Forum Klix.ba

Hakiz wrote: ↑18/01/2022 14:05

no_sikiriki wrote: ↑18/01/2022 12:34 Jasno, zato i pitam da li biste ignorisali ili “riskirali” tu “neugodnost” da vas neko mozda ismije sto ste ga pitali? Opet i ako su iskreni, pitanje je koliko mu mozete pomoci, mada bi mozda nekome i godila “topla ljudska rijec”. I dunno.

Stvar je u tome da "možda" nije argument ni za šta.

A što se pomoći tiče, ja mogu pomoći samo tako da nekome kažem da se obrati stručnjaku.

Pa dobro, osim stručne pomoći, neki od nas možemo reći i nešto tipa "razumijem te, imala sam i ja takvih perioda" itd. Ali nejse. Vidjeću, ima par takvih forumaša, jednom sam već ranije pokušavala dati savjet u kontekstu te stručne pomoći i lijekova, ali ne mislim da je nešto posebno pomoglo. At the end of the day, svi mi radimo po svom, onako kako smo svakako naumili.

Back to tema empatije, zakona itd., imam preporuku za kratku BBC-jevu seriju (4 epizode), The Victim:

https://www.imdb.com/video/vi1048886297 ... vp_rv_ap_0

no_sikiriki wrote: ↑18/01/2022 14:20

Hakiz wrote: ↑18/01/2022 14:05

Stvar je u tome da "možda" nije argument ni za šta.

A što se pomoći tiče, ja mogu pomoći samo tako da nekome kažem da se obrati stručnjaku.

Pa dobro, osim stručne pomoći, neki od nas možemo reći i nešto tipa "razumijem te, imala sam i ja takvih perioda" itd. Ali nejse. Vidjeću, ima par takvih forumaša, jednom sam već ranije pokušavala dati savjet u kontekstu te stručne pomoći i lijekova, ali ne mislim da je nešto posebno pomoglo. At the end of the day, svi mi radimo po svom, onako kako smo svakako naumili.

Back to tema empatije, zakona itd., imam preporuku za kratku BBC-jevu seriju (4 epizode), The Victim:

https://www.imdb.com/video/vi1048886297 ... vp_rv_ap_0

ovo me zanima. tnx.

hadzinicasa wrote: ↑18/01/2022 14:23

no_sikiriki wrote: ↑18/01/2022 14:20

Pa dobro, osim stručne pomoći, neki od nas možemo reći i nešto tipa "razumijem te, imala sam i ja takvih perioda" itd. Ali nejse. Vidjeću, ima par takvih forumaša, jednom sam već ranije pokušavala dati savjet u kontekstu te stručne pomoći i lijekova, ali ne mislim da je nešto posebno pomoglo. At the end of the day, svi mi radimo po svom, onako kako smo svakako naumili.

Back to tema empatije, zakona itd., imam preporuku za kratku BBC-jevu seriju (4 epizode), The Victim:

https://www.imdb.com/video/vi1048886297 ... vp_rv_ap_0

ovo me zanima. tnx.

Sinoć gledala, baš onako tricky terrain, podsjetilo me na neke diskusije na feminizmu itd. iako nije ta tematika. Baš te natjera da razmisliš o nekim stvarima...

Najbolji test za empatiju je vidjeti koliko je covjeku stalo do onog slabijeg, pa nije to samo pitanje ljudske vrste nego i zivotinja i biljaka. Primjera radi, kad vidis da covjek nahrani nekog avlijanera znaci da ima neko dobro zrno u njemu. To mi je prvo palo na pamet, pa opet ne znaci da je taj covjek dobar, ali ima odredjenu empatiju. Medjutim, cinjenica je da danasnji tempo zivota vodi ljude da se ne obaziru ni na sta. Stvara od nas beskrupule i na svakom individualno je da se od toga otrgnemo i cijenimo zivot i neke lijepe vrijednosti!

Bosanski_pastuh wrote: ↑21/02/2022 15:07 Najbolji test za empatiju je vidjeti koliko je covjeku stalo do onog slabijeg, pa nije to samo pitanje ljudske vrste nego i zivotinja i biljaka. Primjera radi, kad vidis da covjek nahrani nekog avlijanera znaci da ima neko dobro zrno u njemu. To mi je prvo palo na pamet, pa opet ne znaci da je taj covjek dobar, ali ima odredjenu empatiju. Medjutim, cinjenica je da danasnji tempo zivota vodi ljude da se ne obaziru ni na sta. Stvara od nas beskrupule i na svakom individualno je da se od toga otrgnemo i cijenimo zivot i neke lijepe vrijednosti!

I tako hraniš i brineš o slabom janjetu dok ga ne natakneš na ražanj.

Hakiz wrote: ↑21/02/2022 15:11

Bosanski_pastuh wrote: ↑21/02/2022 15:07 Najbolji test za empatiju je vidjeti koliko je covjeku stalo do onog slabijeg, pa nije to samo pitanje ljudske vrste nego i zivotinja i biljaka. Primjera radi, kad vidis da covjek nahrani nekog avlijanera znaci da ima neko dobro zrno u njemu. To mi je prvo palo na pamet, pa opet ne znaci da je taj covjek dobar, ali ima odredjenu empatiju. Medjutim, cinjenica je da danasnji tempo zivota vodi ljude da se ne obaziru ni na sta. Stvara od nas beskrupule i na svakom individualno je da se od toga otrgnemo i cijenimo zivot i neke lijepe vrijednosti!

I tako hraniš i brineš o slabom janjetu dok ga ne natakneš na ražanj.

Nazalost, to je slika i prilika nasih prostora. Svaki covjek ima svoj razum i izbor, a onaj ko nesto osjeca i zeli gajiti empatiju za sva ziva bica potrudice se naci vec neki nacin. Nacin zivota i obicaji na ovim prostorima bas i ne idu u skladu s tim. Istocnjaci to vise postuju, pa kad vidis u odredjenim religijama da ljudi hodaju s metlicama na nogama da ne bi zgazili mrava onda shvatis na kojem smo mi ovdje nivou. Sve je opet individualno, ali opet lijepo je vidjeti da u danasnje vrijeme kad je tempo nabijen, odredjeni ljudi nadju vrijeme za sebe da nadju svoj mir i budu ono sto jesu i najbolja svoja verzija koliko mogu biti. Obicno takvi ljudi i imaju empatiju za druge, jer bitno je izvuci ono najbolje iz sebe. Tad covjek ima neku svoju satisfakciju. Kome je sve to sprdnja, na kraju se i zivot nasprda s njim, prije ili kasnije.

Bosanski_pastuh wrote: ↑21/02/2022 15:28

Hakiz wrote: ↑21/02/2022 15:11

I tako hraniš i brineš o slabom janjetu dok ga ne natakneš na ražanj.

Nazalost, to je slika i prilika nasih prostora. Svaki covjek ima svoj razum i izbor, a onaj ko nesto osjeca i zeli gajiti empatiju za sva ziva bica potrudice se naci vec neki nacin. Nacin zivota i obicaji na ovim prostorima bas i ne idu u skladu s tim. Istocnjaci to vise postuju, pa kad vidis u odredjenim religijama da ljudi hodaju s metlicama na nogama da ne bi zgazili mrava onda shvatis na kojem smo mi ovdje nivou. Sve je opet individualno, ali opet lijepo je vidjeti da u danasnje vrijeme kad je tempo nabijen, odredjeni ljudi nadju vrijeme za sebe da nadju svoj mir i budu ono sto jesu i najbolja svoja verzija koliko mogu biti. Obicno takvi ljudi i imaju empatiju za druge, jer bitno je izvuci ono najbolje iz sebe. Tad covjek ima neku svoju satisfakciju. Kome je sve to sprdnja, na kraju se i zivot nasprda s njim, prije ili kasnije.

Isti taj koji hoda sa metlicama da ne zgazi mrava nema problem da posiječe biljku koja, za razliku od mrava, ne može bježati. Naime, da bi čovjek jeo, mora ubiti. Zašto bi trebao imati veću empatiju prema životinji, a malu ili nikakvu prema biljci? I jedno i drugo su živa bića ili božija stvorenja, kako se kome sviđa.

Pa šta ćemo sad, ili imamo empatiju prema svim živim bićima ili ako nemamo prema samo nekim, pošteno je nemati ni prema kome, uključujući čovjeka.

Nije bas tako. Primjera radi, imas vegane, koji jedu samo plodove od biljaka. Govorimo o najvisem stepenu empatije odnosno na paznju prema svim zivim bicima. Nisam taj, ali postujem svaciji napor da covjek cijeni sve ono oko njega. Ti kazes da je posteno i nemati empatiju prema nikom. Generalno, mnogi ljudi i zive tako da cilj opravdava sredstvo bez empatije i trce za materijalom, pa ne znaci nuzno da ce naci svoju srecu na taj nacin.

Ono kako na to gledam je da covjek treba njegovati empatiju sto je moguce vise, pa ce i biti zadovoljniji i sretniji, jer to je proces kad ucinis nekog sretnim i ti ces na odredjen nacin biti sretan ili kad ucinis nekog nesretnim onda se to manifestuje i na tebi. Govorim o normalnim ljudima koji imaju svoje moralne standarde, streme lijepim stvarima u zivotu i sire finu energiju. Kao ljudska vrsta nismo idealni, daleko od tog, ali mozemo se truditi da budemo sto bolji i to je pitanje vlastitog izbora bez obzira na okolnosti.

Ko zeli biti ljiga, to je najlakse i puna kesa je takvih u danasnjem drustvu...

Ne mislim da iko na svijetu ima empatije prema svima, ako i ima onda je nauštrb sebe što mi isto nije zdravo i ne mislim da se na duže staze može tako funkcionisati. Svako od nas se raznježi ili ga pogodi ili rastuži nešto drugačije pa odreaguje empatično (možda npr. nešto što nam se nekad desilo ili nas podsjeti na nekog, ili ne znam ni ja kako funkcioniše empatija).

Ljudi bez empatije su nesretni u dubini svoje duse.

Nisu, nesretni su ovi sa empatijom.

Koliko ste empatični?
- Ne znam koliko sam empatičan, ako je pitanje u smislu kakvoće. Naime, mislim da bi to, na prvom mjestu, trebalo da drugi pr/ocijene – oni prema kojima izražavam svoju (eventualnu) empatiju ili je pak ne izražavam. A, koliko, u smislu količine – čini mi se prilično mnogo, i različito od uobičajenog – ako isto ispravno poimam.
Kako god, trudim se da je na što adekvatniji način, tj. primjereno („okolnostima“) iskažem.
(Mislim da prilikom 'procjene empatičnosti' treba spomenuti, imati na umu „faktor očekivanja“ koji snažno utiče na „sve“, tj. na svako poimanje svake pojave svakoga od nas, koji se može nazvati i subjektivnost.)

Koliko mislite da su drugi empatični?
- Drugi su empatični onoliko koliko mogu da razumiju sebe i svoje osjećaje, jer empatija je suOsjećanje koje imamo ili nemamo.

U čemu se ogleda ta empatičnost?
- Znači, kao što sam već napisao, empatičnost se ogleda u razvijenosti psihičke sposobnosti razumijevanja – pomoću koje do kraja spoznajemo uzročno-posljedičnu vezu događaja koji izazivaju u nama određena osjećanja, pa i onih koja nazivamo imenom empatija.

Vezano za kakva (i u ličnim odnosima i na globalnoj razini) dešavanja osjećate empatiju, na kakva dešavanja ostajete ravnodušni?
- U zavisnosti od vlastitog trenutnog psihofizičkog stanja, određena dešavanja iz stvarnosti koja me okružuje, bilo na ličnom ili globalnom nivou, izazivaju određenu emotivnu reakciju ili pak njen izostanak, tj. kako ti napisa, ravnodušnost – koja, usput, barem mi se tako čini, je neopravdano od strane društva stavljena na „stub srama“. Vjerovatno zato jer ju se smatra nezainteresovanošću, što i ne mora biti, barem to ja tako vidim.
Znači, ne postoji neka jasna odrednica dešavanja koja kod mene izazivaju empatiju. Mada bi se možda moglo „ugrubo“ 'ta dešavanja' opisati sa nekim baš opštim terminima, kao npr. „nepravda“ i „patnja“, ali ne bih rekao da to sad nešto posebno objašnjava i znači. Mislim, postoji toliko uobičajenih, a opet različitih tumačenja pravde i pravednosti i patnje, da je upotrebom takvog opisa prije zagarantovan nesporazum nego pojašnjenje.

Je li moguće biti empatičan oko baš svega i zašto da/ne? Koja je razlika između empatije i people pleasinga?
- Nije moguće biti empatičan oko baš svega. Razlog tome je nemogućnost da subjekt (osoba) koja (su)osjeća opaža baš sve pojave u svojoj okolini. Ovo vrijedi, samo ako sam dobro shvatio pitanje, odnosno termin 'svega'.
Sluteći da (ti) se pod people pleasing podrazumijeva ljubaznost, mislim da suštinske razlike između tog dvoga nema. Ljubaznost (koja je iskrena) je, kao i empatija, manje-više, tj. u biti, proizvod razumijevanja sebe i svojih osjećanja i drugog i njegovih osjećanja, tako da redoslijed pojavljivanja, za koji mi se čini da skoro redovito postoji (empatija – ljubaznost), nije razlog da ih se poima različitim, barem ne onoliko koliko mi se čini da je uobičajeno.

Koliko empatija ima veze sa emocionalnošću?
- Pa, rekao bih da je odgovor na ovo pitanje sadržan u prethodnom, jer je (i) ljubaznost konkretna aktivnost koja nastaje kao proizvod emotivne reakcije na određena osjećanja, koja naravno mogu biti i su/osjećaj za nekoga/nešto.

Jeste li bili podjednako empatični kroz različite životne faze?
- Ne. Jer i ja sam (saam), sa svim svojim životnim iskustvom, predstavljam (trajan) proces koji se događa. Znači mijenjam se, tj. mijenjamo se svi i sve - se (vječito) mijenja.

planamac wrote: ↑14/03/2022 14:07 - Drugi su empatični onoliko koliko mogu da razumiju sebe i svoje osjećaje, jer empatija je suOsjećanje koje imamo ili nemamo.

S jedne strane mi ima smisla ova izjava, s druge mi se čini da što je osoba više fokusirana na vlastite emocije to je manje u stanju biti fokusirana na tuđe. Ali zanimljiva definicija (i čitav tekst).

Nierika wrote: ↑14/03/2022 20:53

planamac wrote: ↑14/03/2022 14:07 - Drugi su empatični onoliko koliko mogu da razumiju sebe i svoje osjećaje, jer empatija je suOsjećanje koje imamo ili nemamo.

S jedne strane mi ima smisla ova izjava, s druge mi se čini da što je osoba više fokusirana na vlastite emocije to je manje u stanju biti fokusirana na tuđe. Ali zanimljiva definicija (i čitav tekst).

gornja izjava djeluje sasvim ispravno, navodi se razumijevanje, ne fokusiranost, vlastitih osjećaja.

toska wrote: ↑16/03/2022 02:16 gornja izjava djeluje sasvim ispravno, navodi se razumijevanje, ne fokusiranost, vlastitih osjećaja.

Možda da navedeš/te primjer pa će biti jasnije.

Nierika wrote: ↑16/03/2022 12:01

toska wrote: ↑16/03/2022 02:16 gornja izjava djeluje sasvim ispravno, navodi se razumijevanje, ne fokusiranost, vlastitih osjećaja.

Možda da navedeš/te primjer pa će biti jasnije.

navod, razumijevanje vlastitih osjećaja, ukazuje na zrelu osobu.
navod, fokusiranost na vlastite osjećaje, više pristaje osobama koje se još traže, mladalački.

svakome je lakše imati empatiju za osobu koja prolazi kroz neka stanja koja su i nama poznata, teško je imati empatiju za nepoznata iskustva.

a primjer: pa evo sada aktuelni rat u Ukrajini, nama koji smo ga proživjeli u BiH puno je lakše razumjeti osjećaje stanovnika ili tamošnjih vojnika branioca (onima koji su i ovdje branili) u odnosu na one koji znaju za rat samo iz filmova.

Nierika wrote: ↑14/03/2022 20:53

planamac wrote: ↑14/03/2022 14:07 - Drugi su empatični onoliko koliko mogu da razumiju sebe i svoje osjećaje, jer empatija je suOsjećanje koje imamo ili nemamo.

S jedne strane mi ima smisla ova izjava, s druge mi se čini da što je osoba više fokusirana na vlastite emocije to je manje u stanju biti fokusirana na tuđe. Ali zanimljiva definicija (i čitav tekst).

Svakako da fokusiranost na nešto ('drugo') umanjuje obim pažnje koju možemo posvetiti nečemu ('prvom'), te posljedično mogućnost (adekvatnog) su/osjećanja i razumijevanja.

Međutim, kad sam izjavio da su drugi empatični onoliko koliko mogu da razumiju sebe i svoje osjećaje, time sam htio ukazati na to da mi izgleda, najopćenitije posmatrano*, nemoguće razumjeti nekoga drugog u nečemu (bilo čemu, bilo kojoj aktivnosti), a sebe samog ('na tom istom polju') ne, tj. da je nelogično očekivati, misliti, da je moguće razumjeti osjećanja drugih ljudi ukoliko nam naša vlastita nisu jasna – u smislu razumijevanja uzročno-posljedičnih odnosa koji ih stvaraju, tj. u ovom slučaju, razumijevanja pojave određenih (tuđih) emocija i njihovih posljedica u vidu (naših) su/osjećanja.

Naravno, ukoliko nam se podrazumijeva da je empatija 'ono' kako ju se, čini mi se najčešće i definiše - sposobnost razumijevanja emocija drugih ljudi i primjerenog reagovanja na te emocije. Znači, (da) posjedovati empatiju i iskazivati je prema nekome pretpostavlja da se možemo „staviti u njegovu kožu“, tj. da možemo zamisliti kako bismo se mi sami osjećali da smo u takvoj („istoj“) situaciji.

* Ova moja teoretisanja o epmpatiji je toska baš lijepo i primjereno konkretizovala. Hvala toska, čini mi se da smo se razumjeli.

Sad mi je jasnije, hvala vam oboma na pojašnjenju. Ja razumijevanje vlastitih emocija zamišljam kao postepeni proces, a za empatiju mi se čini da se često koristi na licu mjesta u neočekivanim situacijama, zato mi je to dvoje bilo donekle u kontrastu. Dešavalo mi se i da sa mnom empatišu ljudi koji nisu prošli kroz iste situacije, tu su možda neki drugi faktori bili isto bitni. Za zamišljanje kako bismo se osjećali u koži druge osobe - znalo mi se desiti da pogrešno zamislim (ovisi o kakvoj je situaciji riječ), odnosno da ono kako bih se ja osjećala u nekoj situaciji nije nužno i kako se ta osoba osjeća, jer emocija te osobe ovisi i od drugih nekih stvari. Ovo o čemu govorim su možda više situacijski izuzeci, generalno se slažem s napisanim.

@Nierika

https://m.imdb.com/title/tt0119512/

Hakiz wrote: ↑17/03/2022 21:54 @Nierika

https://m.imdb.com/title/tt0119512/

Moram i onaj prvi film pogledati što si pominjao.

Empatija onako generalno kod odraslih ljudi je u krizi, a tome najviše doprinose društvene mreže i slično. Mnogi vrište i galame o aktuelnim temama izražavajući "empatiju" samo za lajkove i clickove i sve je gore i gore po tom pitanju. Naravno da će neko ko to posmatra početi sumnjati generalno - čak donekle i u one oko sebe koje sreće na ulicama. Sve više čujem komentare tipa više volim životinje od ljudi i slično, pa priče o nekim izolacijama u šumama da budu samo sa životinjama bez drugih ljudi itd.

Empatija je najčišća i najiskrenija kod djece.

Ja kad pratim aktuelne teme (npr. korona, ili ovo sad vezano za rat) ne smatram to empatijom kod sebe, više odbrambenim mehanizmom, možda je kod drugih ljudi drugačije. Za ovo oko djece se generalno slažem, mada ima i slučajeva vršnjačkog nasilja i sl.

"Ja razumijevanje vlastitih emocija zamišljam kao postepeni proces, a za empatiju mi se čini da se često koristi na licu mjesta u neočekivanim situacijama, zato mi je to dvoje bilo donekle u kontrastu."

Upravo je tako kako si napisala, tj. (i) ja to ovako shvatam.
Razumijevanje jeste proces, postepen, konstantan, uvijek prisutan kao psihička sposobnost kojom treba/mo sopstvena iskustva, koja doživljavamo u međuodnosu s prirodom, uobličiti u znanja (o pojavama u stvarnosti – konkretno, ovdje se radi o emocijama, tj. o njenoj duhovnoj komponenti). Znanje, čija se vrijednost i svrsishodnost ogledaju u osjećanju zadovoljstva – koje proizvodimo svojim 'razumnim'* djelovanjem, tako što nam ono uspješno osigurava trajan mir u tijelu i duhu i skladan suživot sa drugim živim bićima.
I, kad se tog i takvog znanja 'nakupi', odnosno kad ga se praksom dovoljno 'istestira', steknemo naviku (može ju se zamisliti nešto kao „mentalni mišić“), uvriježeno ponašanje, koje se manifestuje i u neočekivanim situacijama kao određeni individualni postupak, kao empatično ponašanje, tj. kao empatija.

Znači, drugim riječima, empatija je vještina koju 'bildamo' u procesu razumijevanja emocija (koje se, naravno, ne mogu izolovano posmatrati i razumijevati), i to prije svega sopstvenih.

Naumpade mi i učini mi se primjerenom 'trenutku' ova mudrost: „Ko spozna sebe, spoznao je svoga gospodara“.

* U suštini, svako djelovanje je razumno, samo što je razum poneki/ponekad ispunjen budalaštinama, tj. znanjima koja su, onome ko ih (kao takva, 'budalasta') posjeduje, mnogo više od štete nego od koristi, pa za neka ponašanja onda i kažemo da su luda...

Mi nismo ono što mislimo da jesmo, ono što mislimo to smo.

MarlboroGold wrote: ↑18/03/2022 08:38
Empatija je najčišća i najiskrenija kod djece.

Hmm, ne znam na koji uzrast misliš, ali ne bih se složila, bar za manju djecu. Rekla bih da djeca jesu najiskrenija bića, ali još su mali za empatiju i osjećaj za druge ljude. Bar ona s kojom sam ja bila u kontaktu, poprilično su fokusirana na sebe i svoje potrebe, bez puno razmišljanja o drugima. Tipa kažem malom da neće ići kod nane i dede, jer su bolesni, objašnjavam nadugo i naširoko, a on veli "a čokolada??" (jer je obično dobije kad je kod njih). Ono, u stilu, šta ba bolesni, boli me briga, hoću li ja dobiti svoju čokoladu or what?

no_sikiriki wrote: ↑18/03/2022 22:06

MarlboroGold wrote: ↑18/03/2022 08:38
Empatija je najčišća i najiskrenija kod djece.

Hmm, ne znam na koji uzrast misliš, ali ne bih se složila, bar za manju djecu. Rekla bih da djeca jesu najiskrenija bića, ali još su mali za empatiju i osjećaj za druge ljude. Bar ona s kojom sam ja bila u kontaktu, poprilično su fokusirana na sebe i svoje potrebe, bez puno razmišljanja o drugima. Tipa kažem malom da neće ići kod nane i dede, jer su bolesni, objašnjavam nadugo i naširoko, a on veli "a čokolada??" (jer je obično dobije kad je kod njih). Ono, u stilu, šta ba bolesni, boli me briga, hoću li ja dobiti svoju čokoladu or what?

Ovo je tacno, mala djeca su jos prilicno egoisticna, jer im je nagon jos jaci od socijalizacije.
Empatija se razvija (ili ne razvija) u toku odrastanja.