zakon, zaključujući "što želim svojim kolegama, Crkvi i crkvenoj hijerarhiji neka meni Bog da istoga časa".
Što je mobbing?
Mobbingom se može nazvati radna atmosfera u kojoj jedna ili više osoba sustavno psihički zlostavlja i ponižava drugu osobu kako bi se ugrozio njen ugled, te se na najniže grane spustilo njeno dostojanstvo i integritet. Definicija mobbinga savršeno se uklapa u model koji su ostali svećenici primjenjivali nad Grubišićem. Mobbing se nastavlja sve do isključenja s radnog mjesta (oduzimanje kolegija Grubišiću i "zabrana" kontakta sa studentima), kada zlostavljana osoba sama napusti tvrtku ili dobije otkaz.
Na pragu pomirenje s nadbiskupom Barišićem
Mnogi su se upitali da li je na pragu pomirenje nadbiskupa Barišića i don Grubišića, kada je nabiskup tijekom bolovanja, don Ivana osobno zaželio mijenjati u njegovoj crkvi u župi sv. Roka. To je i učinio, štoviše, Grubišića je mijenjao i generalni vikar splitsko-dalmatinske nadbiskupije don Ivan Čubelić. Za očekivati je, kako su nam rekli pojedini svećenici, da bi ta gesta nadbiskupa i vikara mogla biti znak rješenja neugodne krize koja je nastala u Crkvi.
je upravo genijalna paralela...sto se jaje moze razbiti od radijator, a radijator od jaje ne moze 
i slicne dileme .)..
ostavi slimmerovu rukavicu njemu... ima i on kejbord
Mali, ne zajebaji. 