Forum Klix.ba

Comanche wrote: ↑11/09/2025 12:45 @Mirza777 Svaka cast na vracanju teme iz mrtvih. Ne samo na tome, nego i na veoma dobrom opisu situacije i borbi u Cazinskoj krajini.

Ono sto je najzalosnije, da nije bilo Autonomije i da nije bilo medjusobnog ubijanja i trosenja, kakav bi bio kraj rata u krajini. Da je Dudak imao jos 2-3 brigade ljudi, dali bi se mogao osloboditi Prijedor ili Bosanski Novi?

Chloe wrote: ↑11/09/2025 09:51

Mirza777 wrote: ↑08/09/2025 19:48 Što se tiče te politike ljeta 93' mogu reći da je taj period bio jako turbulentan i promjenjiv da se jako teško moglo pohvatati šta se desavalo u tome periodu. Proljeća 93' i pocetka ljeta već su se uveliko nazirali planovi fikretovaca no medjutim cinjenica je da mnogi nisu znali šta je ustvari pravi plan. Moram spomenuti to iz razloga što mnogi od nas nisu znali šta zapravo znaci ta "autonomija", postojale su priče i garancije da će to biti Kladusa da tu rata neće biti. nešto kao demilitarizovana zona, Tada su gradom išle pristalice fikreta abdica i nudili ljudima da se potpisuju na papire a pitanja su bila u smislu da li ste za autonomiju, zelite li mir i slicno. Nudjena je hrana bila za potpise i svasta nešto. Jako čudna vremena su to bila gdje se nije znalo ko pije a ko plaća. Na prvu kada je bilo ko od nas to slusao to je djelovalo jako uvjerljivo, mnogi su mislili da je to dobra stvar da će se jedinice iz Kladuse moci prebaciti na teren Bihaća - Buzima - Krupe da brane no medjutim svima je bilo nejasno. Pogotovo zbog cinjenice da dotad jedinice iz Kladuse nisu toliko dolazile na teren ostatka Krajine osim pojedinih izuzetaka kao što je Brena rahmetli ( novembra 92 na Grabezu)

Spoiler

Show

Malo ljudi izvana zna da se je tad provlačila priča o formiranju "novog korpusa" koji bi bio stacioniran u Kladusi. To bi dalo legitimnosti fikretu da pripremi svoju vojsku no medjutim do toga nikad nije doslo srečom. Slicna priča se nevezano za autonomiju vrtila u Krupi gdje su pojedinci trazili da se 2. otočki bataljon iz 511 odvoji i formira nova brigada sastavljena od Otočana.

Tog ljeta 93' najveći teret politike autonomije i pripreme pasti preko ledja MUPa. U to vrijeme Zijad Kadić, ako me sjecanje dobro sluzi bio je postavljen za komandira CSB Bihać no medjutim u to vrijeme Skupstina USK, koja je bila pro-abdićevska ( bozidar šicel, hafeza sabljakovic, zlatko jusic) istog tog Zijada sklanja sa duznosti i na njegovo mjesto postavlja Irfana Saracevica - Zileta. Taj Žile bio je jedan od najvećih pozdrzavaoca ideja fikreta i jedan od većih zlocinaca od njih sviju. On je bio brat Izudina Saracevica, pukovnika 5. Korpusa koji je ostao na naši strani. Koliko sam cuo poslije rata Izudin je odbio da ode mu na dzenazu kad je umro upravo zbog toga što je bio izdajnik. Tada kad je donesena ta odluka, došlo je do opšteg raskola u MUPu u to vrijeme. Fakticki kad je Žile nelegalno postavljen doveo je policajce odane fikretu i tako stvarao paraformaciju unutar MUPa. Koliko me sjećanje sluzi tad je licno trazeno iz Predsjednistva BiH da se ukljuci ministar MUPa da se rijesi pitanje i oni su trazili da se Žile skine i vrati Zijad na poziciju komandira CSB Bihac. To ljeto 93' zvanicno je dovelo do podjele gdje smo mi imali fakticki grupe koje su bile za 5. Korpus za RBIH i rezervne policajce koji su bili uz Žileta za autonomiju. Takve iste stvari su uradjene u Cazinu i Kladusi. Takvo stanje je ostalo sve dok nisu abdicevci skontali da je veliki dio MUPa na strani Korpusa i legitimne vlade gdje su onda napustili Bihac i otisli u Kladusu i cinili jegro njihove policije i batinaša koji su bili u logorima. Također sam Irfan Saracevic Zile postaće njihov ministar policije u autonomasima.

U to vrijeme sam imala 17. godina, insan htio ne htio morao zapažati neke stvari, bar su meni upitnici bili iznad glave.

Kladuša je imala par udara/anapada/borbi na području Bos. Bojne (i to je bilo to do međusobnog sukoba), po meni zbog presjecanja puta Kladuša - Bužim, nešto dalje nikad nisam ni razmišljala, ali da je u BiH rat, ljudi ginu na sve strane, gladuju, Bihać, Cazin, Bužim granatiraju, napadaju a u Kladuši se i ne osjeti, nelogično mi je bilo. I komentarisala sam to, znali su me zezati da mi je žao što nas ne granatiraju.

Kafići su radili, auta se vozila, pijaca, šverc, djeca (srednjškolci) iz Bihaća i Cazina se prebacivala kod nas u školu jer se nastava normalno odvijala, pojesti i popiti ...

Nisam bila prisutna nekim razgovorima roditelja i odraslih o ratu, o politici, čak ni Fikretovih spiskova koji su bili temelj za proglašenje Autonomije roditelji nisu u mom prisustvu spominjali. Valjda su smatrali da mi situacija dovoljno uzima mladost, zašto dodatno crniti.

Kad su krenula potpisivanja, ispametila sam jednu rodicu u kafiću, ona je nosila peticiju i nudila mi da potpišem. Nije mi tu nešto štimalo, u meni se nešto suprostavljalo tome. Na kraju me napala da želim rat, posvađale se k'o prave ...

Peticija je bila ranog proljeća najaktivnija, na proljeće 100 %, a frka je krenula u septembru 1993. Kad je bilo dizanje naroda u Velikoj Kladuši, organizovano, autobusima, prema Cazinu/Bihaću, bili smo u školi, direktorica je išla od razreda do razreda i govorila da je nastava završena, da nas čekaju autobusi, koji čine tzv. "konvoj mira", sa kojima ćemo ići prema Bihaću tražiti mir.

Bez straha i suzdržavanja sam joj postavila pitanje sčuđenje, zašto u Bihać, a ne u Maljevac, nas Srbi napadaju, s njima ratujemo ... To je bila moja logika u tom momentu.

Iz mog razreda, skoro svi su otišli, negdje na Johovici ( ne sjećam se da li je i na Skokove išla kolona), je narod zaustavljen. Bio je neki incident, prva žrtva pala, nikad se nisam ni informisala šta se tačno dešavalo, a nisam vjerovala ništa Velkatonu a ni njihovim pričama.

Nisam otiša za Bihać tražiti mir, nego sam otišla kući, gdje sam zatekla mamu koja je bila iznenađena od kud ranije iz škole, i ja joj ispričala sve i da sam odbila ići. Nikad zaboravit neću njen osmijeh i suze u očima i ono njeno "dijete moje drago". ( tek kasnije se sve složilo )
Tek tad sam krenula slušati i gledati šta se dešava, krenula su hapšenja mojih dajdži, rodbine, poznanika,
okupljanje Hegine grupe, Brenina smrt, formiranje linija prema 5.korpusu, logori i u biti tek tad je u Kladuši počeo rat,
a vala i platila je ceh i za sebe i sve one sa cijelog Bihaćkog okruga koji su podržavali Fikreta.

Žao mi je što se Hegina ekipa ( i Brena rahm, je bio dio te ekipe ) rijetko spominje, Kladušani sa jednim Mostarcem i jednim Travničanom ... Ti ljudi su ostavili roditelje, supruge, djecu ... otišli Kladuše u Bužim, uz veliko NE Fiktretu i Autonomiji, djelovali u sklopu 505., neki su se priključili Hamzama, a njihovi bližnji su proživljavali pakao u Kladuši.

Chloe wrote: ↑11/09/2025 09:51

Mirza777 wrote: ↑08/09/2025 19:48 Što se tiče te politike ljeta 93' mogu reći da je taj period bio jako turbulentan i promjenjiv da se jako teško moglo pohvatati šta se desavalo u tome periodu. Proljeća 93' i pocetka ljeta već su se uveliko nazirali planovi fikretovaca no medjutim cinjenica je da mnogi nisu znali šta je ustvari pravi plan. Moram spomenuti to iz razloga što mnogi od nas nisu znali šta zapravo znaci ta "autonomija", postojale su priče i garancije da će to biti Kladusa da tu rata neće biti. nešto kao demilitarizovana zona, Tada su gradom išle pristalice fikreta abdica i nudili ljudima da se potpisuju na papire a pitanja su bila u smislu da li ste za autonomiju, zelite li mir i slicno. Nudjena je hrana bila za potpise i svasta nešto. Jako čudna vremena su to bila gdje se nije znalo ko pije a ko plaća. Na prvu kada je bilo ko od nas to slusao to je djelovalo jako uvjerljivo, mnogi su mislili da je to dobra stvar da će se jedinice iz Kladuse moci prebaciti na teren Bihaća - Buzima - Krupe da brane no medjutim svima je bilo nejasno. Pogotovo zbog cinjenice da dotad jedinice iz Kladuse nisu toliko dolazile na teren ostatka Krajine osim pojedinih izuzetaka kao što je Brena rahmetli ( novembra 92 na Grabezu)

Spoiler

Show

Malo ljudi izvana zna da se je tad provlačila priča o formiranju "novog korpusa" koji bi bio stacioniran u Kladusi. To bi dalo legitimnosti fikretu da pripremi svoju vojsku no medjutim do toga nikad nije doslo srečom. Slicna priča se nevezano za autonomiju vrtila u Krupi gdje su pojedinci trazili da se 2. otočki bataljon iz 511 odvoji i formira nova brigada sastavljena od Otočana.

Tog ljeta 93' najveći teret politike autonomije i pripreme pasti preko ledja MUPa. U to vrijeme Zijad Kadić, ako me sjecanje dobro sluzi bio je postavljen za komandira CSB Bihać no medjutim u to vrijeme Skupstina USK, koja je bila pro-abdićevska ( bozidar šicel, hafeza sabljakovic, zlatko jusic) istog tog Zijada sklanja sa duznosti i na njegovo mjesto postavlja Irfana Saracevica - Zileta. Taj Žile bio je jedan od najvećih pozdrzavaoca ideja fikreta i jedan od većih zlocinaca od njih sviju. On je bio brat Izudina Saracevica, pukovnika 5. Korpusa koji je ostao na naši strani. Koliko sam cuo poslije rata Izudin je odbio da ode mu na dzenazu kad je umro upravo zbog toga što je bio izdajnik. Tada kad je donesena ta odluka, došlo je do opšteg raskola u MUPu u to vrijeme. Fakticki kad je Žile nelegalno postavljen doveo je policajce odane fikretu i tako stvarao paraformaciju unutar MUPa. Koliko me sjećanje sluzi tad je licno trazeno iz Predsjednistva BiH da se ukljuci ministar MUPa da se rijesi pitanje i oni su trazili da se Žile skine i vrati Zijad na poziciju komandira CSB Bihac. To ljeto 93' zvanicno je dovelo do podjele gdje smo mi imali fakticki grupe koje su bile za 5. Korpus za RBIH i rezervne policajce koji su bili uz Žileta za autonomiju. Takve iste stvari su uradjene u Cazinu i Kladusi. Takvo stanje je ostalo sve dok nisu abdicevci skontali da je veliki dio MUPa na strani Korpusa i legitimne vlade gdje su onda napustili Bihac i otisli u Kladusu i cinili jegro njihove policije i batinaša koji su bili u logorima. Također sam Irfan Saracevic Zile postaće njihov ministar policije u autonomasima.

U to vrijeme sam imala 17. godina, insan htio ne htio morao zapažati neke stvari, bar su meni upitnici bili iznad glave.

Kladuša je imala par udara/anapada/borbi na području Bos. Bojne (i to je bilo to do međusobnog sukoba), po meni zbog presjecanja puta Kladuša - Bužim, nešto dalje nikad nisam ni razmišljala, ali da je u BiH rat, ljudi ginu na sve strane, gladuju, Bihać, Cazin, Bužim granatiraju, napadaju a u Kladuši se i ne osjeti, nelogično mi je bilo. I komentarisala sam to, znali su me zezati da mi je žao što nas ne granatiraju.

Kafići su radili, auta se vozila, pijaca, šverc, djeca (srednjškolci) iz Bihaća i Cazina se prebacivala kod nas u školu jer se nastava normalno odvijala, pojesti i popiti ...

Nisam bila prisutna nekim razgovorima roditelja i odraslih o ratu, o politici, čak ni Fikretovih spiskova koji su bili temelj za proglašenje Autonomije roditelji nisu u mom prisustvu spominjali. Valjda su smatrali da mi situacija dovoljno uzima mladost, zašto dodatno crniti.

Kad su krenula potpisivanja, ispametila sam jednu rodicu u kafiću, ona je nosila peticiju i nudila mi da potpišem. Nije mi tu nešto štimalo, u meni se nešto suprostavljalo tome. Na kraju me napala da želim rat, posvađale se k'o prave ...

Peticija je bila ranog proljeća najaktivnija, na proljeće 100 %, a frka je krenula u septembru 1993. Kad je bilo dizanje naroda u Velikoj Kladuši, organizovano, autobusima, prema Cazinu/Bihaću, bili smo u školi, direktorica je išla od razreda do razreda i govorila da je nastava završena, da nas čekaju autobusi, koji čine tzv. "konvoj mira", sa kojima ćemo ići prema Bihaću tražiti mir.

Bez straha i suzdržavanja sam joj postavila pitanje sčuđenje, zašto u Bihać, a ne u Maljevac, nas Srbi napadaju, s njima ratujemo ... To je bila moja logika u tom momentu.

Iz mog razreda, skoro svi su otišli, negdje na Johovici ( ne sjećam se da li je i na Skokove išla kolona), je narod zaustavljen. Bio je neki incident, prva žrtva pala, nikad se nisam ni informisala šta se tačno dešavalo, a nisam vjerovala ništa Velkatonu a ni njihovim pričama.

Nisam otiša za Bihać tražiti mir, nego sam otišla kući, gdje sam zatekla mamu koja je bila iznenađena od kud ranije iz škole, i ja joj ispričala sve i da sam odbila ići. Nikad zaboravit neću njen osmijeh i suze u očima i ono njeno "dijete moje drago". ( tek kasnije se sve složilo )
Tek tad sam krenula slušati i gledati šta se dešava, krenula su hapšenja mojih dajdži, rodbine, poznanika,
okupljanje Hegine grupe, Brenina smrt, formiranje linija prema 5.korpusu, logori i u biti tek tad je u Kladuši počeo rat,
a vala i platila je ceh i za sebe i sve one sa cijelog Bihaćkog okruga koji su podržavali Fikreta.

Žao mi je što se Hegina ekipa ( i Brena rahm, je bio dio te ekipe ) rijetko spominje, Kladušani sa jednim Mostarcem i jednim Travničanom ... Ti ljudi su ostavili roditelje, supruge, djecu ... otišli Kladuše u Bužim, uz veliko NE Fiktretu i Autonomiji, djelovali u sklopu 505., neki su se priključili Hamzama, a njihovi bližnji su proživljavali pakao u Kladuši.

nota1969 wrote: ↑11/09/2025 14:17

Spoiler

Show

Chloe wrote: ↑11/09/2025 09:51

Mirza777 wrote: ↑08/09/2025 19:48 Što se tiče te politike ljeta 93' mogu reći da je taj period bio jako turbulentan i promjenjiv da se jako teško moglo pohvatati šta se desavalo u tome periodu. Proljeća 93' i pocetka ljeta već su se uveliko nazirali planovi fikretovaca no medjutim cinjenica je da mnogi nisu znali šta je ustvari pravi plan. Moram spomenuti to iz razloga što mnogi od nas nisu znali šta zapravo znaci ta "autonomija", postojale su priče i garancije da će to biti Kladusa da tu rata neće biti. nešto kao demilitarizovana zona, Tada su gradom išle pristalice fikreta abdica i nudili ljudima da se potpisuju na papire a pitanja su bila u smislu da li ste za autonomiju, zelite li mir i slicno. Nudjena je hrana bila za potpise i svasta nešto. Jako čudna vremena su to bila gdje se nije znalo ko pije a ko plaća. Na prvu kada je bilo ko od nas to slusao to je djelovalo jako uvjerljivo, mnogi su mislili da je to dobra stvar da će se jedinice iz Kladuse moci prebaciti na teren Bihaća - Buzima - Krupe da brane no medjutim svima je bilo nejasno. Pogotovo zbog cinjenice da dotad jedinice iz Kladuse nisu toliko dolazile na teren ostatka Krajine osim pojedinih izuzetaka kao što je Brena rahmetli ( novembra 92 na Grabezu)

Spoiler

Show

Malo ljudi izvana zna da se je tad provlačila priča o formiranju "novog korpusa" koji bi bio stacioniran u Kladusi. To bi dalo legitimnosti fikretu da pripremi svoju vojsku no medjutim do toga nikad nije doslo srečom. Slicna priča se nevezano za autonomiju vrtila u Krupi gdje su pojedinci trazili da se 2. otočki bataljon iz 511 odvoji i formira nova brigada sastavljena od Otočana.

Tog ljeta 93' najveći teret politike autonomije i pripreme pasti preko ledja MUPa. U to vrijeme Zijad Kadić, ako me sjecanje dobro sluzi bio je postavljen za komandira CSB Bihać no medjutim u to vrijeme Skupstina USK, koja je bila pro-abdićevska ( bozidar šicel, hafeza sabljakovic, zlatko jusic) istog tog Zijada sklanja sa duznosti i na njegovo mjesto postavlja Irfana Saracevica - Zileta. Taj Žile bio je jedan od najvećih pozdrzavaoca ideja fikreta i jedan od većih zlocinaca od njih sviju. On je bio brat Izudina Saracevica, pukovnika 5. Korpusa koji je ostao na naši strani. Koliko sam cuo poslije rata Izudin je odbio da ode mu na dzenazu kad je umro upravo zbog toga što je bio izdajnik. Tada kad je donesena ta odluka, došlo je do opšteg raskola u MUPu u to vrijeme. Fakticki kad je Žile nelegalno postavljen doveo je policajce odane fikretu i tako stvarao paraformaciju unutar MUPa. Koliko me sjećanje sluzi tad je licno trazeno iz Predsjednistva BiH da se ukljuci ministar MUPa da se rijesi pitanje i oni su trazili da se Žile skine i vrati Zijad na poziciju komandira CSB Bihac. To ljeto 93' zvanicno je dovelo do podjele gdje smo mi imali fakticki grupe koje su bile za 5. Korpus za RBIH i rezervne policajce koji su bili uz Žileta za autonomiju. Takve iste stvari su uradjene u Cazinu i Kladusi. Takvo stanje je ostalo sve dok nisu abdicevci skontali da je veliki dio MUPa na strani Korpusa i legitimne vlade gdje su onda napustili Bihac i otisli u Kladusu i cinili jegro njihove policije i batinaša koji su bili u logorima. Također sam Irfan Saracevic Zile postaće njihov ministar policije u autonomasima.

U to vrijeme sam imala 17. godina, insan htio ne htio morao zapažati neke stvari, bar su meni upitnici bili iznad glave.

Kladuša je imala par udara/anapada/borbi na području Bos. Bojne (i to je bilo to do međusobnog sukoba), po meni zbog presjecanja puta Kladuša - Bužim, nešto dalje nikad nisam ni razmišljala, ali da je u BiH rat, ljudi ginu na sve strane, gladuju, Bihać, Cazin, Bužim granatiraju, napadaju a u Kladuši se i ne osjeti, nelogično mi je bilo. I komentarisala sam to, znali su me zezati da mi je žao što nas ne granatiraju.

Kafići su radili, auta se vozila, pijaca, šverc, djeca (srednjškolci) iz Bihaća i Cazina se prebacivala kod nas u školu jer se nastava normalno odvijala, pojesti i popiti ...

Nisam bila prisutna nekim razgovorima roditelja i odraslih o ratu, o politici, čak ni Fikretovih spiskova koji su bili temelj za proglašenje Autonomije roditelji nisu u mom prisustvu spominjali. Valjda su smatrali da mi situacija dovoljno uzima mladost, zašto dodatno crniti.

Kad su krenula potpisivanja, ispametila sam jednu rodicu u kafiću, ona je nosila peticiju i nudila mi da potpišem. Nije mi tu nešto štimalo, u meni se nešto suprostavljalo tome. Na kraju me napala da želim rat, posvađale se k'o prave ...

Peticija je bila ranog proljeća najaktivnija, na proljeće 100 %, a frka je krenula u septembru 1993. Kad je bilo dizanje naroda u Velikoj Kladuši, organizovano, autobusima, prema Cazinu/Bihaću, bili smo u školi, direktorica je išla od razreda do razreda i govorila da je nastava završena, da nas čekaju autobusi, koji čine tzv. "konvoj mira", sa kojima ćemo ići prema Bihaću tražiti mir.

Bez straha i suzdržavanja sam joj postavila pitanje sčuđenje, zašto u Bihać, a ne u Maljevac, nas Srbi napadaju, s njima ratujemo ... To je bila moja logika u tom momentu.

Iz mog razreda, skoro svi su otišli, negdje na Johovici ( ne sjećam se da li je i na Skokove išla kolona), je narod zaustavljen. Bio je neki incident, prva žrtva pala, nikad se nisam ni informisala šta se tačno dešavalo, a nisam vjerovala ništa Velkatonu a ni njihovim pričama.

Nisam otiša za Bihać tražiti mir, nego sam otišla kući, gdje sam zatekla mamu koja je bila iznenađena od kud ranije iz škole, i ja joj ispričala sve i da sam odbila ići. Nikad zaboravit neću njen osmijeh i suze u očima i ono njeno "dijete moje drago". ( tek kasnije se sve složilo )
Tek tad sam krenula slušati i gledati šta se dešava, krenula su hapšenja mojih dajdži, rodbine, poznanika,
okupljanje Hegine grupe, Brenina smrt, formiranje linija prema 5.korpusu, logori i u biti tek tad je u Kladuši počeo rat,
a vala i platila je ceh i za sebe i sve one sa cijelog Bihaćkog okruga koji su podržavali Fikreta.

Žao mi je što se Hegina ekipa ( i Brena rahm, je bio dio te ekipe ) rijetko spominje, Kladušani sa jednim Mostarcem i jednim Travničanom ... Ti ljudi su ostavili roditelje, supruge, djecu ... otišli Kladuše u Bužim, uz veliko NE Fiktretu i Autonomiji, djelovali u sklopu 505., neki su se priključili Hamzama, a njihovi bližnji su proživljavali pakao u Kladuši.

jel rhm. Haris

Chloe wrote: ↑11/09/2025 14:42

nota1969 wrote: ↑11/09/2025 14:17

Spoiler

Show

Chloe wrote: ↑11/09/2025 09:51

U to vrijeme sam imala 17. godina, insan htio ne htio morao zapažati neke stvari, bar su meni upitnici bili iznad glave.

Kladuša je imala par udara/anapada/borbi na području Bos. Bojne (i to je bilo to do međusobnog sukoba), po meni zbog presjecanja puta Kladuša - Bužim, nešto dalje nikad nisam ni razmišljala, ali da je u BiH rat, ljudi ginu na sve strane, gladuju, Bihać, Cazin, Bužim granatiraju, napadaju a u Kladuši se i ne osjeti, nelogično mi je bilo. I komentarisala sam to, znali su me zezati da mi je žao što nas ne granatiraju.

Kafići su radili, auta se vozila, pijaca, šverc, djeca (srednjškolci) iz Bihaća i Cazina se prebacivala kod nas u školu jer se nastava normalno odvijala, pojesti i popiti ...

Nisam bila prisutna nekim razgovorima roditelja i odraslih o ratu, o politici, čak ni Fikretovih spiskova koji su bili temelj za proglašenje Autonomije roditelji nisu u mom prisustvu spominjali. Valjda su smatrali da mi situacija dovoljno uzima mladost, zašto dodatno crniti.

Kad su krenula potpisivanja, ispametila sam jednu rodicu u kafiću, ona je nosila peticiju i nudila mi da potpišem. Nije mi tu nešto štimalo, u meni se nešto suprostavljalo tome. Na kraju me napala da želim rat, posvađale se k'o prave ...

Peticija je bila ranog proljeća najaktivnija, na proljeće 100 %, a frka je krenula u septembru 1993. Kad je bilo dizanje naroda u Velikoj Kladuši, organizovano, autobusima, prema Cazinu/Bihaću, bili smo u školi, direktorica je išla od razreda do razreda i govorila da je nastava završena, da nas čekaju autobusi, koji čine tzv. "konvoj mira", sa kojima ćemo ići prema Bihaću tražiti mir.

Bez straha i suzdržavanja sam joj postavila pitanje sčuđenje, zašto u Bihać, a ne u Maljevac, nas Srbi napadaju, s njima ratujemo ... To je bila moja logika u tom momentu.

Iz mog razreda, skoro svi su otišli, negdje na Johovici ( ne sjećam se da li je i na Skokove išla kolona), je narod zaustavljen. Bio je neki incident, prva žrtva pala, nikad se nisam ni informisala šta se tačno dešavalo, a nisam vjerovala ništa Velkatonu a ni njihovim pričama.

Nisam otiša za Bihać tražiti mir, nego sam otišla kući, gdje sam zatekla mamu koja je bila iznenađena od kud ranije iz škole, i ja joj ispričala sve i da sam odbila ići. Nikad zaboravit neću njen osmijeh i suze u očima i ono njeno "dijete moje drago". ( tek kasnije se sve složilo )
Tek tad sam krenula slušati i gledati šta se dešava, krenula su hapšenja mojih dajdži, rodbine, poznanika,
okupljanje Hegine grupe, Brenina smrt, formiranje linija prema 5.korpusu, logori i u biti tek tad je u Kladuši počeo rat,
a vala i platila je ceh i za sebe i sve one sa cijelog Bihaćkog okruga koji su podržavali Fikreta.

Žao mi je što se Hegina ekipa ( i Brena rahm, je bio dio te ekipe ) rijetko spominje, Kladušani sa jednim Mostarcem i jednim Travničanom ... Ti ljudi su ostavili roditelje, supruge, djecu ... otišli Kladuše u Bužim, uz veliko NE Fiktretu i Autonomiji, djelovali u sklopu 505., neki su se priključili Hamzama, a njihovi bližnji su proživljavali pakao u Kladuši.

jel rhm. Haris

Jeste. Bio je borčina, raja ... šalili smo se s njim da nije Hercegovac nego Bosanac.
Nek' mu je vječni rahmet, a Kladuša i Bužim nikad ga neće zaboraviti.

Mirza777 wrote: ↑11/09/2025 18:55 Naša Krajina, 5. Korpus i MUP slobodno mogu reći i pohvaliti se da smo bili kao i ostatali dio BiH multietnicni što se tiče protekle agresije. Na našoj strani bilo je jako puno katolika i pravoslavaca koji su se sa nama borili rame uz rame. Od pokojnog Peđe, Bore, sina i oca Bubulja do Slavka Lipića i ostalih heroja.

Moram napomenuti jednu interesantnu cinjenicu a to je da je prvih dana sa mnom u jedini bio i niko drugi nego Dragan Lukač koji je aprila 92 bio naš snajperista dok se branila Krupa da bi nakon toga dezertirao i pobjegao na njihovu stranu da vodi njihov taj "specijalni" odred policije. Sjećam ga se jos iz srednje škole jer smo skupa isli, bio je 2 godine stariji. Vazda su ga mlatili jer je bio iz Krnjeuše koje je i dan danas srednjovjekovno selo, urbanistički i mentalno. Kasnije su nas uvijek slali na rejon Grabeza/Alibegovića Kose kad bi se saznalo da su njegovi gore. Ganjali smo da se skršimo sa njima februara 95' no medjutim pobjegli su on i njegova "svita" na samom pocetku ofanzive na Sokolac gdje su njegovi drzali polozaje.

Chloe wrote: ↑11/09/2025 09:51

Mirza777 wrote: ↑08/09/2025 19:48 Što se tiče te politike ljeta 93' mogu reći da je taj period bio jako turbulentan i promjenjiv da se jako teško moglo pohvatati šta se desavalo u tome periodu. Proljeća 93' i pocetka ljeta već su se uveliko nazirali planovi fikretovaca no medjutim cinjenica je da mnogi nisu znali šta je ustvari pravi plan. Moram spomenuti to iz razloga što mnogi od nas nisu znali šta zapravo znaci ta "autonomija", postojale su priče i garancije da će to biti Kladusa da tu rata neće biti. nešto kao demilitarizovana zona, Tada su gradom išle pristalice fikreta abdica i nudili ljudima da se potpisuju na papire a pitanja su bila u smislu da li ste za autonomiju, zelite li mir i slicno. Nudjena je hrana bila za potpise i svasta nešto. Jako čudna vremena su to bila gdje se nije znalo ko pije a ko plaća. Na prvu kada je bilo ko od nas to slusao to je djelovalo jako uvjerljivo, mnogi su mislili da je to dobra stvar da će se jedinice iz Kladuse moci prebaciti na teren Bihaća - Buzima - Krupe da brane no medjutim svima je bilo nejasno. Pogotovo zbog cinjenice da dotad jedinice iz Kladuse nisu toliko dolazile na teren ostatka Krajine osim pojedinih izuzetaka kao što je Brena rahmetli ( novembra 92 na Grabezu)

Spoiler

Show

Malo ljudi izvana zna da se je tad provlačila priča o formiranju "novog korpusa" koji bi bio stacioniran u Kladusi. To bi dalo legitimnosti fikretu da pripremi svoju vojsku no medjutim do toga nikad nije doslo srečom. Slicna priča se nevezano za autonomiju vrtila u Krupi gdje su pojedinci trazili da se 2. otočki bataljon iz 511 odvoji i formira nova brigada sastavljena od Otočana.

Tog ljeta 93' najveći teret politike autonomije i pripreme pasti preko ledja MUPa. U to vrijeme Zijad Kadić, ako me sjecanje dobro sluzi bio je postavljen za komandira CSB Bihać no medjutim u to vrijeme Skupstina USK, koja je bila pro-abdićevska ( bozidar šicel, hafeza sabljakovic, zlatko jusic) istog tog Zijada sklanja sa duznosti i na njegovo mjesto postavlja Irfana Saracevica - Zileta. Taj Žile bio je jedan od najvećih pozdrzavaoca ideja fikreta i jedan od većih zlocinaca od njih sviju. On je bio brat Izudina Saracevica, pukovnika 5. Korpusa koji je ostao na naši strani. Koliko sam cuo poslije rata Izudin je odbio da ode mu na dzenazu kad je umro upravo zbog toga što je bio izdajnik. Tada kad je donesena ta odluka, došlo je do opšteg raskola u MUPu u to vrijeme. Fakticki kad je Žile nelegalno postavljen doveo je policajce odane fikretu i tako stvarao paraformaciju unutar MUPa. Koliko me sjećanje sluzi tad je licno trazeno iz Predsjednistva BiH da se ukljuci ministar MUPa da se rijesi pitanje i oni su trazili da se Žile skine i vrati Zijad na poziciju komandira CSB Bihac. To ljeto 93' zvanicno je dovelo do podjele gdje smo mi imali fakticki grupe koje su bile za 5. Korpus za RBIH i rezervne policajce koji su bili uz Žileta za autonomiju. Takve iste stvari su uradjene u Cazinu i Kladusi. Takvo stanje je ostalo sve dok nisu abdicevci skontali da je veliki dio MUPa na strani Korpusa i legitimne vlade gdje su onda napustili Bihac i otisli u Kladusu i cinili jegro njihove policije i batinaša koji su bili u logorima. Također sam Irfan Saracevic Zile postaće njihov ministar policije u autonomasima.

U to vrijeme sam imala 17. godina, insan htio ne htio morao zapažati neke stvari, bar su meni upitnici bili iznad glave.

Kladuša je imala par udara/anapada/borbi na području Bos. Bojne (i to je bilo to do međusobnog sukoba), po meni zbog presjecanja puta Kladuša - Bužim, nešto dalje nikad nisam ni razmišljala, ali da je u BiH rat, ljudi ginu na sve strane, gladuju, Bihać, Cazin, Bužim granatiraju, napadaju a u Kladuši se i ne osjeti, nelogično mi je bilo. I komentarisala sam to, znali su me zezati da mi je žao što nas ne granatiraju.

Kafići su radili, auta se vozila, pijaca, šverc, djeca (srednjškolci) iz Bihaća i Cazina se prebacivala kod nas u školu jer se nastava normalno odvijala, pojesti i popiti ...

Nisam bila prisutna nekim razgovorima roditelja i odraslih o ratu, o politici, čak ni Fikretovih spiskova koji su bili temelj za proglašenje Autonomije roditelji nisu u mom prisustvu spominjali. Valjda su smatrali da mi situacija dovoljno uzima mladost, zašto dodatno crniti.

Kad su krenula potpisivanja, ispametila sam jednu rodicu u kafiću, ona je nosila peticiju i nudila mi da potpišem. Nije mi tu nešto štimalo, u meni se nešto suprostavljalo tome. Na kraju me napala da želim rat, posvađale se k'o prave ...

Peticija je bila ranog proljeća najaktivnija, na proljeće 100 %, a frka je krenula u septembru 1993. Kad je bilo dizanje naroda u Velikoj Kladuši, organizovano, autobusima, prema Cazinu/Bihaću, bili smo u školi, direktorica je išla od razreda do razreda i govorila da je nastava završena, da nas čekaju autobusi, koji čine tzv. "konvoj mira", sa kojima ćemo ići prema Bihaću tražiti mir.

Bez straha i suzdržavanja sam joj postavila pitanje sčuđenje, zašto u Bihać, a ne u Maljevac, nas Srbi napadaju, s njima ratujemo ... To je bila moja logika u tom momentu.

Iz mog razreda, skoro svi su otišli, negdje na Johovici ( ne sjećam se da li je i na Skokove išla kolona), je narod zaustavljen. Bio je neki incident, prva žrtva pala, nikad se nisam ni informisala šta se tačno dešavalo, a nisam vjerovala ništa Velkatonu a ni njihovim pričama.

Nisam otiša za Bihać tražiti mir, nego sam otišla kući, gdje sam zatekla mamu koja je bila iznenađena od kud ranije iz škole, i ja joj ispričala sve i da sam odbila ići. Nikad zaboravit neću njen osmijeh i suze u očima i ono njeno "dijete moje drago". ( tek kasnije se sve složilo )
Tek tad sam krenula slušati i gledati šta se dešava, krenula su hapšenja mojih dajdži, rodbine, poznanika,
okupljanje Hegine grupe, Brenina smrt, formiranje linija prema 5.korpusu, logori i u biti tek tad je u Kladuši počeo rat,
a vala i platila je ceh i za sebe i sve one sa cijelog Bihaćkog okruga koji su podržavali Fikreta.

Žao mi je što se Hegina ekipa ( i Brena rahm, je bio dio te ekipe ) rijetko spominje, Kladušani sa jednim Mostarcem i jednim Travničanom ... Ti ljudi su ostavili roditelje, supruge, djecu ... otišli Kladuše u Bužim, uz veliko NE Fiktretu i Autonomiji, djelovali u sklopu 505., neki su se priključili Hamzama, a njihovi bližnji su proživljavali pakao u Kladuši.

Danguba wrote: ↑11/09/2025 21:47

Mirza777 wrote: ↑11/09/2025 18:55 Naša Krajina, 5. Korpus i MUP slobodno mogu reći i pohvaliti se da smo bili kao i ostatali dio BiH multietnicni što se tiče protekle agresije. Na našoj strani bilo je jako puno katolika i pravoslavaca koji su se sa nama borili rame uz rame. Od pokojnog Peđe, Bore, sina i oca Bubulja do Slavka Lipića i ostalih heroja.

Moram napomenuti jednu interesantnu cinjenicu a to je da je prvih dana sa mnom u jedini bio i niko drugi nego Dragan Lukač koji je aprila 92 bio naš snajperista dok se branila Krupa da bi nakon toga dezertirao i pobjegao na njihovu stranu da vodi njihov taj "specijalni" odred policije. Sjećam ga se jos iz srednje škole jer smo skupa isli, bio je 2 godine stariji. Vazda su ga mlatili jer je bio iz Krnjeuše koje je i dan danas srednjovjekovno selo, urbanistički i mentalno. Kasnije su nas uvijek slali na rejon Grabeza/Alibegovića Kose kad bi se saznalo da su njegovi gore. Ganjali smo da se skršimo sa njima februara 95' no medjutim pobjegli su on i njegova "svita" na samom pocetku ofanzive na Sokolac gdje su njegovi drzali polozaje.

Zlocinac kao i mnogi.
Fin komsija radni kolega a onda zvijer koju ne poznajes.



Ovo ti je poznato ali jos nije odgovarao za ovaj zlocin.

Je li istina da je saradjivao sa Hamdom poslije rata?

Danguba wrote: ↑11/09/2025 21:54

Spoiler

Show

Chloe wrote: ↑11/09/2025 09:51

Mirza777 wrote: ↑08/09/2025 19:48 Što se tiče te politike ljeta 93' mogu reći da je taj period bio jako turbulentan i promjenjiv da se jako teško moglo pohvatati šta se desavalo u tome periodu. Proljeća 93' i pocetka ljeta već su se uveliko nazirali planovi fikretovaca no medjutim cinjenica je da mnogi nisu znali šta je ustvari pravi plan. Moram spomenuti to iz razloga što mnogi od nas nisu znali šta zapravo znaci ta "autonomija", postojale su priče i garancije da će to biti Kladusa da tu rata neće biti. nešto kao demilitarizovana zona, Tada su gradom išle pristalice fikreta abdica i nudili ljudima da se potpisuju na papire a pitanja su bila u smislu da li ste za autonomiju, zelite li mir i slicno. Nudjena je hrana bila za potpise i svasta nešto. Jako čudna vremena su to bila gdje se nije znalo ko pije a ko plaća. Na prvu kada je bilo ko od nas to slusao to je djelovalo jako uvjerljivo, mnogi su mislili da je to dobra stvar da će se jedinice iz Kladuse moci prebaciti na teren Bihaća - Buzima - Krupe da brane no medjutim svima je bilo nejasno. Pogotovo zbog cinjenice da dotad jedinice iz Kladuse nisu toliko dolazile na teren ostatka Krajine osim pojedinih izuzetaka kao što je Brena rahmetli ( novembra 92 na Grabezu)

Spoiler

Show

Malo ljudi izvana zna da se je tad provlačila priča o formiranju "novog korpusa" koji bi bio stacioniran u Kladusi. To bi dalo legitimnosti fikretu da pripremi svoju vojsku no medjutim do toga nikad nije doslo srečom. Slicna priča se nevezano za autonomiju vrtila u Krupi gdje su pojedinci trazili da se 2. otočki bataljon iz 511 odvoji i formira nova brigada sastavljena od Otočana.

Tog ljeta 93' najveći teret politike autonomije i pripreme pasti preko ledja MUPa. U to vrijeme Zijad Kadić, ako me sjecanje dobro sluzi bio je postavljen za komandira CSB Bihać no medjutim u to vrijeme Skupstina USK, koja je bila pro-abdićevska ( bozidar šicel, hafeza sabljakovic, zlatko jusic) istog tog Zijada sklanja sa duznosti i na njegovo mjesto postavlja Irfana Saracevica - Zileta. Taj Žile bio je jedan od najvećih pozdrzavaoca ideja fikreta i jedan od većih zlocinaca od njih sviju. On je bio brat Izudina Saracevica, pukovnika 5. Korpusa koji je ostao na naši strani. Koliko sam cuo poslije rata Izudin je odbio da ode mu na dzenazu kad je umro upravo zbog toga što je bio izdajnik. Tada kad je donesena ta odluka, došlo je do opšteg raskola u MUPu u to vrijeme. Fakticki kad je Žile nelegalno postavljen doveo je policajce odane fikretu i tako stvarao paraformaciju unutar MUPa. Koliko me sjećanje sluzi tad je licno trazeno iz Predsjednistva BiH da se ukljuci ministar MUPa da se rijesi pitanje i oni su trazili da se Žile skine i vrati Zijad na poziciju komandira CSB Bihac. To ljeto 93' zvanicno je dovelo do podjele gdje smo mi imali fakticki grupe koje su bile za 5. Korpus za RBIH i rezervne policajce koji su bili uz Žileta za autonomiju. Takve iste stvari su uradjene u Cazinu i Kladusi. Takvo stanje je ostalo sve dok nisu abdicevci skontali da je veliki dio MUPa na strani Korpusa i legitimne vlade gdje su onda napustili Bihac i otisli u Kladusu i cinili jegro njihove policije i batinaša koji su bili u logorima. Također sam Irfan Saracevic Zile postaće njihov ministar policije u autonomasima.

U to vrijeme sam imala 17. godina, insan htio ne htio morao zapažati neke stvari, bar su meni upitnici bili iznad glave.

Kladuša je imala par udara/anapada/borbi na području Bos. Bojne (i to je bilo to do međusobnog sukoba), po meni zbog presjecanja puta Kladuša - Bužim, nešto dalje nikad nisam ni razmišljala, ali da je u BiH rat, ljudi ginu na sve strane, gladuju, Bihać, Cazin, Bužim granatiraju, napadaju a u Kladuši se i ne osjeti, nelogično mi je bilo. I komentarisala sam to, znali su me zezati da mi je žao što nas ne granatiraju.

Kafići su radili, auta se vozila, pijaca, šverc, djeca (srednjškolci) iz Bihaća i Cazina se prebacivala kod nas u školu jer se nastava normalno odvijala, pojesti i popiti ...

Nisam bila prisutna nekim razgovorima roditelja i odraslih o ratu, o politici, čak ni Fikretovih spiskova koji su bili temelj za proglašenje Autonomije roditelji nisu u mom prisustvu spominjali. Valjda su smatrali da mi situacija dovoljno uzima mladost, zašto dodatno crniti.

Kad su krenula potpisivanja, ispametila sam jednu rodicu u kafiću, ona je nosila peticiju i nudila mi da potpišem. Nije mi tu nešto štimalo, u meni se nešto suprostavljalo tome. Na kraju me napala da želim rat, posvađale se k'o prave ...

Peticija je bila ranog proljeća najaktivnija, na proljeće 100 %, a frka je krenula u septembru 1993. Kad je bilo dizanje naroda u Velikoj Kladuši, organizovano, autobusima, prema Cazinu/Bihaću, bili smo u školi, direktorica je išla od razreda do razreda i govorila da je nastava završena, da nas čekaju autobusi, koji čine tzv. "konvoj mira", sa kojima ćemo ići prema Bihaću tražiti mir.

Bez straha i suzdržavanja sam joj postavila pitanje sčuđenje, zašto u Bihać, a ne u Maljevac, nas Srbi napadaju, s njima ratujemo ... To je bila moja logika u tom momentu.

Iz mog razreda, skoro svi su otišli, negdje na Johovici ( ne sjećam se da li je i na Skokove išla kolona), je narod zaustavljen. Bio je neki incident, prva žrtva pala, nikad se nisam ni informisala šta se tačno dešavalo, a nisam vjerovala ništa Velkatonu a ni njihovim pričama.

Nisam otiša za Bihać tražiti mir, nego sam otišla kući, gdje sam zatekla mamu koja je bila iznenađena od kud ranije iz škole, i ja joj ispričala sve i da sam odbila ići. Nikad zaboravit neću njen osmijeh i suze u očima i ono njeno "dijete moje drago". ( tek kasnije se sve složilo )
Tek tad sam krenula slušati i gledati šta se dešava, krenula su hapšenja mojih dajdži, rodbine, poznanika,
okupljanje Hegine grupe, Brenina smrt, formiranje linija prema 5.korpusu, logori i u biti tek tad je u Kladuši počeo rat,
a vala i platila je ceh i za sebe i sve one sa cijelog Bihaćkog okruga koji su podržavali Fikreta.

Žao mi je što se Hegina ekipa ( i Brena rahm, je bio dio te ekipe ) rijetko spominje, Kladušani sa jednim Mostarcem i jednim Travničanom ... Ti ljudi su ostavili roditelje, supruge, djecu ... otišli Kladuše u Bužim, uz veliko NE Fiktretu i Autonomiji, djelovali u sklopu 505., neki su se priključili Hamzama, a njihovi bližnji su proživljavali pakao u Kladuši.

Ma ja se tebi nevista divim da ste shvatili i ostali normalni u ta luda vremena.
Je li moguce da neko nije bio na babinoj strani u to vrijeme.

Respekt do poda.

Tromblon wrote: ↑12/09/2025 08:33 Možeš li reci o Brezi 94 @Mirza777 ? Da li je istina kako je cetnicki iznenadni napad doveo do akcije diverzanata ranije nego što je planirano i umalo usranog mladića ne uhvatise?

Mirza777 wrote: ↑12/09/2025 12:56

Tromblon wrote: ↑12/09/2025 08:33 Možeš li reci o Brezi 94 @Mirza777 ? Da li je istina kako je cetnicki iznenadni napad doveo do akcije diverzanata ranije nego što je planirano i umalo usranog mladića ne uhvatise?

U Brezi je 12. septembra napad naš krenuo u isto vrijeme kad su i oni krenuli napad. Naše snage trebale izvrsiti napad no medjutim malo prije oni krenu u taj finalni napad na Sipu gore i probiju liniju. Nisam bio u 505 pa ne znam ličnih detalja previše ali kad je to puklo Buzimljani su ih poslali nazad prema Dvoru a čitava jedna paradna jedinica je gore pobijena. Naime u pozadini odakle su Hamze s ledja izvrsile napad, četnici su iz Banja Luke doveli oformljenu jedinicu koja je trebala biti paradna jedinica koja bi prošla kroz Buzim ako bi uspjela operacija Breza. Ti su ljudi imali nove novcate uniforme jos se osjetio miris fabricki na njima. Jedna takva je dosla bila u Bihac da se pohvale Buzimljani i vidio sam je. Uglavnom, razbucali ih a sam njihov "đeneral" je bio ranjen od granate ZISa a umalo i zarobljen. Sreća je bila što ga Đuro ne prepozna i raniše ga cetnici prije nego sto je uspio skontati ko je tu.

Jedna manje poznata stvar je da je 2 mjeseca kasnije isti "đeneral" ratko bio ranjen i na Grabezu od gelera minobacačke mine.Tu će poginuti neki oficiri iz 2. krajiskog korpusa a njega kao covjeka koji je vodio napad geler ce pogoditi u glavu opet. Tako da je 2 puta zijanio od Krajisnika.

Tromblon wrote: ↑12/09/2025 17:08

Mirza777 wrote: ↑12/09/2025 12:56

Tromblon wrote: ↑12/09/2025 08:33 Možeš li reci o Brezi 94 @Mirza777 ? Da li je istina kako je cetnicki iznenadni napad doveo do akcije diverzanata ranije nego što je planirano i umalo usranog mladića ne uhvatise?

U Brezi je 12. septembra napad naš krenuo u isto vrijeme kad su i oni krenuli napad. Naše snage trebale izvrsiti napad no medjutim malo prije oni krenu u taj finalni napad na Sipu gore i probiju liniju. Nisam bio u 505 pa ne znam ličnih detalja previše ali kad je to puklo Buzimljani su ih poslali nazad prema Dvoru a čitava jedna paradna jedinica je gore pobijena. Naime u pozadini odakle su Hamze s ledja izvrsile napad, četnici su iz Banja Luke doveli oformljenu jedinicu koja je trebala biti paradna jedinica koja bi prošla kroz Buzim ako bi uspjela operacija Breza. Ti su ljudi imali nove novcate uniforme jos se osjetio miris fabricki na njima. Jedna takva je dosla bila u Bihac da se pohvale Buzimljani i vidio sam je. Uglavnom, razbucali ih a sam njihov "đeneral" je bio ranjen od granate ZISa a umalo i zarobljen. Sreća je bila što ga Đuro ne prepozna i raniše ga cetnici prije nego sto je uspio skontati ko je tu.

Jedna manje poznata stvar je da je 2 mjeseca kasnije isti "đeneral" ratko bio ranjen i na Grabezu od gelera minobacačke mine.Tu će poginuti neki oficiri iz 2. krajiskog korpusa a njega kao covjeka koji je vodio napad geler ce pogoditi u glavu opet. Tako da je 2 puta zijanio od Krajisnika.

Hvala. Pricao mi je covjek da je bila pala naša linija. Tenkovi probili, a naših ceta iza leđa cetnicima i da je Nanic naredio napad i da su cete bile u tolikoj panici da ih je nekoliko izvrsilo samoubistvo.

swanfilter wrote: ↑12/09/2025 17:42 Ne mogu se odluciti jel napetije bilo kada je Ahmo Prdo prvih dana rata napustio liniju u Bos Krupi i dosao se u Pistaline obracunati sa guzonjama. Il Cetnici nisu znali, il im se nije dalo krenuti preko Une. Inace, ode Krupa i onda sve preostalo od slobodnog teritorija vec 92.

Ili kada su Cetnici isto u Krupi preko mostobrana zauzeli Cojluk. Udri prema Cazinu i eto te u Kladusi gdje su vecina njih jedva cekali oslobodioce.

Mozda i pocetak APZB. Ko u filmovima koje sam mnogo kasnije gledao. Totalno nepovjerenje i između najblizih.

A najveci merak bio je 95 gledati kako 10ak naslagnih VBR od HV neumorno salju salve raketa.

I jos jedno nikada necu zaboraviti. Mada je rat jos uvijek trajao, tih dana pojavljuje se Haris Silajdzic u nasim krajevima. Cijela svita. Velika guzva, a mene narod uz Mercedesa priljepio muski. Kad ce ti meni nekakav glavesina iz svite-mali, da si odmah smaknuo ruke od auta, izgrebaces ga.

Od tada svaki glavesina i njihovi postupci u ovakvoj BiH me podsjete na taj trenutak.

Chloe wrote: ↑12/09/2025 09:18

Danguba wrote: ↑11/09/2025 21:54

Spoiler

Show

Chloe wrote: ↑11/09/2025 09:51

U to vrijeme sam imala 17. godina, insan htio ne htio morao zapažati neke stvari, bar su meni upitnici bili iznad glave.

Kladuša je imala par udara/anapada/borbi na području Bos. Bojne (i to je bilo to do međusobnog sukoba), po meni zbog presjecanja puta Kladuša - Bužim, nešto dalje nikad nisam ni razmišljala, ali da je u BiH rat, ljudi ginu na sve strane, gladuju, Bihać, Cazin, Bužim granatiraju, napadaju a u Kladuši se i ne osjeti, nelogično mi je bilo. I komentarisala sam to, znali su me zezati da mi je žao što nas ne granatiraju.

Kafići su radili, auta se vozila, pijaca, šverc, djeca (srednjškolci) iz Bihaća i Cazina se prebacivala kod nas u školu jer se nastava normalno odvijala, pojesti i popiti ...

Nisam bila prisutna nekim razgovorima roditelja i odraslih o ratu, o politici, čak ni Fikretovih spiskova koji su bili temelj za proglašenje Autonomije roditelji nisu u mom prisustvu spominjali. Valjda su smatrali da mi situacija dovoljno uzima mladost, zašto dodatno crniti.

Kad su krenula potpisivanja, ispametila sam jednu rodicu u kafiću, ona je nosila peticiju i nudila mi da potpišem. Nije mi tu nešto štimalo, u meni se nešto suprostavljalo tome. Na kraju me napala da želim rat, posvađale se k'o prave ...

Peticija je bila ranog proljeća najaktivnija, na proljeće 100 %, a frka je krenula u septembru 1993. Kad je bilo dizanje naroda u Velikoj Kladuši, organizovano, autobusima, prema Cazinu/Bihaću, bili smo u školi, direktorica je išla od razreda do razreda i govorila da je nastava završena, da nas čekaju autobusi, koji čine tzv. "konvoj mira", sa kojima ćemo ići prema Bihaću tražiti mir.

Bez straha i suzdržavanja sam joj postavila pitanje sčuđenje, zašto u Bihać, a ne u Maljevac, nas Srbi napadaju, s njima ratujemo ... To je bila moja logika u tom momentu.

Iz mog razreda, skoro svi su otišli, negdje na Johovici ( ne sjećam se da li je i na Skokove išla kolona), je narod zaustavljen. Bio je neki incident, prva žrtva pala, nikad se nisam ni informisala šta se tačno dešavalo, a nisam vjerovala ništa Velkatonu a ni njihovim pričama.

Nisam otiša za Bihać tražiti mir, nego sam otišla kući, gdje sam zatekla mamu koja je bila iznenađena od kud ranije iz škole, i ja joj ispričala sve i da sam odbila ići. Nikad zaboravit neću njen osmijeh i suze u očima i ono njeno "dijete moje drago". ( tek kasnije se sve složilo )
Tek tad sam krenula slušati i gledati šta se dešava, krenula su hapšenja mojih dajdži, rodbine, poznanika,
okupljanje Hegine grupe, Brenina smrt, formiranje linija prema 5.korpusu, logori i u biti tek tad je u Kladuši počeo rat,
a vala i platila je ceh i za sebe i sve one sa cijelog Bihaćkog okruga koji su podržavali Fikreta.

Žao mi je što se Hegina ekipa ( i Brena rahm, je bio dio te ekipe ) rijetko spominje, Kladušani sa jednim Mostarcem i jednim Travničanom ... Ti ljudi su ostavili roditelje, supruge, djecu ... otišli Kladuše u Bužim, uz veliko NE Fiktretu i Autonomiji, djelovali u sklopu 505., neki su se priključili Hamzama, a njihovi bližnji su proživljavali pakao u Kladuši.

Ma ja se tebi nevista divim da ste shvatili i ostali normalni u ta luda vremena.
Je li moguce da neko nije bio na babinoj strani u to vrijeme.

Respekt do poda.

Bilo je ljudi koji su od prvog dana bili protiv. Neki su se odmah izjasnili i pobunili, neki su mudro šutjeli - pasivni posmatrači koje je situacija vodila a ne njihova uvjerenja.
Da je bilo teško jeste. Nisam u prvoj autonomiji, kako ja, tako ni moji roditelji imali nikakve probleme. Mog tate obitelj je skoro sva bila na Fikretovoj strani, a obzirom da su bili "jaki", na pozicijama, pošteđeni smo bili, ali to nije bilo komforno nimalo, nije ni umanjivalo brigu, tugu, strah zbog onih koji su prolazili razne troture, logore, zlostavljanja. BAr ja nisam tip da se mogu šepuriti sa osmijehom dok oko mene ljudi pate.
A bilo je situacija da brat brata pretuče da ne može ustati. Majke koje su imale sinove na različitim stranama.
Ko nije to prolazio, teško može razumjeti.
U drugom dijelu Autonomije, mama i tad mali brat su ostali u Kladuši, iako su tatini roditelji bili za Fikreta, nije ih htjela ostvaiti same. E onda su ona i brat prošli zatvore i logore, redovna ispitivanja, zbog mene, jer sam se priključila Armiji BiH, bila sam u svemu što je bilo strogo povjerljivo, povjerljivo, urgentno itd. Sva pitanja su se svodila na mene, poruke koje dobijala od mene preko CK je morala "tumačiti", smatrali su da treba čitati " između redova", kao da su šifrirane.

Srbi su vodili glavnu riječ, tatini su se izvukli otišli u EU nije ih imao ko zaštiti, a naši su bili gori od Srba, dal bijes dal dodovoravanje Srbima koji su i njih znali klepnuti i udariti, gurati na liniju ispred sebe itd. ali su mnogim situacijama bili korektniji prema našim ljudima.
Mog tečića su ranjenog zarobili, autonomaš mu je pucao u glavu ( istraga još nije zatvorena ), i samo su ga u neku grabu bacili. Našli se neki naši rođaci i tražili da ga ukopaju propisno, autonomaši nisu dali, ali je Kobac odobrio. Pa budi pametan.
P i moja mama uvijek kaže, treman autonomaša je bio x puta gori od tremana Srba.

Nekad na osnovu informacija o odnosu Srba prema ljudima koji su bili za 5.korpus,
zaključujem da su ih poštovali a autonomaše tretirali baš kao izdajnike i licemjere.

Fakat luda vremena.

karanana wrote: ↑04/09/2025 17:18 da. upravo sam neki dan vidio snimke neke srpske televizije koji pokazuju mrtve i zarobljene krajisnike koji su se iz hrvarske pokusali prebaciti preko "rsk" da dodju do bihaca. ne znam puno o tome pa me zanima, ima li kakav tekst ili knjiga o ovome? posto ne znam dosta, meni je ovo izgledalo kao samoubilacka misija i ne tako dobro promisljena i planirana. dakle ima li neko da zna vise ili da moze podanuti neki tekst ili knjigu o ovom? koje su bile zrtve poginuli/zarobljeni ovog poduhvata?

karanana wrote: ↑04/09/2025 17:18 da. upravo sam neki dan vidio snimke neke srpske televizije koji pokazuju mrtve i zarobljene krajisnike koji su se iz hrvarske pokusali prebaciti preko "rsk" da dodju do bihaca. ne znam puno o tome pa me zanima, ima li kakav tekst ili knjiga o ovome? posto ne znam dosta, meni je ovo izgledalo kao samoubilacka misija i ne tako dobro promisljena i planirana. dakle ima li neko da zna vise ili da moze podanuti neki tekst ili knjigu o ovom? koje su bile zrtve poginuli/zarobljeni ovog poduhvata?

Chloe wrote: ↑06/09/2021 22:25

toska wrote: ↑07/08/2021 14:06 Gdje se na netu može naći nešto o pokušaju par stotina ljudi da iz Hrvatske dođu do teritorije 5. korpusa preko tkz. SRK ?
sve moje pretrage na netu su bezuspješne.

Slunjska brda pretražuj.

I nisu to pokušaji, uspjelo je par velikih grupa preći, nažalost bilo je i gubitaka.

Snimljen je film na tu temu

https://youtu.be/hrVCE9vWQso

Nije nešto ali opet dovoljno da se zna kako je izgledalo


U Jastrebarskom je bio kamp u kojem su vršene pripreme dobrovoljaca, na YT bilo je videa sa smotri, potražit ću ga kad stignem.

Prva grupa koja je prešla brojila 800 - 900 ljudi.

P. S. Uklonjeni u svi originalni video snimci sa YT, vezano za Slunjska Brda, Plitvice itd.

Chloe wrote: ↑17/01/2024 11:54 malo sam zbunjena, kad sam naišla na ovu temu sjetila sam se da su bili video snimci iz Jastebarskog gdje su bile pripreme mojih Krajišnika koji su se u ratu zatekli van BiH, i prijavili se za povratak u BiH, koji je bio moguć jedino preko Slunjskih brda.


Nijednog od tih videa nema
naiđoh na ovaj



Odem guglati neki tekst, nešto više o tome ... ništa osim na Bihaćkom portalu Vikići, malo informacija o tome i video druge grupe koja prešla, prva je brojila 800 i nešto ljudi...

https://vikici.ba/slunjska-brda-kriju-g ... rovoljaca/


Informacije o filmu "Slunjska brda" i to je to.



Naravno

https://sr.wikipedia.org/wiki/%D0%A5%D0 ... %B0_(1991)

"мобилизацију муслиманских верника за радикалне исламистичке јединице, које су касније учествовале у рату у Босни и Херцеговини.

Странка демократске акције Хрватске у Загребу је регрутовала муслимане преко завичајних клубова „Уна”, „Западна Босна”, „Бехар” и „Змај од Босне”. "

Laži i izmišljotine.
Zanimljivo da ne spominju Fikreta Abdića, jer je on bio jedan od organizatora obuke Krajišnika u Jastebarskom i pratio pripreme za prelazak u Krajinu.

I ovo naša omladina, djeca čitaju ako se zainteresuju za priču o Slunjskim brdima.

handžar divizija, vjernici, Islamisti, teroristička organizacija ... a s naše strane slova nema, a bilo je sigurno. Nisma toliko smotana da ne mogu naći...


Više nisam zbunjena nego razočarana i ljuta ...

dr_Evil wrote: ↑13/09/2025 11:01 @Chloe imas veliki respect, na stranu ko je bio upravu, ko ne, ali otici u tim godinama i boriti se u ono sta vjerujes, svaka cast

DebelinJoe wrote: ↑14/09/2025 15:04

Srpsko-crnogorske agresore ponijela poezija...

Bio nastavnik srpskog jezika u Bužimu, kaže...Osamdeset nastavnika Srba i Crnogoraca bilo zaposleno u Bužimu. Lepo, lepo...