#126 Re: Sarajevo ratna iskustva
Posted: 28/01/2021 10:13
Za Tajsona se pričalo da je na Kuli bio
Vidis nesto se i meni slicno desilo, sreo sam neke kanadjane koji su bili u krajini i pola njih je puklo.hatemondays wrote: ↑04/02/2021 01:20 Da se upisem: zaglavio na Grbavici do 21.10.92, prikljucio se ABiH 4.11.92 ostao do kraja rata i jos neko vrijeme poslije. Rat ko rat sranje, imas prijatelje za citav zivot a saznas i da si znao smradove samo su se vjesto prikrivali. Uglavnom rat je natjerao da sva govna isplivaju na povrsinu. O Grbavici necu pisati (napisano vec na temi), o ostatku ima se stosta pisati ali golema je to knjiga. Je li mi krivo sto sam proveo svoje najbolje godine zivota (25-29) NIJE, lijepo je odvesti sad djecu na neke od lokacija gdje sam guzove dearo i nako sjesti sa njima i pricati a oni onako otvorenih usta slusaju. Jesam li imao priliku se ispaliti, naravno da jesam ali sva familija bi ostala u gradu e to im nisam mogao uraditi. Ispalio sam se kasnije ali tek 2002 i nije mi zao, mada je ostatak famije jos uvijek u gradu. Mislim da su nasi suborci barem vecina pokazali nevjerovatnu izdrzljivost i predanost sa ciljem da nas ovi istocni hajvani ne izbrisu za lica zemlje. Eh sad jesu li nas nasi politicari naguzili to sad druga prica.
Mala digresija, nedavno sam zamoljen od strane tima iz australske odbrane da im pomognem u programu koji imaju sa njihovim vojnicima koji se vracaju sa raznih ratista, imaju ogroman broj samoubistava. Uglavnom cilj programa je razgovarati sa grupama tih veterana i isricati im svoju pricu koja je puno groznija i gora i pokusati im objasniti da zivot nije za baciti upsrkos iskusenjima kroz koja prolazite. Nevjerovatno kako ti njihovi vojnici upijaju svaku rijec i na kraju steknes jos puno prijatelja koje nikad nisi u zivotu prije sreo. Oni jednostavno ne mogu vjerovati kroz sta smo prosli i kao relativno normalno zivimo poslije uzasa kojeg smo prezivjeli.
U razgovoru sa ljudima koji vode ovaj program dao sam im ideju (jos je u zacetku) da dodju sa jednom grupom vojnika i da se susretnu sa nasim borcima, odu zajedno do nasih ratista, uglavnom da provedu vrijeme zajedno i da pokusaju shavtiti da probleme koji oni imaju su ustvari problemi oko kojih nasi borci vjerovatne se ne bi pocesali po glavi. Cilj programa je prevencija samoubistava koja su masovna u njihovoj veteranskoj populaciji.
Nazad brzo ukratko bilo ne ponovilo se , je li mi zao potrosenog zivota nije, jesam li mogao nesto promjeniti -jesam hebiga nemoze sve biti potaman.
pa pušt'o je i hayat prije premijere u Američkim kinimaexliberal-ex wrote: ↑02/02/2021 00:26 Dajte nesto veselije.
Gdje ste nabavljali zalihe za dernek?...bilo je sverceraja po gradu ali sto sam se ja urokao par puta sa hemijskim viskijem.
Bio je tip gore kod vodovoda, hemicar . Doneses dvije kile secera i kazes sta hoces, daj Balantine ili Remi Martin...jednu kilu iskoristi da ti napravi sta hoces a druga je bila za placanje. Samo nisi smio piti cesto ni vise od litre jer ces izgubit vid od etanol alkohola, al od te litre 8 se napije ko majka.
a meza ona haringa sa crvenim sosom ili feta. Jest da si bolestan kasnije par dana ali je vrijedilo.
Kasnije se svercovalo iz Hrasnice, umalo se nepopucasmo sa vojnom policijom na Dobrinji kad su nam posli oduzet po povratku...a lola sto mi prodavao u Hrasnici kaze znas da je alkohol haram, rekoh jel haram prodavat...
Naravno imao sam drugo ime kad sam prolazio kroz tunel...u Hrasnici sam bio Mirso, nije bilo pozeljno nosit cetnicko ime![]()
Sta jos, sex...al sto se svaleralo tokom rata, nije se znalo cij je u cijoj, neko napisa napravi se dernek i ajmo po sobama, sasvim normalno je bilo da se malo promjesa meso...![]()
Najgore prodje rat one sto su najdarezljivije bile odjedom se pobulile nece ni da pricaju sa muskim ....
Nego sjecate li se one televizije sa Pala, uvijek su pustali najnovije filmove sto su tek izasli u americi...
jebes ove internet ratnike sto misle da je rat cool....
Od tih modernih filmova, a koji bi se mogli nazvati najrealnijim prikazom stanja i desavanja na ratistu, mogu podvesti samo 2 - Spasavanje vojnika Rayana i, donekle, Black Hawk Down.nikeze wrote: ↑05/02/2021 09:02 Nijedan ratni film ne može da opiše ono što se dešavalo u BiH i šta smo preživjeli, možda oni dokumentarci iz Vijetnama.
Moj otac koji je preživio drugi svjetski rat i koji je gledao ratne akcije kaže da nije bilo tako ni u drugom svjetskom ratu.
Čudim se kako smo preživjeli i šta smo prošli.
Ali eto narod se kljuka filmovima sa Arnoldom Schwarzeneggerom i Stalloneom i "Plaćenici" i ostale gluposti. To treba strogo zabraniti.
Malo su 3 kazne za 4 godine terora i 10.000 i vise ubijenih ljudi.
Ovo su komadanti kurpusa i vojske onda iz glave, vjerovatno ih ima dosta više i na nižim rangovima...Dimu1927 wrote: ↑05/02/2021 23:16Malo su 3 kazne za 4 godine terora i 10.000 i vise ubijenih ljudi.
A tamo 10 godina za zlocin koji se desio u jednom danu.
I moj je......................................................ispostavilo se da ne zasluzujeHenry Chinaski wrote: ↑08/01/2021 15:25 Sudeći prema trenutnom odsustvu bilo kakve želje za napretkom, znanjem, obrazovanjem i razvojem opšte građanske kulture kod našeg naroda vjerovatno će rata opet biti i mi ćemo opet proći najgore.
Domet naše omladine je, ako nemaš glas za Zvezde Granda, idi u Njemačku da pereš guzice. Ima još i opcija da te tetak zaposli u državnoj službi pa dok ima ima...
Nije mi žao što sam branio zemlju ali nije mi ni drago da nema nikakvog časnog odnosa prema ljudima koji su heroji, a niti kritičkog prema ratnom profiterstvu i poratnoj korupciji.
To je moj odgovor: Ovaj narod nije zaslužio da se za njega gine.
gotovo sigurno ostao, nisam više mlad za započinjanje novog života, a sav moj svijet postoji samo ovdje.
uvijek je bilo nekih opcija i priča kako se to može izvesti, ali nikada nisam razmatrao tu ideju,
u početku smo svi mislisli da će se sve završiti jako brzo i maštali kako ćemo to proslaviti
jako često, vojnici dole-gore, ljudi su išli na posao, u primirjima i školu, fakultet, uglavnom sve pješke.
ne, a i da jesam sigurno ga ne bi maltretirao, nisam te prirode.
hrana je br. 1 sve drugo je sporedno, bili smo hronično na ivici gladi, a često i gladni (bez ovoga na ivici) i kada se imalo nešto čuvalo se za dalje. nije tada bilo debelih sarajlija, sve se vidi na ratnim snimkama.
bilo je, ali se to sve stopilo u jedno, uvjek je kurir mogao doći i dolazio je sa pozivom na liniju, hitno.
bilo je svega, ali sve prekriveno atmosferom smrti i crnog humora, puno svjetliji primjer su druženja u bliskoj porodici.
vjerovatno misliš o vojnicima na liniji, noći su bile lakše, mogao si komotno spavati jer oni nisu izvodili noćne akcije i prepade bez artiljerije i tenkova prije. onima sa druge strane je bilo obrnuto, noć je bila naša i svi napadi su bili iznendni.
postao je u začuđujućoj mjeri normalan, straha je uvijek bilo u relativno istom nivo, jedino nakon ranjavanja porastao je.
da
u početku je to bio i glavni mobilizirajući faktor, kasnije čovjek odrveni, vjerovatno neki psihički odbrabeni mehanizam.
Kresnuli su poštu, doduše tad je stanje u gradu još bilo nedefinisani, a kasnije su minirali Loris.
Zalutati...