Pisala riječima prisutnog, škripavog sna
Gdje pjesnici perom istražuju uzavreli pijesak
Gdje boje zrnca nestaju u tamnim očima.
Pisala sam i dala i posljedni trzaj tijela
Dala osmijeh nad slapom slomljenih kapi
Dala se sjemenu zaborava tuđeg života
Vjetru krošnji ukraa isplakanu davnu priču.
Pisala sam iskidanim listovima jesenje tuge
Zavijujaćim odzivom gladne i hladne zemlje
Porinuta iz zagrljaja zelenog neba.
Ponovno ću pisati, ostati bez riječi
Udarena osmijehom, drhtajem zvijezda
I zamoliti mjesec da prenese otkucaj...
















