Na šta nailaze istražitelji masovnih grobnica: Pored žrtava nađu lične dokumente, eksplozivna sredstva, zlatni nakit
Lični dokumenti, fotografije, ali i komadi zlatnog nakita, predmeti su na koje nailaze istražitelji tokom ekshumacija masovnih grobnica u Bosni i Hercegovini, a u kojima se nalaze žrtve iz protekle agresije na našu zemlju.
U grobnicama se pored žrtava pronalaze razni predmetiČengić: Tijela su znala biti i u minskom polju
Lejla Čengić, portparolka Instituta za nestale u BiH nam kaže kako je upravo kod ekshumacije u Vlasnici, u masovnoj grobnici pronađena zlatna naušnica, ali dodaje kako nije rijetkost da se u grobnicama nađu i neeksplodirana ubojita sredstva, pri čemu se traži i pomoć deminera, ili da se tijela ubijenih nalaze u minskom polju.
Žrtve nisu ubijane iz koristi, već iz mržnje
- Među pronađenih 11 žrtava u Vlasenici, dvije su i žene. Vjerovatno je jednoj od njih i pripadala ta zlatna naušnica. Utvrdit će se identitet nađenih, naravno poslani su koštani uzorci na DNK analizu. I mi u narednih 15-ak dana, kako nam je rečeno u laboratoriji, očekujemo prve DNK nalaze. Osim zlatne naušnice koja je pronađena u Vlasenici, nađeni su i brojni dokumenti, fotografije. Nije rijetkost dakle da se pronađe i nešto od nakita što opet govori o tome da žrtve nisu ubijene iz koristi, već iz mržnje koja je na nacionalnoj osnovi - priča nam Čengić.
Dodaje da su u nekim masovnim grobnicama preko tijela ubijenih, zločinci bacali bombe kako bi nastradali oni koji ih iskopavaju, ali i veće količine smeća, otpada.
- Recimo, na lokalitetu rudnika "Sase" u Srebrenici gdje je pronađena masovna grobnica i u njoj do sada jedno kompletno i dva nekompletna tijela, nađene su i dječije čizmice, dosta garderobe. Međutim, pretpostavlja se da ne pripadaju žrtvama iz proteklog rata. Na tom dijelu su dovezene veće veće količine smeća, raznog otpada. U službi prikrivanja zločina se događalo da su u jamama preko žrtava bačene veće količine neeksplodiranih minsko-eksplozivnih sredstava. Mnogo puta smo tražili pomoć deminera. Nije rijetka situacija da su žrtve bile i u minskim poljima. U tim slučajevima bilo je potrebno deminirati jedan širi rejon kako bi imali pristup posmrtnim ostacima koji se tu nalaze - govori nam Čengić.
Napominje kako nigdje u svijetu do agresije na našu zemlju, nije zabilježeno da se tijela iz primarne grobnice premještaju na druge lokalitete, pa sa tih lokaliteta opet na različite lokacije, sve kako bi se prikrio zločin.
- Primarne masovne grobnice su mjesta gdje su prvobitno žrtve ukopane. U nekim slučajevima, od jedne primarne grobnice znaju nastati četiri - pet, pa čak i više sekundarnih grobnica s ciljem da se žrtve nikada ne pronađu, da se trajno sakriju i da njihove porodice ih nikada ne pronađu, odnosno, da se zločin ne dokaže. I to je prvenstveni cilj zločinaca. To je rađeno sistematski, smišljeno. Mi smo pronašli i primarne, sekundarne, a u nekim slučajevima i tercijarne grobnice, jer su do te mjere izmještane kosti. To je nama otežalo i proces traženja i identifikacija, a u krajnjem slučaju otežalo je i porodicama jer su dio po dio tijela identificirali, pa ukopavali. Ako posmatramo sa aspekta zločina, možemo slobodno reći da nije izvršen samo zločin nad živima, već i nad mrtvima - naglašava Čengić.
Identificirane 153 osobe u ovoj godini
Osvrnuvši se na ovu godinu Čengić kaže kako je za prvih deset mjeseci ekshumirano 280 posmrtnih ostataka, žrtava iz proteklog rata.
- Identificirane su 153 osobe. One su generalno pronađene u ranijem periodu, a ove godine su njihove identitete potvrdili članovi njihovih porodica. Ono što je obilježilo ovu godinu su masovne grobnice. Pronađena je masovna grobnica na području Foče u mjestu Miljevina pet žrtava, Vlasenici u mjestu Tugovo 11 žrtava, na Korićanskim stijenama 137 posmrtnih ostataka i na lokalitetu "Sase" u Srebrenici, tri. U pomenutim masovnim grobnicama pronađeni su posmrtni ostaci za koje se pretpostavlja da su žrtve bošnjačke nacionalnosti. Na lokalitetu Podsjelovo u Zavidovićima, ekshumirano je ukupno devet posmrtnih ostataka, od čega pet kompletnih, ostalo su nekompletna. Ovdje se pretpostavlja da je riječ o žrtvama srpske nacionalnosti - govori nam Čengić.
Objašnjava da u ovoj godini nisu završene ni ekshumacije, niti identifikacije, jer ima još mjesec i po dana i moguće je da se još nešto uradi, pogotovo kada je riječ o identifikacijama, jer one ne zavise od vremena.
Amor Mašović, član kolegija direktora Instituta za nestale Bosne i Hercegovine.
Podsjetio je na Mladićev kukavičluk, njegovu odgovornost za prekopavanje masovnih grobnica, koja su do agresije na našu zemlju nepoznata ljudskoj civilizaciji. Osvrnuo se i na suđenje Slobodanu Miloševiću naglašivši da on biološki nije dočekao presudu, ali da svjedočenja žrtava zauvijek ostaju historijske činjenice.
Najteži zločini nakon holokausta
- Pa moja očekivanja su kao i očekivanja domaće, regionalne i svjetske javnosti. Dakle, osuda za najteže zločine nakon holokausta, nakon nacističkih zločina u Drugom svjetskom ratu, i doživotna robija za genocid počinjen na cijelom prostoru Bosne i Hercegovine. Dakle, uključujući i one općine za koje je genocid već presuđen, a to su Srebrenica, Žepa, pa i u presudi, čini mi se, Ljubiši Beari se spominje i genocid u istočnoj Bosni. Dakle, ono što očekujemo, jeste da se sada potvrdi genocid u istočnoj Bosni i naravno u Bosanskoj krajini, uključujući Prijedor i okolne općine na tom području zapadnog dijela naše zemlje. On to sigurno zaslužuje - naglašava Mašović.
Dodaje da je dio pravde zločinca Mladića, a što je domaća javnost zaboravila, stigao još u vrijeme rata.
- To je ona osuda koju je doživio od članova vlastite porodice. Oni su u nemogućnosti da se suoče sa njegovim zločinima, digli ruku na sebe. A ovo je nekakva vrsta, da je nazovemo, ovozemaljske pravde. Ja mu želim da što duže poživi u svakom slučaju. A koliko će trajati njegova doživotna robija, to vjerovatno zavisi od stanja u kojem se nalazi. Ono što je posebno meni, a možda na neki način je ostalo izvan očiju naše javnosti, jeste kukavičluk zločinca Mladića. Zaboravlja se da je u svim važnim bitkama na prostoru Bosne i Hercegovine on bježao sa ratišta i to u posljednji čas. A na kraju, kada je trebalo da se suoči sa djelovanjem "u ime naroda", kako je on to volio reći, zapravo je pokazao apsolutni kukavičluk - podsjeća Mašović.
Kaže kako je čak Mladić bio taj koji je strpao u Haški tribunal gotovo sve svoje generale iz glavnog štaba svojim kukavičlukom, skrivanjem po nekim zabačenim selima Srbije.
Žrtve su iskopavane bagerima
- Da se on predao i branio svoj stav i "odbranu svog naroda", kako je to volio da kaže pred Haškim tribunalom, navjerovatnije da ni Beara, Tolimir, Galić i ostali generali ne bi završili pred Haškim tribunalom jer bio on smatrao svoj zadatak okončanim sa osudom zločinaca Karadžića, Mladića, Miloševića, Krajišnika, Plavšić i drugih - govori Mašović.
Ukazao je i na prekopavanje grobnica ubijenih Bošnjaka, što predstavlja zločin nad mrtvima.
- To je zločin koji, koliko je meni poznato, do sada nije poznat ljudskoj civilizaciji. Čak ni nacisti, ni barbari se nisu time bavili, da su se žrtvama nakon što su ih jedanput ubili, pobacali njihova tijela u jame, smetljišta, rudnike, ponovo vraćali na ta mjesta, iskopavali žrtve. To je zapravo i najbolji dokaz o njihovoj krivnji. Žrtve su iskopavane bagerima, buldožerima, komadala su se njihova tijela i prenosila na sekundarne, tercijarne lokacije. To je radio Milošević na Kosovu i u Bosni, odnosno, ovdje Karadžić, Mladić, Plavšić, Krajišnik - naglašava Mašović.
Na kraju se osvrnuo i na suđenje Slobodanu Miloševiću jer odavno postoji žaljenje među žrtvama što nije dočekao izricanje presude.
- Tu postoji određena vrsta zablude. Milošević je dočekao presudu, to je ona takozvana međupresuda, koja dakle nije konačna presuda. U svakom slučaju jeste osuda. Osudom možemo smatrati i sadržinu same optužnice protiv Slobodana Miloševića, dakle u optužnici je navedeno, a činjenica je da on nije biološki izdržao da dočeka da mu se ta presuda i izrekne kroz pisanu presudu. Ipak, ostali su tragovi njegovih zločina i kroz Međunarodni sud u Den Hagu, kroz tu međupresudu i kroz svjedočenja i sve navode. Niko ne može izbrisati svjedočenja žrtava u procesu Miloševiću i to zauvijek ostaju historijske činjenice, istina, koje nisu pravomoćno presuđene, ali jesu obuhvaćene jednim sudskim postupkom. Samo je dakle biološki kraj zločinca Miloševića spriječio da i on bude pravomoćno osuđen za najteže zločine protiv čovječnosti i za druge zločine - rekao je Mašović.
...napraviti nesto k'o Mosad i ganjati ih do sudnjeg , do posljednjeg gada u tisini , jednog po jednog
