Zanimljivo

[Haman2]

FB STATUS MUSTAFE CERIĆA; BOSNA 1939.-2019.: "Od Cvetkovića i Mačeka do Čovića i Dodika"

Osamdeseta je godišnjica od notornog sporazuma Cvetković-Maček o podjeli Bosne do udruženog antibosanskog dogovora Čović-Dodik o opstrukciji bosanske države


Foto: Vijesti.ba

Piše: Mustafa Cerić

Osamdeset godina Bosna je pod opsadom od svojih susjeda, koji žele da je podijele između sebe na ručun njenih autohtonih stanovnika - Dobrih Bošnjana.

Nikom ni kriva ni dužna Bosna je meta svojih susjeda zato što misle da je nemoćna da se od njihovog udruženog antibosanskog napada može da brani. Tako je mislio Cvetković i Maček, tako je mislio Milošević i Tuđman, tako je mislio Karadžić i Boban i tako danas (2019) misli Čović i Dodik. U ovim prethodnim udruženim antibosanskim poduhvatima čini se da je srpska inicijativa bila dominantna, dok je u sadašnjem antibosanskom poduhvatu hrvatska inicijativa dominantnija kao izraz Čovićevih frustracija.

Naime, Čović je izgubio kompas na bosanskom uzburkanom političkom i ekonomskom moru. Dodik mu dođe kao slamka spasa. Jer, Dodiku ne bi palo na pamet da se udružuje sa Hrvatima u Bosni da ga Čović nije na to nagovorio. Jadno je što hrvatska politika od Zagreba do Mostara traži spas u onome što se povijesno pokazalo pogrešnim i tragičnim za hrvatsku politiku u vezi s Bosnom. Niko i ništa nije moglo podijeliti Bosnu zato što nije bilo moguće, niti će ikad biti moguće, jednu trećinu Bošnjaka/Bosanaca pobiti, jednu trećinu protjerati, a jednu trećinu pokrstiti. Bilo je tih pokušaja kroz udruženi zločinački poduhvat, ali su se ti pokušaji pokazali neuspješnim i sramnim pred Bogom i svijetom.

Temeljem tog povijesnog iskustva bilo bi razumno očekivati da se hrvatska politika ne upušta više u tu avanturu. Ako ni zbog čega, a ono zbog mogućnosti da Bošnjaci/Bosanci okrenu ploču. Hrvatska bi trebala znati da to nije nemoguće. Uostalom, u Srbiji živi veliki broj Bošnjaka, koji su životno zainteresirani da Bosna ima dobre odnose sa Srbijom. Ako se politička bolest Vjekoslava Bevande produži u nedogled radi opstrukcije funkcioniranja bosanske dražave, onda su sve opcije otvorene. Prije svega, otvorona je opcija spoznaje da hrvatska politika (HDZ) u Bosni djeluje protiv bosanskog članstva u NATO-u i EU-u. To bi bio znak da hrvatska politika ne računa na svoje pravo i dužnost u Bosne, već se prepušta rusko-srpskoj antibosanskoj koaliciji.

Znaju razumni hrvatski političari da je to što radi Čović pogubno po Hrvate u Bosni, ali nemaju volje da se tome suprostave zato što računaju da će Bošnjaci/Bosanci u neka doba popustiti kao i dosada i prihvatit hrvatski ultimatum, jer nemaju kuda. No, tako su neki u Hrvata mislili da Bošnjaci/Bosanci nemaju kuda i nakon rušenja mostarskog mosta, ali kao i uvjek Bošnjaci/Bosanci su se dizali kao feniks iz pepela. O tome će posvjedoči sutrašnja (23. juli, 2019) dodjela međunarodne nagrade „Mostar Peace Connection“ mostarskog Centra za mir i multietničku suradnju, glavniom sekretaru Ujedinjenih naroda Antoniju Guterresu. Prilika je ovo da čestitam Safetu Oručeviću na ideji, upornosti i uspješnosti da pokaže cijelom svijetu da je Mostar svjetski grada i da su Bošnjaci/Bosanci u Bosni narod vrijedan poštovanja.

Mislio sam da je hrvatska politika nešto naučila iz svog mostarskog iskustva, ali očito da je slijepcima džaba namigivati. Zato Bošnjaci/Bosanci moraju razmisliti da se okrenu onima koji ih vide i čuju za dobrobit Bosne. Hrvatska politika bi morala to shvatiti i izliječiti Bevandu od političke bolesti kako bi došao na posao i uradio ono što mu je državna i patriotska dužnost prije štrajka državnih uposlenika. Nadam se da je ova bosanska poruka jasna onima kojih se to trenutno tiče.

(Vijesti.ba)

[sinuhe]

Osamdeseta je godišnjica od notornog sporazuma Cvetković-Maček o podjeli Bosne

Sporazum o rjesenju hrvatskog pitanja, ne o podjeli Bosne.

[Haman2]

Krivo tumacenje. Sporazumom Cvetkovic - Macek BiH je podijeljena na srpski i hrvatski dio i tako je rijeseno hrvatako i srpsko pitanje. Drugi svjetski rat je sprijecio realizaciju ali ideja je i dalje ostala u glavama pohlepnika, koju su je pokusali realizirati u poslednjem ratu. Ratom i zlocinima svake vrste, pa cak i genocidom nisu supjeli, i sad poksavaju politickim metodama, kako bi ubijedili medjunarodnu zajednicu da ovakva BiH ne moze opstati.

[Haman2]

POTPUNI KLIMATSKI SLOM: Ono što se danas događa nije zabilježeno u posljednjih 2.000 godina, a biće još gore....
Apsolutni temperaturni rekordi srušeni su u srijedu u Belgiji, Nizozemskoj i Njemačkoj, a u četvrtak se u zapadnoj Europi pritisnutoj žegom očekuje daljnji porast temperature


ScreenshotIlustracijaIzvor: BBC

Na jugu Nizozemske, u Gilze Rijenu, izmjereno je 38,8 Celzijevih stupnjeva, što je najviše dosad. Zadnji rekord zabilježen 1944. bio je 38,6 stupnjeva, objavio je nizozemski Kraljevski meteorološki zavod (KNMI).

I u Belgiji, gdje je zbog vrućine prvi put oglašen ‘crveni’ alarm, srušen je povijesni rekord sa 38,9 Celzijevih stupnjeva izmjerenih u Kleine-Brogelu, na sjeveroistoku zemlje, što je ‘najviše od početka mjerenja 1833.’, istaknuo je David Dehenauw, glavni prognostičar u Kraljevskom meteorološkom zavodu (IRM).

U Njemačkoj je 40,5 stupnjeva izmjereno u Geilenkirchenu, čime je pao rekord od 40,3 stupnjeva koliko je 2015. izmjereno u Bavarskoj.
No, najgore tek dolazi jer meteorolozi najavljuju porast temperature do petka. Pariz će u četvrtak najvjerojatnije premašiti rekord iz 1947. kad je izmjereno 40,4 stupnja. U Francuskoj je ‘narančasti’ alarm oglašen za velik dio teritorija - na sjeveru zemlje, ali i u prijestolnici.

- Ovo je prvi put da toplinski val zahvaća sjever naše zemlje gdje stanovnici nisu navikli na takvu vrućinu. Zato vas molim da udvostručite pažnju - istaknula je ministrica zdravstva Agnes Buzyn.

U više francuskih gradova u utorak je srušen apsolutni temperaturni rekord, napose na jugozapadu.

U Njemačkoj je za čitavu zemlju izdano upozorenje zbog vrućine. Meteorološka stanica u Bonnu zabilježila je u srijedu oko 14 sati 39.2 Celzijeva stupnja. Jezera i rijeke privukli su velik broj kupača pa se od utorka navečer utopilo troje ljudi. U četvrtak se očekuje porast temperature do 41 stupanj.

Udruga za zaštitu životinja Peta pozvala je 12 njemačkih zooloških vrtova da pošalju svoje polarne medvjede u sjevernije zemlje zbog toplinskog vala, rekavši da su u smrtnoj opasnosti. Zoološki vrt u Hamburgu odgovorio je da medvjedima nije previše vruće i da su im dali posebnu poslasticu zbog vrućine - smrznutu ribu, meso i povrće.

I Velika Britanija će ‘najvjerojatnije potući rekord zabilježen u srpnju, 36,7 stupnjeva, a postoji i mogućnost rušenja apsolutnog temperaturnog rekorda od 38,5 stupnjeva’, objavila je britanska meteorološka služba (Met Office).

Londonska policija u srijedu je priopćila da traga za trima osobama koje se vode kao nestale, a kupale su se u Temzi.

I Luksemburg, koji očekuje temperature više od 35 stupnjeva, objavio je u srijedu da je izdao crveni alarm.

U Italiji su vlasti u srijedu također oglasile najviši, treći stupanj opasnosti od toplinskog udara za pet gradova - Bolzano, Bresciju, Firencu, Perugiju i Torino.

Napokon, za polovinu Švicarske oglašen je narančasti stupanj opasnosti od toplinskog udara i državna meteorološka služba predviđa ‘veliko otapanje snijega na planinskim vrhuncima’ gdje će izoterma 0 Celzijevih stupnjeva u srijedu prolaziti na neuobičajeno velikoj visini od 4800 m, što je više od najvišeg vrhunca u zemlji.

Ovakvo zatopljenje nije zabilježeno u posljednjih 2.000 godina
Upozorenja i bombastične vijesti o promjenama vremena možda i ne trebaju čuditi budući da su znanstvenici otkrili da globalno zatopljenje ove brzine i opsega ne mogu usporediti ni sa kojim sličnim događajem u posljednjih 2.000 godina. Dokazali su da oscilacije zabilježene u povijesti poput ‘Malog ledenog doba’ nisu ni blizu razmjera zatopljenja koje se događa posljednjih sto godina, piše BBC.

Istraživanje je pokazalo da je trenutna stopa zagrijavanja viša od bilo koje ranije u povijesti. Premda su skeptici pokušavali osporiti dramatičnost globalnog zatopljenja argumentima da su se oscilacije događale i ranije, znanstvenici su ovime dokazali da se s ovakvim promjenama još nismo suočili.

Promatrajući klimatsku povijest u protekle dvije tisuće godina, od ‘Toplog rimskog perioda’ između 250. i 400. godine pa do ‘Malog ledenog doba’ u kojem su od 15. stoljeća dvjesto godina temperature lagano opadale, otkrili su da se ništa od toga nije dogodilo na globalnoj razini. Pritom su proučavali oko 700 klimatskih povijesnih zapisa, te godove stabala, koralje i slojeve jezera.

Tako je primjerice ‘Malo ledeno doba’ bilo najizraženije na području Tihog oceana u 15. stoljeću dok je u Europu promjena stigla u 17. stoljeću. Štoviše, promjene se nijednom nisu dogodile na više od polovice planeta, a najveće je područje zahvatio ‘Srednjovjekovni topli period’ koji se od 950. do 1250. godine protezao na 40% Zemljine površine. Današnje globalno zatopljenje, za usporedbu, zahvaća većinu svijeta.

- Otkrili smo da su se najtopliji periodi u dva tisućljeća dogodili u 20. stoljeću i zahvaćaju više od 98% planeta. To također dokazuje da antropogeno (uvjetovano čovjekom) globalno zatopljenje nije samo prvo i jedinstveno u povijesti kad govorimo o apsolutnim temperaturama, nego takvu rasprostranjenost nismo vidjeli u posljednjih 2.000 godina - stoji u znanstvenom radu objavljenom u časopisu Nature.

(SB/Hina/JL)

Tagovi:

[Haman2]

NAKON PROZIVKE BIVŠIH DRUGOVA ZA ŠPIJUNAŽU: Je li Lagumdžija govoreći o grupi "M3" aludirao na Magazinovića, Mašića i Mijatovića i njihove veze sa hrvatskom SOA-om!?

"Čovjek mi je jedan skrenuo pažnju na to, kaže, znaš kako zovu šifrovanog agenta u SDP-u? 'M-3'. Imaju neka trojica, kažu, koja tamo direktno rade za njih (obavještajnu službu jedne susjedne zemlje, op. 'SB')“, kazao je u razgovoru za televiziju N1 Zlatko Lagumdžija, bivši predsjednik SDP-a BiH govoreći o stanju u svojoj bivšoj stranci


IlustracijaIlustracijaFoto: Arhiv

Potom se Lagumdžija dramatično obratio voditeljici Emeli Burdžović koja je bila zatečena njegovim otkrićem u živom programu ove televizije. "Da, dobro ste me čuli. Neću vam govoriti imena, kada mi neko jednom zakuca i bude tražio imena, reći ću. Imam dokaze koji će biti predočeni ako budu nekome trebali", kazao je on i zaključio da postoje ljudi "u vrhu SDP-a koji su na vezama sa stranim službama iz susjedstva".

Iako je voditeljica N1 u nekoliko navrata u nastavku razgovora insistirala od svog gosta da otkrije imena članova misterioznog trojca šifriranog sa "M-3", Lagumdžija je odbio to uraditi zagonetno i samouvjereno se smješkajući. Poručio je voditeljici i drugim istraživačkim novinarima da sami istraže i otkriju o kome se radi.

Postoje li, zaista, ljudi u vrhu SDP-a BiH koji rade za strane obavještajne službe, kako tvrdi Lagumdžija, ili je riječ samo o još jednoj u nizu neosnovanih razmjena optužbi, uvreda, podmetanja između povrijeđenog političara i njegove bivše stranke sa kojom se razišao na nepriličan i ružan način?

U političkim kuloarima, bliskim i SDP-u i Lagumdžiji, odmah su počela spekuliranja i nagađanja na temu - ko su navodni članovi zavjereničke trojke "M 3" smještene, kako je Lagumdžija, kazao u "vrhu SDP-a".

Među upućenim u odnose u SDP-u BiH, ali i odnose između ove stranke i njenih bivših članova, isključenih iz SDP-a, najčešće se spominje kako je Lagumdžija vjerovatno mislio/aludirao na članove rukovodstva stranke, državnog i federalnog poslanika Sašu Magazinovića i Damira Mašića, te potpredsjednika SDP-a Vojina Mijatovića.

Pored toga što im prezimena počinju slovom M ("M-3") u kuloarima se tvrdi da neki od njih imaju vrlo prisne odnose sa jednim od čelnih ljudi Sigurnosno-obavještajne agencije (SOA) čije se ime dovodilo u vezu sa nedavnom aferom "Selefije", vrbovanjem državljana BiH od strane hrvatske obavještajne zajednice.

No, dok mu, kako je Lagumdžija rekao "neko ne pokuca na vrata" i zatraži dokaze, sve ostaje u sferi nagađanja i maglovitih, neporovjerivih aluzija.

Poznavatelji odnosa unutar nekada najjače opozicione stranke upozoravaju da je bezbjedonosno-sigurnosna slika SDP-a BiH bitno promijenjena i zamračena nakon što se stranci priključio Bakir Alispahić, zloglasni ratni šef MUP-a BiH koji se nalazi na "crnoj listi" Sjedinjenih Američkih Država.

Alispahića, koji se prethodno vrzmao oko Komšićeve Demokratske fronte, u stranci je osobno promovirao njen predsjednik Nermin Nikšić, sa kojim ga navodno vezuju i stanoviti privatni poslovi.

Rukovodstvo SDP-a BiH još nije reagiralo na Lagumdžijine teške optužbe i prozivke, samo je potpredsjednica stranke Lana Prlić na svom Facebook profilu napisala da se Lagumdžija od nekadašnjeg socijaldemokrate "pretvorio u fašistu".

Pored pitanja ko su članovi misteriozne "M3" grupe koju je pomenuo Zlatko Lagumdžija, zanimljivo je i jedno drugo pitanje: ko je "čovjek" koji je Lagumdžiji "skrenuo pažnju na to".

U odgovoru na to pitanje možda nije nevažna činjenica da je dan ranije, kako su svi mediji objavili, Lagumdžija u kafani u Sarajevu viđen u društvu Bakira Izetbegovića, lidera Stranke demokratske akcije.

"Pričali smo o svemu, najviše o djeci", kazao je Lagumdžija o tom susretu. Zlobnici bi rekli da su bivše stranačke kolege koje su preuzele SDP BiH i njega najurili iz stranke, bili oni ili ne bili članovi navodne "M3"-grupe, metaforički rečeno, "Lagumdžijina djeca".

(S.B.)

[Haman2]

NAJVEĆI KRVNIK JE IPAK OSTAVIO POTOMKE: Adolf Hitler je imao sina!? (VIDEO)
Hitler je navodno smatrao ako zasnuje obitelj da će izgubiti obožavateljice i da javne osobe prestaju biti idoli kada stupe u brak



Već je poznato da se, pred samu smrt u bunkeru 1945. godine, Adolf Hitler tajno vjenčao za svoju dugogodišnju partnericu Evu Braun. No, par nikad nije imao djece i ubili su se odmah nakon vjenčanja 30. travnja 1945.

Iako je Hitlerov teror završio prije skoro 75 godina, još i danas se mnogi povjesničari pitaju je li ipak imao potomke?

Kako su zaključili povjesničari, nema dokaza da je ovaj zločinac ikad imao nasljednike iako je diktator znao reći da obožava djecu.

No, nakon Drugog svjetskog rata počele su kružiti glasine da njegovo dijete ipak postoji.

To je potkrijepio svojim izjavama i Führerov osobni sobar Heinz Linge, koji je navodno čuo Hitlera da govori kako misli da postoji mogućnost da je otac jednog djeteta, piše ATI.

U to se sumnjalo sve dok se nije pojavio Jean-Marie Loret, Francuz koji je tvrdio da je upravo on njegov sin. Istovremeno, bliski Hitlerovi suradnici pričali su da Führer nikad nije imao djece jer je imao problema s intimnošću.

Prema njegovom osobnom tajniku Rudolfu Hessu, Hitler se nije namjeravao nikad ni vjenčati.

"Neće se vjenčati. Izbjegavao je uvijek ozbiljne veze sa ženama jer je znao da će se morati suočavati s opasnostima, te da će morati čak i umrijeti ako je to potrebno", pisao je Hess.

Ali prema povjesničaru Heikeu B. Görtemakeru u njegovoj biografiji "Eva Braun: Život s Hitlerom", piše da Hitler " izričito nije želio vlastitu djecu".

Navodno nije htio zasnovati obitelj jer je smatrao da bi izgubio obožavateljice i smatrao je da javne osobe prestaju biti idoli ako se sazna da su u braku.

No, navodno je postojala jedna žena koja je s njim ipak začela. Otkrilo se to nakon što je Francuz Jean-Marie Loret, rođen 1918. godine, rekao kako dugo godina nije znao identitet svog oca. A onda mu je to majka priznala nedugo prije no što će umrijeti 1948. godine.

NAPOMENA: Cijeli tekst i video ako kliknete na link: http://www.slobodna-bosna.ba/vijest/122 ... video.html

[Haman2]

Šverc instant (h)odža iz Srbije, zajedno sa imigrantima
Ime i prezime autora ove interesantne v(ij)esti poznati su uredniku OKA



Povodom najnovije vijesti iz AVAZ-a o krijumčarenju kurbana iz Srbije u Bosnu dobili smo i dodatne informacije o jednom drugom obliku šverca, odnosno krijumčarenju (h)odža iz Srbije u Bosnu, ali i dalje, u dijasporu. Radi se o grupama (h)odža koji su ekspresno stekli “diplome” fantomskog Fakulteta islamskih nauka u Beogradu koji ima nekakvim Istureno od(j)elenje u Novom Pazaru – Sandžak, Srbija. Prema tvrdnjama ovog dobro informiranog gospodina Islamska zajednica Srbije je za otpremanje svojih islamskih “misionara” unajmila riječni brod koji redovno plovi na relaciji Bačevci – Fakovići. Ime broda je veoma indikativno – “On-line hodže express”.

Kako nam je srbijanski, veoma informisani dopisnik rekao, prvo policija dovede grupu imigranata koji su imali dovoljno financijskih sredstava da plate vožnju brodom za prelaz maltene formalne granice između Srbije i Bosne, odnosno, preciznije rečeno, nepostojeće granice između Srbije i Dodikovog pašaluka. Njih srbijanska policija nakon detaljnog prekopavanja ostavi da čekaju pred mlekarom i prodavnicom Spasojević. Tu, dakle na prelaz Drine čekaju imigranti koje Islamska zajednica Srbije iz, kako kažu, humanitarnih razloga, prebacuje sa terete Srbije, na teret Bosne. Ko ima para kupi u prodavnici burek i jogurt. I čekaju.

Grupa sa odžama se skupi ispred crkve svetog proroka Ilije u Bačevcima. Odže imaju svoga vođu puta i obezbijeđen najkomforniji brodski prevoz preko Drine. Naš srbijanski dopisnik je porazgovarao sa jednim mladim diplomiranim odžom.

-Selam efendija!

-Alejkum selam bre čoveče.

-Smem li priupitati je li se to spremate za putovanje Drinom?

-Da bre! A što bre pitaš?

-Pa je li vas strah, bre?

-Ne bre! Svaki od nas ispod odžinskog kaftana imamo šlauf za spasavanje. Napuhan!

-Joj bre, a ja mislio da sve ove odže imaju goleme drobove, a ono šlaufovi za spasavanje pripremljeni. Imaju li crni imigranti šlaufove?

-Jok bre! Samo mi. Odže. Nama je naša Islamska zajednica Srbije zbog naše bezbednosti i sigurnosti kupila nove šlaufove, a dala je šlaufove na revers, da kad pređemo u Bosnu i krenemo dalje, vratimo šlaufove za drugu turu koja će sutra doći da pređe Drinu.

-Je li imigranata?

-Ma ne bre! Za novu turu odža koji su se zaputili za poslom u Bosnu i šire po svetu.

-A imigranti? A njihova sigurnost?

-To je burazere njihov problem, bre. Valjda znaju plivati? Haaaa?

-Pa što će vama odžama te crne taške ili aktovke.

-Tu su nam originali faskultetskih diploma bre.

-Oćeš mi bre pokazati tvoju diploma?

-Zašto ne? To je javni, legalni dokument. Evo, gledaj!

-Uh bre, pa ti imaš mlogo diploma. Gle, gle, medresu si završio, pa gle, višu islamsku školu si završio bre, uh..uh...pa pride još i Fakultet islamskih nauka u Beogradu i stekao, kako na diplomi lepo piše, zvanje diplomiranog islamskog teologa. Uh bre, pa ti si preškolovan. Beograd je skup bre braco! Mora da ti keva i ćale imaju love ko pleve da su ti mogli plaćati toliko školovanje i studiranje. Je li ti se svideo Beograd? Baš je leko tamo.

-Kakav bre Beograd?!

-Pa tamo je ta medresa u kojoj si stekao srednješkolsku diplomu, četiri godine nastavu pohađao, pa viša islamska škola, pa islamski fakultet. Jao što su lepe te tvoje diplome. I šarene. Baš izgledaju diplomski. I tako…godine si proveo u Beogradu pa ga sad ignorišeš i kažeš – kakav bre Beograd.

-Ej buraz, šta je tebi, dođi sebi! Da nisi pre ovog razgovora išao ovde u selo kod seoski diler da šmrkneš belo? Ili si naglo premenio dilera? Nisam ja nikad bio u Beogradu. Ja sam iz Prepolja, ne baš iz centra grada, već iz strogog centra Taševa. To ti je braco kad se voziš iz Prepolja put Mileševa…ma na pola puta je onaj otel Hisar.

-Ajde…znam sada. Ovo je bre prava zajebancija. Ti iz Taševa, Beograda video nisi, a diplome su ti iz Beograda.

-Da, Upravo tako. Nema bre buraz tog fakulteta u Beogradu. To je fatamorgana, kažem ti u strogom poverenju. Samo ima firma na Internetu. Diplome se štancaju i kupuju na isturenom odelenju tog fakulteta u Novom Pazaru.

-Kakvo bre da postoji istureno odelenje fakulteta koji ne postoji?

-Može bre sve u našoj islamkoj zajednici u Srbiji. Da. Istureno odelenje postoji i tamo je maloprodaja i veleprodaja diploma. Tamo to jedan čovek štanca... ima fotpo-šop na kompjuteru.

-Pošto je roba? Baš me interesuje.

-Dosta je skupo. Oćeš naprimer svedočanstvo medrese to je 500 eurića, oćeš više škole da si imam, hatib i mualim, e to ti je već tauzend eurića, a ako bre oćeš diploma za islamskog teologa, eeee… to je dvije iljade eurića. Moj babo, izvini, na srpskom našem moj ćale, prodao tri krave, sve tri steone, i Allaha mi, pogodio u džuture. Nagodan bre taj čovek koji pravi diplome u Novom Pazaru. Cenkali se i cenkali preko mobitela i ćale pogodio sve tri diplome za dve i po iljade eurića. Normalno – solarno plaćanje – kešovina na sunce. Ko veli ćale meni – neka je čorba masnija bre, lakše češ se sine moj diplomirani imamskog posla dokopati il u Bosni il u inostranstvu da radiš kao odža. Odneo ćale pare u Novi Pazar, a doneo ove lepe, šarene diplome.

-I šta češ sad?

-Uskoro je ukrcavanje na brod, a prvo ulazimo mi odže na klupe gore – prva klasa, a posle nas ulaze imigranti, pa pravac plovidba rekom Drinom sve do ušća Mlečvanske reke. Tamo brod baci sidro, a onda dođu čamci koji nas vode u Srpsku. Prvo na kratak odmor i instrukcije u Banja Luku, a odatle se razmilimo po Bosni, a mlogi dobiju posao čak i u inostranstvu.

-Ćuj…u inostranstvu.

-Ma ona islamska zajednica u Bosni formalno ne priznaje diplome Fakulteta islamskih nauka u Beogradu, ali para vrti gde burgija neće. Podmitljive su balije u Bosni. Njima bulja stalno zeva za parama.

-A kako dobijete radno mesto odže u inostranstvu?

-Islamska zajdenica iz Bosne ima dosta muslimansko-balijske dijaspore po svetu, čak svoja muftijstva po Nemačkoj, Austriji, kod ustaša u Zagrebu, u Sloveniji, u Ameriki, čak i u Australiji. Važno je da se dokopaš kontakta sa lokalnim muftijom. Muftija je glavni igrač. Potplatiš, pa dobiješ mesto odže. Poneo sam ja pare za podmazat muftiju. Nije da imam para punu od cipela kutiju, ali u novčaniku dovoljno za podmitit muftiju. Njemu uvališ gengu para, on izda proglas i proglasi te kvalifikovanim imamom, daju ti mesto odže i ti lepo deset sati u sedmici ko fol radiš nešto, zavijaš kao sa magnetofona, ali moraš biti lepo obučen, kad već nisi obućen i to je to. Nabijaš lepo guzove i drob, plata debela ide, bude štogod da kane i sa strane, ma lepo živiš, ko čovek, para bre buraz, ko salate.

-Je li moguće braco sve to? Izgleda mi kao naučna fantastika.

-Vrati se bre u realnost. Mi smo odže sa zadatkom. Valja razvuči mozak blesavim Bošnjama, uvališ se među budale naivne i deluješ i izveštaje šalješ našim u Beograd.

Oglasi se brodska sirena. Ukrcaj. Dođe vođa puta i povede instant odže. Poljubih se sa mladim odžom onako naški, tri puta. Osetio sam da mi se oči vlaže. Još sam dugo za njim mahao, mahao i mahao, a i on je meni nekoliko puta odmahnuo.

Ukrcaše se na brod, a onda za njima kolona kunta-kinte imigranata. Brod isplovi i polako ode. Bivao je sve manji i manji, a u meni zebnja za mladog odžu sve veća i veća.

Vraćao sam se peške prema mlekari i prodavnici Spasojević. Naručio sam burek i kiselo mleko. Burek je bio ladan, a kiselo mleko vodnjikavo i mlako. Polako sam žvakao i razmišljao: “Baš lepo dete, naše dete! I u onom odžinskom kaftanu baš izgeda kao mladi lepi odža. Valjda će mu se posrećiti da ga zapadne radno mesto u Australiji, a tome se on nada. Verovatno će uspeti jer pored šarenih diploma, čitavog paketa, u Australiji uvati prave šanse jer je odavde iz domovine krenuo na verski zadatak, kao naš srpski misionar, dobro informisan da je australijski muftija mekan ko lebac i nadasve veoma nagodan.

http://www.bosnjackooko.com/index.php?o ... a&Itemid=2

[Haman2]

Poznati Židovi o Židovima



Baruch de Spinoza

Baruch de Spinoza, židovski filozof, je napisao: “Vidjesmo iz iskustva, da je mržnja prema narodima za Židove načelo održanja.”



Uslijedila je odmah najteža kletva: “Neka je proklet danju, i neka je proklet noću. Neka je proklet kada liježe, i neka je proklet kada ustaje. Neka je proklet kada polazi, i neka je proklet kada se vraća. Naređujemo vam da nitko s njime ne progovori ni usmeno ni pismeno, da nitko ne boravi s njim pod istim krovom, ili bliže od četiri lakta uz njega, da nitko ne čita spis koji je on sastavio.” (Iz prokletstva amsterdamske sinagoge protiv Baruha de Spinoze)

Židov Baruch Levi

Židovski će narod sam predstavljati svojega mesiju. Židovi će svoju vlast protegnuti nad cijelim svijetom onda, kada im uspije pročistiti sve ljudske rase, kada odstrane granice i monarhije, kada ostvare svjetsku republiku.

Michael Berenbaum, direktor memorijalnog muzeja holokausta



Nekoć se na holokaust gledalo kao na dio mnogo šire povijesti Drugog svjetskog rata. Danas se Drugi svjetski rat promatra kao pozadina, a holokaust kao glavna priča.

Alain Finkielkraut, francusko-židovski filozof



O, kako je krasno biti Židov koncem XX stoljeća! Mi više nismo optuženici povijesti, već njezini miljenici. Duh vremena voli nas, časti i štiti, bdije nad našim probitkom, čak im treba naš imprimatur. Novinari podižu nesmiljene optužnice protiv svega što u Europi još preostaje od naci-kolaboracionista i naci-nostalgičara. Crkve se kaju, države čine pokoru. Švicarska više ne zna što bi...(Alain Finkielkraut, francusko-židovski filozof)

Otto Weininger, židovski filozof



Apsolutni Židov nema duše. Stoga ne čudi da u Starom Zavjetu nema vjerovanja u besmrtnost duše. Kako će onaj tko nema dušu osjetiti potrebu za njezinom besmrtnošću? Kod Židova nema ni istinske mistike, ako se izostave puste predrasude i interpretativna magija zvana Kabala. Židovski monoteizam nema s pravom vjerom u Boga ama baš nikakve veze.(Otto Weininger, židovski filozof)

bosnjackooko.com

[Haman2]

Sta bi ovo moglo da znaci?

Židovi će svoju vlast protegnuti nad cijelim svijetom onda, kada im uspije pročistiti sve ljudske rase, kada odstrane granice i monarhije, kada ostvare svjetsku republiku.

[Haman2]

DA LI "EKO TOPLANE" TRUJU GRAĐANE: Banjalučani na nogama, ko je odlučio da se koristi drvo opasno po zdravlje građana

Rukovodstvo banjalučke firme „EKO toplane“, ali i čelni ljudi grada Banjaluka trebalo bi javnosti da odgovore na pitanje - da li je sječka, koju to preduzeće uvozi iz inostranstva, ekološki ispravna, odnosno da li je opasna po zdravlje ljudi u tom gradu.



Još u avgustu prošle godine pojavile su tvrdnje i dokumenti, koji pokazuju da je sasvim moguće da je posredstvom firme „Forest“ iz Jastrebarskog u Hrvatskoj, za potrebe banjalučke „EKO toplane“, uvezena sječka iz Njemačke, nastala od drveta koje je posječeno u neposrednoj blizni nuklearne elektrane. Sam taj podatak izaziva sumnje da bi uvezena sječka mogla biti kontaminirana i opasna po zdravlje ljudi, piše Žurnal.info.

Ono što dodatno pojačava te sumnje jeste cijena po kojoj je uvezena sječka porijeklom iz Njemačke. Ta cijena značajno je niža od one u Republici Srpskoj.

Domaća sječka, koju, prema tvrdnjama iz „EKO toplana“, ova kompanija nabavlja najvećim dijelom od Javnog preduzeća „Šume Srpske“, po toni košta 71,8 evra, dok su sječku, koja je uvezena iz Hrvatske od firme „Forest“, plaćali 43 evra po toni. Otkud tolika razlika u cijeni?

Postoje dvije mogućnosti- ili je sječka koja se nabavlja u RS preskupo plaćena ili nešto nije u redu sa sječkom koja se uvozi iz Hrvatske?! Postoji i spekulacija da je „Forest“ sječku iz Njemačke dobio budzašto, samo da bude otpremljena iz te zemlje, a da je potom roba, koja je dobijena za džaba, prodata banjalučkoj Toplani.

Sječka koja se nabavlja preko „Foresta“ nije jeftinija skoro 29 eura po toni, već mnogo više, ako se ukalkulišu udaljenost, cijena goriva, putarine, amortizacija… Banjaluka je od Šipova, odakle je od 2015. do 2018. godine, prema podacima „EKO toplana“ nabavljena najveća količina sječke, udaljena svega 80 kilometara, od Jastrebarskoj u Hrvatskoj 222 kilometra.

Iz „Eko toplana“ su Žurnalu poslali paušalan odgovor o dobavljačima sječke, na osnovu kojeg se ne može zaključiti skoro ništa.

„Kada je riječ o protekloj sezoni grijanja, Eko toplane su utrošile 4,44 posto sječke iz uvoza, dok je 95,56 postoenergenta sa domaćeg tržišta. Osim od Javnog preduzeća Šume Srpske, biomasu nabavljamo i od drugih drvoprerađivača“, naveli su iz ove kompanije.

Prema provjerenim podacima Žurnala, „EKO toplane“ Banjaluka su od jula prošle godine do kraja juna ove godine iz Hrvatske uvezla tri i po hiljade tona sječke, vrijednosti 205.000 evra.

Potpuno je nejasno zbog čega je to tako. Logično se postavlja pitanje – ako je sječka koja se uvozi preko firmi iz Hrvatske toliko jeftina, zašto je „EKO toplane“ ne nabavljaju samo putem hrvatskih firmi?

Da su u poslednje tri godine nabavljali sječku samo preko dobavljača iz Hrvatske, „EKO toplanama“ bi ostalo najmanje 6.000.000 maraka. Ta cifra se dobije kada se uzme u obzir podatak da su „EKO toplane“ od 4.9.2015. do 4.9.2018. izvršilo nabavku 90 000 tona drvne sječke po cijeni od 12 000 000 KM, što je približno 140 konvertibilnih maraka po toni, odnosno 71,8 evra po toni.

Firma „Forest“ iz Jastrebarskog registrovana je za „obrt za šumarske usluge, trgovinu i prevoz“. Mediji su ranije objavili da je registrovana i za skupljanje neopasnog otpada i pružanje računovodstvenih i knjigovodstvenih poslova.

Ono što je indikativno, a što je objavljeno prije skoro godinu dana, jeste podatak da „Forest“ osim sa „EKO toplanama“ Banjaluka posluje i za firmom „Demmel Sixtus AG“ iz Volncaha, u Njemačkoj. Ova firma, čija je osnovna djelatnost proizvodnja biomase i komposta, je isporučivala, u više navrata, sječku firmi „Forest“, koja ju je potom isporučila banjalučkoj Toplani.

Također je objavljeno da se firma „Demmel Sixtus AG“ iz Volncaha nalazi u njemačkoj državi Bavarskoj, 70 kilometara sjeverno od Minhena, ali i 60-ak kilometara udaljen od Esenbaha, mjesta u kom se nalazi nuklearke „Isar I“ i „Isar II“.
Dok je „Isar I“ van upotrebe od 30. maja 2011. godine, Isar II je nastavila sa radom do faze dva isključenja, koja je planirana 2022. godine.

Znači, Njemačka namjerava da ugasi sve nukearne elektrane, a zakon te zemlje nalaže da se sav nuklearni otpad procesuira u centralnom postrojenju za dekontaminaciju. Kako se završetak izgradnje tog postrojenja očekuje tek 2030. godine, sve nuklearke imaju, za sada, privremena skladišta koja ne procesuiraju otpad, tako da je on potencijalni rizik za prirodnu sredinu.
Njemačka javnost i organizacije za zaštitu životne sredine, a naročito antinuklearni pokret su u nekoliko navrata burno protestovali protiv ovih privremenih skladišta.

Da li hrvatska firma u Banjaluku uvozi drvenu sječku posječenu u okolini nuklearne elektrane pred zatvaranjem, koja nema postrojenje za uništenje nuklearnog otpada i koja je u samoj Njemačkog na udaru kritika lokalne javnosti zbog ekološkog rizika koji predstavlja?

Drugo, ta sječka mnogo je jeftinija od one koju „EKO toplane“ nabavljaju od domaćih proizvođača. Zato se mora dati jasan i precizan odgovor na pitanje – zašto je sječka firme „Forest“ toliko jeftinija od one koju isporučuju domaće firme i da li je stvarna zemlja porijekla sječke Njemačka, odnosno dijelovi oko nuklearnih elektrana?

S obzirom na činjenicu da se u poslednjih godinu dana sječka uvozi i iz Slovenije u RS (što je potvrđeno Žurnalu), doduše u mnogo manjoj količini od one putem firmi iz Hrvatske, potrebno je jasno utvrditi porijeklo te sječke. Odnosno, da li je i ona iz područja oko nuklearke u Njemačkoj?

To se posebno mora učiniti nakon pojavljivanja afere „piralen“, odnosno curenja kancerogenog ulja piralen u krugu poslovne zone „Incel“ u Banjaluci.

Gradski i entitetski zvaničnici su na početku negirali slučaj „piralen“, potom su pokušali da minimiziraju slučaj, zbog čega postoji osnovana sumnja da bi mogli ćutati i o mogućem uvozu kontaminirane sječke iz Njemačke za potrebe banjalučke Toplane. Ako se ispostavi da se Banjaluka dijelom grije i na nuklearni otpad, onda imamo još jednu ekološku katastrofu, pogubnu po zdravlje ljudi u ovom gradu. U tom slučaju nedavna izjava gradonačelnika Banaluke Igora Radojičića u Londonu, posle konferencije EBRD-a o „zelenim gradovima“, zvučala bi kao crni humor.

“Tokom konferencije, upravo je projekat izgradnje EKO toplane ocijenjen kao jedan od najboljih projekata koje je EBRD podržala u zadnje dvije godine, pošto je obezbjedio finansijski održivu kompaniju, koja je omogućila stabilno grijanje i znatno smanjeno aerozagađenje“, rekao je tada Radojičić.

Zurnal.info

[Haman2]

BOŠNJACIMA, DOK SU PRI PAMETI
Autor: Akademik dr. Ferid Muhić
Objavljeno: 10. August 2019. 09:08:42



AKADEMIK DR. FERID MUHIĆ: Svaki prijedlog i svako nastojanje da se iz budućeg kardinalnog političkog djelovanja kao i iz svakodnevnog života Bosne i Hercegovine, izbaci istorijsko ime Bošnjaka, da se eliminiše njihova duhovnost i ignoriše njihova etnička posebnost, moraju biti podvrgnuti najoštrijoj polemičkoj analizi, uz puno uvažavanje ličnog integriteta zastupnika suprotstavljenih gledišta - što se kaže: Sine ira et studio - dakle bez gnjeva i razumno.

Poslije dužeg pripremnog perioda sistematskog izbjegavanja upotrebe nacionalnog imena “Bošnjaci“ (da se narod odvikne!), institucije i pojedinci konačno su otvorili karte i javno predložili odbacivanje imena, “Bošnjaci“ i brisanja njihove duhovnosti i etničkog identiteta!

Tako se, prvi put u istoriji čovječanstva, desilo da pripadnici jednog naroda promovišu program samouništenja sopstvenog naroda brisanjem svog imena, kulture i etniciteta iz pisane povijesti i zvanične političke demografije. Izbrisali bi ga oni, kad bi mogli, i iz pamćenja živih ljudi, ali se uzdaju da će to doći samo od sebe, još koju generaciju.

U nedavnoj izjavi za Radio Sarajevo, profesor Senadin Lavić je pokušao kao skalpelom odsjeći Bošnjake i bošnjaštvo iz istorije Bosne i Hercegovine:

“U ovom povijesnom trenutku bosanstvo je kardinalni politički okvir našeg djelovanja i treba ga jasno odijeliti od religijskih i etničkih narativa o identitetu!“

Zašto, kolega Senadine!? Šta je to vrijednije od religije i etničke pripadnosti, koji usput rečeno nisu puki narativi, nego temeljne i neporecive društvene činjenice!? I kojim to ciljevima u kardinalnim političkim okvirima smeta postojanje Bošnjaka, njihove religije (kakvu god zastupao svaki od njih pojedinačno, ili bio ateist) i njihovog neporecivog etničkog identiteta!? Šta to trebaju postići Bošnjaci, kakav to uzvišeni cilj može opravdati zahtjev time što će svoj kardinalni politički okvir djelovanja definitivno odijeliti od sopstvenih duhovnih temelja i etničkog identiteta, dakle, postupkom kojim bi najprije de iure, a zatim, i de facto, definitivno bili ukinuti kao demografska, kulturna i politička čijnjenica!?

Zašto, kolega Laviću!? Kome je potrebna Bosna i Hercegovina bez Bošnjaka i šta je sa njihovim religijskim i etnički identitetom!? Uz koji, dakako, ide i njihova kultura, povijest, državotvornost! Reći da je “bosanstvo“ zamjena, surogat, i to još bolji i primjereniji od “bošnjaštva“, besmisleno je, jer nikakvih “Bosanaca“ nije bilo, nema, niti ih može biti kao naroda, pa je tako i ovo besmisleno “bosanstvo“ samo ekser zakucan u mrtvački sanduk u koji bi da smjeste kao kakvog mrtvaca, živ i realno postojeći, povijesno, kulturno i državotvorno potvrđen, najbrojniji narod u Bosni i Hercegovini - Bošnjake!

Da sve bude još gore, ovo se predlaže u vrijeme dok se sve više potencira religijski i etnički karakter i forsiraju kulturni, povijesni i državotvorni temelji Srba i srpstva, Hrvata i hrvatstva, u istoj toj Bosni i Hercegovini, zemlji Bošnjaka, zemlji u kojoj su samo Bošnjaci autohtoni narod, od kojih se zahtijeva da sami sebe proglase nepostojećim narodom i glavnom preprekom za kardinalni okvir budućeg političkog djelovanja svih građana Bosne i Hercegovine!

Potpuno je jasno da Srbi i Hrvati u Bosni i Hercegovini nikada neće pristati da budu “Bosanci“. Istorijski, oni su bili “Bošnjaci“ (vidi, Ilija Garašanin), pa ako bi postojala takva mogućnost, njima bi bilo lakše da ponovo postanu Bošnjaci. Međutim, činjenica da oni danas svoje određenje vide u okviri pripadnosti Srbima i Hrvatima, odnosno Srbiji i Hrvatskoj kao svojim matičnim državama, apsolutno isključuje mogućnost da sada, ili bilo kada u doglednoj budućnosti, prihvate bilo “bosanstvo“, bilo “bošnjaštvo“. Posljedica će biti da Bošnjaci, odričući se sopstvenog istorijskog imena, postanu flatus voce, puko ime bez ikakvog povijesnog temelja!



Zašto, kolega Laviću!? Kome je potrebna Bosna i Hercegovina bez Bošnjaka i šta je sa njihovim religijskim i etnički identitetom!? Uz koji, dakako, ide i njihova kultura, povijest, državotvornost! Reći da je “bosanstvo“ zamjena, surogat, i to još bolji i primjereniji od “bošnjaštva“, besmisleno je, jer nikakvih “Bosanaca“ nije bilo, nema, niti ih može biti kao naroda, pa je tako i ovo besmisleno “bosanstvo“ samo ekser zakucan u mrtvački sanduk u koji bi da smjeste kao kakvog mrtvaca, živ i realno postojeći, povijesno, kulturno i državotvorno potvrđen, najbrojniji narod u Bosni i Hercegovini - Bošnjake!


Uz svu glomaznu i nepotrebnu kvazi učenost, ostaje otvoreno pitanje: Zašto je potrebno istorijsko etničko i kulturno ime Bošnjaka promijeniti u apsolutno neprihvatčljivu geografsku floskulu “Bosanci“? Zašto hiljadugodišnji povijesni razvoj Bošnjaka od etničke zajednice i naroda, sa sopstvenom kulturom i duhovnošću ne smije prerasti u naciju istog imena!?

Na ovo pitanje nema ni naučnih argumenata ni uvjerljivog odgovora. A tamo gdje nema racionalnih argumenata, odgovor treba potražiti u sferi na koju upućuje francuska poslovica: “Cherchez la femme!“ – dakle, u sferi neke emocije. Stvari postaju jasne kada se shvati da je jedini cilj ovog kvazi sociološkog pledoajea, zapravo ukidanje same kategorije Bošnjaka kao etničke i duhovne zajednice kao demografskog i povijesnog entiteta! Odgovor je u psihologiji kolektivne inferiornosti onih Bošnjaka koji se stide svog imena, svoje etničke i duhovne (vjerske) pripadnosti! Ukidanjem tradicionalnog imena “Bošnjaci“, oni bi da se oslobode tereta pripadnosti svom narodu, ali tako što bi da ukinu cijeli narod sa njegovoim etnicitetom, kulturom, tradicijom, duhovnošću i pogotovo – sa njegovom nepobitnom državotvornošću! U igri je i jedan mnogo krupniji i konkretniji projekt, kojim se treba radikalno izmijeniti etnička, odnosno, nacionalna mapa Balkana i revidirati njegova istorija. U Makedoniji, već je realizovan prvi stepen stvaranja Makedonije bez Makedonaca, u Bosni i Hercegovini se priprema projekat ove države bez Bošnjaka! Kome su potrebne Makedonija bez Makedonaca, i Bosna i Hercegovina bez Bošnjaka, i zašto!?

Umjesto da se suoče sa tim presudno važnim pitanjem, naši “kosmopoliti“ su objeručke prihvatili varijantu da se, po svaku cijenu, oslobode “civilizacijske neprijatnosti“ da budu Bošnjaci!

Sramno je, ali je istina: mnogi Bošnjaci imaju problem sa svojim nacionalnim imenom. Snebivaju se, prešutkuju ga, bagatelišu cijelu tu “nacionalističku priču“, snishodljivo se smješkaju proglašavajući sebe za “Bosance“; “Hercegovce“; “Bosance i Hercegovce“, za “muslimane“ ili “Muslimane“ da ne bi uznemirili sugrađane ne-Bošnjake koje to ime iritira, dok te druge, valjda iz istih obzira i kulturne uglađenosti, nikada ne zovu ni “Bosanci“, ni “Hercegovci“, ni “Bosanci i Hercegovci“, pa čak ni “pravoslavci“ ili “grčki ortodoksi“, niti “katolici“ ili “rimo-katolici“, nego samo onako kako znaju da će njima ugoditi: “Srbi“, “Hrvati“, “Crnogorci“...

Ali, ako je sramno to što se stide svog imena i što se ne stide da ugađaju onom istom pred kim se tako ponižavaju, argumentacija kojom bi da opravdaju svoje socijalno lakejstvo, uistinu je – besramno! Naime, njihov argument je da su “uvijek vjerni svojoj otadžbini“! Dakle, otadžbini, a ne svom narodu! Kakva miopija, kakvo kokošije sljepilo! Kao da to dvoje stoji u nekoj nepomirljivoj opreci, kao da je nespojivo! Kao da vjernost svom porijeklu, svom narodu i njegovoj kulturi, istoriji i tradiciji, isključuje vjernost otadžbini! Kao da onaj koji voli svoj narod, ne voli svoju otadžbinu!

Za njih, dakle, pripadnost Bošnjacima kao sopstvenom narodu i zastupanje njegovih istorijskih i političkih interesa kroz prizmu bošnjaštva, predstavlja glavnu smetnju za patriotizam svih građana Bosne i Hercegovine! Njihova parola je suicidalno imbecilna:

“Ko voli Bošnjake, ne voli Bosnu – ko voli Bosnu, ne voli Bošnjake!“

Ujedno, ova kolosalna besmislica je krunski argument kojim se zapravo maskira lična averzija prema sopstvenoj etničkoj i kulturnoj pripadnosti. Jedva da se i prikriva uzdah olakšanja što se našla izlika da se uz talambase konačno oslobode svog “bošnjaštva“ koje ih je toliko frustriralo i koje su doživljavali kao krivicu i prvorođeni grijeh, kao prećutnu a nezasluženu optužbu, stigmu, gotovo kao ljagu!

Svaki prijedlog i svako nastojanje da se iz budućeg kardinalnog političkog djelovanja kao i iz svakodnevnog života Bosne i Hercegovine, izbaci istorijsko ime Bošnjaka, da se eliminiše njihova duhovnost i ignoriše njihova etnička posebnost, moraju biti podvrgnuti najoštrijoj polemičkoj analizi, uz puno uvažavanje ličnog integriteta zastupnika suprotstavljenih gledišta - što se kaže: Sine ira et studio - dakle bez gnjeva i razumno.

Pametan je i ugledan Esad Duraković; pametan i ugledan je Abdulah Sidran; pametan i ugledan je i Senadin Lavić, bez obzira što se oni slažu ili predlažu da iz budućnosti Bosne i Hercegovine, mi Bošnjaci odbacimo svoje ime, i gurnemo u ćošak svoju vjeru i etničku pripadnost, kao što su pametni i mnogi drugi koji eventualno dijele njihove stavove. Međutim, pametan i ugledan je i Mustafa Cerić, pametan i ugledan je i Emir Zlatar, predsjednik Kongresa Bošnjačkih (a ne Bosanskih – sic!) intelektualaca; pametan je i ugledan Esad Krcić, kao i tim saradnika Bošnjaka okupljenih na sjajnoj internet mreži Bošnjaci.net; pametni su i mnogi drugi bez obzira što vjeruju da Bošnjaci s ponosom treba da očuvaju i svoje ime i svoju vjeru (koje god vjere bili, ili da su i ateisti) i da bez Bošnjaka, nema niti može biti Bosne i Hercegovine. Treba imati na umu i poštovati činjernicu da suprotstaviti se stavovima jednih, ne znači udariti na njihov ugled, ni dovesti u pitanje njihovu pamet, kao što ni slaganje sa stavovima drugih, ne znači dovođenje u pitanje njihovog ugleda i pameti.

Pitanje je mnogo veće i značajnije od ugleda i pameti bilo kog pojedinca, veće i značajnije od ugleda i pameti svih Bošnjaka. Jer, narod koji bi se javno odrekao svog imena i iz svog političkog djelovanja i budućnosti svoje države isključio sopstvene duhovne temelje i etničku posebnost, osudio bi sebe na gorku sudbinu da brzo i nepovratno ostane i bez države, i bez ugleda, i bez pameti!

http://www.bosnjaci.net/prilog.php?pid=68111

[Haman2]

"HRVATSKA IMA PUNO PRAVO PRISVAJATI TESLU": Koliko je bio vezan uz svoju domovinu svjedoči i njegov dopis Mačeku iz 1936.

Često je korištena srpska teza da je Tesla rođen u Austro-Ugarskoj jer Hrvatska tada nije postojala. Prema ovoj logici, Vuk Stefanović Karadžić je Turčin, piše zagrebaki Jutarnji list,



Veliki naučnik Nikola Tesla, tvrde njegovi biografi, cijelog se života grozio hrvatskog i srpskog nacionalizma. A opet, kao u nekakvoj tragikomediji, Teslino ime svako malo uspijeva iznova zavaditi Srbiju i Hrvatsku.

Priča je krajnje jednostavna. Čim je objavljeno da će se Hrvatska na izložbi Expo 2020. u Dubaiju predstaviti kao zemlja inovativnih projekata, ideja izuma i velikih umova koji su postigli svjetsku prepoznatljivost, a među kojima je i Nikola Tesla, uslijedila je nervozna reakcija iz Beograda. Ministarstvo kulture i informiranja Srbije priopćilo je u petak da najoštrije osuđuje, kako su rekli, “nedopustiv pokušaj Hrvatske da prisvoji naučnika i izumitelja Nikolu Teslu koga cjelokupna svjetska javnost prepoznaje i pamti kao Srbina koji je velik dio života proveo u Americi”.

Potom je hrvvatska ministrica kulture Nina Obuljen Koržinek u subotu, komentirajući izjavu srpskog kolege o prisvajanju Nikole Tesle, izjavila da se Hrvatska s poštovanjem sjeća Tesle, ne pokušavajući negirati njegovo porijeklo. “Hrvatska enciklopedija za Nikolu Teslu navodi da je bio američki i hrvatski izumitelj srpskog porijekla”, objasnila je ona.

I tako je nastao još jedan banalan srpsko-hrvatski spor, koji razotkriva jad na objema stranama. Hrvatska se godinama sramila Tesle jer je Srbin - u zrak su dignuti njegova rodna kuća i spomenik, a teško se možemo sjetiti kada su Teslinim imenom imenovane nove škole ili ulice. Jednostavno, odnos prema Nikoli Tesli, koji je donedavno varirao između fizičke destrukcije uspomene na njega do potpunog ignoriranja, trajni je pokazatelj sve bijede i ispraznosti ovdašnjeg nacionalizma.

Međutim, Jutarnji piše da je potpuno besmisleno osporavati Tesline veze s Hrvatskom. Posebno je glupa često korištena srpska teza da je on rođen u Austro-Ugarskoj jer Hrvatska tada nije postojala. Prema ovoj logici, Vuk Stefanović Karadžić ili Karađorđe Petrović, vođa prvog srpskog ustanka, potječu iz Turske jer ni Srbija nije bila država u njihovo vrijeme. Osim toga, u Srbiji neprestano koriste dvostruka mjerila u ovakvim slučajevima, a sve se svodi na prisvajanje svih i svakoga. Tesla je ekskluzivno “njihov”, ali njihovi su i Marin Držić, Ivan Gundulić i cjelokupna dubrovačka književnost, kako je prije neku godinu objavila Matica srpska, odakle su fino pojasnili da su manje-više svi Južni Slaveni pisali na narječjima srpskog jezika. U najkraćem, “Srbi svi i svuda”, kako je formulirao Vuk, piše Jutarnji.

Podjednako je jadno svađati se oko toga čiji je Tesla, i to na temelju jedine dvije životne činjenice na koje niko ne može utjecati - gdje će se roditi i ko će mu biti roditelji. Nije birao da će se roditi kao Srbin u Hrvatskoj, ali jest da će se baviti fizikom, odseliti u Ameriku ili odbiti Nobelovu nagradu.

A da je bio vezan za Hrvatsku, pokazuje Teslin odgovor iz 1936. kad mu je Vladko Maček poslao čestitku za 80. rođendan u kojoj je pisalo: “Velikom sinu naroda srbskoga a domovine Hrvatske, vodji čovječanstva u borbi sa prirodom, čestita u ime hrvatskog naroda dr. Vladko Maček”. Tesla je odgovorio: “Hvala na mnogo cijenjenoj čestitki i počasti. Jednako se ponosim moga srbskoga roda i moje hrvatske domovine. Živili svi Jugoslaveni. Nikola Tesla.”

Hrvatska ima puno pravo biti jedna od država koje prisvajaju Nikolu Teslu. Drugo je pitanje zaslužuje li ovog velikana svjetske nauke, zaključuje Jutarnji..

http://www.slobodna-bosna.ba/vijest/123 ... _1936.html

[Haman2]

[quote]MIRSAD HADŽIKADIĆ, BEZ DLAKE NA JEZIKU: „Ponašaju se kao da je ovo kraljevina Izetbegovića, Dodika i Čovića, otkuda pravo trojici ljudi da odluče o budućnosti BiH“!?

Osam dana je prošlo od potpisivanja sporazuma lidera SDA, HDZ I SNSD-a Bakira Izetbegovića, Dragana Čovića i Milorada Dodika, 22 dana je ostalo za formiranje Vijeća ministara Bosne i Hercegovine po rokovima koje su sami zadali, a o tome da li je to moguće, Hadžikadić je rekao:


Foto: ArhivFoto: Arhiv

"Iskreno rečeno, mislim da može zato što su se oni već dogovorili šta treba da bude, međutim problem je objasniti javnosti da oni žele upravo ono što izgleda a čini mi se da je to podjela na kraju. Sjetimo se da je Željko Komšić rekao da nema Vijeća ministara i predsjedavajućeg bez NATO puta, gdje smo bar privremeno zaustavili te destruktivne elemente, da je neko sad pristao da se to ukloni, ali mislim da su se oni dogovorili i mislim da sada to treba prodati javnosti da je to nešto drugo. Čini mi se da je Izetbegović već pristao na zahtjeve Dodika da nema NATO puta, Čovića, da treba birati legitimnog predstavnika Hrvata, mada ja ne znam ko će definisati ko je to legitiman. Meni nije jasno sljedeće: otkuda pravo trojici ljudi da odluče o budućnosti BiH? To je nešto što bi trebalo ići na referendum, a oni kažu mi ćemo odlučiti gdje i šta treba u procesu dogovora za podjelu vlasti. Ponašaju se kao da je ovo kraljevina Izetbegovića, Dodika i Čovića umjesto država koja se zove Bosna i Hercegovina. Prema tome, mislim da su se dogovorili - ovo je proces prodaje javnosti da je to nešto drugo. Mislim da je Izetbegović pristao na sve zahtjeve Dodika i Čovića".

Na pitanje je li iko legitiman iu našoj državi na bilo koji način je odgovorio: "Legitmnost je definisana u smislu stranke koja je dobila najveći broj glasova. Pošto ja ne vjerujem da su izbori bili fer, ja milsim da te legitimnosti nema. Jedina mogućnost da ljudi izaberu stranku koja će je voditi u tom periodu. Mi odavno nemamo stranku koja legitimno vodi određeni narod. Nemamo legitimnu osobu koja se može predstaviti kao lider Bosanaca i Bošnjaka, a upitno je i na druge dvije strane".

Hadžikadić je govorio i o tome da li je moguće da će se jednom pojaviti lider Bosanaca i Hercegovaca, odnosno lider svih nacionalnosti.

"Mislim da je to jedan od ključeva za bolju BiH da se pojavi neko na bilo kojoj strani, ali najbolji efekat bi bilo na bošnjačkoj strani koji će željeti dobro svakom građaninu bez obzira ko je on ili ona. To ovisi o narodu, on treba da odredi ko treba da ga vodi. Moguće je, ali izbori trebaju biti pošteni i fer, jer nemamo sad priliku da vidimo volju naroda", kazao je Hadžikadić.

Govorio je i kako se bavi pitanjem nacionalnog identiteta te naveo da ljudi imaju stotine identiteta, profesija, ulogu u porodici, a onda i nacionalnost.

"Jedino je pitanje koji je identitet primaran u tom momentu. Nacionalisti su shvatili, pošto ne znaju ekonomijom da dođu na vlast vode se poslovicom 'Zavadi pa vladaj'. Ja sam studente pitao šta ih definiše, i kod Amerikanaca je to na primjer inženjer, žena, a kad pitate ljude sa našeg područja, oni kažu Bošnjak, Srbin, Hrvat. To je rezultat konstantne manipulacije, konstantne retorike, jer su oni vidjeli da je put ka vlasti moguć koristeći taj nacionali identitet. Trebaće mnogo, mnogo vremena da se to promijeni. Do sada smo se kroz historiju snalazili dok smo bili pod nečijom čizmom i krajnje je vrijeme da sami preuzmemo. Primitivne osnovne osjećaje koriste za svoju korist da bi bili na vlasti i narod je u tom procesu žrtva", kazao je Hadžikadić u razgovoru za N1.
[/quote]
http://www.slobodna-bosna.ba/vijest/123 ... i_bih.html

[Haman2]

ISTINOM U GLAVU Dragan Bursać: Kako je pop spasio dvojicu efendija
I tako sve dobi smisao. San se ostvari u punini. Ipak je uspio izbaciti bombu iz džamije! Barem one duhovne, one u njemu i u njegovom svijetu. Jer je spasio imame, jer je ostao čovjek, jer je svojim životom i obrazom garantovao za druge i drugačije, a iste. Stoji obnovljena Hajrija džamija vlasenička, prota Milorad Golijan je ne vidi, ali je osjeća ponajbolje od svih.

Piše: Dragan Bursać za Interview.ba



Vrela ljetnja noć '92 u Vlasenici. Jednom čovjeku neće san na oči. I dolazi i odlazi. Koprena jave se muti sa bezumljem, pa izbijaju slike. Jedna druga, treća...

San u džamiji Hajrija

Čovjek je usnio da je u džamiji vlaseničkoj. U pročelju Hajrija džamije stoji tako, sav u onom znoju sa jave pa gleda. Neka tišina, neprirodna i nadnaravna, a onda zvuk metalni zvuk, izvlačenja osigurača i ručna bomba leti prema čovjeku u džamiji. On prihvata bombu i jednakom brzinom je baca izvan džamijskog dvorišta. Bomba eksplodira u vazduhu. Džamija je netaknuta.

I ko zna kako bi san dalje nastavio, da buka nije probudila čovjeka. A čovjek se zove Milorad Golijan i lokalni je pop vlasenički.

Pa se prota navrat- nanos oblači, umiva i u mantiji izlazi na vrelinu vlaseničke kaldrme. Jedan mladić mu govori da se u strahu od silnih pijanih hordi, koje slave srBstvo i četništvo, da se u strahu za svoju egzistenicju dva imama vlasenička kriju u zgradi kod Hajrija džamije. Prota Golijan prolazi pored džamije, sa strahopoštovanjem gleda njene stoljetne zidove i sjeća se sna. Na satu je 7 i 30. Jutro, a vrelina.

To je ta džamija, misli se za sebe prota i pruža ruku imamima Munibu Ahmetoviću i Begi Selimoviću.

Ljudi na obraz i čast

I šta se dešavalo u satima nakon toga svjedoči prota Golijan: "Od tadašnjeg predsjednika opštine Milenka Stanića propusnicu za Muniba Ahmetovića i njegovog kolegu Bega Selimovića. On nas je veoma hladno primio i nije nas čak ponudio ni da sjednemo. Tražio sam propusnice za ovu dvojicu i on je to odbio, rekavši da su oni neprijatelji i da su radili za islam i Muslimane. Kada nas je otpustio i kada smo izašli na ulicu, odmah su naišla policijska kola i ova dva čovjeka su odvezli su u SUP. Krenuo sam za njima i u SUP-u sam ponovo rekao da sam tu dvojicu ljudi uzeo na obraz i riječ, i da sve što urade njima, slobodno mogu da urade i meni, ja se od njih odvajati neću. Pregovori i razgovori su trajali cijeli dan, i na kraju je jedan od njih dobio propusnicu da ode za Kladanj, a drugi je pušten da ode u svoje selo”, ispričao je Golijan.

Hodža Munib Ahmetović prisjeća se tih traumatičnih trenutaka: “Rekao je da će učiniti sve što može. Odveo nas je u staru zgradu rudnika boksita, gdje je bila vojna komanda, a gdje smo vidjeli i tadašnjeg predsjednika opštine. Tražio je propusnice za nas i nikada neću zaboraviti rečenicu koju je rekao, a to je da smo mi njemu na savjesti i da ne dozvole da se nama, kao i džamiji, bilo šta desi. Odatle smo otišli u SUP, gdje smo zateklii starog načelnika Radeta Bjelanovića i novopostavljenog Maneta Đurića. Svi su nam govorili da nam zapravo ne trebaju nikakve propusnice i da se možemo slobodno kretati, ali je bilo primjetno, u tom turobnom, ružnom stanju, da na popa već gledaju mrko."

Ahmetović zastaje, pa dodaje: "Kada smo završili, Milorada su samog pozvali nazad. Šta su mu tada rekli ja ne znam, ali znam da je bio blijed kada je izašao i da je prokomentarisao da se boji za sebe, da je nova vlast još gora, ali da će nas odvesti do Kladnja, ako to želimo, bez obzira na sve. Nisam još ni došao do stana, a već su me pokupili policijskim autom u kojem je sjedio i Bego Selimović. Odvezli su nas nazad u SUP, vrlo bro razdvojili i mene ispitivali nekoliko sati. Detalji su mučni, ali kada su mi tražili novac i kada sam rekao da ga nemam, pustili su me da odem. Isti dan sam uspio da izađem iz Vlasenice do svog rodnog sela Skugrići, a kasnije je do mene stigla vijest da je pop Milorad uspio da izvede i Begu Selimovića do Kladnja. Više ga nikada nisam vidio”, završava svoju priču imam Munib Ahmetović, koji se i danas zahvaljuje popu Golijanu, što mu je spasio život.

A prota Milorad Golijan?

Kalvarija pravednika i kazna za dobro djelo

Za protu Golijana tek tada počinje kalvarija. Vlasenica, etnički očišćen grad ne priznaje i ne poznaje ljudskost. Pop je postao "izdajnik", "nevjernik", meta za odstrel. Jer u eri suludih nevjernika i hulja, Čovjek Golijanin je bio crna ovca kojoj mjesto nije tu.

Prota se prisjeća: "Prvi komšija mi je rekao da za mene nema više mesta u njegovom dvorištu, jer sam izdajnik i spašavam Muslimane. Povukao sam se u kuću, jer su svakodnevno na mene pljuštale uvrede koje ne mogu ni da prepričam. Ipak, najteže mi je pala uvreda jednog starijeg čoveka, koji mi je prišao na ulici i pitao me koliko sam maraka dobio da bih spasio hodže iz Vlasenice. Tih dana su počele da padaju i prve žrtve na srpskoj strani, pa sam bio pozvan da održim opelo za dvojicu vojnika koji su poginuli. Došao sam na položaj iznad Šekovića prema Kladnju. Obavili smo opelo i nakon sahrane sam uvek pokušavao da pronađem nekoliko reči utehe za porodicu, pa sam to učinio i ovaj put, ali su me prekinuli, i rekli da nemam prava više ništa da im pričam, jer sam izdajnik."

Milorad Golijan, čovjek heroj koji je spasio dvojicu imama, postaje žrtva svog herojstva i kako reče, najusamljeniji čovjek u Vlasenici. A ni crkveni velikodostojnici nisu sjedjeli skrštenih ruku. Ni oni nisu, nošeni nacionalizmom, željeli takvog čovjeka u gradu. Ni njima nije bilo potaman, što se prota Golijan uzdigao iznad mahale.

Pa je već na jesen '92 godine stigao ferman od vladike Kačavende, znanog po zlu i danas, da se prota Golijan, prebaci i izmjesti u Sremsku Mitrovicu.

Dio života proveo je tako prota Golijan u Hrtkovcima, gdje je od posljedica progona i šikaniranja potpuno oslijepio.

A slijepi sveštenik se ne predaje. Tako kao slijep čovjek objavljuje četiri romana. Dugo je govorio da mu noga neće kročiti u tu i takvu Vlasenicu. Pa ipak, život ga je demantovao, ali sa razlogom. Zbog ostavisnke rasprave, morao je sa bratom do Vlasenice. Nakon potpisivanja dokumenata, slijepi prota upita sudiju, mogu li sad izaći iz sudnice. Mlađi sudija im reče da ne mogu, ustade, priđe proti Golijaninu i poljubi mu ruku.

I tako sve dobi smisao. San se ostvari u punini. Ipak je uspio izbaciti bombu iz džamije! Barem one duhovne, one u njemu i u njegovom svijetu. Jer je spasio imame, jer je ostao čovjek, jer je svojim životom i obrazom garantovao za druge i drugačije, a iste. Stoji obnovljena Hajrija džamija vlasenička, prota Milorad Golijan je ne vidi, ali je osjeća ponajbolje od svih.

https://interview.ba/kolumne/item/23026 ... bRCLaDd90M

[Haman2]

EGO TRIP SENADINA LAVIĆA I ESADA DURAKOVIĆA
Autor: Akademik dr. Ferid Muhić
Objavljeno: 17. August 2019. 09:08:24

Koji će Srbi, Hrvati i svi drugi koji žive u Bosni, prihvatiti bosanstvo kao svoju političku filozofiju!? I zašto bi ga prihvatili? I ko bi to od njih imao pravo tražiti? I Vama je (valjda) jasno da je ovo što ste rekli puka besmislica. Ako ste htjeli potencirati potrebu izlaska iz reducirajućih okvira nacionalne i vjerske podijeljenosti, mogli ste jednostvno reći da je “...građansko sekularno društvo objedinjujući operativni program... svih koji žive u Bosni“ – i sve bi bilo jasno.

AKADEMIK PROF. DR. FERID MUHIĆ

Kako god bilo, ni Duraković ni Lavić nisu shvatili, zaslijepljeni svojom narcisoidnošću, da se moj tekst bavi nečim mnogo važnijim nego što su oni i njihovi stavovi, naime: projektom sistematskog izbacivanja kategorije Bošnjaka i bošnjaštva iz svih javnih medija i njihovom upornom supstitucijom besmislenim teritorijalnim odrednicama i surogatima kao što su “Bosanstvo“, “Bosanci“, “Bosanci i Hercegovci“, i to u svim prilikama i na svim nivoima.

Ništa nisu shvatili! Senadin Lavić i Esad Duraković. Ja se u mom tekstu ne obraćam njima, nego Bošnjacima. I to onima koji su još pri zdravoj pameti! Na osnovu čega su zaključili da se ovaj naslov odnosi na njih, ko će znati!?

Ipak, moram najprije njima objasniti da oni nisu bili tema mog teksta, nego je to već duže vremena prisutna tendencija planskog distanciranja Bošnjaka od njihovog sopstvenog nacionalnog imena i duhovnog identiteta. Ali, briga Lavića i Durakovića za bilo koju temu, kada je u pitanju njihov ego trip, narcisoidnost i povrijeđena sujeta.

Tako Senadin Lavić, u nedostatku argumenata, zaključuje svoj poziv da Bošnjaci postanu Bosanci, a bošnjaštvo zamijene za bosanstvo, pokušajem da me brutalno diskvalificira postupkom Ad hominem:

“Profesor Muhić, na žalost falsificira moje stavove o bošnjaštvu i bosanstvu ili što ne razumije ili što to radi svjesno“, pri čemu spominje i navodno “neodgovorno podvaljivanje“ s moje strane, podsjećajući na etičke principe kojima se rukovodi “komunikativna zajednica mislećih subjekata...“. Ne znam s kojim pravom Lavić sebe uključuje u zajednicu mislećih subjekata, nakon što se je iz nje sam i, na žalost, definitivno, u etičkoj ravni isključio izmišljenim optužbama i denuncijacijama, a u ravni mislećih subjekata, time što zastupa besprimjernu besmislicu da Bošnjaci kao narod, dobrovoljno počine kolektivni kulturni auto-genocid i da od autohtonog povijesnog naroda, sebe degradiraju na politički surogat i puku teritorijalnu odrednicu!

Lavić i Duraković tvrde da sam krivotvorio, falsificirao, neodgovorno podvaljivao njihove stavove. Evo činjenica. Lavića sam, od riječi do riječi citirao samo na jednom mjestu. Evo i mog uvodnog komentara, evo i citirane izjave:

U izjavi za Radio Sarajevo, profesor Senadin Lavić je pokušao kao skalpelom odsjeći Bošnjake i bošnjaštvo iz istorije Bosne i Hercegovine:
“U ovom povijesnom trenutku bosanstvo je kardinalni politički okvir našeg djelovanja i treba ga jasno odijeliti od religijskih i etničkih narativa o identitetu!“



Koji “misleći subjekt“ može izvaliti ovakvu monumentalnu “mudrost“!?


Jeste li to izjavili, profesore Laviću, od riječi do riječi? Jeste! Dakle, Vi krivotvorite, Vi falsificirate, Vi neodgovorno podvaljujete, profesore Laviću, a ne ja! Uostalom, i u Vašem odgovoru na moj tekst, Vi varirate istu tezu o imperativu odricanja kategorija Bošnjaka i bošnjaštva i njihove zamijene kategorijama Bosanaca i bosanstva. Citiram:

“U ovoj povijesnoj fazi države Bosne i Hercegovine, bosanstvo je politička filozofija i objedinjujući operativni program Bošnjaka, Srba, Hrvata i svih drugih koji žive u Bosni kao odani građani i grade svoju moćnu državu i bore se za nju.“


Koji “misleći subjekt“ može izvaliti ovakvu monumentalnu “mudrost“!? Koji će Srbi, Hrvati i svi drugi koji žive u Bosni, prihvatiti bosanstvo kao svoju političku filozofiju!? I zašto bi ga prihvatili? I ko bi to od njih imao pravo tražiti? I Vama je (valjda) jasno da je ovo što ste rekli puka besmislica. Ako ste htjeli potencirati potrebu izlaska iz reducirajućih okvira nacionalne i vjerske podijeljenosti, mogli ste jednostvno reći da je “...građansko sekularno društvo objedinjujući operativni program... svih koji žive u Bosni“ – i sve bi bilo jasno. Ali reći da je “bosanstvo“ taj operativni program i očekivati da će ga bilo koji Srbin, Hrvat, a konačno, i bilo koji Bošnjak, ikada prihvatiti – to znači da Vi imate agendu. I da je ta agenda brisanje Bošnjaka i bošnjaštva kroz propagiranje dobrovoljnog odricanja Bošnjaka od sopstvenog imena i sopstvenog istorijskog programa.

Čak i kada bi im Bosna bila na srcu, svi Srbi i svi Hrvati u BiH bi se za nju zalagali kao Dodik i Čović: Srbi kao Srbi - i čak ne ni kao “bosanski Srbi“, i Hrvati samo kao Hrvati, a ne “bosanski Hrvati“. Tako bi Bosna i Hercegovina postala država dva konstitutivna naroda – Srba i Hrvata, i ostatka bez etničkog, kulturalnog i duhovnog identiteta, u koji bi se rastvorili Bošnjaci pod etiketom bosanstva. I uz sve to: Bošnjaci u Sandžaku, na Kosovu, u Makedoniji, ne bi imali pravo da se uključe ni u “Bosance“, ni u program “bosanstva“, jer su ovi pojmovi direktno reducirani teritorijalno – na Bosnu!

To sam Vas pitao; to Vas pitam kolega Laviću! Zašto je to potrebno, kome je to potrebno? Bošnjacima sasvim sigurno nije!

Evo još nešto: Jesu li za Vas Hercegovci Bosanci – spadaju li u korpus bosanstva? Da li bosanstvo uključuje i hercegovstvo!? Ako uključuje, onda terminom bosanstvo vršite nasilje nad hercegovstvom jer svojatate, prisvajate, supsumirate Hercegovce, svodeći ih na Bosance i bosanstvo, a pri tom ih nominalno eksplicite isključujete i ignorišete kao zasebnu zajednicu. Ako ih ne uključuje, onda nemate pravo predlagati nikakvo bosanstvo, nego morate uvesti bosanstvo-hercegovstvo! Tako je to: jedna besmislica povlači mnogo drugih! U Vašem paškvilu - odgovoru na moj tekst, pišete i ovo:

“Bošnjaci... ne mogu opstati bez bosanske političke filozofije i njoj primjerene države.“ Potpuno netačno! Istorijska besmislica prvog reda. Bošnjaci su opstali kao narod iako su bili bez bosanske političke filozofije i bez bilo kakve države, a pogotovo bez države primjerene takvoj apstrakciji države! Kao i Srbi, kao i Hrvati, kao i Slovenci, Makedonci, Bugari, Grci... A pogotovo kao Jevreji, koji su opstali kao narod iako su bili bez svoje države više od 2.000 godina i nikada nisu napustili koncept kulturalno, duhovno, vjerski striktno i jasno definisane nacionalne države!


Koja li to mora biti sujeta, kada i u ovako krupnom i dramatičnom problemu vide samo sebe!?

Ah, da, umalo da zaboravim. Javio se i profesor Esad Duraković. Teško je shvatiti zašto – valjda on sam zna! Jer evo šta sam je o njemu napisao u svom tekstu: “Pametan je i ugledan Esad Duraković“. Samo to! I ni riječi više! A on se razgoropadio, spominje nekakve navodne klevete, izmišlja da se u tekstu bavim “njegovim stavovima“, koje sam, opet navodno, na strašan način “falsificirao“. Valjda mu krivo što nisam više pisao o njemu!? Kako god bilo, ni Duraković ni Lavić nisu shvatili, zaslijepljeni svojom narcisoidnošću, da se moj tekst bavi nečim mnogo važnijim nego što su oni i njihovi stavovi, naime: projektom sistematskog izbacivanja kategorije Bošnjaka i bošnjaštva iz svih javnih medija i njihovom upornom supstitucijom besmislenim teritorijalnim odrednicama i surogatima kao što su “Bosanstvo“, “Bosanci“, “Bosanci i Hercegovci“, i to u svim prilikama i na svim nivoima.

Koja li to mora biti sujeta, kada i u ovako krupnom i dramatičnom problemu, vide samo sebe!? Esad Duraković je pao tako nisko da mi na kraju “...skreće pažnju da je Bošnjačka akademija nauka, čiji sam ja “član“ (ko će znati zašto je ovo Duraković stavio u navodnike), registrirana u BiH kao udruženje građana...“ te da je “...moje predstavljanje statusom akademika – nelegitimno!“

Tu spasa nema! Jednostavno, postoje ljudi koji sve svode na privatnu ravan. Umjesto da se upita zašto su Bošnjaci bili jedini narod u bivšoj Jugoslaviji kojem je uskraćeno pravo da imaju sopstvenu nacionalnu akademiju nauka i umjetnosti, on čak i osnivanje Bošnjačke Akademije Nauka i Umjetnosti negira, samo da bi mene denuncirao kao nekoga ko se nelegitimno predstavlja statusom akademika, iako sam “član“ običnog udruženja građana!?

BANU je prva bošnjačka nacionalna akademija u istoriji, i tu se nema o čemu raspravljati! ANUBiH je Akademija Bosne i Hercegovine, dakle države, a ne naroda. Srbi su imali i imaju SANU – Srpsku akademiju, a ne Akademiju Srbije: Hrvati imaju HAZU – hrvatsku akademiju, a ne Akademiju Hrvatske; Slovenci, Bugari, Francuzi..,. da ne nabrajam, svi narodi imaju nacionalne akademije. Samo Bošnjacima nije bilo nikada dopušteno da imaju svoju nacionalnu akademiju, a kada je konačno osnovana, našli su se i takvi kao Esad Duraković koji su smatrali da je njihova najpreča obaveza da Bošnjačku Akademiju Nauka i Umjetnosti denunciraju kao “udruženje građana“, a njene “članove“ prokažu kao ljude koji se lažno predstavljaju kao akademici.

Da ne bude nesporazuma. Ja sam ponosan što sam član (a ne “član“) prve Bošnjačke Akademije Nauka i Umjetnosti, posebno što sam izabran za prvog predsjednika Bošnjačke Akademije Nauka i Umjestnosti, i pet para ne dajem za to šta o tome misli Esad Duraković! To što sam i redovni član jedne evropske Akademije Nauka i Umjetnosti, raduje me kao naučnika; to što sam član BANU, ispunjava me kao Bošnjaka!

Napomena:
Nastaviće se. Zbog vitalne važnosti očuvanja istorijskog imena Bošnjaka i njihove duhovne, kulturalne i državotvorne tradicije, slijedi substancijalna diskusija ove teme.

http://www.bosnjaci.net/prilog.php?pid=68142

[Haman2]

PROFESOR SENADIN LAVIĆ: Niko nema pravo unaprijed odricati Srbima, Hvatima i Bošnjacima pravo na bosanski identitet!



Opasni su oni “vizionari” koji unaprijed znaju da niko neće bosanski identitet – ni Srbi, ni Hrvati, ni Bošnjaci. Takve persone iz groba pozdravlja Dobrica Ćosić, piše u autorskom tekstu ugledni intelektualac, profesor Fakulteta političkih nauka u Sarajevu, Dr. Senadin Lavić.
Piše: Senadin Lavić

Kada u društvu usahne racionalan govor, onda svakakve kreature postanu tumači povijesti i ljudskih sudbina. Oni čekaju tu iza povijesnih promjena paradigmi društvenog života i bez imalo odgovornosti kroje sudbinu cijelih narodnih grupa.

Tako se javlja na povijesnoj sceni model dominacije etničkog diskursa nad cjelinom društvenog života ljudi, a u političkom životu na mjesto demokratije staje etnokratija, na mjesto nacionalne (državne) političke orijentacije stupa partikularni etnopolitički totalitarizam i protiv demokratske politike nezaustavljivo raste etnopolitika, biopolitika i populizam.

Nekada su naši preci govorili da njihova djeca ne smiju ići u austrijske škole jer će se “povlašiti”. Takva glupa predrasuda prema austrijskim školama koštala ih je velike zaostalosti do prve polovine 20. stoljeća. Na sličana način danas zastrašuju i obmanjuju Bošnjake da je bosanstvo velika opasnost za njihov identitet i opstanak. To je, također, velika zabluda i glupost. Samo su naivci mogli biti protiv sistema obrazovanja koji je naslijedio duh Marije Terezije iz 18. stoljeća, te su njima vrlo slični oni koji na početku 21. stoljeća napadaju i negiraju vlastiti bosanski identitet i internacionalno priznatu bosansku naciju! Zato je jasno da je obrazovanje osnov ličnog i grupnog narodnog identiteta. Ta, već je Džemaludin Čaušević, negdašnji reis, dobro znao vrijednost te činjenice.

Pitanje nacionalnog ideala, čini se, još nije postavljeno na pravi način na balkanskim prostorima, izuzev slučajeva kada to pitanje svedemo na etnicizam, to jeste na buncanje etnopolitike o društvenim i političkim zajednicama. Pritom, etnopolitika na Balkanu vrlo podlo koristi religiju, umjetnost, znanost ili ljudske običaje i navike, naprimjer, za svoje opasne interpretacije društvenih odnosa. Tada imamo smjesu ili mješavinu svešteničko-politikantskog držanja spram društveno-povijesne zbilje, a posebno otužno je rastakanje ljudskog koordinatnog sistema racionalnosti ili obesmišljavanje svake logike onoga kartezijanskog cogito, ergo sum kroz rigidnu biopolitiku. Etnopolitika onemogućava naše identificiranje s Bosnom kao povijesnom, kulturnom i političkom činjenicom. Ona to identificiranje istrajno i planski isključuje iz našeg postojanja. Sve je moguće i sve je dopušteno – osim bosanstva!

Nacija je skup svih građana jedne države ili, drugim riječima, slobodna zajednica građana. To je nacionalni ideal koji se slijedi. Danas je gotovo svaka moderna nacija heterogena zajednica građana – ne homogena zajednica – povezana zakonima, državnom administracijom, sistemima poslovanja, obrazovanja, teritorijalnim ili geografskim vezama, ekonomskim interesima i tome slično. Unutar takve nacije postoje različite grupe koje njeguju svoje identitete, specifičnosti, prepoznatljivosti, običaje, navike, sjećanja ili vjerske orijentacije. Negdje se poklapa ime naroda i ime nacije, a negdje se ne poklapa. Ali, nacija je politička zajednica ljudi. Ona prevazilazi predstave o kulturnom ili biološkom razumijevaju naroda, o “rađanju” u narodu kao da neki narod nije povijesna konstrukcija sa svojim kontekstualnim specifičnostima. Nacija, međutim, jeste novi specifični oblik društvenosti u povijesnom razvoju oblika ljudske društvenosti. Nacionalizam stvara naciju, upozorava nas E. Gellner. Zato je neophodno naglašavati razliku između nacije, s jedne strane, i naroda, plemena ili roda, s druge strane. Nema ništa prirodnije nego identificirati se s Bosnom, odnosno s državom u kojoj građanin živi. Iz te logične i normalne identifikacije s državom Bosnom razvija se lična i kolektivna svijest o svojoj zemlji, državi, političkoj formi. Velikodržavni nacionalistički hegemonizmi srpstva i hrvatstva sve su poduzeli da se narod u Bosni odvoji od svoje zemlje i identificira s nečim drugim, s nekom drugom zemljom, povijesnom konstrukcijom, identitetnom naracijom. To je, između ostalog, bilo moguće jer nije bilo jasne, profilirane bosanske identificirajuće naracije!

Iz 19. stoljeća smo naslijedili i kroz 20. stoljeće razvijali ideju da se napravi homogeno narodno tijelo koje ima jedinstvenu povijest i neupitan kontinuitet od najstarijih vremena, zajednički jezik, slavne događaje i ličnosti, vječnu teritoriju na kojoj živi, svete običaje i td. Tako bi se napravio skup kriterija preko kojih bi neko mogao prosuđivati da li je, naprimjer, neka povijesno-socijalna grupa u svome postojanju uključiva ili svodiva pod definicije tih kriterija koji su utemeljavajući. I onda se dobije pregled, stuktura, raspored i kvantitet takve grupe. Ne treba ići daleko u evropske prostore i povijest da bi se ovakva mehnicistička predstava mogla pratiti i posmatrati. Dovoljno je pogledati nacrte svesrpstva i velikosrpstva od 19. stoljeća do danas i sve će biti razvidno. U tim nacrtima se pojavljuje radikalna, fašizoidna ideja istrebljenja drugačijeg, različitog, posebnog koje se ne uklapa u postavljeni skup kriterija (svetosavlje, jezik, ime, povijest, običaji, teritorija i td.). Etničko-religijski nacrt nacije isključuje iz jedne nacije sve one ljude koji se ne uklapaju u definirane kriterije etničke grupe, religijske forme, jezika i povijesti. Tako etičko-religijski koncept nacije kazuje da je nacija, ustvari, proširena religijska grupa ljudi. Time se, dakle, pokušava sabiti narod u jedno kolektivno ja i njime raspolagati kao sa svojim vlasništvom. Najopasnija ideja da se jedan cijeli narod predstavlja kao organizam-pleme koje je definitvno oblikovano, strukturno uređeno i sadržajno definirano, a takvo određenje dobija od prvosveštenika koji procjenjuje budućnosti na iracionalnim osnovima.

Kolektivni narodni identitet je povijesno-politički konstrukt, dakle, stvara se u jednom povijesnom kontekstu i kao takav podložan je promjenama. U 21. stoljeću Bošnjaci se ne mogu svesti na simulakrum jednoznačne etničke forme u kojoj se može misliti samo na jedan način, živjeti samo u jednoj formi, biti podložan vrhovnom svešteniku ili nekom etnarhu koji zna kako svaki pojedinac treba da živi. To bi bilo ravno isključenju iz postojanja u realnom vremenu. Bošnjaci su kao i svi drugi kolektivni entiteti ili narodne grupe vezani za kontekst i u njemu se mogu razumijevati. Otuda slijedi pluralnost interpretacija bošnjačkog spacijalnog i temporalnog bivstvovanja. Ono što su bili Bošnjani od bana Borića do kralja Tvrtka I (od XII-XIV stoljeća) ne poklapa se identitetno s Bošnjacima iz vremena Huseina Gradaščevića (XIX stoljeće) ili Bošnjacima koji su uplovili u 21. stoljeće. Oni postoje u različitim kontekstima koji ih određuju! Pokušaj da se uspostavi definitivni, nepromjenljivi identitetni tok, kontinuitet, opisano konačno stanje, apodiktička krajnja misao, ideja i tome slično, samo krivotvori postojanje u pluralnosti stanja i iskustava ljudi u vremenu i prostoru. To isto važi za Srbe, Albance, Bugare, Hrvate, Francuze i druge evropske narode i nacije. Nacionalizam voli da izmišlja i konstruira velike priče o “našoj naciji” i time se utemeljava u vremenu i prostoru kao da je star dvije hiljade godina. A, ustvari, mi bismo danas trebali veliku pažnju posvetiti odosu identiteta grupe i konteksta, te tako dezavuirati one brojne lažne mitove o porijeklu. Kontekst je uvijek kompleksan i pluralan i ne funkcionira prema nečijim ograničenim željama i emocijama.

Konstruktivistički pluralizam je trajući okvir bošnjačkog kulturnog i povijesnog postojanja. On je izraz njihove povijesne bosanske političke orijentacije ili usmjerenosti na banovinu-kraljevinu-državu Bosnu kao pluralnu formu, kojim se nadilazi puko biološko postojanje grupe ili ljudske zajednice. Narodna usmjerenost na oblikovanje države je politička par excellence, a za Bošnjake ona je bosanska, jer oni Bosnu stoljećima vide i razumijevaju kao svoju staru državu. Političko ovdje iskazuje sposobnost grupe da vlastito postojanje definira povrh biološkog, animalnog ili darvinističkog stanja vrste! S Bošnjacima u Bosni danas žive i drugi narodi i stoga je potrebno mnogo razumijevanja, znanja i razgovora da se dođe do svijesti o državnom jedinstvu koje se planski podriva etnopolitikom iz susjednih nacionalističkih koncepcija, te istim simulakrumom unutar bošnjačke politike koja bi navodno trebala da se zadovolji nekom “teritorijom za muslimane”. Potpuo je jasno da je bošnjačka politika u Bosni smislena samo kao bosanska! Danas Bošnjaci kao narod uopće nisu sporna povijesna činjenica – Bosna je predmet destrukcije i osporavanja.

Internacionalnim priznanjem Republike Bosne i Hercegovine 22. maja 1992. godine kao 177. članice OUN, Bosna (skraćenica od Bosna i Hercegovina) je postavljena u svjetski politički sistem i pravni poredak nacija-država. To je bosanska ili bosanskohercegovačka nacija. U bosanskoj naciji-državi Bošnjaci su slobodni građani, jer je ta nacija skup svih građana države Bosne i Hercegovine. U toj naciji-državi njihova politika je bosanska. Najveća politička spsobnost je da nadiđu puku etničku politiku, plemensko predstavljanje i ne pristanu da se svedu na “neku teritoriju za muslimane” u Bosni.

Niko nema pravo unaprijed odricati Srbima, Hvatima i Bošnjacima pravo na bosanski identitet. Opasni su oni “vizionari” koji unaprijed znaju da niko neće bosanski identitet – ni Srbi, ni Hrvati, ni Bošnjaci. Takve persone iz groba pozdravlja Dobrica Ćosić! To je apsolutna podvala, jer niko nikada ljudima Bosne, bosanskim građanima, nije ozbiljno ponudio bosanski identitet u epohi evropskog stvaraja nacija-država – ni Topal Osman-paša, ni B. Kalay – nego ih 150 godina ometaju u povezivanju s bosanskim bićem i odrođavaju od svoje jedine zemlje i njezinog povijesno-političkog bića. Potiskivanje bosanskog identiteta u zadnja dva stoljeća rezultiralo je etnoperverzijom koja apsolutno potkopava postojanje Bosne kao države. Stoga je pravo pitanje za sve nas – ko to ne dopušta bosanski identitet, kome smeta bosanski identitet ili bilo kakav govor o političkom bosanstvu danas? Zašto se regionalni identiteti pokušavaju izjednačiti s bosanskim ili zašto se bosanski identitet želi predstaviti kao nešto geografsko, regionalno, lokalno, slučajno, nepolitičko? Bosanstvo posjeduje povijesni politički kapacitet za razliku od “hercegovinstva” ili nečega sličnog što je samo regionalna oznaka unutar povijesne Bosne i našeg pamćenja bosanskih zemalja. Ne mogu se s bosanstvom porediti regionalni krajiški, hercegovački, posavski, podrinjski, semberijski, humski ili polimski identiteti kao oznake za krajolike bosanske povijesno-političke cjelovitosti. Naglašavanje ili prenaglašavanje tih identiteta u 20. stoljeću ima samo jedan jedini cilj – da umanji i potisne bilo kakav bosanski identitet i svijest o državi Bosni. Te regionalne oznake unutar Bosne pojavljuju se i potenciraju se kao alati za razvaljivanje Bosne i bosanskog identiteta. Naspram toga, bosanska nacija sprječava destruktivni atak izvanbosanskog velikodržavlja i osigurava unutarnju stabilnost, koherentnost, harmoniju. Zato je ona primarno napadana od SANU i drugih sličnih institucija koje propagiraju hegemoniju nad Bosnom i negiraju bosanski identitet od kraja 19. stoljeća. To je, dakle, ključna tačka našeg razumijevanja bosanskog 20. stoljeća!

Prigovori nekih zastupnika etnopolitike, na stavove o političkom bosanstvu vrlo su površni, nepromišljeni i na granici iracionalnog. Oni još uvijek “vizionarski“ usmjeravaju i “hrabro” podsjećaju da su Bošnjaci preživjeli bez bosanstva i bosanske političke etatističke filozofije. To je pravi ego-trip prvosveštenika. Nevjerovatno! Oni nas uvjeravaju da Bošnjaci mogu preživjeti bez države Bosne! Treba podsjetiti, zapravo, da su Bošnjaci baš “dobro preživjeli”, naročito u periodu od 1918. do 1939. godine, “sjajno su preživjeli” u tom periodu, bez Bosne i bosanstva u Kraljevini. “Sjajno” su živjeli kao Srbi / Hrvati islamske vjere, muslimani / Muslimani, Jugoslaveni, neopredjeljeni ili su pobijeni ili su prognani i raseljeni, a onda svojedobno u Turskoj kao izbjeglice, sasvim skrhani i nemoćni, shvataju da je njihov bosansko-bošnjački identitet potpuno uništen. Tamo se, također, nisu mogli izjašnjavati kao Bošnjaci.

Na kraju! Guske u magli su prepuštene toku rijeke i ne vide kuda idu. Ponekad ljudske zajednice nalikuju guskama u magli i zato su one plemena u agoniji!

http://www.slobodna-bosna.ba/vijest/124 ... titet.html

NAPOMENA: Ideja veoma dobra ali utopisticka, jer to o cemu nam prica profesor Dr. Lavic ne zele Hrvati i Srbi.

[Haman2]

Analiza: Ogromna vojna i ekonomska vrednost Grenlanda

Američki predsednik Donald Tramp nedavno je objavio kako želi kupiti Grenland od Danske, šta stoji iza tog poteza?
Piše: Al Jazeera Balkans


Foto: EPA-EFE/ LINDA KASTRUP

Koliko god se ponekad činilo da predsednik Sjedinjenih Američkih Država Donald Tramp povlači neobične poteze, treba znati kako iza svakog takvog stoji ogromna mašinerija koja duboko razmišlja o njima, pa i o pokušaju kupovine najvećeg ostrva na svetu – Grenlanda, navodi geopolitički analitičar i profesor geografije Vedran Zubić.

On dodaje kako je ponuda Vašingtona da od Danske kupi Grenland realna priča, te kako je pitanje da li će do te transakcije doći i u kom obliku.

Okupacija ili kupovina

„Pitanje je i da li uopće Danska, ne samo vojno, nego u bilo kakvom obliku kontrolira taj ‘posjed’. To bi bila prodaja ‘stare kuće od pradjeda’ u kojoj nikad nismo ni bili, a eto nekome se ista sviđa i nekome treba“, ističe on u razgovoru za Al Jazeeru o poslednjem pokušaju američke administracije da proširi svoju teritoriju i svoj uticaj, te dodaje kako postoji šansa da, kako kaže psihologija trgovine, „možda danska Vlada kada kaže da nema govora o tome, samo malo podiže cijenu.“

Naš sagovornik u ovom slučaju poteže pitanje geopolitičke naravi: „Ko ima koristi kada ovakve stvari dolaze do izražaja“, te podseća na poteze SAD-a u prošlosti.

„Svako ‘zauzimanje’ teritorija se dešava na dva načina – ili vojna okupacija ili ‘kupovina’. Ako pogledate historiju SAD-a, vidjet ćete mnogo ovakvih stvari. Kupovina Grenlanda ne bi bio neobičan slučaj i nešto što se nije ranije desilo. Najpoznatija priča je svakako kupovina Aljaske od Carske Rusije, ali se treba i sjetiti čija je bila Luizijana ili Kalifornija, kako su ‘posuđeni’ Havaji i kako je Nizozemska ‘za nešto para i trgovačkih ruta’ Englezima od New Amsterdama napravila New York!“

On pravi i jedno bliže, balkansko poređenje:

„Da ne budemo toliko ‘daleko’, svi historičari će vam reći koliko je Austrougarska 1878. Osmanskom Carstvu dala novca za teritorij BiH! Pa i to je kupovina bila, zar ne? Često mislimo, obzirom da je novo doba, da takve stvari više ne postoje – o kako griješimo! Pa i danas korporacije kupuju koncesije na eksploataciju prirodnog blaga, samo su te korporacije danas Michelin ili Goodyear pa kupuju kaučukove šume u Brazilu i Indiji, a ne razne trgovačke firme npr. Nizozemske i Engleske u XVII stoljeću.“

Zubić ukazuje kako Grenland, koji kontroliše Danska ali je deo severnoameričkog kontinenta, ima ogromnu položajnu vrednost – samim tim i vojnu.

„Nekadašnja trgovina nije mnogo išla tim ‘subpolarnim’ trasama, ali jasno je da se sve mijenja. Kada posmatrate Arktički prostor, njega realno kontrolišu dvije države. To su Kanada, kojoj pripadaju svi otoci sjeverno od kopnene teritorije te države i Rusija. Zahvaljujući Aljaski, SAD je Aljaski, dio te priče. Inače, često zaboravimo da su SAD i Rusija udaljeni kao Sarajevo i Tarčin, toliki je Beringov prolaz. Kada bi SAD u potpunosti kontrolirao Grenland, došao bi i ‘sa druge strane’.“

Nakon Drugog svetskog rata, Amerikanci su „vratili“ Danskoj ovo ostrvo, ali isto tako i napravili vojnu bazu na Islandu – izuzetno značajan islandski aerodrom Keflavik je pod njihovom kontrolom, govori sagovornik Al Jazeeere.

„To je glavna zračna ruta koja povezuje kontinente preko severnog Atlantika. Ne treba zaboraviti tu ni Norvešku, kao izuzetnog NATO saveznika. Pa Jens Stoltenberg, najpoznatiji ‘šef’ NATO pakta je Norvežanin.“

On dodaje kako je svako odvajanje Rusije od „toplog mora“ (morske površine koja se ne ledi i koja služi za transport) je stara doktrina.

„Koliko god benigno zvučalo danas, može se desiti da SAD Kanadu, drugu državu po veličini u svetu koja izlazi na tri okeana, sa svih strana ‘zaokruži’. Da ne kažem ‘zlu ne trebalo’. Ili možda žele da nastave čuveni ‘alkoholni rat’ u kojoj Kanada i Danska svakih pola godine ‘ratuju’ oko otoka blizu Grenlanda na način da jedni drugima ostavljaju viski i pivo“, našalio se Zubić.

Kupovina leda

Kada je reč o ekonomskom značaju ovog ostrva, profesor geografije ukazuje kako je on deo Kanadskog štita, da je Grenland ostrvo jer se posle ledenog doba led otopio i narastao nivo vode, te kako je reč o najvećem ostrvu na svetu veličine Saudijske Arabije ili Argentine.

„Zašto ovo govorim? To znači da je ovo kopno kroz geološku prošlost imalo brojne metamorfoze stjenske mase i kristaliziranje minerala. Kao i poluotok Labrador (Kanada), bogat je raznim mineralnim bogatstvima – od škriljaca, koji su energent budućnosti, do obojenih i plemenitih minerala.“

Zubić navodi kako je među zanimljivijim rudnim bogatstvima Grenlanda prisutan litijum, metal koji je trenutno najbolja „baterija“ na svetu.

„Kao i ostali šelfovi tj. plitki dijelovi mora u priobalju koji su potopljeni nakon pleistocena (ledenog doba) tu je izvršena karbonizacija, što znači da su tu ogromne količine nafte i zemnog gasa. Zar ima bolje borbe protiv npr. Rusije ili Irana nego da im oborite cijenu energenata novim nalazištima?“

„I na kraju, kad smo kod ekonomskog značaja, često zaboravimo da su Antarktik i Grenland prostori sa najviše pitke vode na svijetu, samo što je ona u čvrstom stanju. U periodu kada svaki treći stanovnik planete nema pristup pitkoj vodi, kada Pakistan ne želi da Indija dublje kontrolira Kašmir jer je tu vodeno ‘blago’ kojim se puni Ind, kada Egipat prijeti Etiopiji jer gradi branu na Nilu, ‘kupovina’ leda se ne čini kao ekonomska glupost.

Neokolonijalizam i ekonomska zavisnost

Vratimo se na kupovinu Aljaske. Koliko podseća priča o Grenlandu sa kupovinom poluostrva na zapadnom delu severnoameričkog kontinenta?

„Podsjeća u nekom obliku, već sam to spomenuo. Mada je kontekst i razlog drugačiji, ‘prodavač’ je u istom stanju. Rusiji je bilo tada daleko i skupo da kontrolira Aljasku, a danas se to može reći za Dansku. Beringov prolaz nije tada bio bitan kao što je danas. Slično je i sa putnim rutama južno od Grenlanda. Posebno možemo istaći da Rusi nisu znali za prirodna blaga Aljaske, dovoljno je gledati dokumentarce o Yukonu da nam stvari budu jasnije“, navodi naš sagovornik.

Na kraju, postavlja se pitanje – da li u moderno doba zaista postoji mogućnost i način kupovine teritorije.

„Naravno da postoji, pa prije dvije decenije je vozač Formule 1 kupio otok – u pitanju je Michael Schumacher. Čitav niz ‘bogataša’ to radi, znamo za slučaj da su neki Irci kupili komad plaže ‘karta Svijeta’ gdje se nalazi Irska!“

„Pa, ako mogu privatna lica, mogu i države. Svakako da bi se svi čudili, negodovali i slično, ali možda je to humanije i ‘bezbolnije’ od klasične vojne okupacije, nevezano za Grenland već za bilo koju teritoriju ili akvatoriju. Samo pogledajte neokolonijalizam i ekonomsku ‘zavisnost’ brojnih država o raznim ‘bankama i fondovima’ – zar to nije kupovina? Možda je čak ova izjava Trumpove administracije i ‘najpoštenija’ u tom smislu“, zaključuje Zubić.

Autor teksta je Al Jazeera Balkans

https://www.danas.rs/svet/analiza-ogrom ... grenlanda/

[Haman2]

BOŠNJACI I BOŠNJAŠTVO – NUŽNI USLOVI OPSTANKA BOSNE
Autor: Akademik dr. Ferid Muhić
Objavljeno: 20. August 2019. 02:08:59

AKADEMIK PROF. DR. FERID MUHIĆ: Motivi pozivanja na napuštanje nacionalnog imena i promovisanje “bosanstva“, daleko nadmašuju okvire ličnog uvjerenja i akademskih rasprava! Riječ o pozivu na kolektivni nacionalnog suicid, samoubistvo cijele nacije, ubistvo njene kulture, brisanja milenijumski duge historije, degradiranje i bagatelisanje rezultata djelovanja cijelih generacija! Programi ovakvog formata, uvijek izražavaju konkretne političke ambicije. Akademski krugovi i medijumi, neki svjesno, neki nesvjesno, koriste se da ubijede javnost u opravdanost ovakvih programa.

Korijeni kolebanja

Počelo je sa okupacije BiH 1878. godine, koja je uskoro dovela do ukidanja izvornog imena Bošnjaka, zabrane naziva “Bosanski jezik“, i do programa njihovog totalnog etničkog, kulturnog, državotvornog i svakog drugog negiranja kao naroda.
Nemajući izbora, pristali su da budu “muslimani“, dakle vjerska skupina, iako su bili ne samo najbrojniji, nego i najstariji narod na ovim prostorima, zapravo jedini autohtoni narod.
U SFRJ su prihvatili naučno neodrživu odrednicu “Muslimani“, kao svoje nacionalno ime, da bi izišli iz kategorije “neopredjeljeni“, pod kojom su do tada bili klasificirani.
Kasnije, uvođenjem kategorije “Jugosloven“, kao nacionalne pripadnosti, gotovo jednodušno su prihvatili i ovu odrednicu, u kojoj su učestvovali sa 93% od ukupnog broja građana koji su se izjasnili kao “Jugosloveni“.

Omamljenost, poslije kratkog buđenja

Prije nepunih 26 godina, 28. Septembra 1993., u opkoljenom i bombardovanom Sarajevu, odlukom svog najvišeg foruma, Bošnjaci su vratili svoje izvorno ime, historijski dokumentovano duže od 1000 godina! Iz još uvije nerazjašnjenih motiva, neki politički predstavnici Bošnjaka započeli su, sada u slobodnoj i suverenoj Bosni i Hercegovini, proces najprije tihe, kasnije sve otvorenije, neprihvatljive etničke mimikrije. Umjesto nacionalnog imena “Bošnjaci“, preko medija i u javnosti plasirana je striktno teritorijalna odrednicu “Bosanci i Hercegovci“, dok se u svakodnevnoj upotrebi, čak i u najvišim državnim institucijama, ponovo pojavio i naizgled kolokvijalni surogat “Muslimani“. Od prije nekoliko godina, otvoreno je napušteno, očito kao nepoželjno, nacionalno ime “Bošnjaci“. Umjesto njega, kao na nečiju direktivu, na svim nivoima i u svim sredstvima informisanja, forsirana je floskula “Bosanci“ i “Bosanstvo“. Poslije kratkog buđenja, svijest o sopstvenom imenu, identitetu, kulturi i historiji, zamijenilo je stanje amnezije i omamljenosti.

Građansko društvo i nacionalni identitet

Oni koji se zalažu za ovu izmjenu, pozivaju se na potrebu konstituisanja novog, nadnacionalnog građanskog društva, umjesto dosadašnjeg, utemeljenog na etničkoj i plemenskoj (?) segregaciji(??). Ne znaju, ili namjerno kriju činjenicu da su savremena multietnička građanaska društva mahom konstituisana na punom poštovanju etničke, nacionalne i kulturne pripadnosti naroda koji ih sačinjavaju!?

Velika Britanija je konstituisana građanska država, ali su u njoj Englezi ostali Englezi; Škoti – Škoti; Velšani – Velšani; Irci – Irci, dakle ono što su bili oduvijek. Danska, Norveška, Švedska, Finska takođe su izgradile demokratsko društvo ali su nacionalno, etnički identitet i kulturna tradicija, ostali stubovi državne politike Danske, Norveške, Švedske, Finske. Konačno, EU predstavlja političku zajednicu država konstituisanu na demokratskim načelima, ali su svi narodi u svim državama-članicama, očuvali svoje nacionalno ime, etnički identitet i kulturu. Za čudo, nisu poslušali one koji savjetuju Bošnjacima da postanu “Bosanci“, i da bošnjaštvo transformišu u “bosanstvo“! Ni jedna jedina država EU nije se odvažila da promijeni ime ni jednom narodu, niti se uzdigla iznad “tendencije etničkih i plemenskih segregacija“, tako što bi svoje građane proglasila za “Evropljane“!

U SFRJ, osim Bošnjaka, ni jedan narod nije ni pomislio da svoje historijsko ime zamijeni imenom “Jugosloveni“, nego su svi, unutar Federacije, doslijedno forsirali svoje nacionalno ime kao i etničku i kulturnu posebnost i tradiciju i snažno naglašen unutrašnji suverenitet.

Motivi pozivanja na napuštanje nacionalnog imena i promovisanje “bosanstva“, daleko nadmašuju okvire ličnog uvjerenja i akademskih rasprava! Riječ o pozivu na kolektivni nacionalnog suicid, samoubistvo cijele nacije, ubistvo njene kulture, brisanja milenijumski duge historije, degradiranje i bagatelisanje rezultata djelovanja cijelih generacija! Programi ovakvog formata, uvijek izražavaju konkretne političke ambicije. Akademski krugovi i medijumi, neki svjesno, neki nesvjesno, koriste se da ubijede javnost u opravdanost ovakvih programa.

U slučaju Bošnjaka, rezultati ovakvog djelovanja već su vidljivi! Snebivanje da se bude Bošnjak iz dana u dan se ohrabruje kroz otvoreni poziv da se to više ne bude, da se bošnjačka etnička, kulturna i nacionalna sadržina depersonalizira i raspline u “bosanstvo“, kao u tlapnju i puki konstrukt, navodi na direktno autodafe, na simboličko samospaljivanje Bošnjaka kao autohtonog naroda, na negiranje njihove kulture kao povijesne činjenice, na brisanje njihove državotvorne tradicije.

O vjeri i naciji

Treba jasno naglasiti i da između naroda i vjere, religijske pripadnosti i nacionalnog identiteta postoji suštinska razlika. Uz napomenu da Bošnjaci, kao i bilo koji drugi narod, nisu nužno sljedbenici jedne vjere, čak ni bilo koje religije. Religijska pripadnost, političko uvjerenje, ideološka opredijeljenost, mogu se imati i nemati, očuvati i promijeniti. Bošnjak se rađa! Rađa i ostaje! Kao i pripadnik svakog naroda.
Da bismo sasvim otklonili nesporazum, činjenica da Bošnjaci jesu u najvećem procentu muslimani, ne isključuje iz njihovog korpusa Bošnjake pravoslavce, katolike, pripadnike bilo koje druge konfesije, kao ni ateiste.

Da bismo sasvim otklonili nesporazum, činjenica da Bošnjaci jesu u najvećem procentu muslimani, ne isključuje iz njihovog korpusa Bošnjake pravoslavce, katolike, pripadnike bilo koje druge konfesije, kao ni ateiste. Nacionalni i etnički identitet ne mijenja se promjenom religijskog uvjerenja: katolici Njemačke, Francuske, Švajcarske, Holandije, Belgije, Britanije, prelaskom u protestantizam ili u anglikanstvo, anabaptizam i td. nisu prestali biti Nijemci, Francuzi, Englezi, Velšani, Irci, Škoti! Prihvatanjem kršćanstva, narodi nisu postali ni Rimo-katolici, ni Grčki ortodoksi, niti su izgubili svoj identitet, kao što ni narodi koji su prihvatili Islam, nisu prestali biti to što su bili prije toga, niti su postali Arapi!

Koliko daleko je otišla ova zabluda i kakve sve efekte ima, najbolje pokazuje slijedeći primjer.

Jedan pristalica besmislenog, ali vrlo smisleno propagiranog “bosanstva“, u istinskom zelotskom zanosu, predlaže da nekadašnji Bošnjaci a novopečeni “Bosanci“, prihvate ovo kao čin miropomazanja, pa sa elektronskih medija oduševljen kliče:: “Bosanstvo je naša vjera!“

Neka bude Vaša vjera, cijenjeni gospodine, ali ni koraka dalje! Neka svako sam odluči hoće li prihvatiti ili će, kao Vi, napustiti svoje nacionalno ime, hoće li kao Vi, svoje vjersko ubjeđenje (ili svoj ateizam), zamjeniti “bosanstvom“ proglasiti ga za svoju vjeru. Kao što niko nema pravo da Vama osporava Vaš izbor, tako ni Vi nemate nikakvo pravo da druge uvodite u “bosanstvo“ – miropomazanjem ili na bilo koji drugi način!

Rupe u komparativnim “primjerima“

Kod nekih ozbiljnih i dobronamjernih poznavalaca, kao argument u prilog prihvatanja “bosanstva“, često se navode primjeri više evropskih i vanevropskih država. Teza se svodi na slijedeću tvrdnju:

“Bosanstvo u nacionalnom smislu, kao koncept nacije svih građana jedne države, koja je francuski model nacije, i koji ni na koji način ne bi osporavao bošnjaštvo kao etnički identitet, niti bi bio opasnost za Bošnjake, a Bosni bi značio integrativni faktor. Po tom modelu funkcionišu Belgija, Švajcarska, SAD. Problem je u tome što je to proces koji bi u ovom momentu naišao na otpor velike većine Srba i Hrvata, jer ne žele biti Bošnjaci, ali bosanstvo bi prihvatili, tako da te ideje kao dugoročni koncept imaju smisla...“

Pogledajmo, imaju li zaista smisla!?
Posebno ako shvatimo da se Bosna ne uklapa ni u jedan od ovih primjera!
Prvo, francuski koncept nacije je Francuzi, svi i svuda! Zvuči poznato? Ali, za razliku od tog poznatog nam primjera, Francuzi nisu imali svoje autohtone Srbe i Hrvate, nego su jednostavno primijenili princip etničke i kulturne asimilacije, ali na – na došljake, na emigraciju! Da ovakva politika ne funkcioniše u slučaju kada dva ili više naroda žive podjednako dugo na istoj teritoriji i u istoj državi, vidi se jasno na primjeru Belgije, u kojoj su Flamanci i Valonci u stalnoj tenziji, na rubu podjele države. Ko će tu koga proglasiti za Francuze!? To se vidjelo i u slučaju Čehoslovačke. Niti jesmo niti hoćemo da svi budemo Česi! I obratno: Slovaci! Pa su se razdvojili! A pogotovo je to jasno na primjeru Jugoslavije, u kojoj ni jedan narod nije htio da se odrekne sopstvenog imena, da bi prihvatio zajedničko ime “Jugosloveni“. Osim Bošnjaka, kojima je to bio jedini način da ipak dobiju nekakav nominalno izraz nacionalne pripadnosti!

Kada je riječ o Švajcarskoj, to je zajednica tri naroda od kojih svaki ima svoju susjednu državu: Njemačku, Francusku. Italiju. Pri tome je namjerno izbjegnut naziv koji bi favorizovao etnički identitet bilo kog od ova tri naroda – “Švajcarska, naime, ne asocirana ni jedan od ova tri naroda, niti pak na njihove države, ne dajući ni nominalni prioritet ni jednom od njih. Kad smo kod BiH, Bošnjaci nemaju svoju susjednu državu, Srbi i Hrvati imaju! Pripadnost “Bosancima“ i “bosanstvu“ će uvijek ostati neprihvatljivo za ogromnu većinu Srba i Hrvata, jer bi ih direktno otuđilo od njihovih “matičnih“ naroda i država, pa čak i isključilo iz njihove historije!

Slučaj SAD, kao i svih država na sva tri dijela američkog kontinenta, je primjer države bez presedana. Nakon genocida nad autohtonim lokalnim stanovništvom, naseljen je ogromni prostor veličine cijelog kontinenta, i to isključivo emigrantima, pripadnicima mnogih naroda od kojih ni jedan nije imao apsolutno nikakvu historijsku ni kulturnu povezanost sa okupiranom teritorijom, pa je ona jednostavno morala biti definisana kao zajednička država svih došljaka!



Međutim, BiH nije stvorena genocidom, Bošnjaci nisu potomci emigranata! Teritorija Bosne i Hercegovine je povijesno naslijeđe na koje polažu pravo tri naroda (definisani kao konstitutivni), sa većim ili manjim pravom, ali svakako sa neuporedivo opravdanijim razlozima i dužom historijom od one na koju se mogu pozvati svi građani svih država Sjeverne, Srednje i Južne Amerike, od Aljaske do Patagonije – sa izuzetkom bijednih ostataka autohtonog stanovništva koje je i tako potpuno marginalizovano. Upadljivo je da se čak i u takvim okolnostima u SAD postepeno odomaćila odrednica “Afro-Amerikanci“, uz već postojeću sintagmu “Latino-Amerikanci“, ali da se nigdje ne spominje logički jednako (ne)opravdana odrednica “Euro-Amerikanci“!? Implikacija nejednakosti i temporalne, ako ne rasne diskriminacije, više je nego očigledna – u namjeri kao i u realnosti!

Prema tome, ni jedan od ovih primjera jednostavno se odnosi na situaciju u BiH! Ukidanje generičkih pojmova “Bošnjak“ i “bošnjaštvo“, koji izražavaju etnički, kulturni i politički, državotvorni identitet ovog naroda i njihova zamjena “Bosnacima“ i “bosanstvom“, imalo bi samo jedan ishod: definitivno ukidanje Bošnjaka i bošnjaštva i njihovo suočavanje sa neizbježnim (makar i dugoročnim) izborom da se odluče hoće li se asimilirati u Srbe il u Hrvate, koji bi, logično, zadržali svoju posebnost i na toj činjenici gradili svoju strategiju nominalno oprqavdanog i legitimnog preuzimanja vlasništva nad cijelom državom!

SANU – promotor ukidanja nacionalne odrednice “Bošnjak“

Stiče se utisak da su pobornici “bosanstva“ ili potpuno nesvjesni sopstvenog nacionalnog identiteta i historijske činjenice da upravo Bosna, kao nacionalna država Bošnjaka, ima najdužu tradiciju od svih feudalnih država balkanskih naroda; ili da su direktno u sprezi sa Memorandumom br. 2, SANU, iz 2011. godine, koji eksplicite insistira da se po svaku cijenu izbjegava upotreba nacionalne odrednice “Bošnjak“ i da se, umjesto toga, insistira na odrednici musliman (Musliman), kao 'dokazu' da Bošnjaci nikada nisu ni bili nikakva narodna ni nacionalna, nego samo vjerska skupina neodređenog (flotantnog) ili direktno srpskog porijekla!(??)

Kako te Bošnjake i njihove političke, itelektualne i medijske predstavnike upozoriti da se ne treba snebivati od javne i privatne upotrebe, ni zazirati od naziva “Bošnjak“!? Da se svaki pripadnik treba ponositi imenom svog slavnog naroda ! Da nisu ni ime Bosne, ni naziv njenog autohtonog naroda Bošnjaka nikakva stigma, iako su i Bošnjaci i Bosna posebno intenzivno, sistematski i svim sredstvima sitgmatizirani upravo u razdoblju od pobjede nad agresijom 1995. godine, do danas.

Što je najgore, koliko god da ovakvim stavom rastužuje i izaziva duboku melanholiju, ovo izbjegavanje sopstvenog nacionalnog imena i njegova zamjena besmislenim surogatima, pretstavlja razlog za najveću zabrinutost.

Jer u odbijanju da se živi sa sopstvenim identitetom i sa sopstvenim imenom, krije se crv u jabuci. Jabuka Bosne brzo će istruhnuti ako Bošnjaci odbace svoje ime i svoje bošnjaštvo i prihvate “bosanstvo“. Pa još kao “svoju religiju“

Ono što nisu mogli postići ni sila ni ekonomska devastacija, ni laž ni prijetnja, ni podvala, ni ulagivanje i podmićivanje, ni progoni ni genocid, za desetak narednih godina na putu smo da postignemo sami mi – Bošnjaci, odreknemo li se svog pravog imena i time, sopstvenog duhovnog temelja – autonomije kolektivne moralne volje izražene u nepisanom ali neizbrisivom kodeksu Bošnjaka, bošnjaštva i Bosne.

Izlaz iz klopke

Pozivanje u pomoć najboljih poznavaoca bosanskog duha, koje se takođe može čuti, direktno me asocira na okultne spiritiste koji u astralnim sferama komuniciraju sa nekakvim zajednički duhom Bosne!? Jer kao što ni jedna zemlja ne daje duh narodu koji na toj zemlji živi, nego obratno, narod daje duh toj zemlji, tako ni Bosna ne daje duh Bošnjacima, nego Bošnjaci daju duh Bosni! Zato taj duh nije bosanski, nego je bošnjački duh!

Ima li izlaza iz klopke, u koju nas guraju, mame, navode, zavode?

Izlaz iz ove klopke postoji i sasvim je jasan:

Volimo, čuvajmo, pamtimo, ponosimo se svojim pravim imenom “Bošnjaci“, djelujmo u skladu sa onim što jesmo kao narod, bez oholosti i bez ulagivanja bilo kome, poštujmo svoju tradiciju, vrijednosti i ideale.

Voleći, čuvajući, pamteći sebe kao Bošnjake, sačuvaćemo Bosnu.

Jer Bošnjaci su nužni uslov opstanka Bosne.

http://www.bosnjaci.net/prilog.php?pid=68154

[Haman2]

Sead Zubanović, Sta je potvrdio DNK metod univeziteta Standford i Oxford



"Da kojim slučajem Allah dž.š. nije dao da u genetskoj nauci, prije agresije, dođe do otkrivanja DNK metode, siguran sam da bi se devedeset odsto bošnjačkih žrtava i njihovih tjelesnih ostataka pripisalo nevino stradalim „golorukim“ srpskim kao i hrvatskim civilima, ubijenim od strane krvoločnih mudžahedina. Hvala Bogu pa nisu mogli lagati kao poslije oba svjetska rata, a medicina je u međuvremenu napredovala i došla do nekih novih epohalnih otkrića koja dušmanima Bosne i Bošnjaka nikako ne odgovaraju. Pitajući se zašto ove relevantne činjenice bošnjačka politika ne koristi u razračunavanju barem sa bosanskim izdajnicima, izvođačima veliko državnih projekata Beograda i Zagreba, na um pade mi ona narodna poslovica: Ili nemao ili ne znao.

Internacionalno priznat rad na Standford univerzitetu 2004. godine doktora Petera Undernilca zasnovan na procentualnoj sumi Haplogrupe (Hgl), tačnije mutaciji gena Hb kojim se precizno može pratiti migracija stanovništva, donio je sasvim neočekivane rezultate. Kao prastanovnici Evrope, ispred Šveđana 40,5%, Norvežana 40,3% i Danaca 38,7%, na čelu liste se našlo stanovništvo BiH sa 42% i time je dokazano njegovo preko 11 000 godina staro prisustvo na ovim prostorima (od prije zadnjeg ledenog doba).

Drugi univerzitet, Oxford, također organizuje rad na naučnoj studiji čiji su učesnici između ostalih bili naučnici iz Škotske, Estonije, Srbije, BiH, Hrvatske i Makedonije. Rezultati te analize dokazali su da stanovnici BiH nisu Slaveni, nego potomci Ilira. 50% bosanske populacije potiče od čovjeka koji je na ove prostore došao prije zadnjeg ledenog doba (molekularni marker star 2o ooo godina). Hrvatski naučnik Petar Jasak je ovo prokomentarisao riječima: Sviđalo se to nekome ili ne, Bosanci (Muslimani, katolici i pravoslavci) su prvi došli na područje Evrope i od njih vuče porijeklo 20% Evropljana. Švicarska firma IGENEA Genexpert iz Zuricha čiji je vlasnik Irma Pazos, takođe dolaze do podataka da su Bošnjaci Iliri, a Srbi iz Srbije i Hrvati i Hrvatske, Slaveni koji su na ove prostore došli između petog i sedmog vijeka, skupa sa Avarima. Prisustvo Haplotipa Ib kod stanovništva Bosne koje iznosi između 55-70 % šokirao je evropske naučnike jer je najveće u Evropi i to u trokutu Sarajevo - Maglaj - Tuzla. Procentualana zastupljenost gena stanovništva BiH je slijedeća: Ilirski (Illyrian) - 40%, Teuton - 20%, Celtic - 15% Hunnians – 6% Slavensko – 15% Thuricians – 4%. Najinteresantniji je podatak da Nijemci imaju više slavenskog gena od Bošnjaka!

Sve gore navedeno u svijetu naučno dokazano, ismijano je i obezvrijeđeno i u Beogradu i u Banja Luci kao i u Zagrebu i Mostaru. Da li ima neko kome nije jasno, zašto? Kako je samo jak Bošnjački lobi. Kupio je tri najjača Evropska medicinska centra da bi ostvario cilj i opravdao postojanja države koja skoro da nema svog naroda. Jer još uvijek mnogi, u svom ne znanju pitaju: Bošnjak, ko je to? Ja nisam. Ja sam Musliman ili ja sam Bosanac i Hercegovac. Zapamti, ti si Bošnjak, kao i ja i reci to i drugima. Bošnjak može biti i ateista.!Nacija i vjera, to nije isto! Bošnjak je onaj kome je Bosna domovina. On govori svojim, bosanskim jezikom koji je stablo iz kojeg su kasnije izrasle dvije grane, srpski i hrvatski jezik. Bošnjak nema prava više biti podstanar u svojoj državi!"

Bosnjaci.net

[Haman2]

Kako vi danas definišete herojstvo i heroja?



Recimo, ja sam odrastao čitajući stripove i tu mi je nekako sve bilo jasno. Blek Stena je junak jer se bori protiv crvenih mundira. Fantom je rasturao kriminalce i zloće bez obzira na boju kože, nacionalnost ili vjeroispovjest. Supermen je bezbroj puta spasavao Zemlju od zlikovaca i tu sam veoma dobro mogao razlučiti ko je junak a ko nije. Čak sam i u epskim pjesmama mogao skontati da je Musa Kesedžija negativac, a Marko Kraljević na strani slabih i obespravljenih Srba. Čak sam skontao i Marka Miljanova kada je govorio o čojstvu i junaštvu. Partizani su bili heroji, ustaše i četnici su bili kukavice i sluge okupatora.

Onda su došle 90- te i od tada do danas nikako da to raztabirim u svojoj glavi. Ajde što ja to ne kontam, nego ne znam šta da kažem djeci kad me upitaju.

Evo mojih nedoumica:

Jel' herojski zločin nad svojim narodom preduprijediti zločinom nad drugim narodima?
Jel' herojski pobiti oko 33 000 civila?
Jel' herojski pobiti 102 djeteta u Prijedoru?
Je li herojski kada napraviš masovnu grobnicu veliku kao pola fudbalskog igrališta?
Je li herojski kada usred Banjaluke porušiš crkvu samo zato što je katolička?
Je li herojski kada naparviš „strašan zločin“ u Srebrenici?
Je li herojski kada u Foči otvoriš javnu kuću i siluješ dojučerašnje komšinice?
Je li herojski kada natrpaš u Višegradu punu Aljića kuću sa 65 civila i zapališ ih?
Je li herojski kada porušiš 534 džamije na teritoriji koje je kontrolisala vojska i policija Republike Srpske?
Je li herojski prebijati na smrt zarobljenike i civile u onim štalama na Manjači?
Je li herojski kada na sudu priznaš krivicu za nešto, a onda kad izađeš na slobodu kažeš da si se samo šalio?
Je li herojstvo kada sve ovo znaš i ćutiš o tome?
Jel' herojski da iz rata izađeš bogatiji, nego u miru?
Jel' herojski zločine pojedinca pripisivati čitavom narodu?
Ne znam predsjedniče Dodik, meni se čini da nije, ali vama i ovim oko vas izgleda da jeste. Zato sam malo zbunjen.
Šta da kažem djeci kada me upitaju šta je to herojstvo i ko je to heroj?


(Frontal.ba/SB)

[Haman2]

ZNATE LI KO JE BIO LUDWIG ERHARD: Čovjek koji stvorio njemačko poslijeratno "ekonomsko čudo"

Rijetko i osvježavajuće da moćni razumiju ograničenja moći, te odbacuju njenu upotrebu i zapravo je vraćaju na bezbroj pojedinaca koji čine društvo. George Washington bio je takva osoba. Ciceron je bio drugi. Takav je bio i Ludwig Erhard, koji je učinio više od bilo kojeg drugog muškarca ili žene na denacifikaciji njemačke ekonomije nakon Drugog svjetskog rata. Time je stvorio čudesan ekonomski oporavak.
Ekonomija


Foto: Arhiv

"U mojim očima", rekao je Erhard u januaru 1962., "moć je uvijek dosadna, opasna, brutalna i naposljetku čak i glupa".

Prema svim kriterijima, Njemačka je bila katastrofa 1945. godine - poražena, devastirana, podijeljena i demoralizirana - i to ne samo zbog rata. Nacisti su, naravno, bili socijalisti (njihovo ime proizlazi iz Nacionalsocijalističke njemačke radničke stranke), tako da je više od desetljeća ekonomija "planirana" s vrha. Bila je mučena s kontrolom cijena, racioniranjem, birokratijom, inflacijom, kronizmom, kartelima, pogrešnim usmjeravanjem resursa i vladinom komandom nad važnim industrijama. Proizvođači su proizvodili ono što su im planeri naredili. Služenje državi bila je najviša vrijednost.

Trideset godina ranije, tinejdžer Ludwig Erhard je čuo kako otac raspravlja o klasično-liberalnim vrijednostima u razgovorima s kolegama poslovnim ljudima. Bavarski poduzetnik koji se bavio odjećom i tekstilom, aktivno se suprotstavljao sve većoj kartelizaciji njemačke ekonomije od strane cara Wilhelma starijeg. Erhardov biograf Alfred C. Mierzejewski piše o Ludwigovu ocu:

I"ako nikada nije bio bogat, postao je članom solidne srednje klase koja je živjela od napornog rada zadovoljavajući rastuću potražnju potrošača tog razdoblja, a ne lobiranjem za državne subvencije ili zaštitu kao što su to činili mnogi plemići kako bi sačuvali svoje farme te mnogi industrijalci kako bi uspjeli odbiti inozemnu konkurenciju".

Mladi Ludwig prezirao je terete koje je vlada nametala iskrenim i samostalnim poslovnim ljudima poput njegovog oca. Razvio je cjeloživotnu strast za slobodno tržišno natjecanje, jer je shvatio ono što će Hayek tako dobro izraziti četrdesetih godina prošlog stoljeća: "Što više državnih planova, to je teže planiranje za pojedinca."

Ozbiljno ranjen od strane savezničke topničke ljuske u Belgiji 1918., Ludwigove su liberalne vrijednosti ojačale njegovim iskustvom u krvavom i uzaludnom Prvom svjetskom ratu. Nakon burne hiperinflacije koja je zahvatila Njemačku u godinama poslije rata, stekao je doktorat iz ekonomije, preuzeo porodični posao, a na kraju je vodio institut za istraživanje tržišta, koji mu je dao priliku pisati i govoriti o ekonomskim pitanjima.
Hitlerov uspon na vlast tokom tridesetih godina duboko je uznemirio Erharda. Odbio je imati bilo kakve veze s nacizmom ili nacističkom strankom, čak i tiho podržavajući otpor režimu koje se s godinama razvijao.

Nacisti su na to reagovali tako što je izgubio posao 1942. godine, kada je napisao rad u kojem opisuje svoje ideje za slobodnu poslijeratnu ekonomiju. Sljedećih nekoliko godina proveo je kao poslovni savjetnik.
Godine 1947. Erhard je predsjedavao važnom monetarnom komisijom. To se pokazalo kao vitalni korak prema položaju direktora ekonomije za Bizonal Economic Council, tvorevinu američkih i britanskih okupacijskih vlasti. Tamo je mogao konačno pretvoriti svoje poglede u politiku i transformirati svoju zemlju.
Erhardovi pogledi do tada su se učvrsnuli u nepromjenljiva uvjerenja. Valuta mora biti čvrsta i stabilna. Kolektivizam je bio smrtonosna glupost koja je gušila kreativnu osobu. Centralno planiranje bilo je prevara i zabluda. Državna preduzeća nikada ne bi smjela biti prihvatljiva zamjena za dinamiku konkurentnih i poduzetničkih tržišta. Zavist i preraspodjela bogatstva bili su zlo.

"Mnogo je lakše davati svima veći komad od sve većeg kolača", rekao je, "nego da dobiju više kroz borbe oko dijeljenja malog kolača, jer u takvom procesu svaka prednost za jednu stranu je nedostatak za drugu."
Erhard se zalagao za poštenu utakmicu bez privilegovanih. Njegov recept za oporavak? Država će postaviti pravila igre i u svim drugim stvarima pustiti ljude da sami izvuku Njemačku iz mrtvila. Savremeni ekonomist William H. Peterson otkriva šta se dogodilo sljedeće:

!1948., u junsku nedjelju, bez znanja ili odobrenja savezničkih vojnih okupacijskih vlasti (koji su naravno bili daleko od svojih ureda), zapadnonjemački ministar ekonomije Ludwig Erhard jednostrano je i hrabro izdao uredbu kojom se brišu racioniranja i kontrole cijena, i uvodi se nova čvrsta valuta, Deutsche mark. Odluka je odmah stupila na snagu. Erhard je zapanjenom njemačkom narodu rekao: "Sada je vaš jedini kupon racioniranja marka".

Američke, britanske i francuske vlasti, koje su imenovale Erharda na njegov položaj, bile su užasnute. Neki su ga optuživali da je prekoračio svoje definirane ovlasti, te da bi ga trebao ukloniti. Ali djelo je učinjeno. Američki komandant, general Lucius Clay mu je rekao: "Herr Erhard, moji savjetnici kažu da činiš veliku pogrešku." "Nemoj ih slušati, generale", odgovorio je Erhard, "moji savjetnici mi govore istu stvar."
General Clay je protestovao što je Erhard "promijenio" saveznički program kontrole cijena, ali Erhard je inzistirao da uopće nije promijenio politiku kontrole cijena. Jednostavno ju je "ukinuo". U sljedećim sedmicama i mjesecima, izdao je prašinu deregulacijskih naloga. Smanjio je tarife. Podigao je poreze na potrošnju, ali ih je više nego nadoknadio s 15-postotnim smanjenjem poreza na dohodak. Uklanjanjem destimulacija na uštedu, on je potaknuo jednu od najviših stopa štednje bilo koje zapadne industrijalizirane zemlje. Zapadna Njemačka bila je preplavljena kapitalom i rastom, a komunistička istočna Njemačka je malaksala. Ekonomist David Henderson piše da je Erhardov moto mogao biti: "Nemojte sjediti samo; poništite nešto. "

Rezultati su bili zapanjujući. Kao što piše Robert A. Peterson,

"Gotovo odmah, njemačka ekonomija se preporodila. Nezaposleni su se vratili na posao, hrana se ponovno pojavila na policama prodavnica, a legendarna produktivnost njemačkog pučanstva oslobodila se. U roku od dvije godine, industrijska proizvodnja utrostručila se. Početkom 1960-ih Njemačka je bila treća najveća ekonomska snaga na svijetu. I sve se to dogodilo dok je Zapadna Njemačka asimilirala stotine hiljada izbjeglica iz Istočne Njemačke".

To je bio ritam rasta koji je potukao evropske zemlje koje su primale daleko više pomoći u okviru Marshallovog plana od Njemačke ikada.

Pojam "njemačko ekonomsko čudo" bio je široko korišten i shvaćen za ono što se to dogodilo 1950-ih pred očima svijeta, ali Erhard na to nikada nije tako gledao. U svojoj knjizi Prosperitet kroz takimčenje 1958., opisao je: "Ono što se dogodilo u Njemačkoj ... je sve osim čuda. To je rezultat iskrenih nastojanja cijelog naroda koji je, u skladu s načelima slobode, imao priliku koristiti ličnu inicijativu i ljudsku energiju ".
Iskušenja socijalne države 1960-ih poništila su neke od Erhardovih reformi. Njegove tri godine na mjestu kancelara (1963-66) manje su uspješne od njegovog mandata kao ministra ekonomije. Ali njegovo je naslijeđe je krivotvoreno u tom desetljeću i pol nakon završetka rata. On je zauvijek odgovorio na pitanje: "Šta raditi s ekonomijom u ruševinama?", s jednostavnim, dokazanim i definitivnim receptom: „Oslobodite je".

(D. Hadžović)
ZNATE LI KO JE BIO LUDWIG ERHARD: Čovjek koji stvorio njemačko poslijeratno 'ekonomsko čudo' | Slobodna Bosna

[Haman2]

BOJE LI SE MUSLIMANI BOGA ILI GAY LOBIJA?
Autor: Muhamed Mahmutović
Objavljeno: 03. September 2019. 00:09:17



MUHAMED MAHMUTOVIĆ: BiH će šaptom pasti. Parada će biti i proći. Njezin uspjeh zavisi od pogrdnih povika i eventualnih bačenih gnjilih jaja na povorku. I dakako od medijskog praćenja velikog broja medija, koji jedva čekaju ružne povike i gnjila jaja, pa da pozovu razne mudrosere poput gore pobrojanih, kako bi kukali nad neslobodom gay populacije u BiH.


- Ovih dana top tema svih medija i društvenih mreža je parada homoseksualaca u glavnom gradu BiH, a to je upravo ono što gay lobiji traže. Kad bi oni znali da ih niko neće fermati ni za što i da se na tom balu vampira neće pojaviti nijedan medij, ne bi oni ni prevrnuli zemlju naopako da tu paradu održe.

Da se odmah na početku razumjemo, ja nisam za paradiranje bilo čije i pokazivanje seksualne orijentacije u javnosti, ali sam svjestan da je ta parada nešto što će se neminovno desiti, pa desila se ona sad ili dogodine. Nisam ni protiv toga da svaki punoljetan čovjek sam za sebe odlučuje s kim će u krevet.

Svjetski centri moći tako osvajaju državu po državu. Tome se nisu oduprijele mnogo jače države i iluzorno je očekivati da im se suprostave kukavice i korumpirani političari kakve ima BiH.

Tu paradu srama ne smije niko nametati samo Izraelu, jer bi oni rekli da su čisti od toga i da kod njih nema tih nastranosti, a njihova knjiga zla - Talmud, upravo i svodi sav ostali svijet osim Jevreja na bezvrijedanu masu u ravni životinja.

Talmudski nauk zastupa jedan dijabolički princip: samo Židovi su pravi ljudi, svi ostali su samo životinje u ljudskom obliku, a kojima je Bog dao samo zato da Židovima bude ugodnije kada ih te životinje u ljudskom obliku služe.

“Bog je stvorio nežidove te iako im je dao čovječji oblik oni su ravni sa životinjama, jer ne dolikuje Židovu da bude služen od stoke. Zato ga služe životinje u ljudskom obliku.“ (Šulah aruh, Mudraš talpiot 225).

Zato se danas sve izopačenosti promoviraju kao napredni pogledi na život i ljudske slobode, samo onaj ko želi reći da te izopačenosti ne prihvata, nema slobodu da to kaže. I sve to je trend u cijelom svijetu, samo u Izraelu niko ne traži tu paradu koju paradom ponosa zovu. Niti će kad tražiti.

Šta je s pripadnicima druge dvije monoteističke religije? Pa ništa, kršćani i muslimani se boje više gay lobija nego Boga. To je sasvim očito, jer takvu brojčanu nadmoć i nadmoć u svakom drugom smislu nije nikad niko imao u historiji, a da je bio tako potlačen i diskriminiran od manjine, koju na prste možemo izbrojati. Danas sam s jednim prijateljem analizirao šta se dešava u svijetu i nameće se samo ovaj zaključak. Mi smo to malo karikirali pa upoređivali Boga s vlasnikom googla, fejsbuka ili predsjednika SAD.

Zamislite da ste dobri s nekim od njih i da znate da nas neki od njih neizmjerno voli? Kakvu bi snagu i samopouzdanje imali i bili se bojali da će nam fejsbuk izbrisati post u kojem želimo kao slobodni ljudi reći ga “gay nije okay”? U čemu je problem? Oni kažu da jest, imaju slobodu to reći, zašto mi nemamo slobodu reći da nije? Bi li nas bilo briga, hoće li nam uskratiti američku vizu i hoće li nas ko proglasiti homofobom ili teroristom? Ma nama bi bilo ravno do mora.

A mi imamo uza se nekoga za koga su pobrojani moćnici nevidljivi u svakom smislu i smiješni, ali mi ne smijemo ustati i reći glasno da se Božje mora poštovati. Tako će devedeset i devet posto stanovnika zemlje dozvoliti da im svoje izopačenosti nameće jedan posto ljudi, kojima niko ne brani da to budu u svoja četiri zida. Ako su se oni svjesno odlučili da žive s partnerima istog spola i na takav način ne produžavaju ljudsku vrstu, to je njihovo pravo. Naše je pravo da kažemo da to nije okej i da živimo po Božjim zakonima, ali oni nama nameću da tom produžetku vrste ne smijemo odrediti spol, kako se ne bi oni kao manjina osjećali nezgodno. Pa šta oni imaju s tim kako ćemo mi svoju djecu oblačiti, hoćemo li ih odgajati onako kako su rođeni ili pretvarati u bespolna bića koja će oni kasnije lakše učlaniti u njihova društva i iskorištavati za svoje potrebe?

Gdje su u svemu tome stanovnici ove male napaćene zemlje, koja je došla na red da prihvati “europske vrijednosti”? Ako je dosad bilo kome nejasno, šta pod tim vrijednostima podrazumijeva Dragan Čović, koji godinama tvrdi da su HDZ i Hrvati jedini “promicatelji europskih vrijednosti”, evo sad mu je jasno o kojim vrijednostima je riječ.

A ‘ta će hudi Nedžo? On bi sad pisao komentare od dva metra da ovu paradu odobrava SDA i IZ, ali ovako hud nemere. Šef, Fahrudin Radončić, mu je u vlasti, a kod njega je uhljebio i kćerku, zeta.., pa eto tako izostaje reakcija i perjanica medijskog prostora ove napaćene BiH.

Kako se tome može oduprijeti država gdje su najglasniji likovi u medijskom prostoru, Avdo Avdić, Fatmir Alispahić, Nedžad Latić... Njih nazivaju intelektualcima i traže od njih o svemu mišljenje. Avdo se vidi iz aviona da je njihov, ali je Fatmir malo čudan. Brani paradžemate, kad mu daju 200 KM da snimi neki video o njima, a kad mu treba popraviti o sebi sliku, podržava i toplu braću u Tuzli.

A ‘ta će hudi Nedžo? On bi sad pisao komentare od dva metra da ovu paradu odobrava SDA i IZ, ali ovako hud nemere. Šef, Fahrudin Radončić, mu je u vlasti, a kod njega je uhljebio i kćerku, zeta.., pa eto tako izostaje reakcija i perjanica medijskog prostora ove napaćene BiH.

Dakle, BiH će šaptom pasti. Parada će biti i proći. Njezin uspjeh zavisi od pogrdnih povika i eventualnih bačenih gnjilih jaja na povorku. I dakako od medijskog praćenja velikog broja medija, koji jedva čekaju ružne povike i gnjila jaja, pa da pozovu razne mudrosere poput gore pobrojanih, kako bi kukali nad neslobodom gay populacije u BiH.

Mene kad bi se pitalo, taj dan bi im ostala potpuno prazna džada s kojom su naumili proći, i neka gole guzice pokazuju jedan drugome. Svaka slika s tog događaja, video ili bačen kamenčić na njih je samo voda na njihov mlin.

Ne bi me začudilo da se na čelu te parade nađu čuveni “borci za ljudska prava” poput Alispahića, Latića, Avdića, Brkana... Ovo im i jest jedinstvena prilika da budu sa istomišljenicima!

http://www.bosnjaci.net/prilog.php?pid=68251

[Haman2]

Sta kazati? Seks je individulna stvar svakog pojedinca. Nek se svako seksa skim hoce, gdje hoce i kako hoce. Samo mi nije jasno zasto nema parada ponosa onih koji se normalno sekstaju pa i onih koji se vise ne seksaju.

[Haman2]

Oduzeli im komunisti: Seid Ožeković traži da mu RS vrati kompletan Nacionalni park Sutjeska s Tjentištem
Autor: Predrag Zvijerac

Seid Ožegović traži od vlasti Republike Srpske da mu vrati 1.860 dunuma zemlje, odnosno gotovo kompletan Nacionalni park Sutjeska, uključujući i dio Maglića, koju su komunističke vlasti tadašnje Narodne Republike Bosne i Hercegovine, odnosno Narodne Republike Jugoslavije oduzele 1956. godine od njegovog rahmetli oca Sulje Ožegovića.



Seid Ožegović sa suprugom ispred partizanskog spomenika izgrađenog na njegovoj očevini

- Ocu Sulji, za čijim posmrtnim ostacima još tragam, tadašnje vlasti su bez novčane ili bilo kakve naknade oduzele tu zemlju i na njoj sagradili Nacionalni park Sutjeska, spomenik na Tjentištu, Titovu vilu, hotele, barake i sve što je tamo i na Magliću do zadnjeg rata bilo i što se danas privatizira i što želi kupiti brat Milorada Dodika – kazao je Seid za Faktor.

Agrarna reforma i kolonizacija

Ožegović koji danas živi u Chicagu, u američkoj državi Illinois, decenijama je pokušavao doći do dokumenata koji to dokazuju.

- Sad imam sve na papiru i, budući da mi vlasti BiH, odnosno Republike Srpske u čijoj je to nadležnosti, odbijaju vratiti našu imovinu, spreman sam ići na Evropski sud za ljudska prava u Strasbourgu. Već sam razgovarao sa uglednim advokatom Francisom Boyleom i on je okvirno izrazio spremnost zastupati me – naglasio je Ožegović u ispovijesti za Faktor.

Narodna Republika Bosna i Hercegovina, odnosno, Narodni odbor Sreza Goražde izdao je Rješenju 10. februara 1956. kojim je Ožekovićima oduzeta gotovo sva imovina koju su decenijama imali, na kojoj su radili i na kojoj su upošljavali desetke radnika.

Komunističke vlasti pri tome su se pozvale na član 53 i član 58 tadašnjeg Zakona o agrarnoj reformi i kolonizaciji u BiH, u skladu sa odredbama Zakona o nadležnosti narodnih odbora opština srezova po republičkim propisima (prilog 3, točka 6) i član 162 Zakona o narodnim odborima srezova.

Tadašnji Sekretarijat za opštu upravu i budžet Narodnog odbora sreza Goražde donio je Rješenje kojim se prvo "ustanovljuje da se zemljišni posjet suvlasnika Ožegović Sulje, Hamida i Pembe udate Puzo, nasljednika umrlog Ožegović Avde i Ožegović Vasvije i dr. i nasljednika umrlog Ožegović Uzeira – Ožegović Derviše i dr. sastoji od 646 dunuma i 958 kvadratnih metara obradivog zemljišta i 412 dunuma i 820 kvadratnih metara šume, koji je upisan u posjedovnim listovima broj 158, 160, 170, 174, 185 i 220 KC Tjentište; 15 i 16 KC Tovarnica; 316 KC Ćurevo i 35 kao Maglić".

- Suvlasnici gornjih nekretnina su zemljoradničkog zanimanja. Radi toga, primjenom niveliranog člana 11 Zakona o agrarnoj reformi i kolonizaciji u Bosni i Hercegovini, svim suvlasnicima se ostavlja jedan zemljoradnički maksimum i to 390 dunuma i 858 kvadratnih metara obradivog zemljišta i 179,9 dunuma šume – navodi se u tom rješenju.

Ožekovićima je tako ostavljena 251 katastarska čestica koje uključuju njive, livade, voćnjake, pašnjake i šume na Tjentištu, Magliću i Tovarnici od kojih je svaka veličine od trećine do najveće od 25,6 dunuma.

- Ostalo zemljište, koje kao višak prelazi zemljoradnički maksimum iz člana 11 Zakona o agrarnoj reformi i kolonizaciji, oduzima se i kao opštenarodna imovina unosi u zemljišni fond – navodi se u rješenju tadašnjih komunističkih vlasti.

Sudeći po dokumentu koji nam je dao Seid Ožegović, radi se o 49 katastarskih čestica od kojih nijedna nije manja od dva dunuma, dok je nekoliko livada i šuma pojedinačno površine veće od 20 dunuma. Sve one su upisane 19. januara 1956. godine kao “Državno dobro Tjentište”.

- Na oduzetom zemljištu imaju se brisati svi eventualno uknjiženi tereti. Nakon što ovo zemljište postane pravosnažno i izvršno na oduzetom zemljištu uknjižit će se pravo svojine u korist opštenarodne imovine – navodi se u Rješenju. Njime je utvrđena i visina naknade koju su Ožekovići trebali dobiti.

- Visina naknade određena je na osnovu ustanovljenog prosječnog jednogodišnjeg prinosa u posljednjih 10 godina tako što je prosječan prinos ustanovljen i to za njivu 70 kilograma ječma množeno sa tržišnom cijenom od 45 dinara, livadu 120 kilograma sijena množeno sa tržišnom cijenom od 15 dinara, što ukupno čini iznos od 856.790 dinara – navodi se u rješenju koje uz potpis “Smrt fašizmu – Sloboda narodu!” potpisuje načelnik Huso Pašić.

Ili selidba ili zatvor ili streljanje

Seid Ožegović tvrdi da taj novac ne da njegov otac Suljo nikad nije dobio, nego da se nikad nije usudio ni tražiti pa čak ni Rješenje o oduzimanju imovine.

- Da jeste, odmah bi ga proglasili narodnim neprijateljem. Možda bi završio u zatvoru, možda bi ga streljali – kazao je Seid Ožegović za Faktor.

Seid navodi i da su Ožegoviće komunističke vlasti htjele potpuno protjerati s tog područja i naseliti ih na drugim područjima na zemlji koju su također nekome oduzele.

- Nudili su mu Ćenanovića i Mujanovića zemlju na Butmiru kod Sarajeva. On je to odmah odbio – kazao je Seid za Faktor.

Kakav im je život u Tođevcu, odnosno Tjentištu, bio zbog toga govori i podatak da niko od njih nije mogao decenijama dobiti nikakav posao dok su gledali kako na njihovoj zemlji kroz omladinske radne akcije nicali objekti u kojima su se odmarali komunistički funkcioneri. Oni nisu nikad mogli dobiti ni jedinstveni matični broj i, kako je naglasio, u očima države bili su niko i ništa.

- Kakav je to nacionalni park, koji bi trebao biti zaštićen, kad je tamo kod pošte čovjek je napravio kuću. Kako je to moguće, jer bi morao imati 'papire' jedan kroz jedan. Prošle godine sam išao kod direktora NP Sutjeska i pitao ga to, a on mi je kazao da su podnijeli zahtjev da se te kuće, izgrađene na mojoj livadi, sruše. Nijedna nije srušena i pitanje je koliko novih će biti uskoro izgrađeno – kazao je Ožeković za Faktor.

On kaže da je ta firma, odnosno NP Sutjeska praktično privatizirana. Ožegovići su se, kaže Seid, s dokumentima koje posjeduju obraćali i bivšem predsjedniku Skupštine općine Foča Lutviji Šukalu koji je kontaktirao Nadu Srdanović, koja je nekad bila direktorica NP Sutjeska.

- Ona je potvrdila da smo mi vlasnici te zemlje i da mi možemo staviti ključ u bravu tog nacionalnog parka. Međutim, mi kad odemo kod drugih ljudi, oni ti kažu da još nema zakona po kojem mi to možemo vratiti. A ljudi u međuvremenu dižu kuće i vikendice. I sad se sjećam kako sam s rahmetli ocem obilazio pašnjake koji su nekad bili naši, gledao voćnjake, stabla oraha… Nemam čak ništa protiv da tamo na mojoj zemlji neko obnovi kuću, ako će tamo i živjeti i obrađivati zemlju. Međutim, ne možeš živjeti u Sarajevu ili negdje drugo, tamo napraviti vikendicu i dolaziti s vremena na vrijeme – naglasio je Seid Ožeković.

Dodikovi žele cijeli NP Sutjeska

Tokom agresije 1990-ih Seid je izgubio oca, majku, tetku… Pronašli su tek nekoliko kostiju majke i tetke koje je sahranio, oca još traži.

- Otac je imao 89 godina. Majka 75. Očeva sestra 86. Ubijeni su samo zato što nisu Srbi. Šta ja to još trebam dati? Oca sam morao uz dva svjedoka u Foči proglašavati mrtvim. Tražili su mi medicinski karton! Moram čekati da se to oglasi u Službenom listu RS-a.

On sam bio je pripadnik Četvrte motorizovane brigade A RBiH. Sve u NP Sutjeska, disko, hotel, sve planinske kućice, Titovu vilu, ali i svu imovinu Bošnjaka koji su tamo živjeli… uništili su, kaže, četnici koji su došli uglavnom iz Gacka. Danas se, tvrdi, Dodikov brat raspituje da kupi cijeli NP Sutjeska.

Dva puta protjerani

Ukazao je i na inicijativu iz Izraela da se Jevrejima vrati imovina koja im je oduzeta poslije Drugoga svjetskog rata ili da im se isplati, prema nekim procjenama, oko šest milijardi maraka. Smatra da bi država to napraviti svima.

- Bio sam borac Armije RBiH. Izgubio pola porodice. Oficirima JNA vraćeni su vojni stanovi u FBiH ili im je isplaćena naknada, a ja ne mogu da dođem do svoje imovine. Ići ću s tužbom i do Strasbourga (Evropskog suda za ljudska prava, op.a.). Već sam razgovarao s uglednim advokatom Francisom Boyleom i on je okvirno izrazio spremnost zastupati me – naglasio je Seid Ožeković.

Dodaje da je te 1956. godine imovina koja im je oduzeta bila vrijedna najmanje milion maraka. Dodaje i da su neki od njegovih nekadašnjih susjeda pristali i da su prihvatili da ih se protjera s tog područja, da su se naseljavali po Posavini i oko Sarajeva, uglavnom na Butmiru. Njegovi Ožekovići nisu dobili ni dinara.

- Šta znam ljudi koji mi se javljaju, koji su protjerani tamo nakon Drugog svjetskog rata, a nakon zadnjeg rata opet protjerani… Oni su sad 'ni tamo ni amo'. Ono oko Tjentišta ne mogu dobiti, ono oko Dervente ili Gradište je isto tako bilo i ostalo tuđe i neko drugi 'ganja papire' i dokazuje da su njima komunisti oduzeli tu zemlju – naglasio je Ožeković.

Protjerivanje i naseljavanje

Naglasio je da je u Americi, gdje sad živi, stupio u kontakt i s Miljenkom Šimovićem, koji je nekad bio direktor Nacionalnog parka Sutjeska.

- Mislio sam da je Srbin iz Foče, ali on je Hrvat koji je napredovao u tom sistemu i naslijedio je funkciju od Dobrivojevića 1960-ih, kad se gore gradio spomenik. Danas živi u St. Louisu. Pitao sam ga zašto je to rađeno, zašto su od ljudi uzimali zemlju, nisu im dali da je obrađuju, protjerivali ih i onda tu dovodili ljude koji nisu nikakve veze nikad imali sa Tjentištem, iz neke Hodžiće iz Crne Gore i slične. On je kazao da je to možda bila greška. Kad sam mu rekao da će mi morati biti svjedok na sudu, on je to odmah odbio – tvrdi Seid Ožegović.

Ipak, pomogao mu je, kazavši da rješenje kojim im je oduzeta imovina, može naći na Šumarskom fakultetu u Sarajevu, ali i u arhivu NP Sutjeska.

- Za rješenje iz kase NP Sutjeska mi je rečeno da ga je čistačica slučajno bacila – kazao je Ožegović za Faktor. Dodao je da očekuje da ga Republika Srpska, koja je nadležna, isplati ili da mu vrati zemlju.

- Uvijek ima neko ko će me isplatiti. Imamo sad ljude iz Austrije, Njemačke, evo i iz arapskih zemalja, koji dolaze i kupuju zemlju. Uknjižite na mene, isplatit će me oni – kazao je Ožeković. On misli da će mu na kraju jedan dio vratiti, onaj koji je manje vrijedan, dio isplatiti, ali i da će prije toga morati ići sve do Strasbourga.

Oduzeli im komunisti: Seid Ožeković traži da mu RS vrati kompletan Nacionalni park Sutjeska s Tjentištem | Faktor.ba

[Haman2]

GOLI OTOK, Kazivanje jednog od rukovodilaca



Ono sto me je iznenadilo vezano je za broj osudjenih i njihova etnicka pripadnost.

"Njegove riječi o nacionalnom sastavu zatvorenik potvrđuju i službene statistike.

"Najviše je bilo Makedonaca, Muslimana, Crnogoraca, Srba. Hrvata i Slovenaca je bilo sveukupno pet posto. Pet posto od svih ukupno je bilo zajedno Slovenaca i Hrvata... To je bio omjer. Tako da to što se oni busaju ... od toga ništa", odrešit je Anton. Tvrdi da je slika o Golom otoku u javnosti iskrivljena, mnogo toga je izmišljeno. Kao recimo priča da je drvored bagrema zasađen za Tita. "Na tim iluzijama se grade i priče i filmovi i bajke", zaključio je Anton P. nekadašnji čuvar na Golom otoku. Kada je ta kaznionica zatvorena, on još nije imao uvjete za mirovinu, a zbog svoje struke i iskustva radio je u drugim kaznenim ustanovama i u policiji u Zagrebu.

NAPOMENA: Ako zelite procitati cijeli tekst kliknite na link : https://100posto.jutarnji.hr/news/meni- ... u-bjezali1