Trenutno studiram i nisam se nikad bolje osjecao.

Radio sam razne poslove, kako u BIH, tako i vani. Poslovi su bili relativno dobro placeni, mogao sam sebi svasta priustiti (nezavisan zivot, putovanja, stednju...) ali mi to zaista nije bilo dovoljno.
Studiram radi sebe. Sve sto ucim, ne ucim radi ispita ili papira, vec zato sto me gradivo zaista interesuje. Bitno je znati sta covjek zeli da radi sa znanjem koje stice, a to je za mladju raju obicno teze. Licno osjecam napredak u mnogim domenima koje studiramo na fax-u. Mnogo ostalih studenata zaspe na predavanju ili ne dolazi uopste na ista, i za nih pretpostavljam da posebno ne uzivaju u sticanju znanja.
Bitan je tvoj licni stav i razvoj, zasto studiras, da li te to ispunjava, da li postizes ciljeve (ako ih imas). Neko rece mogao je biti piljar...pa ako te piljarstvo ispunjava, onda trebas biti piljar.
Studiram zato sto sam uvijek zelio da studiram ali nisam imao uslove. Sad ih napokon imam i u prilici sam da studiram ono u cemu zaista uzivam (vizuelnu umjetnost). NEmam sumnje da cu naci posao u svojoj struci. Zasto? Zato sto imam osjecaj da radim pravu stvar. Sama cinjenica da cu imati "struku" mi godi, jer mi je puna neka stvar zivota u kojem sam se osjecao k'o list na vjetru sto se tice poslova. Nek' je bilo kakav posao, samo nek' me dobro plati....Vjerujem da ima raje koja mogu raditi bilo sta, dok god ih se dobro placa. Mene su takvi poslovi izuzetno frustrirali. Prosto sam mrzio otici u ofis.
Imam i zivotnu skolu koja mi uvijek valjala i, akoBogda, valjace. No univerzitetsko iskustvo mi zaista pricinjava veliko zadovoljstvo i svima ga toplo preporucujem.
Skola je po mom misljenju privilegija, nesto zaista izuzetno dragocjeno. Ako je vec mozes priustiti, mislim da trebas dati sve od sebe da je iskoristis i naucis sto vise. Milioni ljudi mogu samo sanjati o edukaciji.