ze kalanga wrote:
Pusti se te demagogije. Da je nekom bilo lijepo i da je bio siguran ne bi napuštao rodnu grudu.
Što se drugog dijela tiče, ravan ili neravan, svako ko je rušio vjerski objekat je bolestan. Onaj ko to radi danas je podjednako bolestan.
Pa zar ima veceg demagoga od tebe. Pogledaj istini u oci bit ce ti lakse a i nama sa tobom.
U mojoj ulici u Tuzli zivjelo je vise Srba nego Bosnjaka. Rat poceo, svi mucimo svoju muku neko sa hranom neko sa poginulim clanovima porodice, neko za onima sto su otisli preko vikenda pa se ne javljaju...i tako.
Svi smo poznavali Zorana. Imao je lokal(nocni bar) u kuci i svi smo ga vidjeli kada je narandzastim stojadinom napustio Tuzlu 15. maja u koloni sa rezervistima. Ostala mu majka(S....) sama u kuci. Nikada joj niko ruznu rijec nije rekao a svi smo znali sve. Normalno se pozdravljali, kafe pili neke tresnje dijelili. Druga kuca od nje zivi Mitar sam u kuci a dva sina malo ranije otisli do Pelagiceva i nikada se nisu vratili. Preko puta Ratko, Milan, Slavko...i svi su zivjeli tu svo vrijeme rata. Kcerke od tog Ratka, jedna udata za Hrvatom i ima kcerku sa njim i odmah na pocetku rata se vratila caci. Druga kcerka udata za Muslimanom i ona se vratila caci. Ratko je iznenada jedno vece dosao da se pozdravi sa mnom i rece da mora da ide. na pitanje zasto, samo je slegnuo ramenima. Kcerke su ostale do '96.god. Nase izbjeglice koje ste protjerali iz Zvornika, Vlasenice, Bijeljine, Bratunca...smjesteni su bili po skolama, salama i nesto privatno. Nikada nikome nije palo na pamet da ih naseljava u poluprazne srpske kuce gdje zivi jedna ili dvije osobe. kamen nije pao na te kuce da bi vec krajem '94.god. poceli da se prijavljuju za prelazak na drugu stranu. Sve sam i nekako mogao da shvatim jer u to vrijeme kod nas nije bilo ni hljeba a kamo li nesto vise ALI kada su poceli '96.god masovno da napustaju ''da bi bili sa svojima'' onda sam rekao ''ovi su svi isti samo sto nisu imali prilike''.
Znaci, mani se suplje i velikosrpske propagande.