Polurazumijevanje ili nerazumijevanje stvari, recimo navedenih ibn Arebijevih stihova (kao i cjelokupnog učenja ibn Arebija ili, barem, njegovih intencija) te njihova zloupotreba, stvara zbrku kakvu ti promičeš i o kojoj pričaš. Sve dok je ta zbrka tvoja vlastita, neko tvoje duhovno iskustvo zbilje, sve dok je tvoja intimna, ona je ok. Problem nastaje kada ona rukne navliju...Nurudin wrote: nisam ja toliko obrazovan u tom polju ,a nisi ni ti da razumiješ to djelo . To su neke intelektualne sfere i to je isto jedan od puteva.
Sad ta filozofska rasprava o bitku i ne-bitku, On i ne-On je sigurno kompleksna ali budi siguran 100 % da ni najmanje ne ide u prilog
nekoj tvojoj intepretaciji. Pa Arebi je i uspostavio tezu o Jedinstvu religija ...ali dobro, ja to kao ne razumijem, a ti razumiješ.
Ono što ja razumijem jeste poezija, zato što je ona sukus ili kako vi kažete "papazjanija" .
Srce moje je postalo primateljkom svakog oblika,
pašnjakom za gazele, samostanom za monahe,
panteonom za idole, Ka‘bom za hodočasnike,
Pločom Tore i Knjigom Kur‘ana.
Ja razglašujem religiju ljubavi,
pa kamogod deve ljubavi da krenu,
ondje je moja vjera i moj Vjerozakon.
Ibn Arebi
Kada je on, kadasallahu sirrehu, rekao:
o, Ti koji me vidiš, dok ja Tebe ne vidim
kada ću ja Tebe vidjeti, a Ti mene nećeš?
...digla se frka među fakihima i običnom masom, dok nije jednostavno objasnio:
o, Ti koji me vidiš - kako griješim prema Tebi,
dok ja Tebe ne vidim - kako mi pružaš Svoje blagodati
kada ću ja Tebe vidjeti - kako me pažnjom obasipaš,
dok Ti mene nećeš? - kako sam okrenut od Tebe!
O transcendentnom jedinstvu religija ima i u Kur'anu i u sunnetu, o platonovskoj ideji Dobra, ako hoćeš, ima u Kur'anu, za onoga koji želi da nađe, o zajedničkom duhovnom užetu, o istim vrijednostima (uključujući i mušrike-mnogobošce) i jednoj istini, o...
Pa ipak, od Allahovog poslanika, alejhi-selam, preko Hasana el-Basrija, Rabije el-Adevije, Mensura Halladža, ibn Arebija, Rumija i brojnih drugih čija se imena i djela zloupotrebljavaju da bi reklamirala naka budalešćina - nikom od njih nije naumpalo da svojim kazivanjem, spoznajom i djelovanjem odbace, recimo namaz, kao "izraz robovskog statusa i straha", kao izraz religijskog propisa kojeg snaga duha nadvladava i odbacuje u svojoj evoluciji i stepenu spoznaje, naprotiv!
I bilo koji drugi vjerski propis i bilo koju drugu vjersku/religijsku zabranu. Niko od njih. Nikada Halladž nije bio optužen da ne obavlja namaz, nego zbog šetahata, zbog ekstatičnog usklika (i političkih spletki koje su iza toga stajale).
Zato, da skratim, i velim: kada bih osobno želio da odbacim vjerske propise obligatnosti namaza, posta, zikra ili da sebi omogućim uživanje i konzumaciju stvari koje su Kur'anom jasno zabranjene i da onda sve to sebi (i drugima) nekako opravdam i objasnim, ne bih se zafrkavao ovim papazjanijama i pseudofilozosfkim naklapanjima nego bih otvoreno ljudski izrazio nevjerovanje i živio dunjalučki život u njegovoj punini, koliko bih već to mogao i imao vremena, i veseliotebog...
, nego na onaj uobičajeni ili svakidašnji dio života zbog kojeg se nekako uobičajeno vjernici doživljavaju uskraćenim zbog njihova pridržavanja vjerskih propisa koji ih sputavaju i ograničavaju te drže izvan mnogih stvari koje im ovaj svijet nudi. Dakle ne mislim na esktremne situacije. Ali i tu se radi o uslovnim stvarima (da li čovjek doista želi nešto a ne da to radi samo jer može i sl)
