Duka Dizel II wrote: ↑01/03/2021 20:04
salik79 wrote: ↑01/03/2021 13:30
U DRZAVI Bosni se govorio BOSANSKI jezik, na koji je i prevodjeno s drugih jezika, pa tako i latinskog i to je najbitnije
Pravoslavni ispovijednik, preveden sa latinskog na bosanski jezik, iz 1630. godine:
Edit: NIKADA NE ZABORAVI OVO "DRZAVI BOSANSKOJ" (ne srpskoj, ne hrvatskoj, nego BOSANSKOJ)!
Aman čoveče, to nije država nego redodržava, franjevačka provincija Bosna Srebrena.
Kao pravoslavna mitropolija dabro-bosanska.
Znači, crkvena teritorija.
Što se jezika tiče, ako govorimo o franjevačkim radovima to je jedna šira i zanimljiva tema koja se odnosi na jezuitsku misiju Bartola Kašića.
Ko ne zna, Bartol Kašić je bio isusovac koji je od strane generala isusovačkog reda, Klaudija Akvavive, poslat da sastavi gramatiku "ilirskog jezika" u svrhu Kongregacije.
A na osnovu izveštaja Dubrovčanina Marina Temperice, uputstvo je bilo da srpska štokavica bude osnova tog ilirskog jezika. Ali konkretno ona štokavica koja se govori u Bosni, tačnije Hercegovini.
Bosina vero inter ceteras Gentes Seruianam linguam adhibentes, puriori et elegantiori loquendi forma vti solet [..] sicut a Marino Temperizza Epidaurio a Societate Jesu hanc linguam optime callente accepi.
“Bosanci, medju ostalim plemenima koji se služe srpskim jezikom, upotrebljavaju čišći i elegantniji način govora..."
Zbog toga će se često kod Kašića može naći da on jezik čiju je gramatiku sastavljao naziva i bosanskim, mada najčešće ga zove slovinskim ili ilirskim. Isto to naravno rade i njegovi sledbenici, franjevci iz Bosne.
Ali u suštini, to je srpska štokavica, kako je i rečeno.
Bosna je i nakon okupacije u okviru otomanske imperija zadržala oblik državsnosti u obliku autonomije, pokrajine.

ILIRSKI IDIOM - STAMPAN NA BOSANSKOM JEZIKU 1683 GODINE
Da su knjige na bosanskom jeziku štampane i van Bosne, pa čak i u Rimu (pokazuje i primjer knjige franjevca Mihovila Radniča, koji je štampao knjigu, na čijoj naslovnici piše: „Ilirski idiom, složeno i izrađeno u jezik Slovinski Bosanski“ (Radnič 1683). Fotografski zapis naslovne stranice…

BOSANČICA
Босɖɴvнчɖ ʍоѣє пнсʍо..
Bosančica je autentično i posebno pismo nastalo u Bosni i okolnim krajevima koje vuče korijenje iz ilirskog vremena pa se starobosansko pismo poistovjećuje sa ilirskim kao i bosanski jezik.
Najstariji spomenik pisan bosančicom jeste Humska ploča (10. vijek), zatim Povelja Kulina bana od 29.08.1189. godine.
Bosančicom su pisani: nadgrobni i ktitorski epigrafi u Travuniji i srednjoj Bosni, Miroslavljevo jevanđelje (12. vijek); razni crkveni i svjetovni rukopisi sa brojnim elementima čistog i živog narodnog govora; nekanonski tekstovi (apokrifi, molitve); zapisi, netpisi, povelje, pisma – kao značajno blago diplomatske bosanske pismenosti sa izrazitim njegovanjem narodnog jezika; razna jevanđelja, djela apostolska, poslanice, apokalipse i apokrifi (kao prijepisi bosanskih glagoljskih tekstova) evanđelje Manojla Grka (Mostarsko evanđelje), evanđelje Divoša Tihoradića, Četveroevanđelje iz Dovolje, Giljferdingov apostol, Srećkovićevo evanđelje, Ljubljansko bosansko evanđelje (Kopitarevo), Nikoljsko evanđelje, Vrutoški rukopis, Daničićevo evanđelje, Rukopis Krstjanina Hvala, Čajničko evanđelje. Izvjestan zastoj u razvoju pismenosti križarskih
pohoda na Bosnu i lomača, da bi u 14. vijeku stasavala Crkva bosanska i bio izražen procvat pismenosti, kulture i civilizacijskog stvaralaštva na bosančici.
Na bosančici su pisani i Povaljski prag na ostrvu Braču 1184., listina omiškog kneza Đure Kačića Dubrovniku 1278 i Povaljska listina iz 1250, te Poljički statut iz 1440. god. i mnogo drugih tekstova, po čemu je ovo pismo i jedno od tri pisma u Hrvatskoj). Brojni su natpisi na stećcima, a poznat je i prijepis Ljetopisa popa Dukljanina. Od 16. do 18. vijeka bosanski franjevci su bosančicom štampali oko 40 knjiga. Osim u Bosni, njome se pisalo i u Dubrovniku, Makedoniji, Krajini, na ostrvima i u pojedinim sjevernim krajevima Hrvatske. Zadržala se kod bosanskih franjevaca do polovine 19. vijeka, a kod bošnjačkih muslimanskih porodica i do najnovijih vremena.
Od najstarijeg doba postojala su dva oblika bosančice: ustav, kojim su se pisane povelje, listine i isprave vladara bosanskih visokih plemstva (npr. Povelja Kulina bana) – od 10. do 15. vijeka – do ulaska Bosne u osmanlijsko-islamski civilizacijski krug; i drugi: kurziva, kojom su pisani rukopisi od 13. vijeka pa dalje do 19 i 20. vijeka.’

1704 godina starobosansko pismo i bosasnki/ilirski jezik
PRVA CIJELA BIBLIJA NA NAŠIM PROSTORIMA ŠTAMPANA JE NA BOSANSKOM JEZIKU.
Fra Matija Petar Katančić (Valpovo, 1750 – Budim, 1825), filolog, arheolog i pjesnik. Kao franjevac predavao je u gimnazijama u Osijeku i Zagrebu, a kasnije na sveučilištu u Budimu.
U periodu 19. vijeka ogroman broj katolika, odlazi na školovanje u Đakovo u Slavoniji. Zbog tih učenika Matija Katančić je odlučio da napiše i štampa prvu cijelu Bibliju na našim prostorima na domaćem jeziku. Matija Katančić umire 1825. godine, samo 6 godina poslije štampana je njegova Biblija.
Biblija je pisana na slaveno-ilirskom jeziku, a izgovora bosanskog jezika. Tako da je bosanskim jezikom štampana prva cijela Biblija na našim prostorima.
