mariner wrote:Pogledaj u filmu Benhur kako se tabla postavlja.
Poenta moje price je da naucim ljude, citaoce, zainteresirane za saznanjem da efekat atmosfere zakrivljuje realnost. SLIKE su ono sto daje pojacavanje osjecanja. Kad je neko ljut na nekog kaze: zgazicu ga ko crva.. Ova slika omogucava da pojaca emocije i da se bolje izrazi i uoblici dozivljaj.
Isto tako umjetnici slikarstva i kiparstva u religiji obmanjuju ljude narocito vjernike servirajuci zablude da ne kazem laz. Ikone se gotovo redovno crtaju raspece na krstu a ne na T gredama. Filmovi su opasna zamka I ozbiljno obmanjuju svojom atmosferom u mnogo cemu.
Neko ovo ne vidi a nekog uopste ne interesuje ali ima i onih koje itekako interesuje.
U religiji je inace sve kontradiktorno.
Ne znam na koji Ben Hur misliš, starog sam gledao davno a novog nikako, ali evo pogledah sliku iz mog omiljenog filma o Isusu, Scorsese-ovog "Posljednjeg iskušenja", isti takav krst kakav opisuješ, tako da shvatam poentu oko oblika krsta:
Dodatno, u ovom filmu se vidi razapinjanje sa "zgrčenim nogama", a baš sam nedavno pročitao referencu da su razapinjanja stvarno tako rađena, plus što bi se razapetoj osobi polomili članci na nogama (umrli bi od krvarenja iz polomljenih nogu). Istina, to sam čitao ponovo u fikcijskom djelu, Saramagovom "Jevanđelju po Isusu Hristu", koje ipak u svojim čestim digresijama često ide u objašnjavanja o životu i običajima u tom vremenu na tom prostoru, i ta objašnjenja često nisu u skladu sa onim što "učimo" iz pop-kulture, tako da izgleda kao da je pisac obavio zadaću istraživanja historije (za razliku od mnogih režisera religijskih filmova).
Međutim, čitajući SAMO Bibliju, bez bilo kakvog komentara historičara ili bilo čega temeljenog na historijskim izvorima, zaista se stiče dojam (koji sam i ja imao), da natpis "INRI" mora da bude postavljen na neki gornji "krak" krsta. Očito sam bio u krivu, i hvala na ispravci i objašnjenju.
Problem sa filmom iz subjecta je da je u pitanju film koji je pokušan da se snimi isključivo na osnovu Biblije, i to na originalnom jeziku. Predstavlja stvari onako kako izgledaju čitajući samo Bibliju, ignorišući historijske izvore po mnogo pitanja, pa tako griješi i po pitanju krsta. Nije to jedini problem ovog filma, za film koji pokušava biti autentičan (sa jezikom), pati od previše drugih problema, npr. Isus je opet dugokosi europski tip, a ne kuštravi Semit, Mariju iz Magdale, mjesta u Palestini glumi Monica Bellucci - ne znam šta su mislili sa tim. Ali čovjek koji je čitao samo Bibliju i očekivao sadržaj samo iz Biblije, biće zadovoljan predstavljenim, a takvi su ciljana publika filma.
Ali najgora stvar u Gibosnovom filmu je što je, uprkos trudu oko jezika i svega, film užasno nasilan i loš, čak i po standardu religijskih filmova.
Da ima neku smislenu radnju vezanu za Isusov život, i da je ponudio nešto originalno nekako bi se prešlo preko historijskih nepreciznosti. Npr. pomenuti Scorseseov film, osim što je snažan i emocionalan, špekuliše sa identitetom u Bibliji neimenovanog Isusovog "najdražeg sljedbenika", ili Isusovim halucinacijama na krstu i razlozima za neke njegove rečenice izgovorene tom prilikom, tako da mi film leži i onda teška srca prelazim preko toga da je svijetli Willem Dafoe Isus, a Harvey Keitel Juda.
Ali Gibsonov film nema nikakvog dodatnog kvaliteta, to je samo dvosatni torture spektatkl. Ne daje ljudima čak ni identifikaciju ni sa Isusovom porukom (čestu u ovakvim filmovima), nego samo identifikaciju sa njegovim mukama, a te muke su, uz pakao koji nije prethodno postojao u Judaizmu, jedan od najjezivijih i najnekorisnijih elemenata hrišćanstva, i koji u historiji ništa dobro nije donijeo ljudima. Moja poenta je da ni tačno historijsko predstavljanje raspeća, ni korektan casting, ne bi pomogli ovom užasnom filmu.