Forum Klix.ba

125. PARAGVAJ


Broj stanovnika: 6,8 miliona
BDP po stanovniku: 8900 $
Broj takmičara: 11

Paragvaj je prva južnoamerička država koja je došla na red. Uz Boliviju predstavlja jedinu američku zemlju koja nema izlaz na more. Paragvaj presijeca istoimena rijeka, koja ga dijeli na dva dosta različita dijela - Istočna regija, u kojoj živi većina stanovništva, i Chaco, savansku i rijetko naseljenu oblast. Chaco je u prošlosti bio ratna zona između Paragvaja i Bolivije. U tom ratu su Paragvajci ostvarili pobjedu, tako da je cijelo ovo područje ostalo pod njihovom kontrolom. Paragvaj je danas najsiromašnija članica Mercosura.

Paragvaj je poznat kao fudbalska nacija. Fudbalska reprezentacija ove države je čest učesnik svjetskih prvenstava, na kojima zna odigrati zapaženu ulogu. Južnoameričko prvenstvo (Copa America) je osvajala dva puta, a paragvajski fudbaleri su svojoj zemlji donijeli i jedinu olimpijsku medalju ikada - srebro iz Atine 2004. godine. Najistaknutije ime paragvajskog fudbala je naravno bivši ekscentrični golman Jose Luis Chilavert, a napadač Roque Santa Cruz je ostvario najuspješniju klupsku karijeru u Evropi. Ostali sportovi su ovdje u dubokoj sjeni fudbala. Ja bih ipak još spomenuo i dva ženska imena, koja su česta asocijacija uz paragvajski sport. Jedna je Leryn Franco, bacačica koplja, a druga Larissa Riquelme, vatrena navijačica. Vjerujem da vam ove dvije dame nisu nepoznanica

Paragvajski sportisti (njih 11) su imali prosječan nastup na ovoj olimpijadi. Svoje glavne uzdanice su imali u golfu - Fabrizio Zanotti i Julieta Granada, oboje spadaju među 150 najboljih golfera/golferki u svijetu. Granada je pomalo podbacila sa 44. mjestom, ali je Zanotti ostvario vrlo solidan plasman na 15. mjesto u konkurenciji 60 golfera. Od ostalih paragvajskih predstavnika, treba izdvojiti stolnotenisera Aguirrea, koji je pobjedom nad australskim protivnikom prošao kvalifikacije, ali dalje od naredne runde nije mogao. Najbolji paragvajski plivač Hockin je razočarao sa 44. mjestom na 100 metara slobodnim stilom. Sa druge strane, veslačica Mosqueira može biti zadovoljna svojim 19. mjestom...


Fabrizio Zanotti

124. SURINAM


Broj stanovnika: 570 hiljada
BDP po stanovniku: 9600 $
Broj takmičara: 6

Surinam je najmanja nezavisna država na južnoameričkom kontinentu. Ova prašumom prekrivena zemlja na sjeveru Južne Amerike je jedna od najrjeđe naseljenih država svijeta, sa populacijom od tek oko pola miliona stanovnika, koji uglavnom žive u priobalnom pojasu. Unutrašnjost je gotovo u potpunosti bez ljudi. Surinam nema baš mnogo sličnosti sa ostatkom Južne Amerike, pa ga često tretiraju kao dio centralnoameričke karipske regije. Ovo je bivša holandska kolonija sa vrlo heterogenom populacijskom strukturom - najbrojnije su osobe indijskog i afričkog porijekla, ali ima i onih potiču i iz Indonezije, Evrope, Kine itd.

U Surinamu su rođeni, ili iz Surinama potiču brojni bivši i sadašnji proslavljeni fudbaleri - Frank Rijkaard, Ruud Gullit, Jimmy Floyd Hasselbaink, Edgar Davids, Clarence Seedorf, Georginio Wijnaldum itd. Međutim, zbog rigoroznog pristupa surinamske vlade i fudbalskog saveza koji ne odobravaju svojim sportistima dvojna državljanstva, niko od njih nije nastupao za Surinam. To je u dobroj mjeri osakatilo surinamsku reprezentaciju, zbog čega ista ima jako mali ugled u svijetu fudbala. Pored fudbala, najpopularniji timski sport u Surinamu je kriket. Kada govorimo o individualnim sportovima, tu svakako treba istaknuti dva imena - Anthony Nesty i Letitia Vriesde. Prvi je plivač koji je donio Surinamu jedine dvije olimpijske medalje u dosadašnjoj historiji, a druga je atletičarka koja je osvajala brojne medalje na međunarodnim takmičenjima u disciplini 800 metara, između ostalog i na svjetskom prvenstvu. Jedino joj je nedostajala olimpijska medalja.

Ova Brazilu susjedna država je u Riju imala šest predstavnika. Najbolji među njima je bio plivač čudnog imena Renzo Tjon-A-Joe, koji je popravio državni rekord na 50 metara slobodnim stilom, i u ovoj vrlo masovnoj konkurenciji zauzeo dosta dobro 21. mjesto. Kako je ovaj plivač još uvijek mlad, u njega Surinamci polažu još više nade za budućnost. Ostali nisu bili na njegovom nivou. Sunayna Wahi je uspjela proći pretkvalifikacije atletske trke na 100 metara, ali je imala jedno od najslabijih vremena u kvalifikacijama, slično kao i njen kolega u istoj muškoj disciplini. Posebno je loš bio predstavnik u badmintonu, koji ni u jednom setu u grupnoj fazi nije uspio osvojiti više od 6 poena (set se igra do 21)...


Renzo Tjon-A-Joe

123. MIJANMAR


Broj stanovnika: 51 milion
BDP po stanovniku: 6000 $
Broj takmičara: 6

Mijanmar je u svijetu možda i poznatiji pod imenom Burma. Neke države čak odbijaju da ovu zemlju nazivaju Mijanmarom. Promjenu imena je izvršila vojna hunta, koja je zemljom vladala više od dvije decenije. Taj period se generalno može smatrati lošim za mijanmarski narod, jer se odlikuje kršenjem ljudskih prava, međuetničkim sukobima, međunardnom izolacijom i ekonomskim propadanjem. Stanje se donekle popravilo sa demokratizacijom posljednjih godina, ali je gotovo istovremeno izbio novi problem u vidu progona muslmanske manjine na zapadu zemlje. I pored recentnog ekonomskog rasta, Mijanmar je i dalje jedna od najnerazvijenijih azijskih država. Zanimljivo je da je njen glavni grad Naypyidaw jedan od najmlađih gradova svijeta - prije svega 15-tak godina nije uopšte postojao.

Za jednu mnogoljudnu državu sa preko 50 miliona stanovnika, Mijanmar ima katastrofalne sportske rezultate. Jedna je od najvećih država koja nikada nije uzela olimpijsku medalju, iako na olimpijskim igrama učestvuje još od davne 1948. godine. Razvoju sporta je posebno naštetila vladavina vojne hunte, kada su se rezultati na međunarodnom planu srozali na baš mizeran nivo. U novije vrijeme se nešto više ulaže u sport, pa perspektiva djeluje svjetlija. Tako se recimo fudbalu počela posvećivati znatno veća pažnja, te je napredak vidljiv, ali treba tu još dosta pure. Od individualnih sportova, Mijanmarci najviše uspjeha ostvaruju u streličarstvu. Lokalno su vrlo popularni i različiti tradicionalni borilački sportovi, ali slabog hajra od njih ima na međunarodnoj sceni.

Ove godine je već bio vidljiv rezultatski napredak u odnosu na ranije olimpijske igre. Nekoliko mijanmarskih sportista je zaista ostvarilo dobre rezultate, sa kojima mogu biti zadovoljni, iako su se medalje opet pokazale nedostižnim. Posebno se to odnosi na takmičarku u streličastvu San Yu Htwe, koja je eliminisala čak dvije favorizovane suparnice iz Finske i SAD-a. U osmini finala je ispala od svjetske šampionke iz Južne Koreje. Džudista Yan Naing Soe je izborio historijsku prvu pobjedu za Mijanmar u ovom sportu protiv protivnika sa Trinidata i Tobaga. Strijelac Ye Tun Naung je bio veoma dobar u disciplini vazdušni pištolj 50 metara, osvojivši 17. mjesto. Plivačica Ei Ei Thet je pobijedila u svojoj utrci na 50 metara slobodnim stilom, što joj je u konačnici bilo dovoljno za 70. mjesto među 91-om takmičarkom...


San Yu Htwe

122. ANTIGVA I BARBUDA


Broj stanovnika: 91 hiljada
BDP po stanovniku: 24 000 $
Broj takmičara: 9

Antigva i Barbuda je jedna tipična karipska država, koja se od ostalih zemalja iz okruženja razlikuje jedino po tome što nije toliko brdovita. Sastoji se od dva ostrva - veće Antigve i manje Barbude, ko bi reko. Riječ je o bivšoj britanskoj koloniji, danas članici Commonwealtha, na čijem se čelu i danas počasno nalazi kraljica Elizabeth II. Njeni stanovnici uglavnom žive od turizma, a kako turista ima mnogo, životni standard je dobar.

Činjenica da Antigva i Barbuda još uvijek nema niti jednu olimpijsku medalju i nije toliko za zamjeriti, obzirom na minijaturnost ove države. Kriket je ovdje najpopularniji sport, ali to nema mnogo veze sa olimpijadom. Među olimpijskim sportovima, ovdašnji predstavnici postižu daleko najviše u atletici, odnosno u sprinterskim disciplinama da budem precizniji. Tu su se najviše do sada iskazali Daniel Bailey i Heather Samuel, koji su osvajali medalje na različitim međunarodnim takmičenjima, ali ne i na olimpijadi, gdje im je najveći domet bilo polufinale. U prošlom stoljeću su iz ove države na olimpijske igre pored atletičara često išli biciklisti i jedriličari, ali na posljednjih nekoliko igara tu su još samo plivači.

Tako je bilo i ove godine. U Riju je pod zastavom Antigve i Barbude nastupalo sedmero atletičara i dvoje plivača. Najuspješnija su bila dvojica sprintera - veteran Daniel Bailey i njegov nasljednik Cejhae Greene, koji su prošli u polufinale utrke na 100 metara. Bailey međutim nije nastupio u polufinalnoj utrci zbog povrede koju je u međuvremenu dobio, dok je Greene imao solidno 18. vrijeme. Za finale mu je nedostajalo sićušnih, a opet velikih 12 stotinki. Atletska štafeta Antigve i Barbude u disciplini 4x100 metara je u polufinalu zauzela 12. mjesto, što joj također nije bilo dovoljno za finale. Rezultati u plivanju su bili mnogo skromniji. Tek da kažem da je Samantha Roberts u disciplini 50 metara slobodnim stilom zauzela osrednje 57. mjesto...


Cejhae Greene

cyprus wrote:123. MIJANMAR
Zanimljivo je da je njen glavni grad Naypyidaw jedan od najmlađih gradova svijeta - prije svega 15-tak godina nije uopšte postojao.

hebomepatak ako je iko ikad cuo za ovaj grad


a onaj tjon sa antigve i b je k'o lik iz vica:
tko je?
tmujo

uglavnomja wrote:

cyprus wrote:123. MIJANMAR
Zanimljivo je da je njen glavni grad Naypyidaw jedan od najmlađih gradova svijeta - prije svega 15-tak godina nije uopšte postojao.

hebomepatak ako je iko ikad cuo za ovaj grad


a onaj tjon sa antigve i b je k'o lik iz vica:
tko je?
tmujo

Čuče se... još je pod konstrukcijom

A Tjon nije iz Antigve ne lupaj mi lončiće

Otkud ih 51 milion jbt tito

Sent from Tapatalk, moj dobar drug Tapatalk

Po cemu BIH zasluzuje vako visoko rangirano mjesto, Cypruse? :S Nemoj da me niko pogreno razumi ali na pravoj "rank" listi u zadnjih 60tak su. Jedina takmicarka koja je borila se u finalnoj utrci je maratonka, inace na 116 mjesu zavrsila, ostali nisu nikako do finala dosli. Barbados je znatno iznad BiH na toj listi a ovdje nesto ispod

@hrle, šta si baš mene od ovolikog foruma našo zajebavat

Prvo, ne postoji prava rang lista ovih zemalja bez medalja... Postoji samo ova lista koju sam ja sklepo

Drugo, gdje su ti silni finalisti kod ovih država koje sam do sada prešao? Spomenuti Barbados nema ni polufinalistu (što mi imamo), a da ne govorim o finalistima... Otkud ti ideja da bi oni trebali biti bolje rangirani od nas?

Čovjek je već objašnjavao, u kriterije ulaze broj stanovnika, broj učesnika u pojedinim sportovima u kojima su se takmičari takmičili itd...
Nije isto biti 12-i u disciplini/sportu u kojem se takmičilo 15 ekipa/sportista ili tako gdje je bilo 100 učesnika...

Sent from Tapatalk, moj dobar drug Tapatalk

cyprus wrote:@hrle, šta si baš mene od ovolikog foruma našo zajebavat

Prvo, ne postoji prava rang lista ovih zemalja bez medalja... Postoji samo ova lista koju sam ja sklepo

Drugo, gdje su ti silni finalisti kod ovih država koje sam do sada prešao? Spomenuti Barbados nema ni polufinalistu (što mi imamo), a da ne govorim o finalistima... Otkud ti ideja da bi oni trebali biti bolje rangirani od nas?

Ima finalistu na 20 mjestu Ima neka lista za ove sto nisu osvojili bilo na onom americkom kanalu sto kupi prava da se pliva u po noci

shalla wrote:Čovjek je već objašnjavao, u kriterije ulaze broj stanovnika, broj učesnika u pojedinim sportovima u kojima su se takmičari takmičili itd...
Nije isto biti 12-i u disciplini/sportu u kojem se takmičilo 15 ekipa/sportista ili tako gdje je bilo 100 učesnika...

Sent from Tapatalk, moj dobar drug Tapatalk

Haj ti upisi geografiju jos jednom. Koliko Myanmar ima stanovnika?

ne barcite sajprusa

ovo sto pise je genijalno, tako fino, zanimljivo, sazeto, slikovito, prilagodjeno nasem mentalitetu i obrazovanju ...




(tamo na fuZbalu je mog'o klepit pare da se kladio sam protiv sebe, ali to nije tema )

shalla wrote:Čovjek je već objašnjavao, u kriterije ulaze broj stanovnika, broj učesnika u pojedinim sportovima u kojima su se takmičari takmičili itd...
Nije isto biti 12-i u disciplini/sportu u kojem se takmičilo 15 ekipa/sportista ili tako gdje je bilo 100 učesnika...

Sent from Tapatalk, moj dobar drug Tapatalk

Ma pusti ba hrleta, stari forumski zajebant

A što se tiče kriterija, oni su jednostavni:

1. osvojene medalje (ovi će tek doć)
2. osvojena 4-8. mjesta u timskim sportovima, kao i u individualnim sa najmanje 20 takmičara (ni do ovih nisam još došao)
3. plasman najboljeg sportiste u odnosu na broj takmičara u njegovoj disciplini

U slučaju izjednačenosti dajem prednost državi koja je imala veći broj sportista na OI...

Na ovaj način dobivam približno realan poredak... Možda ne 100%, ali takav se i ne može dobit, jer su sportovi i konkurencije dosta različiti, a valja ih dovesti u istu ravan...

PS @uglavnomja, hvala još jednom na podršci

121. ŠRI LANKA


Broj stanovnika: 20 miliona
BDP po stanovniku: 11 000 $
Broj takmičara: 9

Šri Lanka je ostrvska država koja leži vrlo blizu obali Indije. Ovo ostrvo je u prošlosti nosilo ime Cejlon, a neki ga i danas tako nazivaju. Šri Lanka je poznata po čaju i slonovima, ali ono što je ozbiljno narušavalo njen ugled u svijetu je dugogodišnji sukob većinskih Sinhaleza i manjinskih Tamila, koji je tek nedavno okončan porazom tzv. Tamilskih tigrova, jedne od najpoznatijih gerilskih grupa u recentnoj historiji. Smirivanje političke situacije je pogodovalo ekonomiji, tako da se Šri Lanka danas može smatrati kudikamo uređenijom i razvijenijom državom od Indije i drugih država Južne Azije.

Šri Lanka je, kao i Indija, bivša britanska kolonija, a to je za sport bitno tako što joj je u naslijeđe ostavljena ljubav prema kriketu. Šri Lanka ima i jednu titulu svjetskog prvaka u kriketu, a i generalno važi za jednu respektabilnu kriketsku naciju. Ovako kad pogledam u koliko se zemalja svijeta igra kriket (mahom gdje god su bili Englezi, pa i nešto šire), čudi me kako to nije olimpijski sport. Šri Lanka se, međutim, i bez kriketa može pohvaliti olimpijskim medaljama. Doduše, samo sa dva komada. Do prve su došli davno - 1948. godine (atletičar britanskog porijekla Duncan White), a drugu su čekali više od 50 godina. Nju je dohvatila možda i najpoznatija sportistkinja sa Šri Lanke, Susanthika Jayasinghe, koja se u Sydneyu 2000. godine popela na drugu stepenicu pobjedničkog postolja atletske utrke na 200 metara. Na Šri Lanci su popularni još badminton i odbojka, ali njihovi predstavnici u ovim sportovima baš i nisu toliko uspješni na međunarodnoj sceni.

Nekoliko predstavnika Šri Lanke je imalo pristojne rezultate u Rio de Janeiru, ali se opet niko nije približio uspjehu Whitea i Jayasinghe. Maratonac Anuradha Cooray je završio na solidnom 34. mjestu sa nešto više od osam minuta zaostatka za pobjednikom. Cooray je inače jedan od najboljih azijskih maratonaca. Predstavnik u badmintonu Niluka Karunaratne može biti zadovoljan pobjedom u grupnoj fazi nad poljskim protivnikom. Dalje ipak nije otišao, jer je glatko poražen od Kineza Chena Longa, badmintonske inačice Novaka Đokovića. Džudista Repiyallage je imao uspješnu prvu borbu, ali nije imao sreće u osmini finala gdje se namjerio na branioca olimpijskog zlata iz Londona. Na kraju da izdvojim i jedan ekstremno loš rezultat. Strijelac Samarakoon je u obje discipline u kojima je nastupao završio na posljednjem mjestu, u konkurenciji 50-tak takmičara. Nije ni to bilo lako napraviti...


Anuradha Cooray (sa zastavom)

120. BOLIVIJA


Broj stanovnika: 11 miliona
BDP po stanovniku: 6600 $
Broj takmičara: 12

Bolivija je država u unutrašnjosti južnoameričkog kontinenta. Najveći dio njenog stanovništva živi na velikim nadmorskim visinama u Andima, preciznije na visoravni Altiplano. Ova država ima najveći udio domicilnog indijanskog stanovništva u ukupnoj populaciji u poređenju sa svim zemljama Latinske Amerike. Tako pored španskog ima još gomilu indijanskih jezika koji imaju priznat status od strane države. Najrašireniji među njima je kečua, jezik starih Inka. Bolivija je također najnerazvijenija država Južne Amerike, koja nastoji izaći iz siromaštva kroz ljevičarsku politiku njenog ekscentričnog predsjednika Eve Moralesa. Ipak, u prošlosti su zemljom uglavnom vladali desničari, a boreći se protiv takvih, u Boliviji je glavom zaplatio i sam Che Guevara. Osnovu za budući privredni razvoj daju značajna nalazišta zemnog gasa, ali se veliki broj stanovnika i dalje oslanja na poljoprivredu, što se vrlo često odnosi na uzgoj koke.

Jedina država Južne Amerike bez ijedne osvojene olimpijske medalje u historiji je upravo Bolivija. Na osnovu te, ali i još nekih činjenica se nameće zaključak da se radi o najslabije razvijenoj državi i u sferi sporta, što je stanje koje se samo naslanja na ekonomsku nerazvijenost. Čak i u fudbalu, koji je ovdje daleko najpopularniji sport, Bolivija kotira vrlo slabo na nivou zone CONMEBOL-a - uz Venecuelu spada na samo dno u posljednje dvije decenije. U prošlosti je istina imala nekih uspjeha, kao što je npr. osvajanje Copa Americe ili tri učešća na svjetskom prvenstvu, ali i to u poređenju sa državama u okruženju djeluje skromno. Treba međutim naglasiti da nikome nije lako pobijediti Boliviju u gostima, jer se te utakmice obično igraju iznad 3000 metara nadmorske visine, gdje je običnim smrtnicima malo poteško disati. Zbog takvih geografskih datosti, Bolivijci se u individualnim sportovima obično fokusiraju na discipline koje zahtijevaju izdržljivost, pa tako na skoro svake olimpijske igre šalju predstavnike u maratonu i brzom hodanju.

Na ovim olimpijskim igrama se našao neobično velik broj bolivijskih sportista - 12. Obično ih je upola manje. Moguće je da je pozitivan učinak imala činjenica da se ovaj event zbio u njihovom komšiluku. Među njima je bilo čak petero takmičara u brzom hodanju, kao i jedna maratonka. Skoro svi 'šetači' su ostvarili manje-više prosječne rezultate, negdje oko sredine poretka u svojim disciplinama. Jedino je Angela Castro iskočila iz prosjeka, osvojivši vrlo dobro 18. mjesto u hodanju na 20 kilometara. S druge strane, maratonka Quispe je ušla u cilj skoro ruku pod ruku sa našom Lucijom. Bolivija je imala još i predstavnike u plivanju, biciklizmu, streljaštvu i džudu, ali su oni očekivano ostvarili još slabije rezultate. Jedino se za plivača Quintanillu i plivačicu Torrez može reći da su zadovoljili. Zanimljivo je da su oboje osvojili 46. mjesto među 90-tak konkurenata, u kvalifikacijama utrke na 50 metara slobodnim stilom. Za kraj, moj savjet Bolivijcima bi bio - više treninga, manje koke...


Angela Castro

119. BOSNA I HERCEGOVINA


Broj stanovnika: 3,5 miliona
BDP po stanovniku: 11 600 $
Broj takmičara: 11

Sad kad ste vidjeli da ima i gorih od nas , red je i na naše. Bosna da prostiš jedna zemlja imade... Brdsko-planinska je to zemlja u Dinaridima, na tzv. Zapadnom Balkanu. U svijetu je uglavnom poznata po vojnom sukobu iz 90-tih (jedni ga zovu agresijom, drugi građanskim ratom), koji je od nje napravio državu-slučaj, sa vrlo kompleksnim i jedinstvenim političko-teritorijalnim ustrojem (znate to, da ne detaljišem), koji je čest case study u svjetskim udžbenicima o politici i srodnim društvenim naukama. Znate i da spada u red najnerazvijenijih evropskih država, koja svoje potencijalno članstvo u EU vidi kao svjetlo na kraju tunela. Ipak, mora se istaći i ovo - pokazatelji o životnom standardu bosanskohercegovačkog stanovništva izgledaju bolje nego pokazatelji o ekonomiji ove države. Tako recimo, Bosna i Hercegovina bilježi jednu od najvećih stopa nezaposlenosti u svijetu, po BDP-u je ispod 100-tog mjesta, ali je prema indeksu humanog razvoja plasirana na dosta pristojnije 85. mjesto. Narodski rečeno - koliko privređujemo, dobro živimo. Samo je pitanje do kada. Doduše, ovo je odlika većine tranzicijskih, iliti post-socijalističkih zemalja, čija ekonomija trpi zbog masovne deindustrijalizacije, a životne navike idu koliko-toliko u skladu sa evropskim. Glavni resursi ove države su voda, šume i djelomično rude. U turističkom pogledu se Sarajevo i neke druge domaće destinacije polako sve više afirmišu na karti svijeta.

Bosna i Hercegovina je najveća evropska država koja na svom kontu nema niti jednu olimpijsku medalju. U tom društvu se nalaze još jedino Albanija i mikro-države poput San Marina i Andore. Također, jedina smo zemlja koja ima više olimpijskih gradova, nego olimpijskih medalja. No, prije nego zaključimo kako samo jadni, bijedni i nikakvi, treba da malo bolje proanaliziramo činjenično stanje. Stanje individualnih olimpijskih sportova zaista jeste loše. Međutim, sa druge strane imamo respektabilnu tradiciju u kolektivnim sportovima, gdje iako rijetko budemo zadovoljni ostvarenim rezultatima, ipak kotiramo znatno bolje nego što bi se moglo očekivati od zemlje koja se generalno percipira kao prkno Evrope (da izvinete). Prvenstveno tu mislim na fudbal, košarku i rukomet. O tome govore i podaci o osvajačima olimpijskih medalja iz predratnog perioda, pod jugoslavenskom zastavom. Skoro 90% sportista koji su se dokopali olimpijske medalje, a rođeni su u BiH, to su uradili u kolektivnim sportovima. Najviše među njima je košarkaša i košarkašica: Mirza Delibašić, Franjo Arapović, Ratko Radovanović, Emir Mutapčić, Sabit Hadžić, Dražen Delipagić, Razija Mujanović, Mara Lakić, Kornelija Kvesić, Slađana Golić, Vesna Bajkuša, Jelica Komnenović i Mersada Bećirspahić. Brojni su i fudbaleri: Mehmed Baždarević, Admir Smajić, Vlado Čapljić, Mirsad Baljić, Velimir Sombolac, Tomislav Knez, Andrija Anković, Muhamed Mujić, Ibrahim Biogradlić, Branislav Stanković i Miroslav Brožović. Naravno i rukometaši - Irfan Smajlagić, Zlatan Saračević, Ermin Velić, Muhamed Memić, Zlatan Arnautović, Zdravko Zovko, Abaz Arslanagić, Nebojša Popović, Svetlana Kitić i Jasna Kolar-Merdan. Čak i nekoliko vaterpolista sa medaljama je rođeno na teritoriji Bosne i Hercegovine - Veselin Đuho, Milan Muškatirović i Zoran Janković. Individualnih vlasnika olimpijskih medalja imamo pet - to su bokseri Anton Josipović, te braća Tadija i Slobodan Kačar, zatim džudista Radomir Kovačević, a kao jedina predstavnica ne-borilačkog sporta je stolnoteniserka Jasna Fazlić. Što nas ima mašala. Međutim, kako znamo, otkako smo nezavisni - mrka kapa. U timskim sportovima smo daleko od toga da budemo među 5-6 najboljih na kontinentu, pa da se tako plasiramo na olimpijske igre, a individualni sportovi nas toliko i ne interesuju. U dosadašnjih sedam izleta na olimpijske igre, ostvareni su vrlo blijedi rezultati. Naši najveći uspjesi su ostvareni u streljaštvu - znamo za šesto mjesto Nedžada Fazlije iz Sydneya 2000. godine, a malo manje je poznato osmo mjesto Mirjane Horvat iz Barcelone 1992. godine. Pored ova dva finala, možda bi trebalo još spomenuti i solidan nastup džudiste Amela Mekića 2008. godine u Beijingu, gdje je uspio pobijediti dvojicu protivnika. I naravno, bilo bi bezobrazno ne spomenuti sjajne momke u sjedećoj odbojci, koji već dvije decenije osim Irana nemaju pravu konkurenciju u ovom sportu. Neki dan su nam donijeli petu paraolimpijsku medalju.

I tako dolazimo do ovogodišnje epizode iz Rija. Realno gledajući, ovo je bila jedna od naših solidnijih olimpijada (posebno ako se poredi sa havarijom iz Londona), ali nas je isto tako i najviše razočarala. Razlog naravno leži u činjenici da su nam nade za medalju po prvi put bile koliko-toliko realne, a i imali smo i najviše predstavnika dosad - 11. Najviše smo očekivali od Amela Tuke, čija je prošlogodišnja bronza sa svjetskog prvenstva možda i najveći sportski uspjeh naše zemlje ikada. Tuka je najviše i pokazao, ali opet nedovoljno. Njegovo 12. mjesto u konkurenciji 58 takmičara uopšteno gledajući nije loše. Međutim, ako znamo da je ulazak u finale bio realan i moguć cilj, ni Tuka, a ni mi ne možemo biti zadovoljni. Ostalih deset sportista je ostvarilo ispodprosječne rezultate, rekli bismo u nivou njihovih mogućnosti. Možemo reći da su Larisa Cerić i Tatjana Đekanović među njima bile najmanje loše. Prva je dobrano namučila favorizovanu protivnicu, a druga je ostavila 16 konkurentica iza sebe u poretku, što nije ni tako bezveze. Bacači kugle su generalno podbacili, s tim što imamo realne osnove da od Mesuda Pezera u budućnosti očekujemo bolje rezultate. Mihajlo Čeprkalo i Amina Kajtaz nisu razočarali, prvenstveno zato što i nije bilo velikih očekivanja, a nadajmo se da će potencijal koji posjeduju sa godinama bolje materijalizovati. Šta reći za Luciju Kimani - ništa, nek' je bar završila utrku. Mene su ponajviše razočarali teniseri - Bašić je izgubio preglatko, a Džumhur preglupo. Za naredne igre, ako iko vodi ikakvu strategiju, mislim da bi se ista trebala bazirati na borilačkim sportovima. Tu nam je šansa daleko najveća da izađemo iz 'elitnog' kruga, gdje su Malta, San Marino i Andora. Već sada bi trebao biti postavljen strateški cilj da u Tokyo pošaljemo bar 4-5 predstavnika u borilačkim sportovima, pogotovo zato što su karate konačno uvrstili u program olimpijskih igara. Jer budimo realni - u plivanju, tenisu, gimnastici, biciklizmu i sl. sigurno nećemo skinuti mrak sa očiju. U karateu, džudu, tekvandou ili boksu bismo možda i mogli...


Amel Tuka

To kipre
Eto da i hejteri odmore

ej, da li je ovaj podatak o BDP-u za BiH tačan? i koji je izvor?

breuer wrote:ej, da li je ovaj podatak o BDP-u za BiH tačan? i koji je izvor?

Mozda je tacan, ali je sigurno ne balansirano raspodjeljen

cyprus wrote:

shalla wrote:Čovjek je već objašnjavao, u kriterije ulaze broj stanovnika, broj učesnika u pojedinim sportovima u kojima su se takmičari takmičili itd...
Nije isto biti 12-i u disciplini/sportu u kojem se takmičilo 15 ekipa/sportista ili tako gdje je bilo 100 učesnika...

Sent from Tapatalk, moj dobar drug Tapatalk

Ma pusti ba hrleta, stari forumski zajebant

A što se tiče kriterija, oni su jednostavni:

1. osvojene medalje (ovi će tek doć)
2. osvojena 4-8. mjesta u timskim sportovima, kao i u individualnim sa najmanje 20 takmičara (ni do ovih nisam još došao)
3. plasman najboljeg sportiste u odnosu na broj takmičara u njegovoj disciplini

U slučaju izjednačenosti dajem prednost državi koja je imala veći broj sportista na OI...

Na ovaj način dobivam približno realan poredak... Možda ne 100%, ali takav se i ne može dobit, jer su sportovi i konkurencije dosta različiti, a valja ih dovesti u istu ravan...

PS @uglavnomja, hvala još jednom na podršci

@Kipar

Tebi u svakom slucaju velika pohvala na ovom zadatku! Skidam kapu i ako jos do kraja ima 118 nacija, nisi jos ni pola presao Ovim tempom tipam do tamo kraja novembra.

breuer wrote:ej, da li je ovaj podatak o BDP-u za BiH tačan? i koji je izvor?

Wikipedia Ma taj podatak veoma zavisi od broja stanovnika, a to je koliko znamo vrlo diskutabilno pitanje u nas...

@hrle, biću sretan da završim do Nove

Eto i bejhe
Znaci, na 119. mjestu

cyprus wrote:

breuer wrote:ej, da li je ovaj podatak o BDP-u za BiH tačan? i koji je izvor?

Wikipedia Ma taj podatak veoma zavisi od broja stanovnika, a to je koliko znamo vrlo diskutabilno pitanje u nas...

@hrle, biću sretan da završim do Nove

sorry na offtopichenju ovog zaista prekrasnog topika i jedne skoro enciklopedijske zbirke, ali me dodatno obradovao i ovaj podatak...

118. SVETI KRISTOFER I NEVIS


Broj stanovnika: 55 hiljada
BDP po stanovniku: 26 000 $
Broj takmičara: 7

Neki se možda i čude kakva je ovo država. Češće u upotrebi je nešto kraći naziv Sent Kits i Nevis. Za one kojima i dalje ne zvoni ništa, kratka informacija da je riječ o još jednoj karipskoj državi, i to jednoj od najmanjih. Federalno je uređena, što je vrlo neobično za ovako male države. Njena dva ostrva od čijih se imena sastoji naziv države su ujedno i federalne jedinice. Sveti Kristofer i Nevis su otkriveni od strane Kolumba, a vrlo rano su se ovdje nastanili i prvi evropski doseljenici. Kasnije je crnačko stanovništvo postalo brojčano nadmoćno, znamo i kako. Na Nevisu je izgrađen jedan od najstarijih hotela na svijetu. Turizam je danas osnovna privredna grana, od koje ova ostrva u potpunosti zavise. Nekada su se više bavili uzgajanjem šećerne trske, ali to je vremenom postalo out.

Ako ko i zna nešto o ovoj državi, najvjerovatnije je za to zaslužan jedan čovjek - Kim Collins. Ovaj sprinter se može pohvaliti nečim što vjerovatno nijedan njegov sunarodnjak nikad neće moći - bio je prvak svijeta. I to prvak svijeta u vrlo atraktivnoj disciplini - utrci na 100 metara. Taj datum kada je 2003. godine osvojio zlatnu medalju na svjetskom prvenstvu, proglašen je za nacionalni praznik - Kim Collins Day (25. august). Ovaj velikan je nevjerovatnih šest puta učestvovao na olimpijskim igrama, tačno onoliko puta koliko i njegova država. Nažalost, njegovi olimpijski nastupi su bili slabiji nego nastupi na svjetskim prvenstvima, pa nikada svojoj zemlji nije uspio donijeti i olimpijsku medalju, ali je bio sudionik tri olimpijska finala. Inače, ova mala zemlja ima još sasvim solidnih sprintera, koji znaju ostvariti poneki zapažen rezultat na međunarodnoj sceni, ali ne kao Collins. Zapravo, nikada na olimpijske igre nije ni slala nikog drugog osim sprintera.

I ove godine - sedam predstavnika, sedam sprintera (šest muških i jedna ženska). I ovaj put je tu bio Kim Collins, sada 40-godišnjak. Čak i sa svojih četeres kuka je uspio proći kvalifikacije i istrčati 10.12 (trebalo bi vidjeti Bolta u tim godinama) u polufinalu. Nije mu to bilo dovoljno za finale, ali u ovim godinama biti 15. sprinter svijetu je za svako poštovanje. Collins je trčao i u štafeti 4x100 metara, ali se tu skupa sa ostatkom postave Sent Kitsa nije baš proslavio. Ostali predstavnici ove zemlje su razočarali i u individualnim nastupima. Kvalifikacijski nastup Antoinea Adamsa na 200 metara se među njima može okarakterisati kao najmanje loš (nedostajalo mu je 15-tak stotinki za prolazak u polufinale)...


Kim Collins (desno)