Vecina vitamina su termolabilni i mijenja im se struktura pri temperaturama vecim od 40 stepeni, izmedju ostalog ovo je razlog zasto je za organizam opasna povisena tjelesna temperatura jer se slican proces desava sa proteinima u organizmu. Ovo se moze izbjeci ako se u caj dodaje med, limun itd. tek pri temperaturi koja ne przi jezik, to je obicno temperatura koja smanji kolicinu vitamina, ali se poprilicna kolicina i sacuva i unese u organizam.Toto wrote:Misim da je drugi, puno komplikovaniji, proces u pitanju. Smanjuje se količina (C vitamina oko 50%) kod termičkog tretmana kuhanjem a ne da vitamin gubi svojstva. Blanširano povrće izgubi do 25% C vitamina.Bluemore wrote:logicno da vitamini osjetljivi na temperaturu gube dejstvo, a vitamin c je takavstetoskop wrote:Nije mi jasno kako je toliko zdrav pekmez, s obzirom da se toliko kuha. Šta je to toliko ljekovito da je skuplji i od meda?
S druge strane čujem priču, ako med staviš u vreli čaj, da si mu sjebo sve u njemu. Tako isto i za limun.
med ide uvijek u mlak caj, i cak ne sa metalnom zlicom (drvena ili plasticna)
Ne "znoje" se svi vitamini. Ima ih i "zimomornih"(provitamini) .
Ono što je sigurno: organizam nema "skladište" za vitamine. Možeš ti demetit koliko hoćeš: on uzima koliko mu treba a višak izbacuje.
Organizam ima skladiste, npr. jetra je skladiste vitamina a, kosti vitamina d itd. Naravno da postoje patoloska stanja hipervitaminoze i gotovo su jednako opasna kao i hipovitaminoze odnosno nedostatak odredjenog vitamina.
Vezano za vocne preradjevine i kolicinu visokovrijednih materija, na googlescholar sigurno ima mnostvo naucnih radova na tu temu, meni je preko moba malo nezgodno traziti, ali koga zanima, sigurna sam da moze naci.
