Nisam čekala nešto bolje. Iskreno, i on je predobar za mene. I fizički i psihički.pustopoljina wrote: ↑26/05/2020 15:48E hbg.- Nina - wrote: ↑26/05/2020 15:31Hm... Dogodilo se to da smo bili na vrhuncu i trebali ići korak dalje a ja nisam htjela jer nisam bila sigurna da mogu.
Komplicirano je...
Nemam djece i ne mogu imati djece. On ima djecu iz prvog braka. Nisam bila za brak u tim uvjetima. Mislila sam dok traje, traje. Sad ne želim da prestane...
Znaci on je tebi bio opcija dok ne naidje nesto bolje.
Sta si mislila? Da ce djeca ispariti? Koji su se to uvjeti trebali stvoriti?
U osnovi niste kompatibilni, nije ti nikad bio stvarna opcija, al' sad se navikla. Ili nastavi taj i takav odnos i potrazi pomoc dok se ne pomiris sa SVOJIM IZBOROM ili spasi vas oboje dalje drame.
Uvijek sam skoro na zenskoj strani i shvatam da si bila mlada, ali mi je zao bilo koga ko trpi nekog ko ga vidi samo kao opciju.
Naravno da ti sve smeta, kad ga nikad nisi ni prihvatila.
Sta si ti ostala duzna sebi? Zbog cega mislis da ce neko otici, ako popustis pritisak? Imas ti pogolemu baustelu.
Sve sam imala i hobije i prijatelje, ali radi ovih promjena raspoloženja sam postala bezvoljna i nemam više ništa što me čini zadovoljnom. Osim njega.saint_mirad wrote: ↑26/05/2020 15:55 A da se vise posvetis sebi i svojim hobijima? Ovako ispada da ti zivotno blagostanje ovisi od toga hoce li on poslati poruku. Zdravije je za oboje da u vasim zivotima postoji nesto sto nije usko vezano za vas kao par.
Njemu je normalno da mu vjerujem i da ne tražim stalne dokaze ljubavi, i da se ne ljutim radi svake sitnice i da se ne ponašam kao tinejdžerka.
Nazalost, ovakvim pristupom dovodis sebe u opasnost da izgubis i njega, ili da se polako ali sigurno distancira od tebe. Najpametnije ti je da se probas povezati s nekom osobom od poverenja, da se malo mentalno rasteretis od te opsesije svojim covekom. Razumem da ti u ovom trenutku to moze biti tesko, ali je situacija takva da sto vise odlazes bice sve teze.- Nina - wrote: ↑26/05/2020 15:58Sve sam imala i hobije i prijatelje, ali radi ovih promjena raspoloženja sam postala bezvoljna i nemam više ništa što me čini zadovoljnom. Osim njega.saint_mirad wrote: ↑26/05/2020 15:55 A da se vise posvetis sebi i svojim hobijima? Ovako ispada da ti zivotno blagostanje ovisi od toga hoce li on poslati poruku. Zdravije je za oboje da u vasim zivotima postoji nesto sto nije usko vezano za vas kao par.
..To je normalno-da pomislimo- sta je sad- ? kad nesto izkoci iz kolosjeka ili se nama cini da je iskocilo.... iz nekog razloga, primjecujes nesto, sto ti ranije nije smetalo a desavalo se - vjerujem.... razdrazljiva si iz nekog razloga-- Nina - wrote: ↑26/05/2020 15:46 Vidjamo se svakodnevno. Kod mene, kod njega, u gradu, u prirodi, ljetovanja i zimovanja.
Većinu vremena provodimo zajendo i u našem odnosu kad smo zajedno nema ništa loše. Ako se jedan cijeli dan kratko samo čujemo, ja dobivam napadaj panike.
Ako mi taj dan fino priča i piše, sve je ok. Ako jedan dan nije kako ja mislim da treba, kako se ja osjećam dobro radi njegovog ponašanja, onda je problem u meni i stvaram njemu pritisak.
Samo je problem u mojoj glavi, jer ako nije sve onako kako je bilo kad mi je bilo lijepo, meni ne loše jer se osjećam kao da izmiče.
Onda ja stežem što više, a on još više izmiče.
I onda dolazimo u začaran krug....
On bi htio, a sa mnom to ne može. Nisam ga htjela vezati brakom, ako odluči da mu neka druga treba roditi još djece.pustopoljina wrote: ↑26/05/2020 16:00 Pa kako je mislio imati, ako ne mozes?
Stvarno te dobrim dijelom razumijem, ali ne razumijem da je to bio razlog da ne zivite skupa ili da se vjencate. Jedno s drugim moze, a ne mora imati veze.
Brak postoji i bez djece
Brak bez djece ne postoji s osobom koja vec ima djecu. Ta djeca su ziva, prisutna svakodnevno, moraju se i trebaju odgajati i u njih ulagati puno paznje, vremena, svega. Rizik je za djevojku koja zna da nikada nece imati djecu stupati u brak s nekim ko vec ima djecu, ulazu se godine sebe, zivota, ljubavi u nesto s cim cesto ispadne nemaju bas nikakve veze. Pravno su u dosta nepovoljnoj situaciji. S te strane mislim da mogu shvatiti dio takvog stvarnog ili izmisljenog zivota.pustopoljina wrote: ↑26/05/2020 16:00 Pa kako je mislio imati, ako ne mozes?
Stvarno te dobrim dijelom razumijem, ali ne razumijem da je to bio razlog da ne zivite skupa ili da se vjencate. Jedno s drugim moze, a ne mora imati veze.
Brak postoji i bez djece
Jesam, hvala vam na svim mišljenjima. Svako me potaklo na neko razmišljanje.moonca wrote: ↑26/05/2020 16:01..To je normalno-da pomislimo- sta je sad- ? kad nesto izkoci iz kolosjeka ili se nama cini da je iskocilo.... iz nekog razloga, primjecujes nesto, sto ti ranije nije smetalo a desavalo se - vjerujem.... razdrazljiva si iz nekog razloga-- Nina - wrote: ↑26/05/2020 15:46 Vidjamo se svakodnevno. Kod mene, kod njega, u gradu, u prirodi, ljetovanja i zimovanja.
Većinu vremena provodimo zajendo i u našem odnosu kad smo zajedno nema ništa loše. Ako se jedan cijeli dan kratko samo čujemo, ja dobivam napadaj panike.
Ako mi taj dan fino priča i piše, sve je ok. Ako jedan dan nije kako ja mislim da treba, kako se ja osjećam dobro radi njegovog ponašanja, onda je problem u meni i stvaram njemu pritisak.
Samo je problem u mojoj glavi, jer ako nije sve onako kako je bilo kad mi je bilo lijepo, meni ne loše jer se osjećam kao da izmiče.
Onda ja stežem što više, a on još više izmiče.
I onda dolazimo u začaran krug....
..pokusaj ublaziti situaciju ne opterecuj ga - mislim da si i ovdje dobila dovoljno - misljenja-
-
..
Kome god kažem što me muči, svak kaže : Pa nemoj to više raditi. Ti si luda s čim se ti opterećujes!saint_mirad wrote: ↑26/05/2020 16:01Nazalost, ovakvim pristupom dovodis sebe u opasnost da izgubis i njega, ili da se polako ali sigurno distancira od tebe. Najpametnije ti je da se probas povezati s nekom osobom od poverenja, da se malo mentalno rasteretis od te opsesije svojim covekom. Razumem da ti u ovom trenutku to moze biti tesko, ali je situacija takva da sto vise odlazes bice sve teze.- Nina - wrote: ↑26/05/2020 15:58Sve sam imala i hobije i prijatelje, ali radi ovih promjena raspoloženja sam postala bezvoljna i nemam više ništa što me čini zadovoljnom. Osim njega.saint_mirad wrote: ↑26/05/2020 15:55 A da se vise posvetis sebi i svojim hobijima? Ovako ispada da ti zivotno blagostanje ovisi od toga hoce li on poslati poruku. Zdravije je za oboje da u vasim zivotima postoji nesto sto nije usko vezano za vas kao par.
Ovo se potpisujem od riječi do riječi. Ili si shvatio mene ili si sam doživio slično.4500 wrote: ↑26/05/2020 15:59 To je mnogo godina, i onda kada upadneš u taj vrtlog gdje se izgubiš kao sada ti,
očigledno da ti nemaš više sekunde hrabrosti, samopoštivanja, inspiracije... niti sigurnosti u sebe(dakle dosla si do foruma na klixu).
onda cijediš iz partnera sve moguce emocije, pažnju i reakcije samo kako bi ne nešto dešavalo, neka svadja ili neko pomirenje(neko mudrovanje).
U tom svome "bjesnilu" nezadovoljstva uvrijediš partnera, pa makar i time ne želiš da budes sa njim. što on ili se pravi da ne cuje ili je navikao da ti ne znas sta pričaš? jer reakcije, njegove i tvoje, nisu reakcije dvije osobe koje uvažavaju mišljenja jedno drugom.
Onda nastaje pravi problem, dok liječiš svoju nesigurnost - tako samnjuješ i partneru njegovo samopoštovanje i karakter.
Dok se on mora pravdati i objašnjavati stvari koje su samo u tvojoj glavi, on (u toj istoj tvojoj glavi) mora biti jadan i glup barem nesvjesno.
Na kraju partner ostane bez samopoštovanja, time postane još manje zanimljiv i privlačan i tebi, i taj vrlog samo ide dublje.
Tako da ostanu dvije ljudske ljušture koje se drže zajedno eto jer su navikli i isprepleli život tako da ne mogu imati zivot odvojen(poznastva,porodice,posao) ili zato jer je lakše nego neka druga opcija(biti sam, ili krenuti ispocetka).
Naravno, svaki par je prica za sebe ... "Ko može, osim Boga, znati šta je istina između dvoje ljudi?"
i ja pričam iz svog iskustva, što nije isto kao nekom drugom. Nije jednostavno. Bez obzira je jedno krivo za 70% loših stvari a drugo samo 30%,
Da je 99% : 1% omjer krivnje, posljedice se ne dijele, vec svako nosi istih 100% posljedica.
dosad sam vidjao da ljudi ovakve stvari rješavaju na vise nacina,
psiholog je u Bosni zadnja opcija,cak poslije rezanja vena
al najaktuelniji je "hebo Bosnu,sirotinja, ovdje nema zivota,odoh u Njemačku."(a u sebe se ustvari razocarali)
i tako se riješe osuda prijatelja i familije, naprave instagram zivot i ubjedjuju ostale i sebe da su sretni. To je prva opcija.
Pa ja čitavo vrijeme čekam bit, znaci ti imaš problem i tražiš preporuku za psihologa?- Nina - wrote: ↑26/05/2020 16:10
Kome god kažem što me muči, svak kaže : Pa nemoj to više raditi. Ti si luda s čim se ti opterećujes!
Nitko ne shvaća da je ovo stvaran problem. A netko je spomenuo da je u bosni najteže doći do psihologa....
Još kad živiš u malom gradu, u kojem ima samo jedan ili nijedan....
...
hm - postaje ravnodushan... pretjerala si..Odmah sam na početku rekla da mi treba stručna pomoć, pa samo da vidim jel netko nešto slično doživio.... Da čujem tudja iskustva.Yenna wrote: ↑26/05/2020 16:17Pa ja čitavo vrijeme čekam bit, znaci ti imaš problem i tražiš preporuku za psihologa?- Nina - wrote: ↑26/05/2020 16:10
Kome god kažem što me muči, svak kaže : Pa nemoj to više raditi. Ti si luda s čim se ti opterećujes!
Nitko ne shvaća da je ovo stvaran problem. A netko je spomenuo da je u bosni najteže doći do psihologa....
Još kad živiš u malom gradu, u kojem ima samo jedan ili nijedan....
Btw, ovdje ces se samo zbuniti.
Psiholog je rjesenje
Ako ne trolas...
Di me ovo dovede?
Kreni iz početka, mislim da ce ti biti zanjimljivo
Traže psihologa sa diplomom..nama amaterima ne vjeruju
.Mislim da si na pogrešnom mjestu... čisto sumnjam da će ti se ovdje neko javiti sa sličnim problemima, a razloga je više. Ako već tražiš neke sa sličnim iskustvima probaj sa forumima koji se isključivo bave tvojim i sličnim problemima. Ovdje da se neko i javi, a što čisto sumnjam, bio bi sahranjen od strane forumske mahale i na kraju bi sve otišlo na zajebanciju i ismijavanje. Tebi definitivno treba stručna pomoć tako da se neću dalje ponavljati.- Nina - wrote: ↑26/05/2020 16:42Odmah sam na početku rekla da mi treba stručna pomoć, pa samo da vidim jel netko nešto slično doživio.... Da čujem tudja iskustva.Yenna wrote: ↑26/05/2020 16:17Pa ja čitavo vrijeme čekam bit, znaci ti imaš problem i tražiš preporuku za psihologa?- Nina - wrote: ↑26/05/2020 16:10
Kome god kažem što me muči, svak kaže : Pa nemoj to više raditi. Ti si luda s čim se ti opterećujes!
Nitko ne shvaća da je ovo stvaran problem. A netko je spomenuo da je u bosni najteže doći do psihologa....
Još kad živiš u malom gradu, u kojem ima samo jedan ili nijedan....
Btw, ovdje ces se samo zbuniti.
Psiholog je rjesenje
Ako ne trolas...
Sve rečenoMarlboroGold wrote: ↑26/05/2020 17:11Mislim da si na pogrešnom mjestu... čisto sumnjam da će ti se ovdje neko javiti sa sličnim problemima, a razloga je više. Ako već tražiš neke sa sličnim iskustvima probaj sa forumima koji se isključivo bave tvojim i sličnim problemima. Ovdje da se neko i javi, a što čisto sumnjam, bio bi sahranjen od strane forumske mahale i na kraju bi sve otišlo na zajebanciju i ismijavanje. Tebi definitivno treba stručna pomoć tako da se neću dalje ponavljati.
