BajramBarecula wrote:Zasto si siguran da je vjerovanje u boga jedini garant da covjek nece cinit zlo drugim ljudima?
Probaj čitati samo ono što piše. Nigdje nisam rekao da je to "jedini garant" ičega, pogotovo ne da neko neće činiti zlo drugim ljudima. Ne, to nije garant. Problem je što, na nivou populacija, ateistička, sekularna i slična društva koja su operisana od religije relativno brzo dožive dekadencu i propast.
Mada, iskreno, ni to nije toliko bitno (jer sve je svakako prolazno) koliko je bitna osnova, a ta osnova se veže za vječno spasenje ili propast duše.
Zasto to npr. jednostavno ne moze bit empatija prema drugim ljudima?
Prvo, moralnost nije isto što i empatija. Empatija je, da se tako izrazim, "slijepa" po pitanju na primjer pravde, ili većeg zla. Vidimo u modernom dobu da se dopušta sve i svašta radi te "empatije".
Drugo, ta "empatija" je laž. Ponavljam, primarna funkcija religija jeste spasenje duša. Empatija o kojoj ti govoriš podrazumijeva da čovjek svoju dušu vječno upropasti radi nekog kratkotrajnog ovozemaljskog života. Ako na jednu stranu stavimo vječnu upropaštenost i kratkotrajni ovozemaljski užitak, a na drugu stranu vječnu spašenost i neki nivo ovozemaljske nelagode i potencijalne boli, onda postaje jasno zašto religije stavljaju naglasak na ovu drugu stranu.
Pored toga, ako ne radis sranja samo zato jer se bojis bozije kazne i cinis dobro jer ocekujes nagradu, sta to govori o tebi kao osobi?
Šta god da govori je opet opravdano u kontekstu spasenja, bolje i čovjek koji iz nekih sebičnih razloga ("nagrade") čini dobro i ne čini zlo, nego čovjek kojemu je, u konačnici, svejedno.
Po meni, jako sebicno, licemjerno i oportunisticko razmisljanje.
Daleko sebičnije je razmišljanje po kojem je opravdano da se milijarde ljudi osuđuju na propast radi nekih modernističkih trendova i privremenih užitaka, samo da bi se izbjegle neugodnosti koje su sastavni dio moralnog života. Također, ljudi su takvi kakvi jesu, licemjerje je opet manje zlo od totalne dekadence i potencijala vječne upropaštenosti.