Draza Mihajlovic dobit ce spomenik

[славянин]

Dje gradjanska inicijativa, NVO -i i sl. u manjem entitetu da osude ovo?

Nema svi cetnici

[horkesh]

Rjesit ce to nasa stranka kada osvoji dovoljno mandata u RS-u..

Ovi SDA jurišnici su postali haman isti kao Vučićevi botovi.

Drže svu vlast, a za sve krive opoziciju

Prvo nikada nisam glasao za SDA niti cu.

Drugo je sto vas u nasoj stranci uce da su svi bosnjaci u SDA, zato i nemate nijednog bosnjaka u partiji.

Ti si potpuno irelevantan, kao i svaki partijski bot. Ponavljaš sva ezdeaovsko-faktorovsko-voxovske trabunjanja. I busaš se da si pravi Bošnjak, dok drugima govoriš da nisu. Yawn. Ezdeaovac.

Samo zamjećujem da SDA potpuno prihvaća sve Vučićeve taktike.

Svaljivanje krivice na stanje u državi na opoziciju, sve preko partijskih medija? Vučić.

[Nivelacija]

Eto ti znas

[LBVIEW]

Dje gradjanska inicijativa, NVO -i i sl. u manjem entitetu da osude ovo?

Nema svi cetnici

Sva srpska politicka scena, malo li je?

[bosan]

Pa normalno s nacionalnim interesima al treba neko da razjebe te nacionalne interese

pa ako tako mislis onda nije imalo smisla on sto si maloprije napisao

Iz dupeta u glavu ne dolazi uvijek zato sto to covjek zeli vec ponekad kad bude dobro jeban a Srbija definitivno nije dobila po p...i od NATO-a koliko je zasluzila . Da su oni fasovali ne bi njima Drazo bio ni na kraj pameti .

[black]

Dragan Bursać

Hadžera iznad četničkog spomenika
27. 05. 2019. u 10:56:00

Da, dobro ste pročitali, djevojka je 81 dan bila u društvu leševa svojih najbližih. Hadžera je doživjela i preživjela nešto što transcendira i «Jamu» Ivana Gorana Kovačića. Pun krug do pakla i nazad. U režiji i izvedbi tih i takvih bilećkih četnika, kojima se podiže spomenik.

Hadžera Ćatović je djevojka u punoj snazi. Ima dvedeset godina. I cijeli život pred sobom. Hadžera tog septembarskog jutra nervozno steže znojave dlanove, krši prste i gleda oko sebe. A tu pored nje stoji i njena rođaka, trudna žena od svojih trideset godina. Ona ponešto krivi glavu i kao da mrmlja. U tom nesuvislom glasanju, Hadžera tek razabire kako joj trudnica zapravo pruža ruku i daje komad hljeba. Hadžera brzo onaj hljeb gura ispod dimije i nastavlja se micati, korak po korak.

Pad u mrak i svjetlo smrti
A oko nje, ljudi sa šubarama, opasani redenicma. Prepoznaje neke od njih, to su joj komšije, samo se sad ne odazivaju na pomen svojih imena. Jednostavno, zovu se četnici. Hadžera ne zna ni ko su ni šta su četnici, tek vidi da su ti četnici iz okolnih bilećkih sela sakupili oko 500 ljudi, žena i djece i da ih onako vezane guraju prema bezdan-jami Čavkarici. A kameni kraški bezdan tu u Planoj, nadomak Bileće dobio je ime po čavkama koje se tu sakupljaju, koje jedu strvine, jer zna se-što upadne u Čavkaricu, ne izlazi iz nje u jednom komadu, nego postane hrana za lešinare poput ovih strvinara što i sada lete iznad glava ljudi uvezanih po petoro u čudnoj koloni na dan 3. septembra 1941. godine.

I prolazi Hadžeri kroz glavu da će je ovi četnici, kako sami sebe zovu, ubiti, zajedno sa 500 drugih ljudi, ali opet sama sebi kaže, ne budali, jer prvo ne čuje se pucanje, a drugo ne biva da komšije pobiju 500 svojih susjeda tek onako. To nikad ne biva. Ehej, pola hiljade ljudi!

Tek kad je prišla jami, vidjela je cijelo zlo. Četnici onako vezane ljude, njih po pet odjednom guraju u grotlo provalije. Tupi zvukovi mesa i kamena, urlici i lomljava kostiju odzvanjaju po okolini. A nakon toga, sablasni, mrtvački mir. Pa onda nova tura ljudi spremnih za ubijanje. A dan dugačak, predugačak. Četnici iz Bileće se smiju i samo guraju ljude u smrt.

Došao je red na Hadžeru. Stoji djevojka, gleda u onaj bezdan i mozak se isključuje. Toliku navalu adrenalina ne može podnijeti. Sljedeće čega se sjeća je bol u lopatici koja je smrskana prilikom pada na stijene i koja joj onako u krhotinama reže meso i kožu. Brzo, instinktivno se pomjera pod mračni kamen i sekundu poslije, tijelo trudne rođake se stropoštava pored nje. I trudnica je još živa. Izgleda se nekako u letu okrenula da ne bi naudila neorđenom djetetu, ali je prilikom pada slomila kičmu. Hadžera u onom mraku ne broji mrtve, ali ćuti oko sebe umiruće ljude, dok joj bol reže ruku i krvava leđa. Tijela u konačnici kradu i ono malo svjetlosti, koje se odozdole vidjelo na obzorju grotla. Još jedno horsko smijanje četnika i mrak.

I nastaje muk, najstravičniji ikada.

Samo, gotovo periodično, čuje se ona trudnica, koja ječi. No i to postaje sve rjeđe i rjeđe. I nekako je zvuk sve otegnutiji, ali tiši.

Čavkaricu su četnici baš nahranili tog septembarskog dana. Najmanje pet stotina duša je ubijeno.

Hljeb mrtvih i hljeb živih, hljeb naš nasušni
Za to vrijeme u raljama smrti, živa Hadžera Ćatović.

Kasnije će reći i ostaće zapisano:

"Ja sam i dalje živjela, hranila sam se hljebom kojeg sam ponijela sa sobom kad sam pošla, jer sam se nadala da će mi trebati usput. To isto su učinili mnogi od nas.

Dosta sam našla hljeba u džepovima mrtve djece, te sam se i s time hranila. Dva puta su mi čobani bacali po malo hljeba. Ispočetka me je bilo mnogo strah, ali sam poslije navikla. U samoj jami nije zaudaralo i tu sam proboravila 81 dan. Nakon toga su me izvadili seljaci iz Nevesinja. Kad sam izašla, nije na meni bilo više od 30 kilograma…“

Da, dobro ste pročitali, djevojka je 81 dan bila u društvu leševa svojih najbližih. Hadžera je doživjela i preživjela nešto što transcendira i «Jamu» Ivana Gorana Kovačića. Pun krug do pakla i nazad. U režiji i izvedbi tih i takvih bilećkih četnika.

Da, manje sreće ili bez sreće je bilo njenih 500 sunarodnika, koji su ubijeni samo zato što su se drugačije zvali i na drugi način Bogu molili. I neko bi, onako ljudski, bacio anatemu na te bilećke četnike, ali samo da je to. A nije! Odgovorni su oni bili i za smrt 526 muslimanskih civila istog tog septembra u Berkovićima i Trusini. I opet, njih 365 bačeno u jamu. Za svaki dan u godini po jedan ubijen čovjek.

Teško, preteško je brojati mrtve, ali baš ove četničke jedinice u svega nekoliko dana pobile su preko 1000 Bošnjaka, tada muslimana, samo u nekoliko dana septembra 1941. godine.

I, činilo se da je ideologija zla uništena u decenijama koje su uslijedile. Činilo se da su jednom za svagda poraženi nacistički kvislinzi, a onda...

Hadžera u vremenu električne energije i restrikcije suza
A onda opet Hadžera Ćatović. Morala je kao starica da bježi od povampirenog četništva u Crnu Goru, tih devedesetih. Tada su potomci onih koljača nanovo počeli ubijati i protjerivati nejač nesrpsku iz Istočne Hercegovine, ono malo nejači što je preostalo nakon pokolja u Drugom ratu. Samo su se i četnici modernizovali. Istina, ostale su kokarde, ali su nevini ljudi u okolini Bileće elektrošokovima i strujom ubijani.

«E, ovo sad nisam očekivala, da me pod stare dane ti isti četnici protjeraju iz moje kuće, iz mojeg zavičaja… Bog da im sudi… Bogme, sine, moje suze su davno istekle… Pored svega jada, ja bih se opet tamo vratila… Boluj, nano, dok te ne zakopaju», kazaće Hadžera Ćatović, tamo pred smrt u dalekoj Danskoj 2014. godine.

I šta ti je jedan život. Bol, smrt, stradanje, još bola, još smrti, još stradanja....

A ova Hadžera, što je ubijena, pa uskrsnula dva puta, našla je konačni smiraj u selu Gornje Grančarevo kod Trebinja. Svjedok epohe, svjedok jednog vijeka, svjedok jedne ubilačke bratije- četničke, koja joj je periodično obilježavala život i uništila nekoliko generacija.

Četnički totemi smrti iznad humki ubijenih
Zlo je konačno mrtvo. Ili možda ipak nije? Ili će sad i Hadžerin grob da prekopavaju? A moglo bi se i to destiti.

Jer, evo čemu ovaj tekst: Nije (samo) ovo priča o stradanju jedne generacije ili o stradanju generacija ili o stradanju jedne osobe kroz prizmu masovnih zločina, a ne! Ponajmanje je ovo priča o tragediji koja se desila.

Ovo je priča, naime, o tragediji koja će se tek desiti. I ne, nema veze sa nekakvim zloslutnim hipotezama i teorijama zavjere, nego sa sasvim konkretnim stvarima, ljudima i događajima.

Nakon što je prije sedam godina srušen spomenik partizanima u Bileći, preciznije nakon što je bagerima, valjcima i kamionima sa zemljom sravnjeno Spomen obilježje Desetoj hercegovačkoj brigadi, ovog vikenda biće otkriven i kako rekoše osveštan spomenik Đenaralu Draži Mihailoviću, ideološkom ocu i majci svih četnika svijeta, reditelju, scenaristi i duhovniku, pod čijom je palicom Hadžera Ćatović doživjela i nekako preživjela sve ono što ni filmska priča ispisati ne bi mogla.

Istina, biće to nekakav nakaradan, falusoidni četnički totem. Kurcoliki, rekli bi, ali opet, obilježje u slavu pobjednika. I da, dobro ste pročitali, u ovom dijelu svijeta, u ovoj kotlini zla, fašizam je pobijedio i potomci fašista se ponose njegovim znamenjem i likovima. Eto vam Bileće, eto vam rušenja partizanskog spomen-kompleksa, eto vam vaspostavljanja fašističkog kurcolikog četničog spomenika!

I neko će se zapitati, hoće li se sjetiti Bilećani, oni što se spomeniku dive i što četnike hvale, hoće li se sjetiti Hadžere, hoće li se sjetiti više od hiljadu ubijenih Bošnjaka iz septembra '41, hoće li se sjetiti svih onih zatrtih '92?

Da, hoće se sjetiti i biće im drago zbog zla koje su učinili njihovi preci i najbliža rodbina. Biće im drago zbog zla koje su učinili i neki od niih. Jer je nakaradni sistem pomogao i potpuno revitalizovao zlo.

Pa, spomenik mu je podigao, zaboga!

A sve mi se čini da ni priča sa Hadžerom, nije svršena, Jer njen grob, njen kako smo pretpostavili, konačni smiraj nije daleko od četničke Bileće i Dražinog spomenika. Njen tabut leži u enitetu koji slavi koljače njene porodice i njenih sunarodnika. Od Draže do Mladića.

Tako vam je to kad fašizam oživi kao vampir, a onda u konačnici pobijedi.

A legendarna pjesma «Bilećanka»? Zar stvarno mislite da to nekoga zanima u Bileći i Istočnoj Hercegovini?

Možda nas jedino Hadžera gleda odzogo iznad četničkog spomenika i možda nam jedino Hadžera može pomoći. U žive se ne uzdam previše.

[geralt]

Sto bi rekao pokojni Vlado Segrt "Mozda je bilo previse strijeljanja, a mozda opet nije bilo dovoljno". Ocigledno da nije bilo dovoljno. Nije slucajno da se upravo u ovoj vukojebini krije "vojvoda" Aleksic.

[Maraschino]

Kako kaze @insomnia, lako je odvaditi.

[insomnia78]

Budale s brda

[Bodkin]

Genocid u krvi

[Bodkin]

Sto bi rekao pokojni Vlado Segrt "Mozda je bilo previse strijeljanja, a mozda opet nije bilo dovoljno". Ocigledno da nije bilo dovoljno. Nije slucajno da se upravo u ovoj vukojebini krije "vojvoda" Aleksic.

U bileci jos nije stao rat, i to onaj iz 41. Do ovog jos nisu dosli

[insomnia78]

Pa zar nisu tamo partiđani? Ono “sred pušaka, bajoneta” i ostale pripovjetke?

[escobar__]

Do podne partizani i multietniĆari, poslijepodne četnici.

[swanfilter]

Hah, daj boze da su oni i Otomane prezvakali ...

[Maraschino]

Do podne partizani i multietniĆari, poslijepodne četnici.

kad je to bilo do podne?

[insomnia78]

A dobro. Ne mozemo mi voditi protivsrpsku politiku

[Maraschino]

Sad ce Bodkin, kako graditi zajednicku drzavu kada tako razmisljate.

[LBVIEW]

Pa zar nisu tamo partiđani? Ono “sred pušaka, bajoneta” i ostale pripovjetke?

Ma isti kurac k'o i oni "mi smo braca ispod Kozarice ..."

[LBVIEW]

A dobro. Ne mozemo mi voditi protivsrpsku politiku

I onda dodju levicari i kazu kako je Tito k'o biva "valjo Bosni i Bosnjacima".

[LBVIEW]

Genocid u krvi

To ti, levicar, vidi s ovim u Bileci, nesto ne vidim da se iko buni.

[asker]

Cetnicka bagra, ovaj put doslovno!

I onaj ko je pokrenuo i organizovao, i gradjani koji su dozvolili i koji ce svaki dan prolaziti pored cetnika.

S kakvim krvolocima mi dijelimo zrak

[RIZVA]

Sjeme im se zatrlo,pogano vlasko prokleti bili

[Moenx]

I sta sada mi
Ukoliko nacinimo zgrozavajucu osudu i sto na taj dio okupirane BIH bacimo kletvu kakvu mi kontrolu imamo tu
Sta udjes u kola dodjes na tu i tu livadu srusis spomenik i vratis se kuci
I tako ponovo
Svejedno cetnicki sloj je u stalnom predatorskom grcu i on mora ostati pri svome mora tu rabotu aktivnost konstantno definirati sebi i svijetu i traziti sebe u svijetu takav kakav je defektni zlikovac
Zato i Dodik opetovano zagovara odvajabje od BIH jer je u tom gr u
Sta da mu radis

[mishic]

Svi ovi što su se okupili oko tog kurcolikog spomenika nevjerovatno liče na sam taj spomenik. Nečista krv sotoninih sinova kola u venama a nož i krv, ubijanja i klanja su jedino u čemu ti mazohisti vide svoju veličinu. Nije to ni prvi ni jedini put da kolektivna šizofrenija generacijama živi u nekom dijelu svijeta i ne postoji ni jedan način da se dopre do razuma tih bezumnika jer njihov pomućen um ne reaguje na bilo šta što je ljudsko. S vremenom RS će morati sagraditi stotine umobolnica jer će taj entitet postati klanica u kojoj u nedostatku drugih i drugačijih zvjerski nagon za klanjem i ubijanjem će se moratiti utažiti i u porodičnim i rodbinskim obračunima.

Psihijatri već sada vide da je sve češći nagon da se pranje savjesti vrši kroz sve brojnije manifestacije koje služe pranju savjesti, traženju opravdanja i taženju žeđi za novim krvoprolićima. To je onaj poznati zvijerinji nagon zvijeri koja kada jednom okusi krvi više ne može bez toga. To je ono što se veoma često vidi i u očima kada pogledate neke od tih zvijeri. Dugo će vremena proteči dok se da gamad ne istrijebi i ne izrodi. A do tada valja biti na oprezu jer krvoloci vrebaju...

[cyprus]

Pa zar nisu tamo partiđani? Ono “sred pušaka, bajoneta” i ostale pripovjetke?

Jesu... U Bileći su sve komunjare i simpatizeri Naše stranke