homar wrote: Ovaj slučaj pronalaska novčanika moram ukratko ispričati, poučan je. Mog drug penzioner, prije mjesec dana nagazi novčanik na trotoaru (Dolac Malta), uzme ga i odnese kući. Otvori novčanik u njemu 1400,00 KM, lična karta, kartica. Zamoli sina da mu na internetu nekako pronadje ime čovjeka, uspije pronaći njegov telefon. Pozove ga,kaže "da li ste vi nešto izgubili". Čovjek kaže, koliko znam nisam, čekaj...vraća se i kaže novčanik, pare... glas mu drhti. Dogovore se i nadju na ulici gdje mu je novčanik ispao. Pita ga "koliko ti je bilo para u novčaniku", kaže "podigao sam u banci 1.400 KM, a ono siće neznam..". Tačno je bilo na jednom mjestu 1.400 KM i nješto siće. Vraća mu novčanik, pogleda sve pare, vadi 300 KM da ga časti, ovaj neće, ipak na molbu i insistiranje uzima za kafu 100 KM.
Ovo je istina radi se o penzioneru, starom kovu i ozbiljnom čovjeku. Ovo dobro djelo neka posluži za primjer. IMA JOŠ DOBRIH LJUDI.
Vazda svugdje ima dobrih ljudi.....
.... a neko i pogrijesi, nekako, ponese ga situacija, neka furka, film u kojem se trenutno nalazi, scene se nizu jedna na drugu,
i onda kad se izadje iz toga, nakon nekog vremena sjetis se svasta nesto...... vracas situacija od prije i laganini skontas sta te jede, neda mira, sve nesto smeta.... teskoca nekakva.
Gledam u cojeka, vidim pocelo ga savijat sa svih strana, sta god pokusao nikako da se nasmije, htio bi on ali ne moze.....
Rekoh bolan zakoci, otkliza ti u rupu bez dna, i kad dodjes do dna trazis drugu jos dublju rupu i samo preskaces iz rupe u rupu,
stipu ba to, nema od tog nista, jer ako tebe to nosa onda si regulare, a koga god tako nesto nosa, savija i neda mu mira taj je regulare,
problem bi bio da te to ne nosa, da te to ne pogadja, da ti nije belaj kad skontas, sve dok te to muci dobar si..... normala ba.
Pici dalje, pronadji nekog kome zaista treba u necemu pomoci, i opet tako pici..... pa opet, i kad to rijesis bit ces ko bombonjera.
Nasmija se..... ode, rece da ima nekog posla.
Vidjamo se i dalje..... zeza se, stalno pozitiva.
