Xavier1 wrote:Ovakvu temu kad vidim budem sretan sto imam divnu porodicu.

Nemoj se zaklinjati u to, vjeruj mi.... Nazalost, ali to sto je sad divno, i sto je tako bilo proteklih ko zna koliko godina, sve ode u 3pm dok si rek'o "sta bi"... Ne kazem da kod tebe hoce, ali...
Imam jarana i jaranicu, brat i sestra, otkad znaju za sebe (a i ja za njih) bili k'o prsti nokat, a to je zadnjih 40 godina. Starci im takodjer OK ljudi. Pomagali se svi, pazili, o svemu pricali, sve super. Bas vezana porodica, a i vecina failije.
I onda, odjednom, i to radi takve gluposti da je nevjerovatno da je to uopste bio problem - raspad sistema. Nisu se snasli u teskom momentu oceve bolesti, poceli jedno na drugo vristati, i..jbg... Ima i godina kako ne pricaju, nisu se vidjeli, nista... Kao 2 stranca.
A jos nije na tapet dosla podjela imovine od roditelja... Koliko god sam prije mogao tvrditi da se ovo nikada nece desiti, sad niposto ne smijem reci da kod te podjele nece biti problema...
Znam i masu slucajeva u kojima su se decenijama divne porodice rasule k'o kesa rize kad je dosao momenat podjele roditeljske imovine... Znam, naravno, i onih kod kojih nije nikad bilo nikakvih problema oko toga.
Ali, meni zivotna skola kaze - nikad se ni u sta i ni u koga ne treba zaklinjati, jer sve se moze promijeniti bukvalno u minuti. Nazalost, ali to je tako.