tuzlak1212 wrote:
Prema sinoptičkim evanđeljima, Sv. Ivan Krstitelj krstio je Isusa na rijeci Jordan. Kada je Isus izašao iz vode, molio se, ugledao otvorena nebesa i Duha Svetoga poput goluba gdje silazi na njega, a glas se zaorio s nebesa: Ti si Sin moj, Ljubljeni! U tebi mi sva milina! (Mt 3, 17; Mk 1,11; Lk 3,22)
The Gospel of Mark dates from c. AD 66–70,
Matthew and Luke around AD 85–90, and
John AD 90–110.
Despite the traditional ascriptions all four are anonymous, and none were written by eyewitnesses. Like the rest of the New Testament, they were written in Greek.
Dakle još jednom pročitaj vrijeme pisanja, i reci mi po čemu kršćani tvrde 100% da je išta napisano u ovim knjigama istina? Šta je garancija da je nešto što je i prostorno i vremenski daleko od Isusa i daleko od jezika u tadašnjem Izraelu napisano zapravo Isusov govor ili ako se Otac spominje onda Očev govor? Šta je garant, da ovi ljudi nisu svoju religiju pisali krijući se iza imena Isusa? Šta je garant da je stvarno Isus rekao idite i krstite kad on nije svjedočio pisanju ovoga? Zašto ovo kažem? Zato što kršćanstvo ispada iz suštine abrahamovih religija.
Zašto poslanica Muhammeda gdje se govori, hej ljudi nije to bilo tako, bilo je ovako. Ti ljudi su zalutali i izvarali i sebe a onda vas? Eto da nagrubo i nekulturno parafraziram šta hoću da pitam. Jer ovo Muhammedovo je napisano pred njim, za njegova života, na njegovom maternjem jeziku i taj jezik i danas opstaje. A Muhammed poziva na iste prijašnje velike Učenike kao i Isus, i poziva na istu prvu svetu dužnost "vjerovanje u jednog Boga", i za Isusa kaže "on, Abraham, Noja, Mojsije i ja smo braća" i sa istom porukom smo došli.
Čak ime Boga u starom zavjetu i Kur'anu se poklapa, kad se vidi značenje Jehova i Allah dobije se isti smisao. Gdje je razlika? U sinu božijem, svemu što je lančano došlo nakon pojma "sin božiji".
U 2 Petrovoj 1:16-21 pise sljedece:
"Ta nismo vam navijestili snagu i Dolazak Gospodina našega Isusa Krista slijedeći izmudrene priče, nego kao očevici njegova veličanstva.
Od Oca je doista primio čast i slavu kad mu ono od uzvišene Slave doprije ovaj glas: Ovo je Sin moj, Ljubljeni moj, u njemu mi sva milina!
Taj glas, koji s neba dopiraše, čusmo mi koji bijasmo s njime na Svetoj gori.
Tako nam je potvrđena proročka riječ te dobro činite što uza nju prianjate kao uza svjetiljku što svijetli na mrklu mjestu - dok Dan ne osvane i Danica se ne pomoli u srcima vašim.
Ponajprije znajte ovo: nijedno se proroštvo Pisma ne može tumačiti samovoljno
jer nikada proroštvo ne bi ljudskom voljom doneseno, nego su Duhom Svetim poneseni ljudi od Boga govorili."
Ovim sto je Petar napisao brani vjerodostojnost onoga sto je napisano od strane apostola. Kako, sta je njegov argument u ovome?
Petar zeli da kaze da mi ne pratimo bajke niti izmisljene price koje kruze, vec da on i ostali apostoli pisu o stvarnim dogadajima kao ocevidci.
A to isto i Ivan pise na pocetku 1 Ivanova 1: 1-3
"Što bijaše od početka,
što smo čuli, što smo vidjeli očima svojim, što razmotrismo i ruke naše opipaše o Riječi, Životu -da,
Život se očitova, i vidjeli smo i svjedočimo, i navješćujemo vam Život vječni, koji bijaše kod Oca i očitova se nama -što smo vidjeli i čuli, navješćujemo i vama da i vi imate zajedništvo s nama. A naše je zajedništvo s Ocem i sa Sinom njegovim Isusom Kristom."
Da se vratim na Petra opet. Zasto on govori da se "nijedno prorostvo Pisma ne moze tumaciti samovoljno" tj. da se stvari uzimaju same za sebe i da se vade iz konkteskta. Sve sto su apostoli napisali ima svoje temelje u Starom Zavjetu.
Psalam 22:7- 9
A ja, crv sam, a ne čovjek, ruglo ljudi i naroda prezir. Koji me vode, podruguju se meni, razvlače usne, mašu glavom: "
U Jahvu se on uzda, neka ga sad izbavi, neka ga spasi ako mu omilje!"
Matej 27: 28-31:
Svukoše ga pa zaogrnuše skrletnim plaštem.Spletoše zatim vijenac od trnja i staviše mu na glavu, a tako i trsku u desnicu. Prigibajući pred njim koljena, izrugivahu ga: "Zdravo, kralju židovski! Onda pljujući po njemu, uzimahu trsku i udarahu ga njome po glavi.
Pošto ga izrugaše, svukoše mu plašt, obukoše mu njegove haljine pa ga odvedoše da ga razapnu.
Matej 27:39-41 "A prolaznici su ga pogrđivali mašući glavama: "Ti koji razvaljuješ Hram i za tri ga dana sagradiš, spasi sam sebe!
Ako si Sin Božji, siđi s križa! Slično i glavari svećenički s pismoznancima i starješinama, rugajući se, govorahu: "Druge je spasio, sebe ne može spasiti! Kralj je Izraelov! Neka sada siđe s križa pa ćemo povjerovati u nj!"
Psalam 22:2 "Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio? Daleko si od ridanja moga."
Matej 27:46 "O devetoj uri povika Isus iza glasa: "Eli, Eli, lema sabahtani?" To će reći: "Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?"
Psalam 22:17 "Opkolio me čopor pasa, rulje me zločinačke okružile."
Matej 27:38 "Tada razapeše s njime dva razbojnika, jednoga zdesna, drugoga slijeva. Probodoše mi ruke i noge,"
Psalam 22:19 "Haljine moje dijele među sobom i kocku bacaju za odjeću moju."
Matej 27:35 "A pošto ga razapeše, razdijeliše među se haljine njegove bacivši kocku."
Psalam 22 je pisan oko 1000 godina prije Krista. U to vrijeme jos nije bilo izmisljeno raspece kao nacin kaznjavanja i napisan je od strane covjeka koji nije vidio razapinjanje u svom zivotu. I sad ja evo pitam tebe, da li ja imam temelja da vjerujem u istinitost ovoga sto je napisano u Pismu ili da vjerujem u ovo:
Kuran 4:157 "i zbog riječi njihovih: "Mi smo ubili Mesiha, Isaa, sina Merjemina, Allahova poslanika!"
A nisu ga ni ubili ni raspeli, već im se pričinilo. Oni koji su se o njemu u mišljenju razilazili, oni su sami o tome u sumnji bili; o tome nisu ništa pouzdano znali, samo su nagađali; a sigurno je da ga nisu ubili,"
2 Petrova 1;20-21:
Ponajprije znajte ovo: nijedno se proroštvo
Pisma ne može tumačiti samovoljno jer nikada proroštvo ne bi ljudskom voljom doneseno, nego su Duhom Svetim poneseni ljudi od Boga govorili"
