Ad blocker detected: Our website is made possible by displaying online advertisements to our visitors. Please consider supporting us by disabling your ad blocker on our website.
medvjed23 wrote:pa u tome je caka ako te neko mimo tvoje volje gurne u prostor koji je daleko od savršenog i u kojem ćeš nemalo patiti, da li ti je taj neko nanio zlo? ok, ti ćeš, moguće, reći da nije.. međutim, neko drugi će, imajući vlastiti primjer na umu, dati suprotan odgovor.. da li je takav odgovor legitiman? da li ima težinu?
A sad obrćeš pilu. "Ne gurne te niko protiv tvoje volje, u prostor koji je nesavršen s namjerom da patiš".
Djeca se (vjerujem još uvijek) u 60-65% slučajeva radjaju iz ljubavi i svaki roditelj želi za svoje potomstvo najbolje. Dakle, ne mislim da mi je nanijeto zlo rodjenjem a i ubjedljivoj većini drugih.
Nekome vjerovatno jeste nanijeto zlo i osjeća se zbog raznoraznih čimbenika neželjeno, nevoljeno i neispunjeno srećom i zadovoljstvom.
Ali svako je kovač svoje sudbine i budućnosti. Ne vidim zašto "neko i gurnut ne svojom voljom u nesavršeni svijet i neželjen" svojom upornošću i željom ne može pozitivno se ostvariti u životu?
Naprotiv!
Znam da je za stvaranje pjesama nužno promjenjivo raspoloženje i da preovladava negativa ponekad, ali s vremena na vrijeme možeš i neki veseli i pozitivni pjesmuljak izbaciti
Meni je svijet i ovakav kakav je u svom nesavršenstvu i problemima 75% i dalje pozitivan
ok, neću ulaziti u to da li ljudi prave djecu iz sebičnih ili altruističnih motiva, al hoću reći da mislim da je rezultat radnje, a ne namjera iza iste, kriterij za ocjenu: da li je ili nije naneseno zlo.. to me vodi jednostavnoj postavci stvari, iz koje proizilazi zaključak da je antinatalizam najmoralniji izbor:
antinatalista svom djetetu (koje neće napraviti) sigurno neće nanijeti zlo
natalista svom djetetu možda hoće, a možda neće nanijeti zlo
zašto rizikovati? (retoričko pitanje)
razumijem da ti ne dijeliš moj pogled na stvar i to je ok.. lijepo je s nekim o ovoj temi pričati pristojno, bez histerisanja i sl
dezurni_ucenik wrote:sto se mene tice, ovo je drustvo svakako na highway to hell. Neko ili nesto radi na unistavanju porodice i porodicnih vrijednosti. Moze neko reci da je to teorija zavjere ali znam da nije. Povecava se broj samoubistava, iq se zadnjih 30 godina drasticno smanjuje film idiocracy nam je buducnost. da li zelis dijete da ti raste u tom na tebi je. Premda, ako zelis imati dijete, odlucujucu ulogu imaju a) biologija i b) ekonomski uvjeti.
Da li je malo licemjerno da ja, kao buduca majka, imam ovakve stavove? Pri tome mislim stati iskljucivo na tom jednom djetetu.
Gledaj sta je fazon, fazon je u tome ako ti radis nesto ne remeteci nikog, ne pokusavas siriti propagandu da je tvoj nacin jedini pravilan onda niko ti nece rec ni a ni b. Ali u novije vrijeme ima sve vise nadri-strucnjaka za sve zivo, prvo je krenulo sa vakcinama a sad evo i sa djecom. Znaci u svoja ceter zida odluci sta ces i kako ces a ne okolo propagandu tjerat.
Pa mislim da je prenamnozena planeta kolektivan problem i tesko je povuci crtu gdje pocinju ili prestaju prava pojedinca i gdje pocinju ili prestaju kolektivna prava, za dobrobit svih, a da sto manje utjece na pojedinca.
Znas, postoji jos jedan problem. Stancanje djece, zivot na socijali (hajd kod nas ovo zanemari jer i nije kakva), prst u uho i ljuljaj momcino, a djeca se kote bog te ne vidio, a sutra kukaju redom za pomoc i ljudi su govna kad kazu da su njihiva djeca samo njihov problem. Ne daj boze bolesti, tu ok pomoci, ali stancat desetoro kad nemas uslova ni za jedno mi nije za zaljenja. I tu prestaje pravo pojedinca da se razmnozi, a pocinje pravo zajednice da to nekako ogranici, jer ce ta ista zajednica sutra trpit tu djecu koja ce vjerovatno postat lopovi, dileri ili sta vec ne, da bi sebi obezbijedili ono sto nemaju. Ko je zakazao? Sistem kompletan.
lijepa u dusi wrote:
Eh, da ti se raspricam, rasplakao bi se
Nije da se ne slazem, samo, zivot pise cudne scenarije, a mi smo insani od krvi i mesa, nismo roboti na on i off. Do juce sam se mogla zakleti da bih jedno, a kad sam se nasla u toj situaciji, shvatila sam da bih drugo. I sve sto sam u zivotu rekla "ne bih jaaaa" puklo me posred face. Za mnogo stvari u zivotu sam planirala jedno, pa ispalo drugo. Ali nekako uvijek i to drugo ispadne dovoljno dobro da se mogu nositi s time. Valjda ce i sad.
Helem, da se vratimo na temu, izvini, ja odlutah.
Da je svijet poslozen kako bi trebalo biti, vecinom bi inteligentnije jedinke bile bolje obrazovane, a u skladu s time i bolje situirane, dakle pozeljno je njihovo razmnozavanje gledajuci s vise aspekata.
Medjutim, nerijetko se desi da su djeca drvosjeca ili baustelaca pravi mali genijalci, a djeca obrazovanih, inteligentnih ljudi pravi mali debili i retardi (ne zelim biti politicki korektna). Zasto? Mislim da je do okoline, a ne do gena, bar ne u tolikoj mjeri. Bilo bi zaista steta za svijet da se mnoga djeca nisu rodila, jer ce, ukoliko ih okolina podrzi, postati korisni clanovi zajednice.
Samo kazem, idealan bi bio sistem da svaka jedinka, shodno svojim mogucnostima, ima odredjenu funkciju u drustvu. S obzirom da je takvo sto po danasnjim nacelima nemoralno, neeticno i nehumano, a i sam prelaz na takav sistem bi bio okrutan i krvav, preostaje nam postepeno podizanje svijesti kod narednih generacija.
Ja sam se prije grozio kad mi neko kaze da ne zeli imati djecu. Bilo mi to van svake pameti. Sto sam stariji,razumijem i takvo razmisljanje. Naravno da i ja zelim da imam djecu, ali ponekad se uhvatim u razmisljanju u kakvom drustvu ga ostavljam.Ako ga previse fino odgojis bice kanta za nabijanje, ako ga bas i ne odgojis tako pretvorit ces ga u oportunistu i hinju mozda i u bullyija. Da ti se dijete divi BMW-u nekog lokalnog krimosa, odouse mi smo uvijek i bili drustvo gdje su se na te lokalne klosare uvijek gledalo sa dozom strahopostovanja ( a to je tema za neke druge emisije).
A to podizanje svijesti kod buducih generacija, meh ja ti u to ne vjerujem. Kazem, mi smo svi kolektivno na putu za propast. Podizanje svijesti i istina , to nikoga ne zanima. Postajemo ko zivotinje, jedemo/spavamo/guzimo da prostis. Sad ce se neko naci pametan i reci kako zivimo u eri najveceg tehnologskog napretka, kako nikad nam nije bilo bolje,a ja na prilozim samo ovaj muzicki video
lijepa u dusi wrote:
Pa mislim da je prenamnozena planeta kolektivan problem i tesko je povuci crtu gdje pocinju ili prestaju prava pojedinca i gdje pocinju ili prestaju kolektivna prava, za dobrobit svih, a da sto manje utjece na pojedinca.
Znas, postoji jos jedan problem. Stancanje djece, zivot na socijali (hajd kod nas ovo zanemari jer i nije kakva), prst u uho i ljuljaj momcino, a djeca se kote bog te ne vidio, a sutra kukaju redom za pomoc i ljudi su govna kad kazu da su njihiva djeca samo njihov problem. Ne daj boze bolesti, tu ok pomoci, ali stancat desetoro kad nemas uslova ni za jedno mi nije za zaljenja. I tu prestaje pravo pojedinca da se razmnozi, a pocinje pravo zajednice da to nekako ogranici, jer ce ta ista zajednica sutra trpit tu djecu koja ce vjerovatno postat lopovi, dileri ili sta vec ne, da bi sebi obezbijedili ono sto nemaju. Ko je zakazao? Sistem kompletan.
Jes prenatrpana planeta al u cempresima. Planeta moze duplu populaciju izdrzat, pa cak i triput vecu nego trenutnu bez ikakvih problema. Ali je fazon sto bi se svi natakarili u grad, eee, nece da moze. A ima covjecanstvo as u rukavu za takve probleme, rat je majka sto se tice kontrole populacije. Najgora stvar sto se tice napretka je to sto se najveci napredak postize kad je drustvo ili u ratu ili pred rat, da je to ispravit onda ne bi bilo potrebe za ratom jer bi bukvalno nebo bila granica.
Znaci populacija nije problem nego gustoca iste, svi bi da su u gradu i da rade u uredu, eee.
lijepa u dusi wrote:
Eh, da ti se raspricam, rasplakao bi se
Nije da se ne slazem, samo, zivot pise cudne scenarije, a mi smo insani od krvi i mesa, nismo roboti na on i off. Do juce sam se mogla zakleti da bih jedno, a kad sam se nasla u toj situaciji, shvatila sam da bih drugo. I sve sto sam u zivotu rekla "ne bih jaaaa" puklo me posred face. Za mnogo stvari u zivotu sam planirala jedno, pa ispalo drugo. Ali nekako uvijek i to drugo ispadne dovoljno dobro da se mogu nositi s time. Valjda ce i sad.
Helem, da se vratimo na temu, izvini, ja odlutah.
Da je svijet poslozen kako bi trebalo biti, vecinom bi inteligentnije jedinke bile bolje obrazovane, a u skladu s time i bolje situirane, dakle pozeljno je njihovo razmnozavanje gledajuci s vise aspekata.
Medjutim, nerijetko se desi da su djeca drvosjeca ili baustelaca pravi mali genijalci, a djeca obrazovanih, inteligentnih ljudi pravi mali debili i retardi (ne zelim biti politicki korektna). Zasto? Mislim da je do okoline, a ne do gena, bar ne u tolikoj mjeri. Bilo bi zaista steta za svijet da se mnoga djeca nisu rodila, jer ce, ukoliko ih okolina podrzi, postati korisni clanovi zajednice.
Samo kazem, idealan bi bio sistem da svaka jedinka, shodno svojim mogucnostima, ima odredjenu funkciju u drustvu. S obzirom da je takvo sto po danasnjim nacelima nemoralno, neeticno i nehumano, a i sam prelaz na takav sistem bi bio okrutan i krvav, preostaje nam postepeno podizanje svijesti kod narednih generacija.
Ja sam se prije grozio kad mi neko kaze da ne zeli imati djecu. Bilo mi to van svake pameti. Sto sam stariji,razumijem i takvo razmisljanje. Naravno da i ja zelim da imam djecu, ali ponekad se uhvatim u razmisljanju u kakvom drustvu ga ostavljam.Ako ga previse fino odgojis bice kanta za nabijanje, ako ga bas i ne odgojis tako pretvorit ces ga u oportunistu i hinju mozda i u bullyija. Da ti se dijete divi BMW-u nekog lokalnog krimosa, odouse mi smo uvijek i bili drustvo gdje su se na te lokalne klosare uvijek gledalo sa dozom strahopostovanja ( a to je tema za neke druge emisije).
A to podizanje svijesti kod buducih generacija, meh ja ti u to ne vjerujem. Kazem, mi smo svi kolektivno na putu za propast. Podizanje svijesti i istina , to nikoga ne zanima. Postajemo ko zivotinje, jedemo/spavamo/guzimo da prostis. Sad ce se neko naci pametan i reci kako zivimo u eri najveceg tehnologskog napretka, kako nikad nam nije bilo bolje,a ja na prilozim samo ovaj muzicki video
Pa, tako nekako. Samo sto ja optimisticnije gledam na to, ne znam zasto, ali mislim da se moze makar pokusati.
triconja wrote:
lijepa u dusi wrote:
Pa mislim da je prenamnozena planeta kolektivan problem i tesko je povuci crtu gdje pocinju ili prestaju prava pojedinca i gdje pocinju ili prestaju kolektivna prava, za dobrobit svih, a da sto manje utjece na pojedinca.
Znas, postoji jos jedan problem. Stancanje djece, zivot na socijali (hajd kod nas ovo zanemari jer i nije kakva), prst u uho i ljuljaj momcino, a djeca se kote bog te ne vidio, a sutra kukaju redom za pomoc i ljudi su govna kad kazu da su njihiva djeca samo njihov problem. Ne daj boze bolesti, tu ok pomoci, ali stancat desetoro kad nemas uslova ni za jedno mi nije za zaljenja. I tu prestaje pravo pojedinca da se razmnozi, a pocinje pravo zajednice da to nekako ogranici, jer ce ta ista zajednica sutra trpit tu djecu koja ce vjerovatno postat lopovi, dileri ili sta vec ne, da bi sebi obezbijedili ono sto nemaju. Ko je zakazao? Sistem kompletan.
Jes prenatrpana planeta al u cempresima. Planeta moze duplu populaciju izdrzat, pa cak i triput vecu nego trenutnu bez ikakvih problema. Ali je fazon sto bi se svi natakarili u grad, eee, nece da moze. A ima covjecanstvo as u rukavu za takve probleme, rat je majka sto se tice kontrole populacije. Najgora stvar sto se tice napretka je to sto se najveci napredak postize kad je drustvo ili u ratu ili pred rat, da je to ispravit onda ne bi bilo potrebe za ratom jer bi bukvalno nebo bila granica.
Znaci populacija nije problem nego gustoca iste, svi bi da su u gradu i da rade u uredu, eee.
Opet kazem, zakazao sistem. Da se osoba koja ima kapacitet za to bavi intelektualnim radom, a ona koja nema poljoprivrednim, bilo bi resursa. Problem je sto jedan Esed Radeljas rovi nos u institucijama, a moj komsija zavrsio srednju masinsku jer ga okolina nije podupirala, izuzetno nadaren za matematiku, crtanje, umjetnost, svira i pjeva, cijeli zivot radi poslove koji su ispod njegovih realnih mogucnosti, nije znao da se izbori za priliku da se dokaze u potpunosti.
Da postoji pravedan sistem koji bi kategorisao ljude i usmjeravao ih u skladu s njihovim mogucnostima, mozda bismo i napredovali. Vidi kako ovo poznato zvuci, kao da se negdje vec primjenjuje.
lijepa u dusi wrote:
Da postoji pravedan sistem koji bi kategorisao ljude i usmjeravao ih u skladu s njihovim mogucnostima, mozda bismo i napredovali. Vidi kako ovo poznato zvuci, kao da se negdje vec primjenjuje.
Ti se zalazes za ljevicarsko (ili desnicarsko) drustvo gdje bi svaku odluku donosila vlada i usmjeravala ljude. Bila su dva drustva (socijalizam - rusija i nacizam - njemacka) koji su pokazali ustvari koliko je sranje kad se drzava previse uplice gdje joj nije mjesto.
Znaci mozda neki sistem koji bi "pasivno" ljude grupisao (ako ljudi prihvate, tj. bez ikakve sile) bi mozda bio i dobar ali sad da ti nekom odredjujes citav zivot zbog toga sto nije na vrijeme naucio tablicu mnozenja je odlika drustava koja ce propast i totalitarnog drustva.
lijepa u dusi wrote:
Da postoji pravedan sistem koji bi kategorisao ljude i usmjeravao ih u skladu s njihovim mogucnostima, mozda bismo i napredovali. Vidi kako ovo poznato zvuci, kao da se negdje vec primjenjuje.
Ti se zalazes za ljevicarsko (ili desnicarsko) drustvo gdje bi svaku odluku donosila vlada i usmjeravala ljude. Bila su dva drustva (socijalizam - rusija i nacizam - njemacka) koji su pokazali ustvari koliko je sranje kad se drzava previse uplice gdje joj nije mjesto.
Znaci mozda neki sistem koji bi "pasivno" ljude grupisao (ako ljudi prihvate, tj. bez ikakve sile) bi mozda bio i dobar ali sad da ti nekom odredjujes citav zivot zbog toga sto nije na vrijeme naucio tablicu mnozenja je odlika drustava koja ce propast i totalitarnog drustva.
ako mu omogucis najbolje nastavnike i uprkos tome ne savlada tablicu mnozenja u nekom regularnom roku, naravno da ga treba poslat da kopa. Sta je sporno?
Surovo zvuci, ali da je tako, bolje bi bilo.
Edit: ili da radi nesto drugo za sta jeste nadaren.
Problem s nabrojanim sistemima je sto je period tranzicije bio suvise krvav, a sistem nije bio u potpunosti objektivan ni pravican.
Znas kako kazu, ne gledaj kakvi su muslimani, gledaj kakav je islam
Kako vec rekoh, ne mislim da se ista moze uraditi nekim radikalnim potezima jer je malo ko u stanju reci "evo krenite od mene, ako ne budem ispunjavao kriterije, caparite me". Treba rjesavati postepeno, edukacijom, ostaviti slobodu izbora ali pribliziti posljedice.
lijepa u dusi wrote:
Da postoji pravedan sistem koji bi kategorisao ljude i usmjeravao ih u skladu s njihovim mogucnostima, mozda bismo i napredovali. Vidi kako ovo poznato zvuci, kao da se negdje vec primjenjuje.
Ti se zalazes za ljevicarsko (ili desnicarsko) drustvo gdje bi svaku odluku donosila vlada i usmjeravala ljude. Bila su dva drustva (socijalizam - rusija i nacizam - njemacka) koji su pokazali ustvari koliko je sranje kad se drzava previse uplice gdje joj nije mjesto.
Znaci mozda neki sistem koji bi "pasivno" ljude grupisao (ako ljudi prihvate, tj. bez ikakve sile) bi mozda bio i dobar ali sad da ti nekom odredjujes citav zivot zbog toga sto nije na vrijeme naucio tablicu mnozenja je odlika drustava koja ce propast i totalitarnog drustva.
ako mu omogucis najbolje nastavnike i uprkos tome ne savlada tablicu mnozenja u nekom regularnom roku, naravno da ga treba poslat da kopa. Sta je sporno?
Surovo zvuci, ali da je tako, bolje bi bilo. Problem s nabrojanim sistemima je sto je period tranzicije bio suvise krvav, a sistem nije bio u potpunosti objektivan ni pravican.
Znas kako kazu, ne gledaj kakvi su muslimani, gledaj kakav je islam
Kako vec rekoh, ne mislim da se ista moze uraditi nekim radikalnim potezima jer je malo ko u stanju reci "evo krenite od mene, ako ne budem ispunjavao kriterije, caparite me". Treba rjesavati postepeno, edukacijom, ostaviti slobodu izbora ali pribliziti posljedice.
Ima par primjera takvih sistema u univerzumu warhammer 40k i mogu ti rec da je takvo drustvo daleko od pravde i "veceg dobra". Ne mora znacit da ako nesto fino zvuci na papiru da ce u praksi biti aman
triconja wrote:Ima par primjera takvih sistema u univerzumu warhammer 40k i mogu ti rec da je takvo drustvo daleko od pravde i "veceg dobra". Ne mora znacit da ako nesto fino zvuci na papiru da ce u praksi biti aman
Naglasak je na PRAVEDAN sistem. I bice da govorimo istu stvar, na malo drugaciji nacin
medvjed23 wrote:pa u tome je caka ako te neko mimo tvoje volje gurne u prostor koji je daleko od savršenog i u kojem ćeš nemalo patiti, da li ti je taj neko nanio zlo? ok, ti ćeš, moguće, reći da nije.. međutim, neko drugi će, imajući vlastiti primjer na umu, dati suprotan odgovor.. da li je takav odgovor legitiman? da li ima težinu?
A sad obrćeš pilu. "Ne gurne te niko protiv tvoje volje, u prostor koji je nesavršen s namjerom da patiš".
Djeca se (vjerujem još uvijek) u 60-65% slučajeva radjaju iz ljubavi i svaki roditelj želi za svoje potomstvo najbolje. Dakle, ne mislim da mi je nanijeto zlo rodjenjem a i ubjedljivoj većini drugih.
Nekome vjerovatno jeste nanijeto zlo i osjeća se zbog raznoraznih čimbenika neželjeno, nevoljeno i neispunjeno srećom i zadovoljstvom.
Ali svako je kovač svoje sudbine i budućnosti. Ne vidim zašto "neko i gurnut ne svojom voljom u nesavršeni svijet i neželjen" svojom upornošću i željom ne može pozitivno se ostvariti u životu?
Naprotiv!
Znam da je za stvaranje pjesama nužno promjenjivo raspoloženje i da preovladava negativa ponekad, ali s vremena na vrijeme možeš i neki veseli i pozitivni pjesmuljak izbaciti
Meni je svijet i ovakav kakav je u svom nesavršenstvu i problemima 75% i dalje pozitivan
ok, neću ulaziti u to da li ljudi prave djecu iz sebičnih ili altruističnih motiva, al hoću reći da mislim da je rezultat radnje, a ne namjera iza iste, kriterij za ocjenu: da li je ili nije naneseno zlo.. to me vodi jednostavnoj postavci stvari, iz koje proizilazi zaključak da je antinatalizam najmoralniji izbor:
antinatalista svom djetetu (koje neće napraviti) sigurno neće nanijeti zlo
natalista svom djetetu možda hoće, a možda neće nanijeti zlo
zašto rizikovati? (retoričko pitanje)
razumijem da ti ne dijeliš moj pogled na stvar i to je ok.. lijepo je s nekim o ovoj temi pričati pristojno, bez histerisanja i sl
A što ako antinatalizam je ustvari krinka za sebičnost i odricanje? Što ako 80% tih ljudi koji se odluči da nema djecu, traži samo izlike u negativnostima koje "pogadjaju" ili će "pogoditi" covječanstvo jednog dana? Jesi kad razmišljao o takvoj postavci stvari?
Meni lično nema logike, da dvoje ljudi, koji se vole i žele, nemaju želju stvoriti "zajedničko malo savršenstvo u obliku djeteta"?
Možda ja zvučim pretjerano optimistično, pa na trenutke i patetično, ali zbilja mislim da velika većina djece na ovaj svijet dolazi iz najplemenitijih pobuda svojih roditelja.
Sad nekog senzibilnog poput tebe i 20% sličnih vjerovatno brinu stvari koje trenutno, A možda još i više u budućnosti će opterećivati planetu i čovječanstvo. Dok 80% zbog vlastitog komfora, sebičnosti i sopstvene udobnosti filozofira da ne želi djecu "protiv njihove volje gurati u okrutni i nesavršeni svijet"
Ja vjerujem u omjer 80:20 u korist sebičnjaka, nadrifilozofa i lažnobrižnih naspram 20% onih koji su stvarno opterećeni. I meni je zanimljivo s tobom diskutirati bez obzira što imamo suprotne stavove
triconja wrote:Ima par primjera takvih sistema u univerzumu warhammer 40k i mogu ti rec da je takvo drustvo daleko od pravde i "veceg dobra". Ne mora znacit da ako nesto fino zvuci na papiru da ce u praksi biti aman
Naglasak je na PRAVEDAN sistem. I bice da govorimo istu stvar, na malo drugaciji nacin
Ne bude pravedan sistem nego se ljudi ubiju u pojam da misle da jeste, to je to. Pa u slucaju takve pravde mi bi svi (raja sa foruma) brali pamuk nedje po africi jer ima ljudi pametnijih koliko hoces i sposobnijih za bilo koju poziciju koja je veca od te neke najnize. Ne bi nam dali da se razmnozavamo i tako to . Tanka je linija izmedju utopije i distopije
Pravedan bi sistem bio kad bi svi stanovnici imali ista prava i obaveze i kad bi se ukinuo sistem para i neke vrijednosti, znaci da se profesije dodjeljuju pojedincima na osnovu njihovih predispozicija ali da nista vise a ni manje ne zaradjuju i da nemaju drugacija prava od ostatka populacije. Takav bi sistem vec bio neka utopia ako tako ista ikad moze i postojati.
triconja wrote:Ima par primjera takvih sistema u univerzumu warhammer 40k i mogu ti rec da je takvo drustvo daleko od pravde i "veceg dobra". Ne mora znacit da ako nesto fino zvuci na papiru da ce u praksi biti aman
Naglasak je na PRAVEDAN sistem. I bice da govorimo istu stvar, na malo drugaciji nacin
Ne bude pravedan sistem nego se ljudi ubiju u pojam da misle da jeste, to je to. Pa u slucaju takve pravde mi bi svi (raja sa foruma) brali pamuk nedje po africi jer ima ljudi pametnijih koliko hoces i sposobnijih za bilo koju poziciju koja je veca od te neke najnize. Ne bi nam dali da se razmnozavamo i tako to . Tanka je linija izmedju utopije i distopije
Pravedan bi sistem bio kad bi svi stanovnici imali ista prava i obaveze i kad bi se ukinuo sistem para i neke vrijednosti, znaci da se profesije dodjeljuju pojedincima na osnovu njihovih predispozicija ali da nista vise a ni manje ne zaradjuju i da nemaju drugacija prava od ostatka populacije. Takav bi sistem vec bio neka utopia ako tako ista ikad moze i postojati.
Ima varijanti i sigurno da nam se sada gotovo svaka cini boljom od trenutne
A što ako antinatalizam je ustvari krinka za sebičnost i odricanje? Što ako 80% tih ljudi koji se odluči da nema djecu, traži samo izlike u negativnostima koje "pogadjaju" ili će "pogoditi" covječanstvo jednog dana? Jesi kad razmišljao o takvoj postavci stvari?
Meni lično nema logike, da dvoje ljudi, koji se vole i žele, nemaju želju stvoriti "zajedničko malo savršenstvo u obliku djeteta"?
Možda ja zvučim pretjerano optimistično, pa na trenutke i patetično, ali zbilja mislim da velika većina djece na ovaj svijet dolazi iz najplemenitijih pobuda svojih roditelja.
Sad nekog senzibilnog poput tebe i 20% sličnih vjerovatno brinu stvari koje trenutno, A možda još i više u budućnosti će opterećivati planetu i čovječanstvo. Dok 80% zbog vlastitog komfora, sebičnosti i sopstvene udobnosti filozofira da ne želi djecu "protiv njihove volje gurati u okrutni i nesavršeni svijet"
Ja vjerujem u omjer 80:20 u korist sebičnjaka, nadrifilozofa i lažnobrižnih naspram 20% onih koji su stvarno opterećeni. I meni je zanimljivo s tobom diskutirati bez obzira što imamo suprotne stavove
mislim da i natalizam i antinatalizam mogu imati i sebične i nesebične motive.. a o omjerima tih motiva mogu samo nagađati..
šta ako je antinatalizam krinka za sebičnost? pa ništa posebno.. nije sporno da antinatalizam, kao i svaka plemenita ideja (što antinatalizam, u meni bliskoj varijanti, jeste) može poslužiti kao temelj za licemjerje.. ja bih volio da su ljudi pošteni prema sebi i drugima, pa, primjera radi, spremni priznati: "ne interesuje me biosfera, djecu ne pravim jer previše volim svoju slobodu", al moje želje su jedno, a stvarnost drugo.. svijet je, nažalost, prožet licemjerjem i ta činjenica značajno doprinosi patnji koja gadno pogađa i još gadnije će pogađati ljude i ostatak živog svijeta..
A što ako antinatalizam je ustvari krinka za sebičnost i odricanje? Što ako 80% tih ljudi koji se odluči da nema djecu, traži samo izlike u negativnostima koje "pogadjaju" ili će "pogoditi" covječanstvo jednog dana? Jesi kad razmišljao o takvoj postavci stvari?
Meni lično nema logike, da dvoje ljudi, koji se vole i žele, nemaju želju stvoriti "zajedničko malo savršenstvo u obliku djeteta"?
Možda ja zvučim pretjerano optimistično, pa na trenutke i patetično, ali zbilja mislim da velika većina djece na ovaj svijet dolazi iz najplemenitijih pobuda svojih roditelja.
Sad nekog senzibilnog poput tebe i 20% sličnih vjerovatno brinu stvari koje trenutno, A možda još i više u budućnosti će opterećivati planetu i čovječanstvo. Dok 80% zbog vlastitog komfora, sebičnosti i sopstvene udobnosti filozofira da ne želi djecu "protiv njihove volje gurati u okrutni i nesavršeni svijet"
Ja vjerujem u omjer 80:20 u korist sebičnjaka, nadrifilozofa i lažnobrižnih naspram 20% onih koji su stvarno opterećeni. I meni je zanimljivo s tobom diskutirati bez obzira što imamo suprotne stavove
mislim da i natalizam i antinatalizam mogu imati i sebične i nesebične motive.. a o omjerima tih motiva mogu samo nagađati..
šta ako je antinatalizam krinka za sebičnost? pa ništa posebno.. nije sporno da antinatalizam, kao i svaka plemenita ideja (što antinatalizam, u meni bliskoj varijanti, jeste) može poslužiti kao temelj za licemjerje.. ja bih volio da su ljudi pošteni prema sebi i drugima, pa, primjera radi, spremni priznati: "ne interesuje me biosfera, djecu ne pravim jer previše volim svoju slobodu", al moje želje su jedno, a stvarnost drugo.. svijet je, nažalost, prožet licemjerjem i ta činjenica značajno doprinosi patnji koja gadno pogađa i još gadnije će pogađati ljude i ostatak živog svijeta..
Slažem se u potpunosti. Možda sam i pretjerala u omjeru 80:20. I ovo o iskrenosti što si napisao kao razlozima definitivno bi podebljala.
...the optimist is surely on very weak ground when one considers the amount of unequivocal suffering the world contains. (I shall focus here only on human suffering, but the picture becomes still more obscene when we consider the suffering of the trillions of animals who share our planet—including the billions who are brought into existence each year, only to be maltreated and killed for human consumption or other use.)
Consider first, natural disasters. More than fifteen million people are thought to have died from such disasters in the last 1,000 years. In the last few years, flooding, for example, has killed an estimated 20,000 annually and brought suffering to tens of millions. The number is greater in some years. In late December 2004, a few hundred thousand people lost their lives in a tsunami.
Approximately 20,000 people die every day from hunger. An estimated 840 million people suffer from hunger and malnutrition without dying from it. That is a sizeable proportion of the approximately 6.3 billion people who currently live.
Disease ravages and kills millions annually. Consider plague, for example. Between 541 ce and 1912, it is estimated that over 102 million people succumbed to plague. Remember that the human population during this period was just a fraction of its current size. The 1918 influenza epidemic killed 50 million people. Given the size of the current world human population and the increased speed and volume of global travel, a new influenza epidemic could cause millions more deaths. HIV currently kills nearly 3 million people annually. If we add all other infectious diseases, we get a total of nearly 11 million deaths per year, preceded by considerable suffering. Malignant neoplasms take more than a further 7 million lives each year, usually after considerable and often protracted suffering. Add the approximately 3.5 million accidental deaths (including over a million road accident deaths a year). When all other deaths are added, a colossal sum of approximately 56.5 million people died in 2001. That is more than 107 people per minute. As the world human population grows the number of deaths increases. In some parts of the world, where infant mortality is high, many of these deaths will follow within a few years of birth. However, even when life expectancy is greater, we know that more birth leads to more death. Now multiply the number of deaths by the number of family and friends who survive to mourn and miss the departed. For every death there are many more bereft who grieve for the deceased.
Although much disease is attributable to human behaviour, consider the more intentionally caused suffering that some members of our species inflict on others. One authority estimates that before the twentieth century over 133 million people were killed in mass killings. According to this same author, the first 88 years of the twentieth century saw 170 million (and possibly as many as 360 million) people ‘shot, beaten, tortured, knifed, burned, starved, frozen, crushed, or worked to death; buried alive, drowned,...[hanged], bombed, or killed in any other of the myriad ways governments have inflicted death on unarmed, helpless citizens and foreigners’
Millions of people, obviously, are killed during wars. According to the World Report on Violence and Health, there were 1.6 million conflict-related deaths in the sixteenth century, 6.1 million in the seventeenth century, 7 million in the eighteenth, 19.4 million in the nineteenth, and 109.7 million in that most bloody of centuries—the twentieth. The World Health Organization estimates that war-related injuries led to 310,000 deaths in 2000, a year that does not stand out in our minds as being particularly bloody.
Nor does the suffering end there. Consider the number of people who are raped, assaulted, maimed, or murdered (by private citizens, rather than governments). About 40 million children are maltreated each year. More than 100 million currently living women and klix have been subjected to genital cutting. Then there is enslavement, unjust incarceration, shunning, betrayal, humiliation, and intimidation, not to mention oppression in its myriad forms
For hundreds of thousands, the suffering is so great—or the acknowledgement of it so clear—that they take their own lives. For instance, 815,000 people are thought to have committed suicide in 2000.
...everybody must experience at least some or other of the harms in the above catalogue of misery.
Even if there are some lives that are spared most of this suffering ... those (relatively) high-quality lives are exceedingly uncommon. A charmed life is so rare that for every one such life there are millions of wretched lives. Some know that their baby will be among the unfortunate. Nobody knows, however, that their baby will be one of the allegedly lucky few. Great suffering could await any person that is brought into existence. Even the most privileged people could give birth to a child that will suffer unbearably, be raped, assaulted, or be murdered brutally. The optimist surely bears the burden of justifying this procreational Russian roulette. Given that there are no real advantages over never existing for those who are brought into existence, it is hard to see how the significant risk of serious harm could be justified. If we count not only the unusually severe harms that anybody could endure, but also the quite routine ones of ordinary human life, then we find that matters are still worse for cheery procreators. It shows that they play Russian roulette with a fully loaded gun—aimed, of course, not at their own heads, but at those of their future offspring.
I now turn to the question whether it matters that my conclusions are so counter-intuitive. Are my arguments instances of reason gone mad? Should my conclusions be dismissed on account of being so eccentric? Although I understand what motivates these questions, my answer to each of them is an emphatic ‘no’.
...view’s counter-intuitiveness cannot by itself constitute a decisive consideration against it. This is because intuitions are often profoundly unreliable—a product of mere prejudice. Views that are taken to be deeply counter-intuitive in one place and time are often taken to be obviously true in another. The view that slavery is wrong, or the view that there is nothing wrong with ‘miscegenation’, were once thought to be highly implausible and counter-intuitive. They are now taken, at least in many parts of the world, to be self-evident. It is not enough, therefore, to find a view or its implications counter-intuitive, or even offensive. One has to examine the arguments for the disliked conclusion. Most of those who have rejected the view that it is wrong to create more people have done so without assessing the argument for that conclusion. They have simply assumed that this view must be false.
BETTER NEVER TO HAVE BEEN, The Harm of Coming into Existence, DAVID BENATAR
Evo pokusat cu malo da kroz moje shvatanje biologije i medicine objasnim sto se desava sta se desava. Uglavnom za bilo sta da covjek uradi organizam ima neku reakciju (mislim u slucaju normalnog organizma, bez psihickih bolesti i deformiteta) i za neke stvari je ta reakcija ogromna a negdje dovoljna samo da te usmjeri da je to fino uradit.
Svi citamo da je rat sranje i da nije uredu ubijati ostale a svake godine nedje rat i ginu ljudi kolko hoces. Sta mislis jel fino ubit nekog? Ocigledno da jeste cim se to tako radi. Ljudi dobiju fin osjecaj i eto, to i dalje rade. Evo da ne budem toliko crn i da predjem malo na svjetliju stranu spektra, sta mislis sto ljudi imaju potrebu za reprodukcijom? Zato sto je fin proces, prvi stadij tijelo te nadrogira ko hajvana pa onda idu snosaji pa i tu jos ljepse pa onda djeca i tako to i tu se luci hejbet svega. Sto se zene poradjaju i prolaze kroz ogromne bolove? Pa zato sto ih je tijelo spremilo za tako nesto upotrebom raznih droga.
Sta se desi kad se preskoci neki stadij razvoja covjeka i koji je uzrok tome? Uzrok je da nije na vrijeme proso programiranje od strane tijela i drogiranja pa nije se nesto razvilo kako treba. Dalje se desava da taj covjek kao nesavrsen tesko da moze da prolazi isto kao i ostali oko njega a tesko i moze prenese to isto na djecu. Eee, nakon svega ovog (grubog opisa kako ljudi funkcionisu) moze se zakljuciti da skoro sve vrste funkcionisu na isti kalup, jedino sto se kod drugih vrsta zastranjenje ne gleda na isti nacin kao kod ljudi i takve jedinke se eliminisu (il od strane te vrste ili od strane drugih vrsta).
Tijelo ima reakciju za bilo kakvu patnju i bilo kakvu radost, mozda bi bilo lakse reci za sve i trudi se da nas odrzi zivim. Sreca bi se mogla opisati kao drogiranje od strane tijela jer vrsimo ono za sta nas je tijelo spremilo, a kako tijelo zna za sta da nas spremi ja bas ne razumijem pa necu o tome ni pricati. Tesko da covjek moze cak i uz pomoc misli da se odupre sto bi se reklo prirodi i da radi po svom nahodjenju jer to za tijelo nije normalno i tijelo nas kaznjava. Pa kae depresija, pa ovo pa ono a sve u biti nastaje zbog toga sto tijelo nije proslo kroz sta je trebalo proci. U vanrednom stanju, tj. stanje rata i velike patnje opet tijelo ima svoje mehanizme kako da nametne ono sta bi trebalo da se radi i kad bi trebalo da se radi i onda poslije rata se desi da vecina ljudi i zaboravi veliku vecinu patnji pa nastavi sa zivotom normalno. E to ti je fenomen organizma (tj. tijela i duse). Tijelo je tu da vozi a dusa kao da upravlja (sto vecinom i nije slucaj ali eto, to se zove sloboda ).
U slucaju dublje analize sto se ovo sve dogadja moze se koristiti i psihologija i sociologija ali to je uglavnom diskutabilno u najboljem slucaju
TL;DR: patnja nema veze sa zivotom, zivot ce teci radio ti nesto ili ne ali ce te tijelo kaznjavati ako ne radis ono sta bi trebao da radis.
triconja wrote: U vanrednom stanju, tj. stanje rata i velike patnje opet tijelo ima svoje mehanizme kako da nametne ono sta bi trebalo da se radi i kad bi trebalo da se radi i onda poslije rata se desi da vecina ljudi i zaboravi veliku vecinu patnji pa nastavi sa zivotom normalno.
Zaboravi klinac... Trauma ostavi trag koji se nerijetko razvije u nešto jako loše i destruktivno. Čini mi se da Sidran reče da u Sarajevu danas umiru ljudi koji misle da su preživjeli rat.
triconja wrote: U vanrednom stanju, tj. stanje rata i velike patnje opet tijelo ima svoje mehanizme kako da nametne ono sta bi trebalo da se radi i kad bi trebalo da se radi i onda poslije rata se desi da vecina ljudi i zaboravi veliku vecinu patnji pa nastavi sa zivotom normalno.
Zaboravi klinac... Trauma ostavi trag koji se nerijetko razvije u nešto jako loše i destruktivno. Čini mi se da Sidran reče da u Sarajevu danas umiru ljudi koji misle da su preživjeli rat.
Nisam ovdje mislio da covjek citav zivot pamti granatiranje i glad kao nesto sto mu se stalno vraca (isti efekti kao i nakon sto se to desilo, povecani otkucaji srca i tako blize i tako dalje) i pravi mu probleme u nekoj normalnoj funkciji, naravno ima i toga ali globalno to ga nece sprijeciti u nastavku zivota. Par ljudi koji ne mogu da se nose sa takvim traumama i pritiscima ne igraju veliku ulogu u nekoj globalnoj slici zivota i to je jedan od razloga sto je drustvo napredovalo do tacke gdje smo sad, sto bi se reklo ko kad neko u cv napise fleksibilnost.
mnogo više od par ljudi ne može da se nosi sa traumom, pa, u krajnjem slučaju, pribjegava suicidu.. ipak, složiću se da veći dio ljudi skupi snage i nastavi koliko-toliko normalno funkcionisati.. međutim, pitanje je: koliko u takvom funkcionisanju ima sreće, a koliko patnje? isplati li se?
moguće je da neko koga izjeda depresija, lišavajući ga sreće, mira i sna, kvalitetno i na vrijeme obavlja svoje radne zadatke i funkcioniše normalno i u svim ostalim, posmatračima vidljivim segmentima života..
medvjed23 wrote:mnogo više od par ljudi ne može da se nosi sa traumom, pa, u krajnjem slučaju, pribjegava suicidu.. ipak, složiću se da veći dio ljudi skupi snage i nastavi koliko-toliko normalno funkcionisati.. međutim, pitanje je: koliko u takvom funkcionisanju ima sreće, a koliko patnje? isplati li se?
moguće je da neko koga izjeda depresija, lišavajući ga sreće, mira i sna, kvalitetno i na vrijeme obavlja svoje radne zadatke i funkcioniše normalno i u svim ostalim, posmatračima vidljivim segmentima života..
Evo dobar video, sad ga pregledah, znaci zivot ima smisla onoliko koliko ti hoces da ima, sta god da ti uradis neces nista moc promijeniti u nekom globalnom smislu pa tako i ne treba se previse tusit raznim sranjima nego samo igraj razo boli te kurac fazon
triconja wrote:
znaci zivot ima smisla onoliko koliko ti hoces da ima,
na to samozavaravanje floskulama poput sve se može kad se hoće, svako je kovač svoje sreće i sl. čovjek ima pravo.. šire gledano, čovjek ima pravo da radi šta god hoće, al sa svojim životom.. kad su tuđi životi, a posebno oni dječji u pitanju, poželjan je oprez..
triconja wrote:
znaci zivot ima smisla onoliko koliko ti hoces da ima,
na to samozavaravanje floskulama poput sve se može kad se hoće, svako je kovač svoje sreće i sl. čovjek ima pravo.. šire gledano, čovjek ima pravo da radi šta god hoće, al sa svojim životom.. kad su tuđi životi, a posebno oni dječji u pitanju, poželjan je oprez..
Nije ovo nikakva floskula ba, ja uvijek u rezervi imam kartu da mogu sve zavrsiti kad prestanem vjerovati u smisao zivota (nesta slicno kao praljak sa zivjeli) bas kao sto ti rece kad predje neke granice tolerancije. Mislim da ovo nije floskula, ali eto, ako ti je ovo kao te ofucane rijeci onda nek je.
ako te neko mimo tvoje volje gurne u prostor koji je daleko od savršenog i u kojem ćeš nemalo patiti, da li ti je taj neko nanio zlo? ok, ti ćeš, moguće, reći da nije.. međutim, neko drugi će, imajući vlastiti primjer na umu, dati suprotan odgovor.. da li je takav odgovor legitiman? da li ima težinu?
