Vipsilon wrote:Odavno razmišljam o ovom fenomenu među Bošnjacima koji je pogotovo izražen sada u doba interneta i anonimnog komentarisanja, a radi se o psovanju i pljuvanju po svemu što je naše. Evo, recimo, rahmetli Alija Izetbegović nije bio savršen čovjek, i vjerovatno je napravio nekoliko diskutabilnih poteza, ali nije nanio nijednu mrlju na bošnjački narod, kao recimo karadžić, mladić i milošević koji su etiketirali Srbe kao genocidan narod. Bez obzira na sve, u komentarima, najčešće vidim kako ljudi (koji se predstavljaju kao Bošnjaci), psuju rahmetli Aliju Izetbegovića, proklinju, vrijeđaju na najgori mogući način. Kada odem na srpske ili hrvatske portale, ne vidim nigdje da neko tako zlobno, s toliko mržnje i prezira, vrijeđa i psuje nekoga od svojih bez obzira što su oni dokazani ratni zločinci. To je samo izraženo izgleda kod nas Bošnjaka. O kakvom se ovdje sociološkom fenomenu radi, da li je to balinluk, nedostatak kućnog vaspitanja, obijest. Da li je to uticaj velikosrpske i velikohrvatske propagandne mašinerije koja izvrće pamet i navodi lakoumnog Bošnju da pljuje po svom, vrijeđa svoje i traži krivca u svojima, a ne u dokazanim dušmanima?
Ima li neko ko se bavio ili istraživao ovim fenomenom među Bošnjacima?
Nije, ali se bavio fenomenom kojeg vi predstavljate, a to je da balkanski nacionalisti u pravilu vlastiti narod vide kao ranjiv, nesavršen, ugrožen iznutra dok su svi ostali narodi oko njih organizovani, ujedinjeni i spremni na sve. To je jedan retrogradni, gotovo komični narativ kojeg svi lijepo održavaju. Tako Srbi govore - "Jel vidite kako kod Bošnjaka nema nikakvih Žena u crnom, Čeda Jovanovića ? Nema ! Oni to sebi ne dozvoljavaju", a mi govorimo - "Jel vidite kako kod Srba niko ne psuje Miloševića"
Inače, Alija Izetbegović je nesposobni političar, od prvog dana je poslužio kao korisni idiot srpskim nacionalnim interesima, odigrao ali baš onako kako su željeli akademici SANU-a. O izdajničkoj, nevjerovatno nesposobnoj i grozno nedržavničkoj ulozi koju je zajedno sa Silajdžićem odigrao u Dejtonu sud će dati historija. Ono što ja znam je da se ne mogu diviti čovjeku koji je u Dejton odnio Republiku na pragu pobjede u ratu, sa simpatijama svijeta, a iz Dejtona donio ustavnog Frankeštajna, državni abortus, bure baruta kojem se svi smiju.