maher wrote:sto se tice kulturne scene ne bih se slozio da je prije rata bila kvalitetnija ... ono sto svake godine mozemo gledati na sff, mess i jazz fest nije bilo sanse da se vidi prije rata ... na predratnom mess-u je najveci dogadjaj bio kada gostuju predstave iz beograda i zagreba i to je jeste bilo kvalitetno i dobro, ali neuporedivo sa onim sto je dolazilo iz citavog svijeta prethodnih 20 godina na mess i sto je bilo top aktuelno ... sto se filmova tice prije rata je najveci dogadjaj bio revija filmova sa beogradskog festa i tesna koza ... eto da izuzmemo oskara, ali nicija zemlja je osvojila vise negrada nego svi ostali bh filmovi zajedno ... sadasnji repertoar kamernog, sartra, sigurno je bolji od predratnog ... u sarajevu rade haris pašović, dino mustafić, selma spahic ... reditelji priznati izvan bih ... prije rata su u sarajevu uglavnom radili gostujuci reditelji, osim sulejmana kupusovica ... slicno je i u savremenoj umjetnosti gdje u nasi umjetnici dosta cijenjeni, na zalost svuda vise nego ovdje ...
pa ne znam da li smo prije rata imali naucnika veceg ranga nego sto je to damir marjanovic sada u svjetskim okvirima i ostala ekipa u oblasti genetike ... ...
a ovo bijelo dugme, crvena jabuka, lepa brena je ipak estrada i pop kultura i nije to neko mjerilo kvaliteta, sto ne znaci da nije bilo super ... ali i tu imamo i dinu merlina, i dubiozu, ... a i ekv i azra su sarajevu odrzali ne vise od jednog ili dva ozbiljna koncerta, ostalo je bilo pred par stotina ljudi ...
prvo, brena nit je iz sarajeva nit je ikada imala veze sa sarajevom, ali nebitno
a ovo sve ostalo
cuj par stotina ljudi

bilo je koncerata na kosevu i prije dine merlina, pa puna velika sala skenderije. koncerti po 12 sati, zvali se prvomajski uranak ili pjevajmo do zore, ne sjecam se, sve velike grupe iz juge za jednu noc ...
svaki petak rock koncert u domu mladih ... nije se moglo uci
osim sto ti u postu fale cola, kemica, i narocito indexi ... fali ti i kusta, kakav je da je, bio je sarajlija i njegovi filmovi nisu dobili oskara, ali jesu neko drvece ... i nisu bili na nivou tesne koze
u sarajevu je odrzavan slager koji je slao pjesmu na euroviziju
pa tema jeste raja, ne visoka haj haj umjetnost, messovi nikada nisu zanimali vecinu naoroda, pop-rock muzika. tln, humor, sege i poslaice ... su tema ove emisije.
ima jedna grupica, koja nije ni spomenuta, a imali su najvise fanova, zakrcene ulice, trans i delirijum curica ...
evo sta kaze hrvatska wikipedija:
New Primitives/Novi primitivizam
Glavni članak: New Primitives
Sarajevski bend Zabranjeno pušenje. Njihove su pjesme bile začinjene tipičnim sarajevskim humorom i pomalo ironijom, preko kojih su nerijetko na simpatičan način upućivali kritike socijalističkom sistemu.
New Primitives ili Novi primitivizam je bio gradski podkulturni pravac, nastao u Sarajevu. U sklopu pokreta djelovali su Zabranjeno pušenje, legendarni Elvis J. Kurtović & His Meteors, Bombaj štampa, prva postava Crvene jabuke. Vođe navedenih grupa su uz glumca Zenita Đozića sudjelovali u poznatoj satiričnoj TV i radijskoj emisiji Top lista nadrealista.
Osnivači Novog primitivizma su dr. Nele Karajlić, Elvis J. Kurtović, mr. Sejo Sexon, Dražen Ričl Zijo, Branko Đurić Đuro, Boris Šiber i Zenit Đozić. Poznati redatelj Emir Kusturica također se povezuje s njima.
Svjež duh koji je grupa ostavila za sobom u bosanskohercegovačkoj kulturi i sasvim nov način izražavanja, koji je direktno potekao od ulične podkulture, donijeli su mu znatnu popularnost i učinili ga jednim od spomenika moderne BiH kulture.
Izraz novog primitivizma je bio prvenstveno humor, baziran na duhu „obične bosanske raje“ i sarajevske omladine iz underground krugova. Oni su unijeli govor sarajevskih mahala, bogat turcizmima i žargonom (npr. zijan, hadžija), na zvaničnu muzičku i TV scenu. Većina njihovih pjesama i skečeva govori o malim ljudima – rudarima, sitnim kriminalcima, djevojkama iz unutrašnjosti i slično – stavljenim u neobične ili čak apsurdne situacije. Mnogi porede njihovu vrstu humora sa Letećim cirkusom Monty Pythona, jer i jedni i drugi koriste formu kratkog skeča i apsurd kao sredstvo za izazivanje smijeha kod publike.
Sarajevska škola pop rocka
Glavni članak: Sarajevska škola pop rocka
Sarajevo je razvilo prepoznatljiv pop rock zvuk, koji je često (ali ne nužno) sadržavao elemente izvorne folk muzike - zbog čega je ovaj pravac prozvan Sarajevskom školom pop rocka. Pravac je postao popularan u cijeloj Jugoslaviji, a Sarajevo mjesto nastanka Bijelog dugmeta i karijere Zdravka Čolića.
Scena je se počela razvijati u 1960-ima sa grupama poput legendarnih Indexa, Pro Artea i kantautora Kemala Montena (koji je poslije pisao i dalmatinske pjesme). Nastavila je se u 1970-ima sa Ambasadorima, Bijelim dugmetom i Vatrenim poljupcem, a vrhunac u smislu nastajanja novih bendova doživljava 1980-ih, sa grupama poput Plavog orkestra, Crvene jabuke (obe posebno omiljene među tinejdžerkama zbog karizmatičnih muzičara), Hari Mata Hari, Dino Merlin, Valentino, Regina, Bolero i Gino Banana.
Zanimljivo je spomenuti da je najprodavanija ploča ikad u Jugoslaviji dolazila baš od sarajevske grupe - Plavog orkestra. Riječ je o Soldatskom balu, koji je prodan u najmanje 500 000 primjeraka.