Tuzla 25.05.1995 Masakr na Kapiji

[fukara_tz]

[seln]

Ja cu pamtiti.

[SaraLe]

[Maraschino]

[nevenkagaragic]

"Budiš se svijete, ali ja te ne čujem, ja te ne vidim, ja ti se ne divim. Ostavi me samu sebi i ne gledaj na mene ko sam i šta sam, ja sam kapija na kraju svijeta, istina nepobjediva..."

Iz knjige "ZASTO JA". Ovu knjigu, posvetu svojim poginulim drugovima, sacinili su 1998.godine clanovi novinske sekcije TTC TELEX.

[fukara_tz]

Sandru Kalesiću zlikovci s Ozrena nisu dali da odraste

Granata ispaljena sa ozrenskih položaja vojske ratnog zločinca Radovana Karadžića 25. maja 1995. godine prekinula je 71 mladi život na tuzlanskoj Kapiji.



Najmlađa žrtva - Sandro Kalesić, imao je tek dvije i po godine. Ubijen je ni kriv ni dužan, ali ne i za Mladićeve i Karadžićeve horde koje su za vrijeme četvorogodišnje agresije na našu zemlju uništile djetinstva hiljadama mališana.

Posljednji izlazak

- Porodicama poginulih i ranjenima na Kapiji svaki dan je 25. maj. Sandro se rodio 26. decembra 1992. godine. Nećete vjerovati, ali sve do 25. maja 1995. s njim se nisam pošteno izigrao. Naime, radio sam na TV Okruga Tuzla i na Radiju Tuzla po 16 sati dnevno, tako da me jednostavno nije bilo kod kuće. No, tog 25. maja uzeo sam slobodan dan. Sa tadašnjom suprugom Irenom proslavljao sam četvrtu godišnjicu braka – prisjeća se najtužnijeg dana Dino Kalesić, otac ubijenog Sandra.

Četvrtak 25. maja 1995. godine poslije niza kišnih dana osvanuo je okupan suncem. U Tuzli se igrala završnica rukometnog prventva BiH, a uprkos ratnim okolnostima u ljetnim baštama se tražila stolica više.

- Sa Sandrom sam se igrao cijeli dan. Prvi put, a nažalost i jedini, zaspali smo jedan kraj drugog u po bijela dana. Pored godišnjice braka, uvečer smo izašli do kafića ”Plej–of”, jer jedna naša prijateljica sutradan putovala u Ameriku. Ne znam zašto, ali sam bio nervozan. Upravo u ”Plej–ofu” sam posljednji put fotografisao Sandra. Desetak minuta prije ispaljenja granate odlučili smo se da promijenimo kafić. Sjeli smo u kafić ”Gulam” koji se nalazio 20-ak metara od mjesta gdje je pala granata – priča Kalesić.

Uslijedila je strahovita eksplozija, poslije koje se čula jecaji ranjenih. Među ranjenima bio je i Sandro.

Zločinci na slobodi

- Znam da sam nakon eksplozije uzeo Sandra sa stolice i otrčao do susjedne zgrade, jer sam se plašio nove granate. Nisam odmah primjetio da je ranjen. Kada sam pomjerio ruku sa njegovih prsa vidio sam krv, te sam odmah potrčao do automobila kako bih ga odvezao na Klinički centrar. U tim trenucima sam trčao ulicom koja je bila natopljena krvlju. Neposredno pred dolazak u Klinički centar Sandro mi je izdahnuo na rukama. Geler veličine rižinog srca bio je koban, jer ga je pogodio direktno u srce – kaže Dino Kalesić.

Njegov se život od 25. maja promijenio iz korijena. Svaki dan pred očima mu je slika sina Sandra, koji ga je ujutro pratio na posao.

- Ustajao sam poprilično rano, ali bi se i Sandro redovno budio. Prvo bih čuo šuštanje pelena, prije nego što bi on došao do mene. Poslije Sandrove pogibije Irena i ja smo se na jedan civilizovan način rastali, ostavši i dan danas u odličnim odnosima. Jednostavno nismo mogli dalje – kaže Dino Kalesić, kojega su tri gelera pogodila u masakru na tuzlanskoj Kapiji.

Danas bi Sandro bio srednjoškolac. No, njegove djetinje snove prekinule su Mladićeve i Karadžićeve harange. Za maskr tuzlanske mladosti odgovarao je tek general Novak Đukić, dok su ostali ozrenski zločinci – na slobodi.


Humanizmom protiv zločinaca

Vijest o pogibiji 20-godišnje kćerke Edine, tadašnjeg pripadnika Armije BiH Arifa Ahmetaševića dočekala je na majevičkom ratištu.

- Bio sam na vojnom zadatku kada se dogodila tragedija na Kapiji. Odmah sam došao u Klinički centar Tuzla i saznao kako je jedan geler od ispaljene granate ubio moju kćerku – kaže Arif Ahmetašević, koji je prije agresije na BiH bio poznati staklorezac.



Četiri mjeseca kasnije Arif je bio raspoređen na ozrensko ratište. Zajedno sa saborcima zarobio je grupu vojnika Vojske RS. Imao je priliku za osvetu, ali je postupio po pravilima Ženevske konvencije.

- Ne bih puno pričao o tome. Počinioci tog gnusnog zločina davno su se razbježali s Ozrena, a ti zarobljenici su bili obični vojnici – kaže on.

Ipak, zbog humanog postupanja sa zarobljenicima, Ahmetašević je na prijedlog Srpskog građanskog vijeća 2005. godine dobio priznanje Internacionalne lige humanista iz Graca za humanistu godine.

[fukara_tz]

25.05.2009

Tuzla

14. godišnjica masakra na tuzlanskoj Kapiji

Danas, 25. maja 2009. godine navršava se 14 godina od masakra na tuzlanskoj Kapiji, kada je od granate ispaljene s Ozrena ubijena 71 mlada osoba, a još 240 teško i lakše ranjeno.
Četrnaesta godišnjica strašnog zločina nad mladim Tuzlacima obilježava se u vrijeme kada se privodi kraju suđenje Novaku Đukiću pred Sudom Bosne i Hercegovine, a još devet osumnjičenih iz prijave Fondacije Istina, pravda, pomirenje je na nepoznatim lokacijama.

Optužnica tereti Novaka Đukića, penzionisanog generala rođenog 1955. godine u Banja Luci, da je u svojstvu komandanta taktičke grupe Ozren Vojske RS naredio svojim jedinicama smještenim u selu Panjik na planini Ozren da raketnim projektilom granatiraju Tuzlu i to bliži lokalitet centra grada zvani "Kapija".

Posljedica tog granatiranja bile su kobne za ljude okupljene na tuzlanskoj Kapiji poznatoj kao okupljalište mladih. Od granate s Ozrena na Kapiji je poginula 71 osoba, a 24o ih je ranjeno. Najstarija žrtva imala je 30 godina.

Protokolom Općine Tuzla, danas u kasnim poslijepodnevnim satima predviđeno je polaganje vijenaca i cvijeća na Slanoj Banji i komemoracija žrtvama na Kapiji i to upravo u vrijeme kada se dogodio ovaj monstruozan zločin u Tuzli. Komemoracija počinje u 20.30 i traje do 20.55.

Pogledajte ratni video snimak snimljen neposredno poslije ove tragedije:








Upozorenje: video sadrzi potresne snimke

[yugi]

[zelenashica]

svaka riječ je suvišna..........

[*mima*]

[Jara]

[burek_in_space]

Neka im je vjechni rahmet i pokoj dushi.

[fukara_tz]

25.05.2009.

Od ranih jutarnjih sati Memorijalni kompleks na Slanoj Banji pohode članovi porodica i prijatelji poginule mladosti, preživjeli i ranjeni sa Kapije, građani Tuzle i gosti, djeca iz škola, te polažu cvijeće na mezarje/groblje na kojem su sahranjene žrtve zločina na Kapiji.



Stigli su i aktivisti Inicijative mladih za ljudska prava iz Srbije, Kosova, te Bosne i Hercegovine. Tu su da odaju počast nedužnim žrtvama i saznaju više o stravičnom zločinu.

Aktivisti iz Sarajeva


OS Novi Grad Tuzla

[grunt]

[mark II]

Strahota. Prijatelju, svaka čast što se uvijek sjetiš, i za Srebrenicu.

[pustopoljina]

meni od 1995. 25.maj nije asocijacija na dan mladosti...nego na tuzlu i mrtvu mladost tuzle.

[HamzaC]

meni od 1995. 25.maj nije asocijacija na dan mladosti...nego na tuzlu i mrtvu mladost tuzle.

Potpisujem.

[zelenashica]

Kapija 25.05.1995 godine 20:55h

Zemlja je smrtnim sjemenom posijana, ali smrt nije kraj, jer smrti zapravo i nema, i nema kraja, smrću je samo obasjana staza uspona od gnijezda do zvijezda...

Ovdje na ovoj kapiji grada odmotava se tamna priča...

Toliko tamna da tamnija ne može biti...

Toliko sramna da sramnija ne može biti...

Toliko tužna da tužnija ne može biti...

Toliko ružna da ružnija ne može biti...

Toliko strahotna da strahotnija ne može biti...

I kravava da krvavija ne može biti... I krvava da krvavija ne može biti..


VELIKI BOŽE UČINI DA ZASLUŽENA KAZNA STIGNE ONE KOJI SU NAM OVU BOL, NEPREBOLNU NANJELI


Na ovom su mjestu četnici 25.maja 1995.godine mučki ubili 71 nedužnog građanina Tuzle uglavnom mladića i djevojaka. Tako je u jednom trenutku pokošena mladost ovoga grada. Neka je rahmet, pokoj i šutnja svima. Proučite fatihu i pomolite se, pamtite i opominjite da nam se Vase Miskina, Markale, Kozara, Foča, Stupni Dol, Omarska, Srebrenica, Musala, Tuzlanska "Kapija" i sve druge bosanske i sve hercegovačke kapije nikom i nikada ne ponove...PAMTITE I OPOMINJITE!!!



Te noći nisu pucali na grad, pucali su nam u Sulejmana odhranila majka, u zlatno sunce selam ćeš mi materi, pucali su nam u dušu, u pjesmu, u sjajni mjesečev srp, pucali su nam u tanku obrvicu djevojačku, u zjenicu oka su nam pucali, pucali su nam u levhe i mihrabe i ubijali snene i zaljubljenje, ubijali žudnju da se spoje sve obale svijeta...Ugasili su nam vid i svjetlost u bisernim očima i zamutili najbistrija jezera u našim očima. Te noći tuzlanska kapija bila je rodno mjesto tuge nad tugama, pjesme nad pjesmama, kletve nad kletvama...



...PAMTIĆEMO TU MAJSKU NOĆ, PAMTIĆEMO TU MAJSKU NOĆ kao vječnu tugu i vječnu opomenu sve dok se rađa i umire dan, sve dok ptice pjevaju i cvjetovi mirišu, sve dok nas zelene budu nesanice slutnjama tamnim zaplitale, sve dok su ljudi to što jesu melek i šejtan koji put života vuku na dvije suprotne strane svijeta...

I ovaj grad je našom krvlju zalivan, i ovdje je naš krvavi i ljudski nauk učen i ovaj grad je pržen, ranjavan, al lomljen i vidan i vavjek nanovo zidan, bio trn u oku, kost u grlu, štitom vjere, štitom ljubavi, štitom nade. Štitili ga, sačuvali ga šehidi i šehitluci, borci, znani i neznani ginjenici, junaci i gazije da bi bio i ostao to što jeste grad, stamen i kamen kojemu vatra, olovo, plamen nemogavše ništa i tako sve do danas, kroz dugo vrijeme je bolovo i odbolovo svako olovo.


DOŠAO SI OVDJE GDJE JE NAJNEZAHVALNIJE BILO DOĆI, OVDJE GDJE JE NAJLUĐE BILO STIĆI, OVDJE GDJE JE IPAK NAJJUNAČKIJE BILO NAIĆI, JER OVDJE SE NE ŽIVI SAMO DA BI SE ŽIVJELO, OVDJE SE NE ŽIVI SAMO DA BI SE UMRLO, OVDJE SE I UMIRE DA BI SE ŽIVJELO


Pisano je, ostalo, zapamćeno je, kroz vijekove, kroz stoljetlja u srca, u kami duboko urezano je, pisano krvlju, pisano sabljom i topuzom pisano, pisano po kamenu, po zemlji, po suncu, po nebu, po mjesečini pisano, sedam, sedamdeset, sedamdeset i sedam puta pisano po nebu zvjezdanom, vremenom pisano, pisano po čestitosti i sve ostalo kao sveti zavjet, kao zakletva i ko kletva ostalo, ostalo kao jedini zvjezdani put u nigdini koji nas vodi ka suncu i slobodi, toplini života i dobroti bivanja i snivanja.

I da nam se nikada više ovo zlo ne ponovi, i da nas više nikada dušmani ne zateknu uljuljkane u bešici zaborava...

Čekali smo dugo...Vrijeme je da shvatimo kako smo dugo čekali, sada smo prvi put zastali znajući da je vrijeme da vremenu pogledamo u oči, vrijeme je da priznamo kako smo sastanak riječi i djela uzalud čekali....

Vrijeme je da se i jauk okameni...



Kapija


Bili su mladi
bili su još bez grijeha

prije početka stigli do kraja
25, tuzlanskog maja

Kapija plače, čaršija PAMTI
Čaršija plače, Kapija PAMTI

Tišinom ječi čaršija stara
nebo se na nas obara
25. tuzlanskog maja

Kapija plače, čaršija PAMTI
čaršija plače, Kapija PAMTI

napomena:
preuzeto sa tuzlarije.net

[trinaesti]

kapija.ba

o svima njima po jedna prica

[primus-1]

Neka im je rahmet...
Da se ne zaboravi...

[krkkrkkrk]

Rahmet i smiraj malim dusicama - curama i momcima - klincima i klincezama....

[amrica]

[veliki štrumf]

Neka im je vječni rahmet i pokoj dušama!!

Ja cu pamtiti.

Ja,također;pamtim i pamtit ću!!

[maybelline]

Isplakah se kao ne pamtim kada... Neka im je vjecni rahmet i pokoj dusama... Neka je bol barem malo laksa roditeljima, rodbini i prijateljima koji su ostali iza njih...

[zelenashica]

http://www.kapija.ba/

svaka priča je za suze