Zapušteni i od roditelja i od sistema od malih nogu, mladi su još i zlatni, kakve roditelje imaju....
Čovječe, roditelji nisu sposobni naučiti svoje dijete do 13...14 godina, koje još nije ni u pubertetu, da SAMO i bez ičije pomoći uradi zadaću kod kuće, pod njihovim krovom, što je djetetu jedina zakonom propisana obaveza u tim godinama. Ali ga zato bez greške nauče ko je u razredu/školi/okruženju koje vjere i nacije i ko jeste a ko nije njegov. I, naravno, do kraja osnovne škole ga nauče i to da će mama/tata otići u školu ili pozvati telefonom čika direktora i tako riješiti sve njegove probleme i pomnožiti nulom sve nagomilane kazne i kečeve - u roku...odmah.
U srednjoj školi mu već ''ne mogu ništa''.
I šta onda može uraditi neko ko nije naučen da radi i da svojim trudom nešto zaradi, sve dok ga neka velika životna muka na težak rad ne natjera, a živi u ovakvom rasulu od sistema danas?
Može lajat na roditelje ako nije dobio ništa na gotovo (kao onu zadaću u školi pa da je od druga iz razreda prepiše ili da mu kuću ili stan roditelji prepišu kad poraste pa mu i prohtjevi porastu). Može se ufatit puške ako se u međuvremenu zarati protiv svih onih koji nisu njegovi, a šanse su minimalne da će ga to mimoići u neko doba njegovog života ovdje. I... kad sve te svoje zakržljale potencijale iscrpi, onda može (tj. mora, nema mu druge) pokupiti prnje i otići u bijeli svijet gdje će ga teška muka natjerati da radi nešto što mora i što mu drugi naredi, jer pojma nema šta sve korisno može i voli raditi.
Čast izuzecima....naravno.