Osnovni problem s prijedlogom izmjena Izbornoga zakona BiH koje je u parlamentarnu proceduru uputio Hrvatski narodni sabor je što prijedlog dolazi od Hrvata i rješava pitanje legitimnog političkog predstavljanja konstitutivnih naroda u BiH. To je zaključak koji se nameće prateći reakcije s bošnjačke političke scene na sve vezano za predložene (i nužne) izmjene Izbornoga zakona.
Osnovni problem s prijedlogom izmjena izbornog zakona BiH nije to sto dolazi od Hrvata, vec sto se tim prijedlogom namece stvarna neravnopravnost koja se sastoji u tome da Bosnjaci budu gradani drugog reda, ciji su glasovi manje vrijedni od onih Hrvata.
Umjesto toga, pokazuje nam se tobožnja briga za Hrvate u primjerice Sarajevu, koji su svedeni na tako malu brojku da nisu u stanju izabrati svoga izaslanika za Dom naroda. Umjesto da se govori o tom kako je politika koju provode sve bošnjačke stranke dovela do tog da Hrvata u Sarajevu gotovo nema, Izetbegović nam pokušava podvaliti priču o tom kako se hercegovački Hrvati tobože ne brinu za one iz Bosne.
Bosnjacka politika ne snosi nikakvu odgovornost za brojno stanje Hrvata u Sarajevo. Za brojke i stanje su zasluzni hdz, koji je bezbroj puta ukazivao na "pogubnost" po Hrvate kada je rijec o zivotu van "glavnine hrvatskog etnickog prostora".
Podvala je tu višestruka; ne postoji nikakva bitna razlika između Hrvata Hercegovine i Bosne, Hrvati nisu sami sebe protjerali iz Bosne nego su ih protjerali upravo Bošnjaci koji bi i sada željeli nastaviti s pokoravanjem bosanskohercegovačkih Hrvata. Zli ti nekakvi Bosnjaci, nisu zeljeli zivjeti kao juznoafricki crnci nekoc u juznoj Africi, kao vecina u otvorenom logoru i pod starateljstvom Hrvata, bijele krscanske manjine.
Nisu ih protjerali Bosnjaci. Ljudi jednostavno zeljeli zivjeti u tzv "herceg Bosni" i medu svojima. Kada su vidjeli da na prostoru srednje Bosne i sjeverne i srednje Hercegovine od toga nema nista, otisli su u zapadnouljudbene krajeve kao sto su Capljina i kanton 10.
I dok dva od tri konstitutivna naroda smatraju kako je ključ opstanka BiH u međusobnom poštivanju i uvažavanju, a ne u varanju i nadmudrivanju, treći čine sve kako do bilo kakvog dogovora ne bi došlo.
Dva od tri konstitutivna naroda zdruzenim snagama rade na tome da treceg zajebu, to je ocito i najbolje se manifestira u udruzenom rusilackom poduhvatu pakta Dodik-Covic. Cilj je svesti Bosnjake na bezutjecajnu masu, gradane drugog reda, srpskohrvatsku raju.
[qutoe]Bošnjačka politička elita, od Izetbegovića pa do Reufa Bajrovića i Sefera Halilovića, nastoji što dulje održati sadašnje stanje političke pat-pozicije (politika sabura) kako bi naposljetku pokušali ostvariti svoju vlastitu nacionalnu državu, ako već ne od BiH, onda bar od FBiH. I nije to ništa novo – to je poznata bošnjačka politika koja je na snazi od sredine devedesetih godina prošlog stoljeća.[/quote]
Da su Bosnjaci bilo koje druge religije, to se uopste ne bi problematiziralo. Ali ideja BiH kao nacionalne drzave bosnjackog naroda je potpuno legalna i legitimna. To sto je FBiH pretvorena u neku vrstu prototipa takve nacionalne drzave je sasvim u redu, uzevsi u obzir kroz sta su sve Bosnjaci prosli i sto drugi narodi u okruzenju imaju. Neka minimalna pravda, iako naravno, ostaje rs kao nepravda protiv koje se svim sredstvima treba boriti.
Hrvati, pak, ne mogu prihvatiti da izgube „svoje ja“ kao narod i da dozvole Bošnjacima da im nameću političke predstavnike samo zato što su brojniji. Dok god Bošnjaci ne odustanu od svojih fiks-ideja o tomu kako je cijela BiH samo njihova, Bosna i Hercegovina će biti to što jest – propala država.
Niti Bosnjaci mogu prihvatiti da stalno prave trule "kompromise" koji su na stetu bosnjackog naroda, samo da bi onom najmalobrojnijem bilo ugodno. Najmalobrojniji imaju nacionalnu drzavu u svojim punim granicama bez srpskog elementa, i kao drzavljani iste uzivaju sva prava. U BiH nadproporcionalno zastupljeni u financijama, gospodarstvu i pravosudju. Kompromisi i dijalog su po hrvatskom shvatanju prihvatanje svih megalomanskih zahtjeva i ucjena sto ih predlozi hdz i satelit hns.
Za iskorak nam je potrebno međusobno uvažavanje. A ono se neće dogoditi ako se neargumentirano odbijaju prijedlozi samo zato jer im je predlagač „pogrešne“ nacionalnosti.
Opet, nije problem u nacionalnosti predlagaca, vec sustina prijedloga i sta on fakticki znaci.
Istovremeno, hrvatska politika mora biti agresivnija u borbi za prava svoga naroda. Ovo što je do sada rađeno nije polučilo nikakve rezultate – od sedam točaka „hrvatskoga odgovora“ za sada niti jedna nije provedena. Ipak, do sljedećih izbora imamo još više od godinu dana i moguće je da se neka obećanja ostvare. No, izborna obećanja se ne ostvaruju tako što se strahuje za život jer te netko krivo pogledao, nego korištenjem legalnih mehanizama koja hrvatski politički dužnosnici imaju na raspolaganju. Ako Hrvatima nije komotno/ugodno u BiH – onda ne treba biti nikomu.
Jedva cekam tu agresivnost. Vise je nego ocita frustacija i nervoza u redovima nositelja europskih vrijednosti. Ja sam za agresivniji nastup hrvatskog odgovora, da se konacno skinu sve maske i ogoli te "zapadnouljudbene tekovine". Znaci, ako Hrvati ne mogu biti povlascena kasta, svima krava treba crknuti. Lijepo su si to zamislili, ali od toga nema nista.