Forum Klix.ba

Škobo Habu wrote: ↑11/03/2024 15:03

piupiu wrote: ↑11/03/2024 13:59
U Sarajevu taj navodni 'liberalizam' postoji zbog ratobornosti šačice ljudi, koju se i ovdje aktivno i frekventno pljuje. Iako je Sarajevo grad kroz koji prolazi najviše ljudi, para i ideja u odnosu na ostatak BiH, tamo gdje javni huškači imaju značajnu podršku nema stvarne slobode. Evo samo što mi s pika padne na pamet - nekakvi Zahiragići zaustavljaju predstave, opštinski vijećnici iz Hadžića prijete Šarčeviću da će lično doći da ga (fizički) izbace sa fakulteta, neki dan su tako razvlačili onu profesoricu Silajdžić s Ekonomskog, Bačanovića su protjerali kao četnika, Kojovića su čak i fizički napali u skupštini kantona, i Dubravka Lovrenovića i suprugu mu koja je umirala od raka su nemilosrdno čerečili po medijima, pljuju Jergovića koji je iz solidarnosti s Ivanom Lovrenovićem istupio iz PEN-a, nisu li čak i onog hafiza Bugarija otjerali - ili se bar tako pričalo - svake sedmice po jedna hajka. Od takve histerije i 'liberalizma' ljudi bježe van.

I za kraj, gradonačelnica još izjavi: "Naročito ističem da javne osobe i akademski radnici čija riječ ima posebnu težinu u javnom prostoru moraju dodatno voditi računa o svojim izjavama kako ne bi povrijedili osjećanja običnih ljudi." U kakvom ozbiljnijem liberalnom gradu bi, valjda, rekli kako oni cijene slobodu mišljenja, govora i žustru demokratsku raspravu, i kako je to dobro za jačanje demokratskog tkiva...

Inače je čitav slučaj - i Franjin komentar i sve što je došlo poslije njega - totalno predimenzioniran i odražava (ne)kvalitet i (ne)maštovitost javne rasprave.

Mislim da ti je gledište dosta uopšteno.

Recimo, Bačanović nikad nije mogao podnjeti Šarčevića. Oni su na ideološki sasvim suprotnim stajalištima. Tu je razlika ogromna. Bačanović je, u jednom momentu, potpuno izgubio konce po pitanju vlastitih stavova, pogotovo onda kada se otvoreno obraćao Miloradu Dodiku sa savjetima kako da "unaprijedi" RS.

Škvadra sa Prometeja ne miriše baš ni NS, pa samim tim ni Peđu, još manje politiku koju zagovara.

Kada govoriš o javnim raspravama i akademskom javnom prostoru - upravo tu leži najveći problem. Svi ovdašnji portali - od Prometeja, Nomada, Preokreta, Žurnala itd. suštinski su samo echo chambers. Obraćaš se istomišljenicima, nikako drugoj strani...Kod nas - ni u tom smislu - ne postoje polemički poligoni koji bi služili svrsi, a to je iznošenje argumentacije i kontra-argumentacije u nekoj sasvim pristojnoj atmosferi.

Akademici su ti koji su od javnog prostora napravili kafanu, a ne anonimni komentatori po društvenim mrežama. Anonimci samo oponšaju kvazi-elitu.

Pazi jednu stvar, na Prometeju ću bolju prezentaciju imati jedna Glorija Lujanović od jednog Pećanina ili Avdića.

Bez obzira šta su njih dvojica danas, ipak su u najgore moguće doba stavljali glavu na panj pišući o Kazanima, Grabovici, Vozućoj, sarajevskim privatnim logorima - prijetli su im, tužili su ih i prebacilu su stresa više nego li Franjo za svo ovo vrijeme.

Sa duge strane, Glorija Lujanović je tipičan primjer ideologije viktimizacije sa hrvatskim predznakom, koja je napisala seriju tekstova o zločinima ARBiH nad Hrvatima, "opsadi Srednje Bosne", "bošnjačkom lebensraumu - preseljenju bošnjački izbjeglica iz Istočne Bosne u Srednju Bosnu", pazi sada, vodeći se dokazima "haški uznika" tipa Praljka, Prlića ili, pak, prvog obavještajca u Hrvata - Miroslava Tuđmana!?

I, naravno, nakon "hajke" na takvu osobu, ostalo je samo ono što je napisano od anonimnih komentatora, dok gomilu laži i dezinformacija u njenim tekstovima niko nikada nije doveo u pitanje. Čak ni na Prometeju koji je vječito skeptičan prema nacionalnim velikim istinama.

Novak20 wrote: ↑11/03/2024 15:02 Takvi smo kakvi smo. Znamo što ne valja kod drugih ali ne znamo što ne valja kod nas. Uvijek je lakše kritizirati i otjerati "nevaljastog" nego dobro razmisliti o sebi.

Sreća pa još ima pametnih ljudi koji mogu detektirati stvarne probleme društva i barem upozoriti na njih. Genijalan mi je ovaj članak Selvedina Avdića pisan prije pet i pol godina povodom "slučaja" Dežulović. Naravno, ne poredim ovu Dežulovićevu situaciju sa Šarčevićom ali Selvedinov zaključak o povrijeđenim osjećajima bi se možda mogao primjeniti i ovdje.

piupiu wrote: ↑11/03/2024 15:47

Novak20 wrote: ↑11/03/2024 15:02 Takvi smo kakvi smo. Znamo što ne valja kod drugih ali ne znamo što ne valja kod nas. Uvijek je lakše kritizirati i otjerati "nevaljastog" nego dobro razmisliti o sebi.

Sreća pa još ima pametnih ljudi koji mogu detektirati stvarne probleme društva i barem upozoriti na njih. Genijalan mi je ovaj članak Selvedina Avdića pisan prije pet i pol godina povodom "slučaja" Dežulović. Naravno, ne poredim ovu Dežulovićevu situaciju sa Šarčevićom ali Selvedinov zaključak o povrijeđenim osjećajima bi se možda mogao primjeniti i ovdje.

Eh, na njega sam zaboravila! To je bio jedan od najeklatantnijiih primjera ovoga o čemu pričamo. Od perjanice je preko noći postao nepoželjna drača.

Lukavi graditelji totalitarne svijesti brzo i nedvosmisleno identificiraju neprijatelja prema kojem treba usmjeriti kolektivnu agresivnost. To je suština populističkih politika.

Hakiz wrote: ↑11/03/2024 15:38Kao što rekoh, Prometej je Čoviću opozicija koliko su SDS, PDP itd opozicija Dodiku. Ne lično Čoviću ili Dodiku. njima možda i jesu, nego ideologijama koje zastupaju.

HR HB: 26. obljetnica ubojstva i samoubojstva

Što HDZ postiže slavljenjem osnutka Hrvatske Republike Herceg-Bosne i njezinog prvog predsjednika Mate Bobana?

Pojam „patološki“, reći će nam rječnici, odnosi se na pojavu koja ima svojstva bolesti, koja je abnormalna. Značenje tog pojma poznato je svakome pismenijem čovjeku, pa tako i prvom predsjedniku Hrvatskog sabora, Žarku Domljanu, tim više jer je on i leksikograf. Stoga nema nikakve sumnje da je točno znao što govori kada je za Matu Bobana rekao da je „patološki mrzio muslimane“.

Sličnu stvar, s detaljima još gorim i nepovoljnijim za Bobana, tvrdi Ivo Komšić u svojoj knjizi „Preživljena zemlja: Tko je, kada i gdje dijelio BiH“, Prometej, Zagreb 2006. Posebno skrećem pažnju na stranice 159-161. Njih možete pročitati i ovdje.

Ako su Domljan i Komšić iz bilo kojeg razloga „nepouzdani svjedoci“, što je prigovor koji se može očekivati, upućujem na „Fratrov ratni dnevnik u Bugojnu devedeset i neke“ koji je pisao fra Janko Ljubos. Njegovu „Optužnicu protiv Mate Bobana“ napisanu u listopadu 1993. možete pročitati ovdje.

Ako Ljubosovo autentično svjedočanstvo s terena o onome što je rađeno pod komandom Mate Bobana nije dovoljno, postoje i mnoga druga svjedočanstva i materijalni dokazi koji govore: a) da je Mate Boban bio ratni zločinac koji je gospodario politikom koja je nanijela mnogo zla nehrvatima, posebno Muslimanima/Bošnjacima, b) da je odgovoran za mnoga zla nanijeta Hrvatima, bilo direktno bilo indirektno.

Ako ni to nije dovoljno, uvijek se može pročitati presuda Međunarodnog suda u Haagu u kojoj je Mate Boban naveden kao dio udruženog zločinačkog poduhvata. Ako ni to nije dovoljno, onda imamo posla s patološkim ignorantima, u svim značenjima tog pojma.

Mate Boban, 4. Predsjednik HDZ BiH i prvi predsjednik Hrvatske Republike Herceg-Bosne, umro je 1997. Ta republika, proglašena 28. kolovoza 1993, umrla je prije njega: prvo stvaranjem Federacije BiH u proljeće 1994, a zatim i definitivnim samoukinućem 1996.

Nažalost, u diskursu hrvatskih nacionalnih stranaka i u glavama sluđenog hrvatskog naroda u BiH, prisutna je i danas.

Bukvalno danas i jučer, 28. kolovoza, na poseban način. U organizaciji Hrvatskog narodnog sabora BiH održana je svečana akademija u povodu 26. obljetnice njezina osnutka, a svečanost je počela u podne u Grudama polaganjem vijenaca na grob Mate Bobana, gdje su se skupile stotine osoba „kojima je Mate bio posebno drag“.

Tokom obljetničkog dana, ponavljale su se poznate laži koje se mogu sažeti u rečenicu: „Na prostorima gdje žive Hrvati i gdje je djelovala ova zajednica, hrvatski narod se i očuvao, suveren i jednakopravan“, ili još kraće u stav da je HZ/HB Herceg-Bosna bila (i ostala) zaštitnik bh. Hrvata. Koliko taj stav predstavlja cinično izvrtanje, miješanje uzroka i posljedica, pokušao sam objasniti u ranijem tekstu na Fokusu koji možete pročitati ovdje ( https://www.fokus.ba/fakttest/coviceva- ... a/1416222/ )

Da ima pameti i poštenja, službena hrvatska politika u BiH predstavljena HDZ-om davno bi se odrekla uspomene na Herceg-Bosnu iz barem dva razloga: 1. iz poštovanja prema povijesnim činjenicama i kao znak odustajanja od zabluda i stranputica na koje su poveli hrvatski narod u BiH, 2. iz razloga političke pragme, jer se ravnopravnost hrvatskog naroda u Federaciji BiH i u BiH i njegova zdrava budućnost – čak i kad bi to bio nekakav stvarni cilj HDZ-a – ne može postići inzistirajući na stvarima koje su pred međunarodnim sudom obilježene kao zločin i slaveći ljude koji su jasno i nedvosmisleno bili zlikovci.

Posljedice nepoštivanja točaka 1. i 2. su izgubljenost Hrvata u BiH (odnosno ovoga ostatka Hrvata koji je uspio prvo preživjeti obranu srpstva u Republici Srpskoj, svehrvatsku zaštitu Herceg-Bosne i patriotizam Armije BiH, a zatim čitav poslijeratni kaos koji rezultira demografskom katastrofom), nesvjesnost pozicije u kojoj se nalaze, konflikt s Bošnjacima i delegitimiranje svih političkih zahtjeva.

Zahvaljujući slavljenju Herceg-Bosne na kojem inzistira čitava struktura HDZ-ove politike (HNS kao političko tijelo, Sveučilište kao vid akademske legitimacije i dio Crkve kao duhovni pokrovitelj), Hrvati u BiH gledaju se kao neprijatelji svoje zemlje. Ne samo zbog toga, ali i zbog toga, sve im se češće docira da su mali, da ih je četiri puta manje, i da se spremaju za gubitak konstitutivnosti.

Nije ovo nikakvo opravdavanje bošnjačke nacionalističke politike niti je ona samo reakcija na hrvatsku politiku. Ništa ne može opravdati histeriju usmjerenu protiv Hrvata i onih koji izgledaju kao Hrvati u političkom i medijskom polju, a nisu u gabaritima propisanim za paradne nebošnjake. Ta histerija ide dotle da neke javne ličnosti redovito čak i autora ovoga teksta proglašavaju pripadnikom UZP-a, islamofobom i ostalim poganim etiketama koje u Sarajevu, gdje živim i radim, nisu ništa drugo doli stavljanje mete na čelo – što takvi vrlo dobro znaju.

No, slavljenjem HR HB i ličnosti poput Mate Bobana, HDZ i pripadajući mu institucionalno-medijski svijet aktivno doprinosi stvaranju te zatrovane atmosfere. A kad je zajednička soba zatrovana dimom, stradavaju i pluća nepušača.

Dakle, s Herceg-Bosnom i načinom na koji je ona djelovala i spram nehrvata na njezinom prostoru i spram Hrvata izvan i unutar njezinog prostora (prostora uostalom nejasnog i nedefiniranog), Hrvati su višestruko izgubili. A na kraju je taj gubitak i moralan. U toj činjenici moralnog gubitka više nikoga ne zanima da je, primjerice, u Bugojnu do rata živjelo ravnih 16.000 Hrvata i da su tu bili žrtve brojnih zločina i organiziranog progona, da ih je u Varešu manje za 70 %, da su u Konjicu s 11,5 tisuća spali na 1,5 tisuća, da je više od 80 % njih nestalo iz Kaknja, da su protjerani iz dijela travničke općine, i tako dalje.

Te činjenice se u bošnjačkom, a i u građanskom, političkom diskursu kriju kao noge od zmije, a hrvatski „herceg-bosanci“ jednostavno nemaju legitimitet da o tome pričaju. Nemaju ga jer su i sami tokom 1990-ih doprinijeli gore navedenom, nemaju ga ni zato što o zlu drugoga nema pravo da govori onaj koji ne priznaje svoje zlo. Ne samo priznaje, nego i slavi. I ako govori, kao takav, nitko ne želi da ga čuje.

Koliko još ovakvih obljetnica u kojima se slave vlastiti porazi, od političkih do moralnih, treba da se to konačno shvati?

“Svi stavovi, mišljenja i zaključci koji su izneseni u kolumni ne odražavaju nužno stav i mišljenje online magazina Fokus.ba, već isključivo autora.“

Bitvin wrote: ↑11/03/2024 14:58

teskeredzic_22 wrote: ↑11/03/2024 12:03 Bot po imenu tramvaj je rekao da je to zakonsko obilježje i da je Franjo prekršio zakon.
Nije zakonsko obilježje , nije prekršio zakon.

Nikakvog vrijeđanja i pljuvanja nema u tom tekstu , Franjo Šarčević je iskazao svoje mišljenje bez ružne riječi.

Nazvao je društvo bolesnim zbog toga, što je glupost i vrijeđanje.

A ne smetaju mu šahovnice po Kiseljaku i Busovači. Nije rekao da je Kiseljak bolestan.

Apsolvirao sam ja hinje od rata do danas višestruko.

Hakiz wrote: ↑11/03/2024 15:56 Postoje li nepopulističke?

cyprus wrote: ↑11/03/2024 16:07

Hakiz wrote: ↑11/03/2024 15:38Kao što rekoh, Prometej je Čoviću opozicija koliko su SDS, PDP itd opozicija Dodiku. Ne lično Čoviću ili Dodiku. njima možda i jesu, nego ideologijama koje zastupaju.

Samo u svrhu sprečavanja gomilanja ovakvih laži i gluposti, postavljam ovaj Franjin tekst:

https://www.fokus.ba/fakttest/hr-hb-26- ... R0BNMuGIRY

HR HB: 26. obljetnica ubojstva i samoubojstva

Što HDZ postiže slavljenjem osnutka Hrvatske Republike Herceg-Bosne i njezinog prvog predsjednika Mate Bobana?

Pojam „patološki“, reći će nam rječnici, odnosi se na pojavu koja ima svojstva bolesti, koja je abnormalna. Značenje tog pojma poznato je svakome pismenijem čovjeku, pa tako i prvom predsjedniku Hrvatskog sabora, Žarku Domljanu, tim više jer je on i leksikograf. Stoga nema nikakve sumnje da je točno znao što govori kada je za Matu Bobana rekao da je „patološki mrzio muslimane“.

Sličnu stvar, s detaljima još gorim i nepovoljnijim za Bobana, tvrdi Ivo Komšić u svojoj knjizi „Preživljena zemlja: Tko je, kada i gdje dijelio BiH“, Prometej, Zagreb 2006. Posebno skrećem pažnju na stranice 159-161. Njih možete pročitati i ovdje.

Ako su Domljan i Komšić iz bilo kojeg razloga „nepouzdani svjedoci“, što je prigovor koji se može očekivati, upućujem na „Fratrov ratni dnevnik u Bugojnu devedeset i neke“ koji je pisao fra Janko Ljubos. Njegovu „Optužnicu protiv Mate Bobana“ napisanu u listopadu 1993. možete pročitati ovdje.

Ako Ljubosovo autentično svjedočanstvo s terena o onome što je rađeno pod komandom Mate Bobana nije dovoljno, postoje i mnoga druga svjedočanstva i materijalni dokazi koji govore: a) da je Mate Boban bio ratni zločinac koji je gospodario politikom koja je nanijela mnogo zla nehrvatima, posebno Muslimanima/Bošnjacima, b) da je odgovoran za mnoga zla nanijeta Hrvatima, bilo direktno bilo indirektno.

Ako ni to nije dovoljno, uvijek se može pročitati presuda Međunarodnog suda u Haagu u kojoj je Mate Boban naveden kao dio udruženog zločinačkog poduhvata. Ako ni to nije dovoljno, onda imamo posla s patološkim ignorantima, u svim značenjima tog pojma.

Mate Boban, 4. Predsjednik HDZ BiH i prvi predsjednik Hrvatske Republike Herceg-Bosne, umro je 1997. Ta republika, proglašena 28. kolovoza 1993, umrla je prije njega: prvo stvaranjem Federacije BiH u proljeće 1994, a zatim i definitivnim samoukinućem 1996.

Nažalost, u diskursu hrvatskih nacionalnih stranaka i u glavama sluđenog hrvatskog naroda u BiH, prisutna je i danas.

Bukvalno danas i jučer, 28. kolovoza, na poseban način. U organizaciji Hrvatskog narodnog sabora BiH održana je svečana akademija u povodu 26. obljetnice njezina osnutka, a svečanost je počela u podne u Grudama polaganjem vijenaca na grob Mate Bobana, gdje su se skupile stotine osoba „kojima je Mate bio posebno drag“.

Tokom obljetničkog dana, ponavljale su se poznate laži koje se mogu sažeti u rečenicu: „Na prostorima gdje žive Hrvati i gdje je djelovala ova zajednica, hrvatski narod se i očuvao, suveren i jednakopravan“, ili još kraće u stav da je HZ/HB Herceg-Bosna bila (i ostala) zaštitnik bh. Hrvata. Koliko taj stav predstavlja cinično izvrtanje, miješanje uzroka i posljedica, pokušao sam objasniti u ranijem tekstu na Fokusu koji možete pročitati ovdje ( https://www.fokus.ba/fakttest/coviceva- ... a/1416222/ )

Da ima pameti i poštenja, službena hrvatska politika u BiH predstavljena HDZ-om davno bi se odrekla uspomene na Herceg-Bosnu iz barem dva razloga: 1. iz poštovanja prema povijesnim činjenicama i kao znak odustajanja od zabluda i stranputica na koje su poveli hrvatski narod u BiH, 2. iz razloga političke pragme, jer se ravnopravnost hrvatskog naroda u Federaciji BiH i u BiH i njegova zdrava budućnost – čak i kad bi to bio nekakav stvarni cilj HDZ-a – ne može postići inzistirajući na stvarima koje su pred međunarodnim sudom obilježene kao zločin i slaveći ljude koji su jasno i nedvosmisleno bili zlikovci.

Posljedice nepoštivanja točaka 1. i 2. su izgubljenost Hrvata u BiH (odnosno ovoga ostatka Hrvata koji je uspio prvo preživjeti obranu srpstva u Republici Srpskoj, svehrvatsku zaštitu Herceg-Bosne i patriotizam Armije BiH, a zatim čitav poslijeratni kaos koji rezultira demografskom katastrofom), nesvjesnost pozicije u kojoj se nalaze, konflikt s Bošnjacima i delegitimiranje svih političkih zahtjeva.

Zahvaljujući slavljenju Herceg-Bosne na kojem inzistira čitava struktura HDZ-ove politike (HNS kao političko tijelo, Sveučilište kao vid akademske legitimacije i dio Crkve kao duhovni pokrovitelj), Hrvati u BiH gledaju se kao neprijatelji svoje zemlje. Ne samo zbog toga, ali i zbog toga, sve im se češće docira da su mali, da ih je četiri puta manje, i da se spremaju za gubitak konstitutivnosti.

Nije ovo nikakvo opravdavanje bošnjačke nacionalističke politike niti je ona samo reakcija na hrvatsku politiku. Ništa ne može opravdati histeriju usmjerenu protiv Hrvata i onih koji izgledaju kao Hrvati u političkom i medijskom polju, a nisu u gabaritima propisanim za paradne nebošnjake. Ta histerija ide dotle da neke javne ličnosti redovito čak i autora ovoga teksta proglašavaju pripadnikom UZP-a, islamofobom i ostalim poganim etiketama koje u Sarajevu, gdje živim i radim, nisu ništa drugo doli stavljanje mete na čelo – što takvi vrlo dobro znaju.

No, slavljenjem HR HB i ličnosti poput Mate Bobana, HDZ i pripadajući mu institucionalno-medijski svijet aktivno doprinosi stvaranju te zatrovane atmosfere. A kad je zajednička soba zatrovana dimom, stradavaju i pluća nepušača.

Dakle, s Herceg-Bosnom i načinom na koji je ona djelovala i spram nehrvata na njezinom prostoru i spram Hrvata izvan i unutar njezinog prostora (prostora uostalom nejasnog i nedefiniranog), Hrvati su višestruko izgubili. A na kraju je taj gubitak i moralan. U toj činjenici moralnog gubitka više nikoga ne zanima da je, primjerice, u Bugojnu do rata živjelo ravnih 16.000 Hrvata i da su tu bili žrtve brojnih zločina i organiziranog progona, da ih je u Varešu manje za 70 %, da su u Konjicu s 11,5 tisuća spali na 1,5 tisuća, da je više od 80 % njih nestalo iz Kaknja, da su protjerani iz dijela travničke općine, i tako dalje.

Te činjenice se u bošnjačkom, a i u građanskom, političkom diskursu kriju kao noge od zmije, a hrvatski „herceg-bosanci“ jednostavno nemaju legitimitet da o tome pričaju. Nemaju ga jer su i sami tokom 1990-ih doprinijeli gore navedenom, nemaju ga ni zato što o zlu drugoga nema pravo da govori onaj koji ne priznaje svoje zlo. Ne samo priznaje, nego i slavi. I ako govori, kao takav, nitko ne želi da ga čuje.

Koliko još ovakvih obljetnica u kojima se slave vlastiti porazi, od političkih do moralnih, treba da se to konačno shvati?

“Svi stavovi, mišljenja i zaključci koji su izneseni u kolumni ne odražavaju nužno stav i mišljenje online magazina Fokus.ba, već isključivo autora.“

Eto istakao sam i neke dijelove koji bi i intelektualno deficiratnim pojedinicima trebali jasno prikazati stepen Franjine sličnosti sa HDZ-om... A daleko od toga da je ovo jedini njegov tekst sa istom poentom

Međutim, ne sumnjam ja da ćeš ti čak i u ovakvom tekstu pronaći nešto da potkrijepiš svoju laž Ovo više postavljam zbog šire audijencije...

piupiu wrote: ↑11/03/2024 16:27

Hakiz wrote: ↑11/03/2024 15:56 Postoje li nepopulističke?

Dobro pitanje. Postoje. Razne teokratije, autokratije, financijske oligarhije. I tehnokratije - što bi bila najbolja stvar za Bosnu. Kad smo mi ovdje na forumu govorili da političkoj Bosni treba nametnuti 30-ogodišnji moratorij na bilo kakve političke programe osim ekonomskih.

Hakiz wrote: ↑11/03/2024 17:14 Mislim da ne postoji politika, političar, koji nisu populisti. I demokrata i diktator i kralj i vlasnik korporacije itd kroz medije ili gdje već, pokušavaju reći narodu ono šta narod voli čuti. A to je populizam.

Šta rade i da li to šta rade odstupa od onoga šta su govorili, to je drugo. Ako odstupa, to je dokaz (samo) populizma, ne iskrene namjere o onome šta su govorili. Ako ne odstupa, onda su vjerodostojni, ali to opet ne poništava da su populisti.

Populizam i laganje nisu sinonimi. Populizam bi bio govorenje i istine ali samo lijepe istine, dok se neugodne stvari prešute ili pokušaju "uljepšati", umanjiti njihov značaj, uticaj, posljedice itd. Ne negirati, ali "kontrolisati štetu". A koji političar to ne radi?

piupiu wrote: ↑11/03/2024 17:24

Hakiz wrote: ↑11/03/2024 17:14 Mislim da ne postoji politika, političar, koji nisu populisti. I demokrata i diktator i kralj i vlasnik korporacije itd kroz medije ili gdje već, pokušavaju reći narodu ono šta narod voli čuti. A to je populizam.

Šta rade i da li to šta rade odstupa od onoga šta su govorili, to je drugo. Ako odstupa, to je dokaz (samo) populizma, ne iskrene namjere o onome šta su govorili. Ako ne odstupa, onda su vjerodostojni, ali to opet ne poništava da su populisti.

Populizam i laganje nisu sinonimi. Populizam bi bio govorenje i istine ali samo lijepe istine, dok se neugodne stvari prešute ili pokušaju "uljepšati", umanjiti njihov značaj, uticaj, posljedice itd. Ne negirati, ali "kontrolisati štetu". A koji političar to ne radi?

Za mene se populizam uvijek temelji na eksploataciji nekog anti-sentimenta (anti-establishment, anti-migracije, anti-reforme, anti-grupe)... Teokratiju nije briga za narodnim mišljenjem, ona smatra da ima mandat od Boga. Financijske oligarhije otimaju od siromašnih za dobrobit bogatih, i lažu narodu kako to rade za njegovo dobro. Tehnokratije - ni one nisu populističke, jer vladaju na temelju pretpostavke da imaju superiorno znanje. Na to mislim. A politike koje se temelje na populizmu prodaju konflikt i maglu.

Škobo Habu wrote: ↑11/03/2024 15:03

Pazi jednu stvar, na Prometeju ću bolju prezentaciju imati jedna Glorija Lujanović od jednog Pećanina ili Avdića.

Bez obzira šta su njih dvojica danas, ipak su u najgore moguće doba stavljali glavu na panj pišući o Kazanima, Grabovici, Vozućoj, sarajevskim privatnim logorima - prijetli su im, tužili su ih i prebacilu su stresa više nego li Franjo za svo ovo vrijeme.

Sa duge strane, Glorija Lujanović je tipičan primjer ideologije viktimizacije sa hrvatskim predznakom, koja je napisala seriju tekstova o zločinima ARBiH nad Hrvatima, "opsadi Srednje Bosne", "bošnjačkom lebensraumu - preseljenju bošnjački izbjeglica iz Istočne Bosne u Srednju Bosnu", pazi sada, vodeći se dokazima "haški uznika" tipa Praljka, Prlića ili, pak, prvog obavještajca u Hrvata - Miroslava Tuđmana!?

I, naravno, nakon "hajke" na takvu osobu, ostalo je samo ono što je napisano od anonimnih komentatora, dok gomilu laži i dezinformacija u njenim tekstovima niko nikada nije doveo u pitanje. Čak ni na Prometeju koji je vječito skeptičan prema nacionalnim velikim istinama.

Bloo wrote: ↑11/03/2024 18:17

Zar ona nije bila kratko u fokusu javnosti, tamo negdje 2018.?
2022. i 2023. piše za Aljazeeru?

piupiu wrote: ↑11/03/2024 15:36 @Škobo Habu Sasvim si u pravu, da, pišem uopšteno, jer govorim o principu i o himeri Sarajeva kao nekakvog primjernog 'liberalnog' grada. Ideologija koja se maltene ekskluzivno gradi na otklonu od 'komunističkog jednoumlja' je, čini mi se, i sama poprilično selektivna po pitanju slobode mišljenja.

Bačanović je protjeran zbog neslobode da se bavi onim što mu je posao - historijom, na način koji je apsolutno neophodan - propitivanjem oficijelnih istina. Problem Bosne leži upravo tu - niko ne da na svoje oficijelne (emotivne) istine. Ne znam o čemu je Gloria pisala, nisam upratila, pa ne bih ni komentarisala. U svakom slučaju svako od njih ima pravo da piše, propituje, živi i radi - oboje su gradjani Bosne i Hercegovine koja, navodno, gledana iz sarajevske perspektive, želi biti demokratska država svih njenih gradjana. A gradjani nisu svi na isti kalup, ni od iste vune.

Škobo Habu wrote: ↑11/03/2024 18:38 Izgleda da ti ne pratiš Bačanovićevo pisanje na njegovom i Bektaševom portalu pod nazivom Preokret.

Znam je vrlo dobro Bačanovića iz doba njegovog kritičkog historcizma - dok je pisao za "BH Dane", ali to je bilo jako davno. Pročitaj trenutne stavove, pa ćeš uvidjeti generalnu razliku.

A to da je neko "protjerao" Bačanovića iz Sarajeva je gruba kvalifikacija.

JoseMujica wrote: ↑11/03/2024 14:35 slažem se u potpunosti da je sve predimenzionirano.

to da ljudi koji vrijede u svojom oblasti "bježe" iz Sarajeva nije ništa novo...tako je bilo i u prošlom sistemu i ljudi idu tamo gdje su im bolji uslovi rada, razvoja i generalno bolji život...a realno Sarajevo je jedna provincijalna kasaba i po tome se ne razlikuje puno od Beograda i Zagreba, gdje jednako, ako ne i gore pljuju, ljude koji ne misle i ne govore na liniji mainstream narativa.

Sa Šarčevićem je problem taj što se od Sarajeva namjerno pravi slučaj, što ne odgovara našoj realnosti...ima gorih mjesta pa se o tome šuti....dobro je M.A. Hoare primjetio...da parafraziram....sve nam treba biti jasno o čemu se ovdje radi dok su digli da Šarčevića brane rusofili i putinofili.

na drugoj temi sam napisao moj lični stav o ljiljanima...to nije zastava (samo) Bošnjaka...to je zastava naše države...legalne države....to je zastava jedine legalne vojne formacije na tlu BiH 90-tih...ta se zastava vijorila na East Riveru do kraja 1995. godine...to je i jedina zastava i vojska koja je učestvoval na proslavi dana pobjede nad fašizmom 9. maja u Parizu.

I pravno i civilizacijski se RBiH, ARBiH i njena zastava NE MOGU poredititi sa zastavama paradržava i terorističkih organizacija odgovornih za genocid i UZP. Ko god to radi je zlonamjeran i nepismen.

Škobo Habu wrote: ↑11/03/2024 15:03

Mislim da ti je gledište dosta uopšteno.

Recimo, Bačanović nikad nije mogao podnjeti Šarčevića. Oni su na ideološki sasvim suprotnim stajalištima. Tu je razlika ogromna. Bačanović je, u jednom momentu, potpuno izgubio konce po pitanju vlastitih stavova, pogotovo onda kada se otvoreno obraćao Miloradu Dodiku sa savjetima kako da "unaprijedi" RS.

Škvadra sa Prometeja ne miriše baš ni NS, pa samim tim ni Peđu, još manje politiku koju zagovara.

Kada govoriš o javnim raspravama i akademskom javnom prostoru - upravo tu leži najveći problem. Svi ovdašnji portali - od Prometeja, Nomada, Preokreta, Žurnala itd. suštinski su samo echo chambers. Obraćaš se istomišljenicima, nikako drugoj strani...Kod nas - ni u tom smislu - ne postoje polemički poligoni koji bi služili svrsi, a to je iznošenje argumentacije i kontra-argumentacije u nekoj sasvim pristojnoj atmosferi.

Akademici su ti koji su od javnog prostora napravili kafanu, a ne anonimni komentatori po društvenim mrežama. Anonimci samo oponšaju kvazi-elitu.

Pazi jednu stvar, na Prometeju ću bolju prezentaciju imati jedna Glorija Lujanović od jednog Pećanina ili Avdića.

Bez obzira šta su njih dvojica danas, ipak su u najgore moguće doba stavljali glavu na panj pišući o Kazanima, Grabovici, Vozućoj, sarajevskim privatnim logorima - prijetli su im, tužili su ih i prebacilu su stresa više nego li Franjo za svo ovo vrijeme.

Sa duge strane, Glorija Lujanović je tipičan primjer ideologije viktimizacije sa hrvatskim predznakom, koja je napisala seriju tekstova o zločinima ARBiH nad Hrvatima, "opsadi Srednje Bosne", "bošnjačkom lebensraumu - preseljenju bošnjački izbjeglica iz Istočne Bosne u Srednju Bosnu", pazi sada, vodeći se dokazima "haški uznika" tipa Praljka, Prlića ili, pak, prvog obavještajca u Hrvata - Miroslava Tuđmana!?

I, naravno, nakon "hajke" na takvu osobu, ostalo je samo ono što je napisano od anonimnih komentatora, dok gomilu laži i dezinformacija u njenim tekstovima niko nikada nije doveo u pitanje. Čak ni na Prometeju koji je vječito skeptičan prema nacionalnim velikim istinama.

piupiu wrote: ↑11/03/2024 15:36 Bačanović je protjeran zbog neslobode da se bavi onim što mu je posao - historijom, na način koji je apsolutno neophodan - propitivanjem oficijelnih istina.

Otuda i tako strastvena odbrana Šarčevićevog antbošnjačkog šovinizma. Štaviše našisti i njima bliski tipovi ogorčeniji su protivnici “bošnjačkog demografskog oportunizma” čak i od srpske i hrvatske politike jer, za razliku od navedenih, koji bi Bošnjacima ostavili neke ostatke ostataka Bosne i Hercegovine da na njima životare, našisti dijelove Bosne i Hercegovine naseljene većinom Bošnjacima vide kao vlastiti životni prostor. Stoga je za našiste od vrhunske važnosti ne samo neutralizirati Bošnjake kao politički faktor već i kao koheretnu političku zajednicu. Nametanje stava da je antibošnjački šovinizam i autošovinizm nekakva pohvalna intelektualna praksa, slobodarska vrijednost, čak i obilježje multikulture, ima za cilj upravo takvu dekonstrukciju bošnjačkog naroda.

Didier wrote: ↑11/03/2024 23:24

piupiu wrote: ↑11/03/2024 15:36 Bačanović je protjeran zbog neslobode da se bavi onim što mu je posao - historijom, na način koji je apsolutno neophodan - propitivanjem oficijelnih istina.

Vuk uopšte nije protjeran iz Sarajeva nego su se svi prestali družiti s njim jer je šupčina, a ne zato što je odjednom postao Srbin.

Frajer je usrao svaku priliku koju je imao, gdje god je radio, svugdje se posvađao, a dobio je više šansi nego ljudi koji su to mnogo više od njega zaslužili. Radi se o nevjerovatno konfliktnoj ličnosti, koja iz sedmice u sedmicu mijenja stavove, i gomilom nerazumljivih škrabotina pokušava poniziti sagovornika, gledajući uvijek s visine. Sve dok mu neko ne opali šamar, pa počne plakati kako je ugroženi Srbin u Sarajevu.

Poznajem ga godinama, i kad je počeo bukvalno dobijati šamare po gradu jer je smrad na kub, tad je izmislio kako je protjeran. I otišao je, pazi sad, u najnacionalističkiju kasabu u BiH.

Novak20 wrote: ↑11/03/2024 23:39 Drnišlić se baš potrudio